Kaos + Sergej
- font size decrease font size increase font size
Piše: Dr.vet.med. Vesna M., Anubis Klub
Zove tako urlajući čovjek na telefon, krvavo mu jare, susjed ga namlatio (jare, ne njega) ne zna šta bi s tim, samo neka ga maknemo ne može on to gledat.
Ajde, utrpam ja našeg voditelja kvalitete u auto i pošaljem ga na teren sa kavezom i papirom.
Sjedim s tehničarkom i pričam o Bogdanovcima, kaže ona nije nego je Bršadin.
Zovem ga onako milo i ponizno da ga pitam di sam ga poslala...kaže eno ga u Bršadinu, uh, dobro je.
Stiže Sa krvavim jaretom koje vrišti i vrti se u krug.
Oko razbijeno, rog slomljen pri samoj lubanji, krvi posvuda.
Roknem ga u anesteziju, vratim oko na mjesto, odstranim krhotine kosti i ostatak roga koji visi na koži, dam terapiju i odnesem ga u kadu jer je blatnjav do glave i smrdi za po*izdit.
Dolaze ljudi u ambulantu, sa psom kojem je uvijek nešto.
Od kad se rodio nešto mu je i kad mu nije ništa nešto mu je, a pasmina je takva neštava da mu je nešto i kad ne znaš da mu je nešto, a sad je već i njima svašta pa nekad nisam sigurna dal da ih šaljem na dodatne pretrage ili kod psihologa sve zajedno.
Što je najbolje, psu maltene stvarno jest nešto, ali kad je takav kakav je i kad mu nije ništa naspram normalnog psa, izgleda kao da mu je ipak nešto pa nisi siguran jel' da plačeš il' da ga liječiš.
Slobodno pogađajte jednu jedinu takvu pasminu.
Ima ih više takvih ali ova je najtakvija.
Onda dolazi gospođa majka sa malom bebom u nosiljci i velikom repatom bebom od pedesetak kila.
Velika beba je bolesna ali i razmažena i ne želi baš terapiju, a mala beba je mala (ne mogu suditi o razmaženosti ljudskih beba, to mi nije fah) i vrišti kad ga mama ne nuna pa je gospođa majka trčala između svojih beba, mi smo plakali od vrištanja ljudske bebe i izmicali prstiće od zubića pseće bebe.
E onda je tu deda placebo.
Deda placebo ima mačka kojem je bilo malo nešto ali smo mi onda napravili da mu ne bude ništa.
Malo je šepao, imao mali bruhić, odmirovao, opronešepao, bruhić skrpan, malo se tekućinice skupilo, rekli dedi placebu da će nateći, nateklo i krenula drama.
"Ali boli ga kad ga diram!!"
"Ne boli ga, nego većina mačaka ne voli da ih se dira po stomaku."
Ne, njega boli i on njemu mjauče (a prije je smio van ali sad ne smije jer je jadan).
Na kraju smo mačku probušili i ispustili serum koji se inače ne ispušta, jer placebo bi placebirao dok ga ne otplacebnemo, to mu je bio treći uzastopni dolazak sa istom pričom.
U hodniku sjedi teta uzgajivač.
Ona ima sve te slične pse iz uzgoja okolo po svijetu.
Pravljenje njihovih papira paraleliziralo je serijskom fejspalmanju.
Riješili smo skoro sve, pa sad zamalo može s njima i unaokolo.
Njeni psi su prekrasni, njegovani, super dragi, trenirani i peru se različite boje psa različitim šamponima.
Na kraju tretman za flafastost.
Ona je u dosluhu sa drugim imateljima sličnih pasa po okolnom svijetu a to su jako posebni psi koji trebaju jako posebne tretmane i onda mi njima sve posebno.
Analke nisu ovak'e nego onak'e, krv nije tak'a nego 'vak'a i tako mi njoj ona nama.
(fotka je samo ilustracija, ne znam o kojoj se pasmini u priči radi, op.ur.)
Čiko od jareta je trebao doći predvečer nakon što riješi sve sa susjedom koji je natelebao jare.
Ali nije jer je natelebao susjeda.
Onda je došao krim policajac da napišem izvještaj o jaretu.
Napisah izvještaj o jaretu, spremim jare na spavanje i odoh kući hranit svojih sedamsto živina...
