Tunis očima veterinara 1. dio
- font size decrease font size increase font size
Piše: Dr.vet.med. Vesna M., Anubis Klub
Išli smo u Tunis onom forom super jeftino preko agencije. Ta fora ti omogućuje all inclusive (čitaj trpaj žderi loči koliko stane u tebe) hotel, prijevoz sa i do aerodroma i turističkog vodiča na otprilike tvom jeziku kojeg mozeš tlačit’ za ostala pitanja. Čarter let znači da ga agencije bukiraju kad ga napune pa ga onda uguravaju između redovnih letova tog aerodroma i šta ti bog da. Tako da smo se mi dokotrljali do hotela u kasno doba, poslije večere, al’ imalo se sto sendviča, jer da iz Slavonije stigneš negdje, onda se digneš u pet u Vukovaru, pa te legica otfura autom na vlak u Vinkovce, pa te u Zagrebu agencija utrpa u bus do Ljubljane gdje se popneš na avion i siđeš u Tunisu gdje se ušetaš u autobus pa polako do hotela.
Za razliku od nabrijanog Svemrza koji je nadoplatio za delux sobu a dobio...a ne znam ni šta već jer mu je more prljavo i hotel (s pet zvjezdica al’ to nije hrvatskih pet zvjezdica je’lte) mu nije dovoljno zvjezdast, arapski konobari su mu ružni jer su tamni, soba mu ne gleda more i mogao je "za te novce ljetovati u svojoj lijepoj Hrvatskoj" (bilo bi lijepo da to slijedeći puta i učini, da ga pljačkaju domaći a on se dernja na svojskom i ne kvari dalekim putnicima godišnje odmore svojom pojavom), mi smo dobili superiška sobu. Veliki balkon s pogledom na gorje Atlas (a i da nije, nisam se nataljigala do Tunisa da čatim na balkonu hotelske sobe i gledam u šta god da već luksuzne sobe gledaju), sef koji radi, klima koja nije ni kapala do zadnjeg dana, jedan veliki ručnik da se oboje možemo obrisati svojom polovicom.
Do plaže oko stotinjak metara prepolovljenih cestom sa po dvije trake, iza pijesak, suncobrani, morske radosti svakojake i all inclusive bar od hotela na kojemu možeš birati između fante, kole, vode i kave. I pijesak. 14 kilometara pješčane plaze.
Foto: Vesna M.
Za one koji znaju, fini dravski i dunavski pijesak je znatno sitniji i mekši od većine onih koje ćete naći na plazama. Ali ovo...ovo je SAHARSKI sitni, žuti, mekani, topli, nebeski pijesak i ako si na plaži dovoljno daleko da ne čuješ Svemrza, ono što slijedi je katarza. Sredozemlje je slanije od Jadrana, vjerojatno zato i gušće, ili sam ja postala rjeđa pa teže ronim?? Od ribe ni R. Bar ne u vidnom polju. Također ni školjki, hobotnica, zvjezdača, ježeva, meduza ili bilo šta nalik obliku života, osim psa na plaži koji se druži sa čuvarom.
Ženski pas jantarnih očiju, ljepljive dlake nikad počešljane, nepovjerljiv prema ljudima, ali drag i nježan ako se skompaš sa čuvarom plaže pa ga milkiš preko veze.
Psa, ne čuvara.
Vjerojatno se ni čuvar ne bi ljutio, ali nije bio sladak i dlakav pa nije bilo interesa.
Nema ni galebova. Ni golubova. Da li djecu donose rode zato što se djeca rode? Jel’ to izraz porijeklom iz ovih krajeva? Gdje plažni pas spava po noći?
Osim ničega i psa, vrlo je brzo uočeno nekoliko mačaka. Sve od reda divlje. Ne bježe od ljudi osim kad ih veterinar depriviran ljubimaca silno želi pomaziti, onda bježe u užasu. Samo što ne viču DARLA!! (pitala sam Vesnu koja Darla - "ona iz crtića Nemo", rekla je, op.ur.)
Foto: Vesna M.
