Obman hajvan
- font size decrease font size increase font size
Piše: Dr.vet.med. Vesna M., Anubis Klub
Laganje je sastavni dio ljudskog života. Pa i psećeg. Pas će vas lagati ako mu to dozvolite. To su male, slatke, dječje laži poput glumljenja da mu nije dobro - zbog pažnje, pravljenja nezainteresiranim za žicanje - dok vam zapravo broji zalogaje, dramatičnog cviljenja dok mu režete nokte jer ga kao jako boli (ovo nije zeleno svjetlo za nepravilno rezanje noktiju jer ponekad zaista boli ako krivo radite), lajanja na ništa da bi dobio pažnju itd.
To su slatke laži iz jednostavnih pobuda - oni žele hranu ili pažnju, a nekad jednostavno da ih ostavite na miru.
Ono što njihovi vlasnici rade je nešto manje nevino. Oni lažu iz koristi, srama ili čisto iz neznanja. Volim onu arapsku poslovicu: “Onaj koji ne zna ali ne zna da ne zna taj je budala - izbjegavaj ga. Onaj koji ne zna a zna da ne zna – on je neuk – pouči ga. Onaj koji zna a ne zna da zna, taj je uspavan – razbudi ga. Ali onaj koji zna a zna da zna, on je mudar – slijedi ga.”
Veterinarima su one pseće laži slatke, ali ove vlasničke nam dižu kosu na glavi.
Primjeri su svakodnevni, od vlasnika čistokrvnih pasa koje su skupo platili pa lažu da su ih udomili da bi dobili popust na kastraciju, vlasnika koji tvrde da nešto što su trebali napraviti za dobrobit svog psa nisu jer im je neki veterinar rekao da je to tako, preko onih koji nama tvrde da im mi nismo rekli nešto što mi znamo da jesmo (jer to nam je posao i radimo to svaki dan), pa do onih koji se sami igraju veterinara dok stvari ne pođu po zlu a onda to ne žele priznati, ili lažu o trajanju simptoma jer nisu reagirali odmah.
Poanta - gledamo ih svaki dan.
Gledamo ih toliko da smo postali pravi eksperti u čitanju laži i zaista se samo nasmijemo i slegnemo ramenima kad netko počne trkeljat’.
Dio njih misli da su nas nasamarili nemajući pojma da im je to "prošlo" samo zato što smo im mi odlučili pomoći bez obzira na laži, zapravo ne njima, nego njihovim ljubimcima.
Dio njih misli da je prošao nekažnjeno za igranje veterinara - nije prošao nekaznjeno, prošao je sa većom cijenom liječenja, više posjeta i dodatnim testovima i pretragama.
Neki, pak, misle da nas mogu muljati oko prehrane psa, međutim i tome smo doskočili na razne načine (među ostalim stavljanjem životinje u stacionar, u kontrolirane uvjete).
Nekada nas lažu da bi prebacili odgovornost na nas, kao na primjer ne žele cijepiti psa jer ga je prethodni vlasnik već cijepio, za što nemaju nikakav dokaz.
"Ok" kažem ja "moje je da vas upozorim na moguće poslijedice razbolijevanja ukoliko taj pas zaista nije cijepljen, a na vama je da prihvatite rizik i možebitne troškove liječenja" - i tako vratim lopticu.
Jedan od dražih primjera su psi sa alergijama.
Ima ih bezbroj.
Češanje, popraćeno gubitkom dlake i krasticama ili osipom često laičkom oku nalikuje na šugu.
Za svaki slučaj možemo dati ampulu ili injekciju koja će pobiti male ružne grinjavce, ali isto tako "zavirimo" u analke i tamo nadjemo Jakuševac.
Upaljene, ugnojene, ružne, smrdljive, cmoljave, junejmit.
I onda krene priča o hrani.
Najbitnijim se pokazalo postaviti potpuno isto pitanje na nekoliko načina i ponoviti odgovor koji dobijete, ponekad skombiniran sa prošlim odgovorima koji se poklapaju ili ne.
"Što jede?"
"Samo onu hranu što ste rekli."
"Koju?"
"Ona zrnca od Purine."
"Losos?"
"Da."
"Dakle jede samo suhu hranu?"
"Da."
"Bez ičega?"
"Pa malo je namuljam konzervom da ima bolji okus..."
"Pa rekli smo vam da ne smije konzervu."
"Al’ nije to jelo, samo žličicu razmuljam po hrani da bolje jede..."
"Pa koliko konzerve potrošite na dan?"
"Ma ni cijelu, jednu u dva dana..."
"Gdje kupujete konzerve?"
"U Lidlu."
"Ali to su konzerve od kilu i pol."
