Palau - očima veterinara, 1.dio
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Dr.vet.med. Vesna Marošinac, veterinarska ambulanta Anubis klub
Povučeš li crtu između Japana i Nove Gvineje, a drugu između Filipina i Guama (pod uvjetom da znaš di je šta), križić će ti pasti otprilike na Palau.
Arhipelagić kamenih otočića prekrivenih tropskom vegetacijom, pospajanih koraljnim grebenima i pješčanim atolima iliti raj na zemlji, kako kažu - a mi ne vjerujemo dok ne vidimo.
I vidjesmo.
Očima veterinara.
Od lijepe nam naše, a nije baš ni gadna, oko 27 sati leta sa čekanjima i presjedanjima, godinu dana otplaćivanja karata i hopsa u svijet čuda.
Kažu svi forumi, članci, guglovi, wikipedije i sve ostale popiskice pronađive na netu.
Svaka donekle točna, ali pola godine pripremanja za put nedovoljno detaljna da se čovjek tamo i snađe.
A mislim da bi trebalo pisati ovako (za budali drago): Glavni i jedini naseljeni otoci Palaua su Babeldaob, Koror, Malakal i Meyungs.
Babeldaob je najveći (dakle cca 60 km dugačak) i na njemu se nalaze aerodrom (Airai), glavni grad Melekeok i nekoliko obiđivih atrakcijica.
Sve ostalo je prekriveno gustom neprohodnom džunglom.
Preduvjet za to sve obići je najam automobila koji iznosi oko 330 kn/dan.
Dobiješ ga punog, dovezu ga pred hotel - vraćaš ga punog.
Mi smo dan vozuckanja u benzincu platili cca 100 kn u gorivu, uključujući i offroad, tražeći grobnicu lika koji je uvrijedio mamu žene koja se zato udala za poglavicu drugog plemena da bi ga dala kamenovat' od žena svoje nove prijestolnice (ovog što vrijeđa, ne onog što ženi).
I našli smo hrpu kamenja na podu.
I veliku žabu.
Ono - dlan veliku, ne kao one australske od 7 kila.
Kad stigneš na Palau - digresijom pojašnjeno, Palau je cijeli arhipelag.
Sastoji se od brda otočića, od toga navedeni naseljeni, a ukupno 16 saveznih mikrodržavica, od kojih jedino još znam izgovoriti Peleliu.
U Tourist officeu dobiješ usranu, nacrtanu kartu sa mapiranim znamenitostima.
Kao recimo ta hrpa kamenja u džungli, zbog koje se voziš offroad jedno 45 min, pa bi se ubio što si tako potrošio vrijeme da nije bilo žabe i ogromnog Adama (to je ova biljka gore na slici, a ne čovjek).
A prije toga si 60 kn platio da vidiš obnovljenu plemensku kuću o kojoj ti pola sata priča simpatična palauška baba sa stomakom do koljena, koja natuca engleski dovoljno da shvatiš otprilike povijest Palaua i niz nedosljednosti - kao i u našim povijestima koje se stalno mijenjaju.
Nekad jednom prije brdo godina sa Nove Gvineje, a preko Filipina (samo što povjesničari kažu da je to nemoguće s obzirom na morske struje itd.) su mali, tamni, primitivni ljudi došli na hrpu zelenih otočića i formirali se u 16 plemena koja su non-stop ratovala.
Znali su kada dolazi tajfun jer je tada pauk ljubimac iz plemenske kuće odlazio nekud, pa bi oni brzo rastavili krov da ga tajfun ne odnese.
Kažu da im je pauk bio jako dobar prijatelj, jer ih je naučio da više ne moraju izrezivati djecu iz vrištećih trudnica zašiljenim bambusovim štapom kroz stomak (bit će da zato nije populacija brzo rasla, ili možda jer su glave pobijeđenih ratnika izlagali na kamen pred plemensku kuću kao dokaz pobjede?) nego da ih samo okrenu sebi leđima i gnječe (op.a.) dok se ne uguše ili ne porode.