Popodne kada piri vjetar vrijeme je za prve šopinge. To je onda dok još nemaš pojma koliko šta košta i dok se daš operušit kao perlinka poslije lova. Oleanderi, bugenvilije, jasmini i milion ptičica koje se prepiru u nekoj krošnji. Od sto glasa pera vidjeti nije. Ne zna čovjek jel’ unutra party ili ptičja revolucija, ćirliukanje mi nije jednako razumljivo kao vau mijau spika.
Iako se ima što za vidjeti i isprobati pomišljam da od životinjskog svijeta neću vidjeti baš puno. Pogotovo ne dan prvi i početak godišnjeg odmora nakon cjelodnevnog puta kada mi se manje više smiješi cjelodnevni krevet.
Nije to samo ni umor, žderanje je to, brate. Švedski stol za svaki ukus, za svaki obrok, sa sve isprobat dok ne pukneš. Unatoč milionu salata uspjela sam tjedan dana za sva tri obroka žderati nemalu nemilu količinu krastavaca, prvo naivno s malog tanjura a onda bome i sa velikog. Od životinja po pladnjevima našla su se neka razna mesa u nekim raznim umacima. Ne svinja jer je Tunis muslimanski.
Ni ovca baš jer je ovca dosta skupa. Ovca košta oko 150-200 dinara (1 dinar = 2,5 kn) u normalno vrijeme, a do 600 dinara u vrijeme Ramazana (ili Ramadana, kako kome milo ili nemilo) kada se Alahu žrtvuje ovca, pa se onda po gradovima po balkonima može vidjeti bjeleće runo kako isprepadano čati na npr. petom katu dok ga ne ukolju kao žrtvu. Tako da je po švedskom stolu uglavnom čatila piletina i pačetina.
Na meniju su se našle razne ribe, malo suhaljive po mom ukusu, što je zapravo čudno, jer ako nečega imaju za izvoz, onda je to maslinovo ulje i maslinici koji se protežu kilometrima uz ceste i nekada pomalo i navodnjavaju. Dagnje neloše. Kozice pečene pomalo čudnog mirisa. Kao da im je dosta dugo trebalo da ne pretjerano hlađene dođu do šefa.
I drugi dan se prežderavalo.
I onda postade malo nezanimljivo plutati na prekrasnim mediteranskim valovima i bukira se put u pustinju. Za zemljopisne debile kao što sam ja, koji su svjesni postojanja Sahare i da je ona u prilično j*beno velikoj Africi moze biti poprilično iznenađenje kad bukira turu po Tunisu i završi u istoj. Još ako vam je to bila životna želja vidjeti i iskusiti a onda tim bolje. Tisuću dvjesto kilometara duga dvodnevna tura za šesto dinara (uključuje hranu ali NE i vodu??!?) vodi preko ćilimare u Kartagi (jeeej, Rimljani, povijest nešto nešto), preko oaze u planinskoj pustinji Al Jazem (gdje je sniman dio Star Warsa, što me veseli iako sam Treki, jer je fora), preko pješčanopustinjske oaze koja ima i zoološki vrt (kojem jadna majka) pa do same pustinje koja je bome i vruća i pješčana i gola i surova i prazna.
Foto: Vesna M.
U planinskoj oazi ima dakako vode, pa čak i slap. Dakle gola brda, bez ijedne travčice, pa čak ni škorpije ni zmijice. Baš ništa. Brdo Arapa koji ti pokušavaju prodati pijesak i kamenje, marame, kavu, vodu, sladoled. I najslađi mali slap. Slap u oazi usred pustinje ne može ne bit’ sladak sve i da je ružan. Ali nije.
Vožnjica autobusom do jeepova odakle ludiranje po dinama. I tu kreću.
Tzv. sokolari sve su samo ne sokolari.
Siromašna klinčadija koja mrcvari sokola vezanog za nogu.
Foto: Vesna M.
Dofura ga po prašini na paktregeru Tunis Tomosa u kašeti i onda ga silom baca turistima na ruke da bi im to naplatio.
Užasnuta izmrcvarena ofucana ptičurina povremeno da gasa u nadi bijega od tamničara, al’ ju on povuče za špagicu i naglavačke si ju dovuče natrag na ruku.
