Koliko pasa imate?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
Svi znate da u svom vlasništvu imam 3 psa. Dakle, sva tri psa su naravno čipirana na mene kako u slučaju razvoda ne bi došlo do bitke za skrbništvo ;)
E sad zamislimo situaciju da sam, recimo, kada sam nedavno bila u Istri – našla negdje čopor napuštenih pasa. To čak ne bi bilo ni previše čudno, baš u Buzeštini navodno «hara» čopor od 9 pasa. Ovo «hara» je pod navodnicima jer se psi nisu stvorili sami od sebe, već ih se netko riješio.
Ilustracija: Marina
Naravno, Jeger bi počeo pakirati pinklec za bijeg od kuće, pa je zato ovo jedna posve hipotetska priča.
Ali – da sam recimo našla tih devet pasa i čipirala ih na sebe, ali kasnije požalila jer je Jeger pobjegao od kuće – morala bih ih pokloniti.
Pokloniti, ali ne udomiti. Ne bih smjela tražiti od udomitelja da ispune Ugovor o udomljavanju, na primjer, ne bih im smjela uvjetovati da pse kastriraju niti išta slično. Ne bih im imala pravo niti oduzeti pse ukoliko bih saznala da ih drže na kratkom lancu bez hlada i hrane...
Zašto ne?
Zato što bih u protivnom MORALA potpisati ugovor s lokalnim skloništem. Ali ne u slučaju da rečene pse želim zadržati niti u slučaju da ih PREPRODAJEM ili poklanjam dalje, bezbrižno se nadajući kako će sve biti u redu.
Znači, kada bih se ja – Rujana Jeger, privatna građanka, odlučila imati 25 pasa, ukoliko u mom gradu nema ograničenja držanja životinja, smjela bih ih držati u kakvim god neljudskim uvjetima bih to poželjela. A bili bi neljudski jer nemam prostora za 25 pasa, ali to je sasvim druga priča. A možda i nije.
No da spasim onih 9 pasa i želim ih kasnije UDOMITI uz potpisivanje udomiteljskog ugovora, našla bih se u problemu.
A sad hipotetski korak dalje – što ako moja županija nema sklonište?
Na primjer, Ličko-senjska, Brodsko-posavska i Dubrovačko-neretvanska nemaju registrirano sklonište s kojim bih ja u tom slučaju MORALA potpisati ugovor...
E pa, prijedlog novog Zakona o zaštiti životinja koji uskoro dolazi pred saborske zastupnike, donosi nekoliko povijesnih promjena od kojih je svakako najznačajnija zabrana ubijanja pasa u skloništima, ali isto tako se se u njemu nalazi članak koji vrlo jasno i ciljano ide na štetu bilo koje Udruge za zaštitu životinja koja nema vlastito sklonište ili ima neregistrirano sklonište. WTF?
Pošto ja o zakonima znam otprilike kao i moji prosječni čitatelji/ce, zamolila sam grupu autora koja djeluje pod imenom Psi laju, a karavane prolaze (o njima više možete pročitati ovdje) a specifično se bave pitanjima zaštite životinja, da nam pojasne taj famozni članak 56. o kojem su već ranije i pisali na svojoj FB stranici koju preporučam svima koje zanimaju ovakve teme.
Btw. sve gore rečeno odnosi se i na mačke!
Psi laju, a karavane prolaze:
"U posljednjih nekoliko mjeseci smo u više navrata pisali o čl. 56., tzv. ''odredbi o 9 pasa'' koja se u konačnom prijedlogu odnosi i na mačke. Ona ograničava mogućnost držanja više od 9, odnosno 20 pasa i / ili mačaka ako se ne osnuje sklonište. Ovo se ograničenje ne odnosi na sakupljače životinja koji boluju od opsesivno kompulzivnog poremećaja i smatraju se zlostavljačima. Ne odnosi se ni na uzgajivače niti na štancere. Ono se odnosi isključivo na humanitarce koji udomljavaju životinje.
Bili smo toliko dosadni, da su zabrinuti građani potegnuli svoja odvjetnička poznanstva, pa tako odvolontirali objašnjenje ovog članka.
Evo objašnjenja koje će možda donekle zadovoljiti male udruge i pojedince bez skloništa, ali ne i udruge čija skloništa nisu registrirana.
Članak 56. glasi:
(1) Posjednik koji drži više od devet pasa ili mačaka starijih od šest mjeseci u svrhu udomljavanja mora udovoljiti uvjetima iz članka 62. ovoga Zakona u odnosu na uvjete držanja pasa odnosno mačaka i skrb o njima.