"Pa da one znate..."
"Dakle pojede 750 grama konzerve na dan?"
"Pa da."
"Ok, kad već dajete konzervu koju ne bi trebali, da li onda smanjite ukupnu dozu suhe hrane za 750 grama?"
"Pa ne, znate, ja to samo namuljam..."
"Dakle pojede ukupnu dnevnu dozu suhe hrane PLUS 750 grama konzerve koju ne treba? Ok."
Druga meni draga stvar je kada dođu sa prastarom ranom za koju se kunu da je nastala jučer.
Rana ne samo da pokazuje sve postojeće znakove zarastanja, nego se na njoj distinktivno vide tragovi mazanja određenim preparatom.
Kada im kažemo da je rana zasigurno starija nego što oni govore, onda ih "nije bilo kod kuće preko vikenda, sigurno roditelji nisu vidjeli..."
Kako nisu vidjeli kad su mazali ranu?
Kad sve maske padnu - onda je najgore.
Jedna teta je bila toliko iskrena da nam kaže kako njen pretili, alergizirani pas prepunih analki ostaje takav jer ga šopa primitivna susjeda s kojom se ne misli svađati.
Pas nema zaštitu protiv parazita jer je ona JEDNOM kupila nešto jako skupo i našla krpelja na psu i nikada više neće ništa kupiti.
Pitala sam ju bi li to isto napravila sa šamponom da je sebi jednom kupila neki skupi koji nije valjao?
Svađalačkim tonom odgovara da će uzeti što joj kažem za zaštitu psa ukoliko joj ja osobno mogu garantirati da će baš ta stvar savršeno raditi na baš njenom psu.
Rekoh "Gospođo, ja vam mogu preporučiti preparate s kojima su ljudi jako zadovoljni, a što će kako na vašem psu djelovati - ja ne mogu garantirati."
Sve u svemu, teta je vikala kako ona ima novaca i nema problema potrošiti ih na svom psu, te da neće nitko s njom tako razgovarati i neka izvolim psu dati tabletu za buhe.
Rekoh "Dati će vam tehničarka" - okrenuh se, otiđoh.
Rekla je kako će svima reći koliko sam bezobrazna (to je bilo negdje oko trenutka kada sam joj rekla da ode liječiti psa negdje drugdje i da se ne vraća ovamo), a ja sam fino nabavila novi AUDIO-VIDEO nadzor za VAN i UNUTRA!!!
Laganje je sastavni dio ljudskog života. Pa i psećeg. Pas će vas lagati ako mu to dozvolite. To su male, slatke, dječje laži poput glumljenja da mu nije dobro - zbog pažnje, pravljenja nezainteresiranim za žicanje - dok vam zapravo broji zalogaje, dramatičnog cviljenja dok mu režete nokte jer ga kao jako boli (ovo nije zeleno svjetlo za nepravilno rezanje noktiju jer ponekad zaista boli ako krivo radite), lajanja na ništa da bi dobio pažnju itd.
To su slatke laži iz jednostavnih pobuda - oni žele hranu ili pažnju, a nekad jednostavno da ih ostavite na miru.
Ono što njihovi vlasnici rade je nešto manje nevino. Oni lažu iz koristi, srama ili čisto iz neznanja. Volim onu arapsku poslovicu: “Onaj koji ne zna ali ne zna da ne zna taj je budala - izbjegavaj ga. Onaj koji ne zna a zna da ne zna – on je neuk – pouči ga. Onaj koji zna a ne zna da zna, taj je uspavan – razbudi ga. Ali onaj koji zna a zna da zna, on je mudar – slijedi ga.”
Veterinarima su one pseće laži slatke, ali ove vlasničke nam dižu kosu na glavi.
Primjeri su svakodnevni, od vlasnika čistokrvnih pasa koje su skupo platili pa lažu da su ih udomili da bi dobili popust na kastraciju, vlasnika koji tvrde da nešto što su trebali napraviti za dobrobit svog psa nisu jer im je neki veterinar rekao da je to tako, preko onih koji nama tvrde da im mi nismo rekli nešto što mi znamo da jesmo (jer to nam je posao i radimo to svaki dan), pa do onih koji se sami igraju veterinara dok stvari ne pođu po zlu a onda to ne žele priznati, ili lažu o trajanju simptoma jer nisu reagirali odmah.
Poanta - gledamo ih svaki dan.
Gledamo ih toliko da smo postali pravi eksperti u čitanju laži i zaista se samo nasmijemo i slegnemo ramenima kad netko počne trkeljat’.
Dio njih misli da su nas nasamarili nemajući pojma da im je to "prošlo" samo zato što smo im mi odlučili pomoći bez obzira na laži, zapravo ne njima, nego njihovim ljubimcima.