Za epilog priče kliknite ovdje!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Zove tako urlajući čovjek na telefon, krvavo mu jare, susjed ga namlatio (jare, ne njega) ne zna šta bi s tim, samo neka ga maknemo ne može on to gledat.
Ajde, utrpam ja našeg voditelja kvalitete u auto i pošaljem ga na teren sa kavezom i papirom.
Sjedim s tehničarkom i pričam o Bogdanovcima, kaže ona nije nego je Bršadin.
Zovem ga onako milo i ponizno da ga pitam di sam ga poslala...kaže eno ga u Bršadinu, uh, dobro je.
Stiže Sa krvavim jaretom koje vrišti i vrti se u krug.
Oko razbijeno, rog slomljen pri samoj lubanji, krvi posvuda.
Roknem ga u anesteziju, vratim oko na mjesto, odstranim krhotine kosti i ostatak roga koji visi na koži, dam terapiju i odnesem ga u kadu jer je blatnjav do glave i smrdi za po*izdit.
Dolaze ljudi u ambulantu, sa psom kojem je uvijek nešto.
Od kad se rodio nešto mu je i kad mu nije ništa nešto mu je, a pasmina je takva neštava da mu je nešto i kad ne znaš da mu je nešto, a sad je već i njima svašta pa nekad nisam sigurna dal da ih šaljem na dodatne pretrage ili kod psihologa sve zajedno.
Što je najbolje, psu maltene stvarno jest nešto, ali kad je takav kakav je i kad mu nije ništa naspram normalnog psa, izgleda kao da mu je ipak nešto pa nisi siguran jel' da plačeš il' da ga liječiš.
Slobodno pogađajte jednu jedinu takvu pasminu.
Ima ih više takvih ali ova je najtakvija.
Onda dolazi gospođa majka sa malom bebom u nosiljci i velikom repatom bebom od pedesetak kila.
Velika beba je bolesna ali i razmažena i ne želi baš terapiju, a mala beba je mala (ne mogu suditi o razmaženosti ljudskih beba, to mi nije fah) i vrišti kad ga mama ne nuna pa je gospođa majka trčala između svojih beba, mi smo plakali od vrištanja ljudske bebe i izmicali prstiće od zubića pseće bebe.
E onda je tu deda placebo.
Deda placebo ima mačka kojem je bilo malo nešto ali smo mi onda napravili da mu ne bude ništa.
Malo je šepao, imao mali bruhić, odmirovao, opronešepao, bruhić skrpan, malo se tekućinice skupilo, rekli dedi placebu da će nateći, nateklo i krenula drama.
"Ali boli ga kad ga diram!!"
"Ne boli ga, nego većina mačaka ne voli da ih se dira po stomaku."
Ne, njega boli i on njemu mjauče (a prije je smio van ali sad ne smije jer je jadan).
Na kraju smo mačku probušili i ispustili serum koji se inače ne ispušta, jer placebo bi placebirao dok ga ne otplacebnemo, to mu je bio treći uzastopni dolazak sa istom pričom.
U hodniku sjedi teta uzgajivač.
Ona ima sve te slične pse iz uzgoja okolo po svijetu.
Pravljenje njihovih papira paraleliziralo je serijskom fejspalmanju.
Riješili smo skoro sve, pa sad zamalo može s njima i unaokolo.
Njeni psi su prekrasni, njegovani, super dragi, trenirani i peru se različite boje psa različitim šamponima.
Na kraju tretman za flafastost.
Ona je u dosluhu sa drugim imateljima sličnih pasa po okolnom svijetu a to su jako posebni psi koji trebaju jako posebne tretmane i onda mi njima sve posebno.
Analke nisu ovak'e nego onak'e, krv nije tak'a nego 'vak'a i tako mi njoj ona nama.
(fotka je samo ilustracija, ne znam o kojoj se pasmini u priči radi, op.ur.)
Čiko od jareta je trebao doći predvečer nakon što riješi sve sa susjedom koji je natelebao jare.
Ali nije jer je natelebao susjeda.
Onda je došao krim policajac da napišem izvještaj o jaretu.
Napisah izvještaj o jaretu, spremim jare na spavanje i odoh kući hranit svojih sedamsto živina...
Za epilog priče kliknite ovdje!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.