(2) Posjednik iz stavka 1. ovoga članka može u svrhu udomljavanja držati samo pse odnosno mačke koje mu je povjerilo na čuvanje sklonište, s kojim ima sklopljen ugovor o tome, a sklonište osigurava označavanje pasa i mačaka te sterilizaciju, vodi propisane evidencije i oglašava pse te mačke u svrhu udomljavanja, a slobodno živuće mačke vraća u prvobitno stanište.
(3) Posjednik iz stavka 1. ovoga članka koji drži više od 20 životinja iz stavka 1. ovoga članka mora udovoljavati uvjetima iz članka 62. ovoga Zakona te biti odobren kao sklonište.
Stavak 62. regulira osnivanje skloništa.
Za objašnjenje je presudno uzeti u obzir definiciju vlasništva i posjedništva.
Dakle, vlasništvo predstavlja stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja.
Dakle, riječ je prije svega o pravu i to o najopsežnijem i najjačem pravu unutar bilo kojeg pravnog sustava.
Vlasništvo se dokazuje vlasničkim listom (kod životinja je to mikročip).
S druge strane, posjed predstavlja "faktičnu vlast" tj. posjednik je onaj koji izvršava faktičnu vlast nad stvari.
Posjednik može i ne mora biti vlasnik.
Npr. udruga može biti i vlasnik i posjednik ako se životinja faktički nalazi u njenom posjedu (na istom terenu).
Ako se (faktički) nalazi kod čuvalice (na njenom terenu), onda je udruga vlasnik, a čuvalica posjednik.
U prijedlogu Zakona o zaštiti životinja stoji ova definicija:
''23. Posjednik životinje (u daljnjem tekstu: posjednik) je svaka pravna ili fizička osoba koja je KAO VLASNIK, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje".
To samo znači da posjednik ima iste obaveze kao i vlasnik, ali vlasnik nije isto što i posjednik. (dakle, ja sam vlasnik Lize, Joy i Pixie, ali Jeger je posjednik, op.ur.)
Ovo su sve obaveze posjednika i Zakon kaže da je posjednik odgovoran za dobrobit psa, tj. osoba kod koje je pas je odgovorna osoba bez obzira na to tko joj je vlasnik. U protivnom bi vlasnik odgovarao ako je pas u lošim uvjetima kod posjednika.
Također, posjednik ne može kod sebe imati više od 9 pasa ako za to nema uvjete.
To u praksi znači da udruge mogu imati na sebe registrirano (čipirano) i 100 pasa i/ili mačaka ukoliko imaju ugovor sa skloništem (što znači da su životinje evidentirane u skloništu i da će sklonište obaviti sve što je predviđeno stavkom 2.), jedino je uvjet da ih nema više od 20 na istom mjestu.
U tom slučaju, moraju registrirati sklonište.
Ako ih imaju 9 na istom mjestu, ne moraju ni sa kime sklapati ugovor (ali prema čl. 68. st. 2. moraju u roku od tri dana od nalaska životinje obavijestiti sklonište).
Ako ih imaju 10 - 20 na istom mjestu, moraju sklopiti ugovor sa skloništem.
Ako ih imaju više od 20 na istom mjestu, moraju osnovati sklonište.
Broj se ne odnosi na pse mlađe od 6 mjeseci.
Ovo je obavezno bez obzira na to gdje se životinje nalaze, kod vlasnika (udruge) ili posjednika (čuvalice).
Ugovor sa skloništem sklapa posjednik životinje, dakle onaj kod kojeg se fizički životinja i nalazi.
To može biti udruga, može biti čuvalica ili bilo koji pojedinac koji samostalno udomljava životinje.
To sad predstavlja problem udrugama koje imaju neregistrirana skloništa, jer bi životinje praktički trebali razmjestiti - ali kamo?
Također i svima koji nemaju niti registrirana skloništa nego na nekoj lokaciji drže više od 20 životinja, bez obzira na to što životinje možda borave u svili i kadifi.
I za kraj, udruge poput Društva za zaštitu životinja Dubrovnik (gdje sada boravi više od 300 pasa), zagrebačka udruga Noina arka, Društvo za zaštitu životinja Rijeka, udruge Indigo, udruge Happy end iz Pazina, i mnoge druge diljem Lijepe naše, ne mogu registrirati svoja skloništa sve dok se ne donese novi Pravilnik o skloništima. Zato bi se primjena ovog članka trebati odgoditi na godinu ili dvije nakon donošenja ovog Pravilnika.