Dio njih misli da je prošao nekažnjeno za igranje veterinara - nije prošao nekaznjeno, prošao je sa većom cijenom liječenja, više posjeta i dodatnim testovima i pretragama.
Neki, pak, misle da nas mogu muljati oko prehrane psa, međutim i tome smo doskočili na razne načine (među ostalim stavljanjem životinje u stacionar, u kontrolirane uvjete).
Nekada nas lažu da bi prebacili odgovornost na nas, kao na primjer ne žele cijepiti psa jer ga je prethodni vlasnik već cijepio, za što nemaju nikakav dokaz.
"Ok" kažem ja "moje je da vas upozorim na moguće poslijedice razbolijevanja ukoliko taj pas zaista nije cijepljen, a na vama je da prihvatite rizik i možebitne troškove liječenja" - i tako vratim lopticu.
Jedan od dražih primjera su psi sa alergijama.
Ima ih bezbroj.
Češanje, popraćeno gubitkom dlake i krasticama ili osipom često laičkom oku nalikuje na šugu.
Za svaki slučaj možemo dati ampulu ili injekciju koja će pobiti male ružne grinjavce, ali isto tako "zavirimo" u analke i tamo nadjemo Jakuševac.
Upaljene, ugnojene, ružne, smrdljive, cmoljave, junejmit.
I onda krene priča o hrani.
Najbitnijim se pokazalo postaviti potpuno isto pitanje na nekoliko načina i ponoviti odgovor koji dobijete, ponekad skombiniran sa prošlim odgovorima koji se poklapaju ili ne.
"Što jede?"
"Samo onu hranu što ste rekli."
"Koju?"
"Ona zrnca od Purine."
"Losos?"
"Da."
"Dakle jede samo suhu hranu?"
"Da."
"Bez ičega?"
"Pa malo je namuljam konzervom da ima bolji okus..."
"Pa rekli smo vam da ne smije konzervu."
"Al’ nije to jelo, samo žličicu razmuljam po hrani da bolje jede..."
"Pa koliko konzerve potrošite na dan?"
"Ma ni cijelu, jednu u dva dana..."
"Gdje kupujete konzerve?"
"U Lidlu."
"Ali to su konzerve od kilu i pol."
"Pa da one znate..."
"Dakle pojede 750 grama konzerve na dan?"
"Pa da."
"Ok, kad već dajete konzervu koju ne bi trebali, da li onda smanjite ukupnu dozu suhe hrane za 750 grama?"
"Pa ne, znate, ja to samo namuljam..."
"Dakle pojede ukupnu dnevnu dozu suhe hrane PLUS 750 grama konzerve koju ne treba? Ok."
Druga meni draga stvar je kada dođu sa prastarom ranom za koju se kunu da je nastala jučer.
Rana ne samo da pokazuje sve postojeće znakove zarastanja, nego se na njoj distinktivno vide tragovi mazanja određenim preparatom.
Kada im kažemo da je rana zasigurno starija nego što oni govore, onda ih "nije bilo kod kuće preko vikenda, sigurno roditelji nisu vidjeli..."
Kako nisu vidjeli kad su mazali ranu?
Kad sve maske padnu - onda je najgore.
Jedna teta je bila toliko iskrena da nam kaže kako njen pretili, alergizirani pas prepunih analki ostaje takav jer ga šopa primitivna susjeda s kojom se ne misli svađati.
Pas nema zaštitu protiv parazita jer je ona JEDNOM kupila nešto jako skupo i našla krpelja na psu i nikada više neće ništa kupiti.
Pitala sam ju bi li to isto napravila sa šamponom da je sebi jednom kupila neki skupi koji nije valjao?
Svađalačkim tonom odgovara da će uzeti što joj kažem za zaštitu psa ukoliko joj ja osobno mogu garantirati da će baš ta stvar savršeno raditi na baš njenom psu.
Rekoh "Gospođo, ja vam mogu preporučiti preparate s kojima su ljudi jako zadovoljni, a što će kako na vašem psu djelovati - ja ne mogu garantirati."
Sve u svemu, teta je vikala kako ona ima novaca i nema problema potrošiti ih na svom psu, te da neće nitko s njom tako razgovarati i neka izvolim psu dati tabletu za buhe.
Rekoh "Dati će vam tehničarka" - okrenuh se, otiđoh.
Rekla je kako će svima reći koliko sam bezobrazna (to je bilo negdje oko trenutka kada sam joj rekla da ode liječiti psa negdje drugdje i da se ne vraća ovamo), a ja sam fino nabavila novi AUDIO-VIDEO nadzor za VAN i UNUTRA!!!