HRT prilog o tome kako (NE) kupovati psa
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Petra Puvača
Nedavno smo, na ponovnu sveopću žalost i zgražanje volontera i udruga za zaštitu i dobrobit životinja, na Facebooku primijetili kako cirkulira prilog novinarke Mirne Dvorščak za HRT pod imenom Ljubimci by Mirna (koji se još uvijek reprizira na HRT-u u sklopu emisije "Kod nas doma"), a u kojem je njezin "novinarski zadatak" - pas. Točnije, kupovina psa. Da je kojim slučajem 1993., još bismo razumjeli - konačno, ipak je to vrijeme prije interneta...
Da je pak 2003., istraživačka metoda bi bila mrvicu razumljivija, iako donekle upitna. Ali 2013. - nema izgovora!
(Prema nekim neprovjerenim navodima, prilog je možda stariji od onog što piše na YouTube - ako jest, onda bi ga HRT po našem mišljenju smio vrtiti samo u emisiji pod nazivom "Kako su pse kupovali naši stari" uz komentar nekoga tko zna kako se to danas radi! U tom slučaju HRT svakako nosi veći dio odgovornosti od autorice priloga, iako se i 90-tih moglo kupovati pse tako što se kontaktiralo HKS, što znamo iz vlastitih iskustava...op.ur.)
A sada da vidimo u čemu je problem:
Obzirom da kako sama novinarka kaže, a iz priloga je to i dosta očito, o psima nema pojma - odlazi u park po informacije.
Na prvu se to i ne čini kao loša ideja. Tko je bolji za dati savjet od drugih vlasnika odnosno ljudi koji imaju saznanja o suživotu s psima iz prve ruke?
Recimo susjed Pero koji svog psa pušta u šetnje samog jer njegov Max je pametan. Ili susjeda Ivana čija se Bela koti na svakom tjeraju jer ona je dobra majka. Ili susjeda Petra kojoj pas ima "sto kila" jer voli papati.
Evo meni na pamet pada nekoliko odgovora: veterinari, udruge, uzgajivači, treneri pasa ili možda neka knjiga? Knjige su 2013. bile još uvijek čitanije nego 2016. Internet, Facebook? Ne, to ne bi bilo filmično, pretpostavljam.
No 'ajde, park nije bio toliko tragičan osim što je našla malo dijete ispitivati koliko pas jede, a od (odraslog čovjeka) smo saznali da su razlozi za uzeti labradorastog psa to što je uvijek gladan i dobar s djecom (osim što istraživanja pokazuju da su labradori medu vodećim psima po prijavljenim ugrizima i to upravo zato što ih prati glas pasa koji trpe da im se radi što se hoće...).
I sad tek zapravo kreće pravi cirkus.
Naša novinarka ohrabrena time što nitko od vlasnika pasa ne izgleda turobno, lista enciklopediju i odabire pasminu koju misli da želi.
Namjerno sam napisala misli da želi - nakon što je prekrižila goniče zbog nedostatka kondicije, buldoge zbog nedostatka love, hrtove zbog viška dlaka i terijere zbog viška energije - odabire velikog dugodlakog radnog psa s nekoliko nažalost čestih, naslijednih bolesti skupih za liječenje.
Zlatnog retrivera.
Koji je super pas i ako ga želite, mogu vam i preporučiti sjajnu uzgajivačicu sa predivnim psima.
No to je ujedno i pas koji kombinira sve ono što je odbila u drugim pasminama.
A onda kao da to nije dovoljno umjesto da traži odgovorne uzgajivače - ona lista oglasnik.
I onda kaže da joj je 500 eura preskupo.
A hrana? A vet? A oprema? A što kad se razboli?
Ali ni tu nije kraj.
Zove dalje i pita samo "bitna" pitanja: "Ženka? Bez papira? Cijena?"
Starost šteneta, čišćenja od parazita, testiranje na česte nasljedne bolesti, cijepljenje, čipiranje?
Ma ništa to nije važno kad je pas 100 eura.