Palauanci nisu imali pismo, pa su se izražavali freestyle crtanjem, dovoljno rudimentarnim da bi onda priče iz slikica morali prenositi s koljena na koljeno jer bez priče nitko živ ne bi znao pročitati što je slikar htio reći.
Najbitnije je bilo da se izdaleka, prije uopće dokučivosti da je crtež lik čovjeka, svakako može vidjeti o kojem se spolu radi.
Muškom ili nikakvom.
I tako su ih u jednom trenutku pronašli konkvistadori pokatoličarili, uveli latinicu, pa sad možeš fino i jasno napisati npr. ngerchemai.
Jasno!!?
Onda su Španjolci malo haračili po okolo, dok se nisu sjetili sve skupa okupirati Japanci.
Japanci su otkrili kako na otoku ima aluminija, pa tako postoje tračnice kroz džunglu, tenkovi po otocima, topovi u špiljama, japanski svjetionici i spomenici i možda mala averzijica prema Đapanezerima.
Strateški gledano to nije odgovaralo Amerima, pa su Ameri "oslobodili" Palauance koji su im i dan danas vječno zahvalni, pa je Palau postao Američki protektorat koji je 93' dobio "nezavisnost" pa su eto sad kao sami svoji ali malo ipak američki, a baš na finom mjestu da si dotični postave proturaketnu obranu za Sjevernu Koreju. Onako - usput.
I zato tu svi fino pričaju Engleski, lomeć' jezik, pare su dolari, gorivo jeftino, voće u trgovini trulo, restorani skupi, izleti u raj još skuplji, a sve što se može carinit' se carini.
Npr - smiješ unijeti JEDNU kutiju cigareta u državu.
Jednu bocu žeste.
Jednu kutiju tableta ako si bolestan.
Za svaku slijedeću (pa i otvorenu) kutiju cigareta platit ćeš 5 dolara (30 kn).
Kutiju ćeš u trgovini platiti 7 dolara (42 kn).
Hamburger u restoranu između 60 i 120 kn (uopće ne dobar prema našim pojmovima hamburgera), sedmosatni izlet čamcem sa najmom peraja, maski i disalica te avionskim ručkom 500 kn po osobi, a malo bolji izlet sa roštilj ručkom na pješčani atol 1050 kn po osobi.
Sve je to pod uvjetom da imaš državnu propusnicu za divna mjesta koja košta 300 kn i vrijedi 10 dana.
Zato Balkanac pakuje bosanski duhan i trpa u kofer nadajuć' se da nemaju skener na aerodromu (koji imaju ali ne radi, close enough), te žrtvuje Granny Smith jabuke koje je kupio u Srbiji prije leta da mu ih oduzmu samo da duhan ne diraju.
Kako izgledaju jabuke kupive ovdje, carinici su ove naše garant pojeli u slast.
Dimsi nam isto nisu pronašli.
Sav razdragan putom u raj bukiraš Blue Ocean View hotel jer želiš biti na plaži.
Ljetujuć' na Jadranu trebao si već odavno naučiti da obala NIJE jednako plaža i da to što ti iako prekrasan hotel praktički viri iz oceana ne znači da ćeš tamo ući u vodu.
A onda bolna istina: otok na kojem se nalaziš gotovo da i nema plaža.
A ono malo što ima, a koje su - naravno - savršene, je privatizirano resortima koji će ti naplatit oko 600 kn za dan kupanja tamo.
NE DAM!!!!
Cijeli arhipelag ima cca 20 000 stanovnika.
Kao Vukovar.
Cijeli arhipelag ima jednog veterinara za kopnene životinje.
I jedan šinteraj.
Veterinar je plaćen od strane države, a lijekove i opremu im nabavlja amerska udruga za zaštitu životinja ASPCA.
Veterinar je uvozni, kao uostalom i sve ostalo na otoku, jer industrije nema, visokog školovanja "nisto", a ni prevelike svijesti u lokalnom puku o preostalom svijetu, geopolitičkoj situaciji, javnom zdravstvu ili zaštiti životinja. Javnozdravstvene ustanove im besplatno dijele kurtone.
Zašto je pristojno reći kondom a nepristojno reći kurton?