Tako valjda dok im noge ne slome. Ili krilo. A turisti, masa ko rulja, zaista plaćaju. Ništa tu njima nije strašno. A oni kojima jest, imaju odgovor da je bolje platiti pa će jadna ptica barem dobiti pošteno jesti.
Nemam odgovor na to. To mi je isto kao oni ljudi koji kupuju od štancera da spase barem to jedno štene. Not šira slika very much??
E a fenec ♡♡♡ tj. fenek tj. pustinjska lisica. Najmekše najslađe najušatije malo lisičje lišce paperjaste dlake i šiljate njuškice ♡♡♡ e i to nosaju. Mladunčad zavezanu manilom oko vrata drže jednom rukom na špagici a drugom za vrat pa uvaljuju ljudima u ruke. Lisičica se isto povremeno baci u slobodu al’ ju onda ovaj na špagici digne za vrat i nastavi silovati turiste koji neće i pljačkati one koji oće. Ma koliko god htjela pipnuti malo feneče, ovo jednostavno nije bila opcija pa sam natovarila dupe u prastari Toyotin 4x4 jeep na ludu i nezaboravnu vožnju po dinama.
Dine su sve to. Žute i mekane, tople i glatke i apsolutno savršene kad temperatura nije veća od 40 ni manja od 20. I kad ne piri vjetar. Zašto su ovi u krpetinama od tjemena do opanaka? Zato jer pješčani peeling.
Foto: Vesna M.
Mislim da bi nakon nekoliko sati žešćeg pjeskarenja vjetrom nošenih zrnaca od mene popunjene tete ostale samo moje teške kosti. Prvo odoše oči. Treptanje sa pjeskavim okicama postaje bolno nakon četiri treptaja, a koža je nakon samo pola sata stajanja na vjetriću postala toliko glatka da razmišljam patentirati novu peeling liniju zvanu Sahara. Zalazak sunca u sahari. Romantično i nezaboravno iskustvo. I napokon je moje.
A sutra? Izlazak sunca na slanom jezeru i karavana. Hej!!! KARAVANA!!!!!
Nastavak slijedi za tjedan dana! Stay tuned ;)
Išli smo u Tunis onom forom super jeftino preko agencije. Ta fora ti omogućuje all inclusive (čitaj trpaj žderi loči koliko stane u tebe) hotel, prijevoz sa i do aerodroma i turističkog vodiča na otprilike tvom jeziku kojeg mozeš tlačit’ za ostala pitanja. Čarter let znači da ga agencije bukiraju kad ga napune pa ga onda uguravaju između redovnih letova tog aerodroma i šta ti bog da. Tako da smo se mi dokotrljali do hotela u kasno doba, poslije večere, al’ imalo se sto sendviča, jer da iz Slavonije stigneš negdje, onda se digneš u pet u Vukovaru, pa te legica otfura autom na vlak u Vinkovce, pa te u Zagrebu agencija utrpa u bus do Ljubljane gdje se popneš na avion i siđeš u Tunisu gdje se ušetaš u autobus pa polako do hotela.
Za razliku od nabrijanog Svemrza koji je nadoplatio za delux sobu a dobio...a ne znam ni šta već jer mu je more prljavo i hotel (s pet zvjezdica al’ to nije hrvatskih pet zvjezdica je’lte) mu nije dovoljno zvjezdast, arapski konobari su mu ružni jer su tamni, soba mu ne gleda more i mogao je "za te novce ljetovati u svojoj lijepoj Hrvatskoj" (bilo bi lijepo da to slijedeći puta i učini, da ga pljačkaju domaći a on se dernja na svojskom i ne kvari dalekim putnicima godišnje odmore svojom pojavom), mi smo dobili superiška sobu. Veliki balkon s pogledom na gorje Atlas (a i da nije, nisam se nataljigala do Tunisa da čatim na balkonu hotelske sobe i gledam u šta god da već luksuzne sobe gledaju), sef koji radi, klima koja nije ni kapala do zadnjeg dana, jedan veliki ručnik da se oboje možemo obrisati svojom polovicom.