Jer da je pas iz registriranog i odgovornog uzgoja, da su roditelji testirani na bolesti kako bi štenci bili što zdraviji, da su štenci od starosti par tjedana redovno čišćeni od parazita, da su čipirani i cijepljeni i da su uopće dovoljno stari da se odvoje iz legla ne bi koštali 100 eura. (Ukoliko vas zanima kako se ispravno kupuje čistokrvno štene, kliknite ovdje.)
A ipak, lova je najveće bogatstvo.
Ili je to ipak bilo zdravlje?
No vratimo se mi ponovno na prilog gdje je odluka pala na cijenu kao najvažniji moment, pa idemo upoznati štene.
I tako dok upoznajemo štene, vidimo i prekrasnu ciglenu kućicu za psa, naravno bez izolacije i kotilice jer ipak je mama pravi profić sa već 29-ero djece iza sebe i naravno - bez papira.
Opis šteneta od strane prodavatelja ću naprosto preskočiti jer uopće nema ni smisla komentirati to silno "znanje i iskustvo".
Naša novinarka je odabrala štene i kreće doma zajedno sa svojim psom.
Pravi mali happy end. Uvjerite se i sami:
Osim što nije.
A sad zašto je ovaj naizgled simpatičan prilog toliko opasan:
Pa za početak, HRT je naša javna i nacionalna televizija pa bi bilo nekako zgodno da promiče vrijednosti poput dobrobiti i zaštite životinja umjesto promicanja štanca, odnosno iskorištavanja životinja za zaradu. Ako ne razlikujete štanc od odgovornog uzgoja, molim kliknite ovdje.
Isto tako HRT bi nas trebao i informirati jer ne možemo očekivati da su svi upoznati sa svime, no upravo kao javna medijska kuća, HRT bi trebao inzistirati na istraživačkom i informativnom novinarstvu umjesto objavljivanja priloga u kojima je tema tek ovlaš obrađena, a kamoli istu reprizirati.
Ovaj je prilog upravo prikaz onoga protiv čega se zajedno bore i udruge i odgovorni uzgajivači, a to je ne samo štanc, već i nepromišljeno i neodgovorno vlasništvo.
Dakle, ili kupite psa odgovorno ili udomite.
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Nedavno smo, na ponovnu sveopću žalost i zgražanje volontera i udruga za zaštitu i dobrobit životinja, na Facebooku primijetili kako cirkulira prilog novinarke Mirne Dvorščak za HRT pod imenom Ljubimci by Mirna (koji se još uvijek reprizira na HRT-u u sklopu emisije "Kod nas doma"), a u kojem je njezin "novinarski zadatak" - pas. Točnije, kupovina psa. Da je kojim slučajem 1993., još bismo razumjeli - konačno, ipak je to vrijeme prije interneta...
Da je pak 2003., istraživačka metoda bi bila mrvicu razumljivija, iako donekle upitna. Ali 2013. - nema izgovora!
(Prema nekim neprovjerenim navodima, prilog je možda stariji od onog što piše na YouTube - ako jest, onda bi ga HRT po našem mišljenju smio vrtiti samo u emisiji pod nazivom "Kako su pse kupovali naši stari" uz komentar nekoga tko zna kako se to danas radi! U tom slučaju HRT svakako nosi veći dio odgovornosti od autorice priloga, iako se i 90-tih moglo kupovati pse tako što se kontaktiralo HKS, što znamo iz vlastitih iskustava...op.ur.)
A sada da vidimo u čemu je problem:
Obzirom da kako sama novinarka kaže, a iz priloga je to i dosta očito, o psima nema pojma - odlazi u park po informacije.
Na prvu se to i ne čini kao loša ideja. Tko je bolji za dati savjet od drugih vlasnika odnosno ljudi koji imaju saznanja o suživotu s psima iz prve ruke?
Recimo susjed Pero koji svog psa pušta u šetnje samog jer njegov Max je pametan. Ili susjeda Ivana čija se Bela koti na svakom tjeraju jer ona je dobra majka. Ili susjeda Petra kojoj pas ima "sto kila" jer voli papati.
Evo meni na pamet pada nekoliko odgovora: veterinari, udruge, uzgajivači, treneri pasa ili možda neka knjiga? Knjige su 2013. bile još uvijek čitanije nego 2016. Internet, Facebook? Ne, to ne bi bilo filmično, pretpostavljam.