Nastavlja se...
Fotografije: Vesna M.
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Povučeš li crtu između Japana i Nove Gvineje, a drugu između Filipina i Guama (pod uvjetom da znaš di je šta), križić će ti pasti otprilike na Palau.
Arhipelagić kamenih otočića prekrivenih tropskom vegetacijom, pospajanih koraljnim grebenima i pješčanim atolima iliti raj na zemlji, kako kažu - a mi ne vjerujemo dok ne vidimo.
I vidjesmo.
Očima veterinara.
Od lijepe nam naše, a nije baš ni gadna, oko 27 sati leta sa čekanjima i presjedanjima, godinu dana otplaćivanja karata i hopsa u svijet čuda.
Kažu svi forumi, članci, guglovi, wikipedije i sve ostale popiskice pronađive na netu.
Svaka donekle točna, ali pola godine pripremanja za put nedovoljno detaljna da se čovjek tamo i snađe.
A mislim da bi trebalo pisati ovako (za budali drago): Glavni i jedini naseljeni otoci Palaua su Babeldaob, Koror, Malakal i Meyungs.
Babeldaob je najveći (dakle cca 60 km dugačak) i na njemu se nalaze aerodrom (Airai), glavni grad Melekeok i nekoliko obiđivih atrakcijica.
Sve ostalo je prekriveno gustom neprohodnom džunglom.
Preduvjet za to sve obići je najam automobila koji iznosi oko 330 kn/dan.
Dobiješ ga punog, dovezu ga pred hotel - vraćaš ga punog.
Mi smo dan vozuckanja u benzincu platili cca 100 kn u gorivu, uključujući i offroad, tražeći grobnicu lika koji je uvrijedio mamu žene koja se zato udala za poglavicu drugog plemena da bi ga dala kamenovat' od žena svoje nove prijestolnice (ovog što vrijeđa, ne onog što ženi).
I našli smo hrpu kamenja na podu.
I veliku žabu.
Ono - dlan veliku, ne kao one australske od 7 kila.
Kad stigneš na Palau - digresijom pojašnjeno, Palau je cijeli arhipelag.
Sastoji se od brda otočića, od toga navedeni naseljeni, a ukupno 16 saveznih mikrodržavica, od kojih jedino još znam izgovoriti Peleliu.
U Tourist officeu dobiješ usranu, nacrtanu kartu sa mapiranim znamenitostima.
Kao recimo ta hrpa kamenja u džungli, zbog koje se voziš offroad jedno 45 min, pa bi se ubio što si tako potrošio vrijeme da nije bilo žabe i ogromnog Adama (to je ova biljka gore na slici, a ne čovjek).
A prije toga si 60 kn platio da vidiš obnovljenu plemensku kuću o kojoj ti pola sata priča simpatična palauška baba sa stomakom do koljena, koja natuca engleski dovoljno da shvatiš otprilike povijest Palaua i niz nedosljednosti - kao i u našim povijestima koje se stalno mijenjaju.
Nekad jednom prije brdo godina sa Nove Gvineje, a preko Filipina (samo što povjesničari kažu da je to nemoguće s obzirom na morske struje itd.) su mali, tamni, primitivni ljudi došli na hrpu zelenih otočića i formirali se u 16 plemena koja su non-stop ratovala.
Znali su kada dolazi tajfun jer je tada pauk ljubimac iz plemenske kuće odlazio nekud, pa bi oni brzo rastavili krov da ga tajfun ne odnese.
Kažu da im je pauk bio jako dobar prijatelj, jer ih je naučio da više ne moraju izrezivati djecu iz vrištećih trudnica zašiljenim bambusovim štapom kroz stomak (bit će da zato nije populacija brzo rasla, ili možda jer su glave pobijeđenih ratnika izlagali na kamen pred plemensku kuću kao dokaz pobjede?) nego da ih samo okrenu sebi leđima i gnječe (op.a.) dok se ne uguše ili ne porode.
Palauanci nisu imali pismo, pa su se izražavali freestyle crtanjem, dovoljno rudimentarnim da bi onda priče iz slikica morali prenositi s koljena na koljeno jer bez priče nitko živ ne bi znao pročitati što je slikar htio reći.