Možda niti to ne bi bilo dovoljno vrijeme udrugama da se prilagode, ali bi bilo fer pružiti im šansu ali i ruku pomoći.... "
P.S.
Ako vas zanima, ovdje ćete naći cijeli prijedlog/nacrt novog Zakona!
Svi znate da u svom vlasništvu imam 3 psa. Dakle, sva tri psa su naravno čipirana na mene kako u slučaju razvoda ne bi došlo do bitke za skrbništvo ;)
E sad zamislimo situaciju da sam, recimo, kada sam nedavno bila u Istri – našla negdje čopor napuštenih pasa. To čak ne bi bilo ni previše čudno, baš u Buzeštini navodno «hara» čopor od 9 pasa. Ovo «hara» je pod navodnicima jer se psi nisu stvorili sami od sebe, već ih se netko riješio.
Ilustracija: Marina
Naravno, Jeger bi počeo pakirati pinklec za bijeg od kuće, pa je zato ovo jedna posve hipotetska priča.
Ali – da sam recimo našla tih devet pasa i čipirala ih na sebe, ali kasnije požalila jer je Jeger pobjegao od kuće – morala bih ih pokloniti.
Pokloniti, ali ne udomiti. Ne bih smjela tražiti od udomitelja da ispune Ugovor o udomljavanju, na primjer, ne bih im smjela uvjetovati da pse kastriraju niti išta slično. Ne bih im imala pravo niti oduzeti pse ukoliko bih saznala da ih drže na kratkom lancu bez hlada i hrane...
Zašto ne?
Zato što bih u protivnom MORALA potpisati ugovor s lokalnim skloništem. Ali ne u slučaju da rečene pse želim zadržati niti u slučaju da ih PREPRODAJEM ili poklanjam dalje, bezbrižno se nadajući kako će sve biti u redu.
Znači, kada bih se ja – Rujana Jeger, privatna građanka, odlučila imati 25 pasa, ukoliko u mom gradu nema ograničenja držanja životinja, smjela bih ih držati u kakvim god neljudskim uvjetima bih to poželjela. A bili bi neljudski jer nemam prostora za 25 pasa, ali to je sasvim druga priča. A možda i nije.
No da spasim onih 9 pasa i želim ih kasnije UDOMITI uz potpisivanje udomiteljskog ugovora, našla bih se u problemu.
A sad hipotetski korak dalje – što ako moja županija nema sklonište?
Na primjer, Ličko-senjska, Brodsko-posavska i Dubrovačko-neretvanska nemaju registrirano sklonište s kojim bih ja u tom slučaju MORALA potpisati ugovor...
E pa, prijedlog novog Zakona o zaštiti životinja koji uskoro dolazi pred saborske zastupnike, donosi nekoliko povijesnih promjena od kojih je svakako najznačajnija zabrana ubijanja pasa u skloništima, ali isto tako se se u njemu nalazi članak koji vrlo jasno i ciljano ide na štetu bilo koje Udruge za zaštitu životinja koja nema vlastito sklonište ili ima neregistrirano sklonište. WTF?
Pošto ja o zakonima znam otprilike kao i moji prosječni čitatelji/ce, zamolila sam grupu autora koja djeluje pod imenom Psi laju, a karavane prolaze (o njima više možete pročitati ovdje) a specifično se bave pitanjima zaštite životinja, da nam pojasne taj famozni članak 56. o kojem su već ranije i pisali na svojoj FB stranici koju preporučam svima koje zanimaju ovakve teme.
Btw. sve gore rečeno odnosi se i na mačke!
Psi laju, a karavane prolaze:
"U posljednjih nekoliko mjeseci smo u više navrata pisali o čl. 56., tzv. ''odredbi o 9 pasa'' koja se u konačnom prijedlogu odnosi i na mačke. Ona ograničava mogućnost držanja više od 9, odnosno 20 pasa i / ili mačaka ako se ne osnuje sklonište. Ovo se ograničenje ne odnosi na sakupljače životinja koji boluju od opsesivno kompulzivnog poremećaja i smatraju se zlostavljačima. Ne odnosi se ni na uzgajivače niti na štancere. Ono se odnosi isključivo na humanitarce koji udomljavaju životinje.
Bili smo toliko dosadni, da su zabrinuti građani potegnuli svoja odvjetnička poznanstva, pa tako odvolontirali objašnjenje ovog članka.