Do plaže oko stotinjak metara prepolovljenih cestom sa po dvije trake, iza pijesak, suncobrani, morske radosti svakojake i all inclusive bar od hotela na kojemu možeš birati između fante, kole, vode i kave. I pijesak. 14 kilometara pješčane plaze.
Foto: Vesna M.
Za one koji znaju, fini dravski i dunavski pijesak je znatno sitniji i mekši od većine onih koje ćete naći na plazama. Ali ovo...ovo je SAHARSKI sitni, žuti, mekani, topli, nebeski pijesak i ako si na plaži dovoljno daleko da ne čuješ Svemrza, ono što slijedi je katarza. Sredozemlje je slanije od Jadrana, vjerojatno zato i gušće, ili sam ja postala rjeđa pa teže ronim?? Od ribe ni R. Bar ne u vidnom polju. Također ni školjki, hobotnica, zvjezdača, ježeva, meduza ili bilo šta nalik obliku života, osim psa na plaži koji se druži sa čuvarom.
Ženski pas jantarnih očiju, ljepljive dlake nikad počešljane, nepovjerljiv prema ljudima, ali drag i nježan ako se skompaš sa čuvarom plaže pa ga milkiš preko veze.
Psa, ne čuvara.
Vjerojatno se ni čuvar ne bi ljutio, ali nije bio sladak i dlakav pa nije bilo interesa.
Nema ni galebova. Ni golubova. Da li djecu donose rode zato što se djeca rode? Jel’ to izraz porijeklom iz ovih krajeva? Gdje plažni pas spava po noći?
Osim ničega i psa, vrlo je brzo uočeno nekoliko mačaka. Sve od reda divlje. Ne bježe od ljudi osim kad ih veterinar depriviran ljubimaca silno želi pomaziti, onda bježe u užasu. Samo što ne viču DARLA!! (pitala sam Vesnu koja Darla - "ona iz crtića Nemo", rekla je, op.ur.)
Foto: Vesna M.
Popodne kada piri vjetar vrijeme je za prve šopinge. To je onda dok još nemaš pojma koliko šta košta i dok se daš operušit kao perlinka poslije lova. Oleanderi, bugenvilije, jasmini i milion ptičica koje se prepiru u nekoj krošnji. Od sto glasa pera vidjeti nije. Ne zna čovjek jel’ unutra party ili ptičja revolucija, ćirliukanje mi nije jednako razumljivo kao vau mijau spika.
Iako se ima što za vidjeti i isprobati pomišljam da od životinjskog svijeta neću vidjeti baš puno. Pogotovo ne dan prvi i početak godišnjeg odmora nakon cjelodnevnog puta kada mi se manje više smiješi cjelodnevni krevet.
Nije to samo ni umor, žderanje je to, brate. Švedski stol za svaki ukus, za svaki obrok, sa sve isprobat dok ne pukneš. Unatoč milionu salata uspjela sam tjedan dana za sva tri obroka žderati nemalu nemilu količinu krastavaca, prvo naivno s malog tanjura a onda bome i sa velikog. Od životinja po pladnjevima našla su se neka razna mesa u nekim raznim umacima. Ne svinja jer je Tunis muslimanski.
Ni ovca baš jer je ovca dosta skupa. Ovca košta oko 150-200 dinara (1 dinar = 2,5 kn) u normalno vrijeme, a do 600 dinara u vrijeme Ramazana (ili Ramadana, kako kome milo ili nemilo) kada se Alahu žrtvuje ovca, pa se onda po gradovima po balkonima može vidjeti bjeleće runo kako isprepadano čati na npr. petom katu dok ga ne ukolju kao žrtvu. Tako da je po švedskom stolu uglavnom čatila piletina i pačetina.
Na meniju su se našle razne ribe, malo suhaljive po mom ukusu, što je zapravo čudno, jer ako nečega imaju za izvoz, onda je to maslinovo ulje i maslinici koji se protežu kilometrima uz ceste i nekada pomalo i navodnjavaju. Dagnje neloše. Kozice pečene pomalo čudnog mirisa. Kao da im je dosta dugo trebalo da ne pretjerano hlađene dođu do šefa.
I drugi dan se prežderavalo.