Najbitnije je bilo da se izdaleka, prije uopće dokučivosti da je crtež lik čovjeka, svakako može vidjeti o kojem se spolu radi.
Muškom ili nikakvom.
I tako su ih u jednom trenutku pronašli konkvistadori pokatoličarili, uveli latinicu, pa sad možeš fino i jasno napisati npr. ngerchemai.
Jasno!!?
Onda su Španjolci malo haračili po okolo, dok se nisu sjetili sve skupa okupirati Japanci.
Japanci su otkrili kako na otoku ima aluminija, pa tako postoje tračnice kroz džunglu, tenkovi po otocima, topovi u špiljama, japanski svjetionici i spomenici i možda mala averzijica prema Đapanezerima.
Strateški gledano to nije odgovaralo Amerima, pa su Ameri "oslobodili" Palauance koji su im i dan danas vječno zahvalni, pa je Palau postao Američki protektorat koji je 93' dobio "nezavisnost" pa su eto sad kao sami svoji ali malo ipak američki, a baš na finom mjestu da si dotični postave proturaketnu obranu za Sjevernu Koreju. Onako - usput.
I zato tu svi fino pričaju Engleski, lomeć' jezik, pare su dolari, gorivo jeftino, voće u trgovini trulo, restorani skupi, izleti u raj još skuplji, a sve što se može carinit' se carini.
Npr - smiješ unijeti JEDNU kutiju cigareta u državu.
Jednu bocu žeste.
Jednu kutiju tableta ako si bolestan.
Za svaku slijedeću (pa i otvorenu) kutiju cigareta platit ćeš 5 dolara (30 kn).
Kutiju ćeš u trgovini platiti 7 dolara (42 kn).
Hamburger u restoranu između 60 i 120 kn (uopće ne dobar prema našim pojmovima hamburgera), sedmosatni izlet čamcem sa najmom peraja, maski i disalica te avionskim ručkom 500 kn po osobi, a malo bolji izlet sa roštilj ručkom na pješčani atol 1050 kn po osobi.
Sve je to pod uvjetom da imaš državnu propusnicu za divna mjesta koja košta 300 kn i vrijedi 10 dana.
Zato Balkanac pakuje bosanski duhan i trpa u kofer nadajuć' se da nemaju skener na aerodromu (koji imaju ali ne radi, close enough), te žrtvuje Granny Smith jabuke koje je kupio u Srbiji prije leta da mu ih oduzmu samo da duhan ne diraju.
Kako izgledaju jabuke kupive ovdje, carinici su ove naše garant pojeli u slast.
Dimsi nam isto nisu pronašli.
Sav razdragan putom u raj bukiraš Blue Ocean View hotel jer želiš biti na plaži.
Ljetujuć' na Jadranu trebao si već odavno naučiti da obala NIJE jednako plaža i da to što ti iako prekrasan hotel praktički viri iz oceana ne znači da ćeš tamo ući u vodu.
A onda bolna istina: otok na kojem se nalaziš gotovo da i nema plaža.
A ono malo što ima, a koje su - naravno - savršene, je privatizirano resortima koji će ti naplatit oko 600 kn za dan kupanja tamo.
NE DAM!!!!
Cijeli arhipelag ima cca 20 000 stanovnika.
Kao Vukovar.
Cijeli arhipelag ima jednog veterinara za kopnene životinje.
I jedan šinteraj.
Veterinar je plaćen od strane države, a lijekove i opremu im nabavlja amerska udruga za zaštitu životinja ASPCA.
Veterinar je uvozni, kao uostalom i sve ostalo na otoku, jer industrije nema, visokog školovanja "nisto", a ni prevelike svijesti u lokalnom puku o preostalom svijetu, geopolitičkoj situaciji, javnom zdravstvu ili zaštiti životinja. Javnozdravstvene ustanove im besplatno dijele kurtone.
Zašto je pristojno reći kondom a nepristojno reći kurton?
Nastavlja se...
Fotografije: Vesna M.
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.