No 'ajde, park nije bio toliko tragičan osim što je našla malo dijete ispitivati koliko pas jede, a od (odraslog čovjeka) smo saznali da su razlozi za uzeti labradorastog psa to što je uvijek gladan i dobar s djecom (osim što istraživanja pokazuju da su labradori medu vodećim psima po prijavljenim ugrizima i to upravo zato što ih prati glas pasa koji trpe da im se radi što se hoće...).
I sad tek zapravo kreće pravi cirkus.
Naša novinarka ohrabrena time što nitko od vlasnika pasa ne izgleda turobno, lista enciklopediju i odabire pasminu koju misli da želi.
Namjerno sam napisala misli da želi - nakon što je prekrižila goniče zbog nedostatka kondicije, buldoge zbog nedostatka love, hrtove zbog viška dlaka i terijere zbog viška energije - odabire velikog dugodlakog radnog psa s nekoliko nažalost čestih, naslijednih bolesti skupih za liječenje.
Zlatnog retrivera.
Koji je super pas i ako ga želite, mogu vam i preporučiti sjajnu uzgajivačicu sa predivnim psima.
No to je ujedno i pas koji kombinira sve ono što je odbila u drugim pasminama.
A onda kao da to nije dovoljno umjesto da traži odgovorne uzgajivače - ona lista oglasnik.
I onda kaže da joj je 500 eura preskupo.
A hrana? A vet? A oprema? A što kad se razboli?
Ali ni tu nije kraj.
Zove dalje i pita samo "bitna" pitanja: "Ženka? Bez papira? Cijena?"
Starost šteneta, čišćenja od parazita, testiranje na česte nasljedne bolesti, cijepljenje, čipiranje?
Ma ništa to nije važno kad je pas 100 eura.
Jer da je pas iz registriranog i odgovornog uzgoja, da su roditelji testirani na bolesti kako bi štenci bili što zdraviji, da su štenci od starosti par tjedana redovno čišćeni od parazita, da su čipirani i cijepljeni i da su uopće dovoljno stari da se odvoje iz legla ne bi koštali 100 eura. (Ukoliko vas zanima kako se ispravno kupuje čistokrvno štene, kliknite ovdje.)
A ipak, lova je najveće bogatstvo.
Ili je to ipak bilo zdravlje?
No vratimo se mi ponovno na prilog gdje je odluka pala na cijenu kao najvažniji moment, pa idemo upoznati štene.
I tako dok upoznajemo štene, vidimo i prekrasnu ciglenu kućicu za psa, naravno bez izolacije i kotilice jer ipak je mama pravi profić sa već 29-ero djece iza sebe i naravno - bez papira.
Opis šteneta od strane prodavatelja ću naprosto preskočiti jer uopće nema ni smisla komentirati to silno "znanje i iskustvo".
Naša novinarka je odabrala štene i kreće doma zajedno sa svojim psom.
Pravi mali happy end. Uvjerite se i sami:
Osim što nije.
A sad zašto je ovaj naizgled simpatičan prilog toliko opasan:
Pa za početak, HRT je naša javna i nacionalna televizija pa bi bilo nekako zgodno da promiče vrijednosti poput dobrobiti i zaštite životinja umjesto promicanja štanca, odnosno iskorištavanja životinja za zaradu. Ako ne razlikujete štanc od odgovornog uzgoja, molim kliknite ovdje.
Isto tako HRT bi nas trebao i informirati jer ne možemo očekivati da su svi upoznati sa svime, no upravo kao javna medijska kuća, HRT bi trebao inzistirati na istraživačkom i informativnom novinarstvu umjesto objavljivanja priloga u kojima je tema tek ovlaš obrađena, a kamoli istu reprizirati.
Ovaj je prilog upravo prikaz onoga protiv čega se zajedno bore i udruge i odgovorni uzgajivači, a to je ne samo štanc, već i nepromišljeno i neodgovorno vlasništvo.
Dakle, ili kupite psa odgovorno ili udomite.
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.