I onda postade malo nezanimljivo plutati na prekrasnim mediteranskim valovima i bukira se put u pustinju. Za zemljopisne debile kao što sam ja, koji su svjesni postojanja Sahare i da je ona u prilično j*beno velikoj Africi moze biti poprilično iznenađenje kad bukira turu po Tunisu i završi u istoj. Još ako vam je to bila životna želja vidjeti i iskusiti a onda tim bolje. Tisuću dvjesto kilometara duga dvodnevna tura za šesto dinara (uključuje hranu ali NE i vodu??!?) vodi preko ćilimare u Kartagi (jeeej, Rimljani, povijest nešto nešto), preko oaze u planinskoj pustinji Al Jazem (gdje je sniman dio Star Warsa, što me veseli iako sam Treki, jer je fora), preko pješčanopustinjske oaze koja ima i zoološki vrt (kojem jadna majka) pa do same pustinje koja je bome i vruća i pješčana i gola i surova i prazna.
Foto: Vesna M.
U planinskoj oazi ima dakako vode, pa čak i slap. Dakle gola brda, bez ijedne travčice, pa čak ni škorpije ni zmijice. Baš ništa. Brdo Arapa koji ti pokušavaju prodati pijesak i kamenje, marame, kavu, vodu, sladoled. I najslađi mali slap. Slap u oazi usred pustinje ne može ne bit’ sladak sve i da je ružan. Ali nije.
Vožnjica autobusom do jeepova odakle ludiranje po dinama. I tu kreću.
Tzv. sokolari sve su samo ne sokolari.
Siromašna klinčadija koja mrcvari sokola vezanog za nogu.
Foto: Vesna M.
Dofura ga po prašini na paktregeru Tunis Tomosa u kašeti i onda ga silom baca turistima na ruke da bi im to naplatio.
Užasnuta izmrcvarena ofucana ptičurina povremeno da gasa u nadi bijega od tamničara, al’ ju on povuče za špagicu i naglavačke si ju dovuče natrag na ruku.
Tako valjda dok im noge ne slome. Ili krilo. A turisti, masa ko rulja, zaista plaćaju. Ništa tu njima nije strašno. A oni kojima jest, imaju odgovor da je bolje platiti pa će jadna ptica barem dobiti pošteno jesti.
Nemam odgovor na to. To mi je isto kao oni ljudi koji kupuju od štancera da spase barem to jedno štene. Not šira slika very much??
E a fenec ♡♡♡ tj. fenek tj. pustinjska lisica. Najmekše najslađe najušatije malo lisičje lišce paperjaste dlake i šiljate njuškice ♡♡♡ e i to nosaju. Mladunčad zavezanu manilom oko vrata drže jednom rukom na špagici a drugom za vrat pa uvaljuju ljudima u ruke. Lisičica se isto povremeno baci u slobodu al’ ju onda ovaj na špagici digne za vrat i nastavi silovati turiste koji neće i pljačkati one koji oće. Ma koliko god htjela pipnuti malo feneče, ovo jednostavno nije bila opcija pa sam natovarila dupe u prastari Toyotin 4x4 jeep na ludu i nezaboravnu vožnju po dinama.
Dine su sve to. Žute i mekane, tople i glatke i apsolutno savršene kad temperatura nije veća od 40 ni manja od 20. I kad ne piri vjetar. Zašto su ovi u krpetinama od tjemena do opanaka? Zato jer pješčani peeling.
Foto: Vesna M.
Mislim da bi nakon nekoliko sati žešćeg pjeskarenja vjetrom nošenih zrnaca od mene popunjene tete ostale samo moje teške kosti. Prvo odoše oči. Treptanje sa pjeskavim okicama postaje bolno nakon četiri treptaja, a koža je nakon samo pola sata stajanja na vjetriću postala toliko glatka da razmišljam patentirati novu peeling liniju zvanu Sahara. Zalazak sunca u sahari. Romantično i nezaboravno iskustvo. I napokon je moje.
A sutra? Izlazak sunca na slanom jezeru i karavana. Hej!!! KARAVANA!!!!!
Nastavak slijedi za tjedan dana! Stay tuned ;)