Evo objašnjenja koje će možda donekle zadovoljiti male udruge i pojedince bez skloništa, ali ne i udruge čija skloništa nisu registrirana.
Članak 56. glasi:
(1) Posjednik koji drži više od devet pasa ili mačaka starijih od šest mjeseci u svrhu udomljavanja mora udovoljiti uvjetima iz članka 62. ovoga Zakona u odnosu na uvjete držanja pasa odnosno mačaka i skrb o njima.
(2) Posjednik iz stavka 1. ovoga članka može u svrhu udomljavanja držati samo pse odnosno mačke koje mu je povjerilo na čuvanje sklonište, s kojim ima sklopljen ugovor o tome, a sklonište osigurava označavanje pasa i mačaka te sterilizaciju, vodi propisane evidencije i oglašava pse te mačke u svrhu udomljavanja, a slobodno živuće mačke vraća u prvobitno stanište.
(3) Posjednik iz stavka 1. ovoga članka koji drži više od 20 životinja iz stavka 1. ovoga članka mora udovoljavati uvjetima iz članka 62. ovoga Zakona te biti odobren kao sklonište.
Stavak 62. regulira osnivanje skloništa.
Za objašnjenje je presudno uzeti u obzir definiciju vlasništva i posjedništva.
Dakle, vlasništvo predstavlja stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja.
Dakle, riječ je prije svega o pravu i to o najopsežnijem i najjačem pravu unutar bilo kojeg pravnog sustava.
Vlasništvo se dokazuje vlasničkim listom (kod životinja je to mikročip).
S druge strane, posjed predstavlja "faktičnu vlast" tj. posjednik je onaj koji izvršava faktičnu vlast nad stvari.
Posjednik može i ne mora biti vlasnik.
Npr. udruga može biti i vlasnik i posjednik ako se životinja faktički nalazi u njenom posjedu (na istom terenu).
Ako se (faktički) nalazi kod čuvalice (na njenom terenu), onda je udruga vlasnik, a čuvalica posjednik.
U prijedlogu Zakona o zaštiti životinja stoji ova definicija:
''23. Posjednik životinje (u daljnjem tekstu: posjednik) je svaka pravna ili fizička osoba koja je KAO VLASNIK, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinje".
To samo znači da posjednik ima iste obaveze kao i vlasnik, ali vlasnik nije isto što i posjednik. (dakle, ja sam vlasnik Lize, Joy i Pixie, ali Jeger je posjednik, op.ur.)
Ovo su sve obaveze posjednika i Zakon kaže da je posjednik odgovoran za dobrobit psa, tj. osoba kod koje je pas je odgovorna osoba bez obzira na to tko joj je vlasnik. U protivnom bi vlasnik odgovarao ako je pas u lošim uvjetima kod posjednika.
Također, posjednik ne može kod sebe imati više od 9 pasa ako za to nema uvjete.
To u praksi znači da udruge mogu imati na sebe registrirano (čipirano) i 100 pasa i/ili mačaka ukoliko imaju ugovor sa skloništem (što znači da su životinje evidentirane u skloništu i da će sklonište obaviti sve što je predviđeno stavkom 2.), jedino je uvjet da ih nema više od 20 na istom mjestu.
U tom slučaju, moraju registrirati sklonište.
Ako ih imaju 9 na istom mjestu, ne moraju ni sa kime sklapati ugovor (ali prema čl. 68. st. 2. moraju u roku od tri dana od nalaska životinje obavijestiti sklonište).
Ako ih imaju 10 - 20 na istom mjestu, moraju sklopiti ugovor sa skloništem.
Ako ih imaju više od 20 na istom mjestu, moraju osnovati sklonište.
Broj se ne odnosi na pse mlađe od 6 mjeseci.
Ovo je obavezno bez obzira na to gdje se životinje nalaze, kod vlasnika (udruge) ili posjednika (čuvalice).
Ugovor sa skloništem sklapa posjednik životinje, dakle onaj kod kojeg se fizički životinja i nalazi.
To može biti udruga, može biti čuvalica ili bilo koji pojedinac koji samostalno udomljava životinje.
To sad predstavlja problem udrugama koje imaju neregistrirana skloništa, jer bi životinje praktički trebali razmjestiti - ali kamo?
Također i svima koji nemaju niti registrirana skloništa nego na nekoj lokaciji drže više od 20 životinja, bez obzira na to što životinje možda borave u svili i kadifi.
I za kraj, udruge poput Društva za zaštitu životinja Dubrovnik (gdje sada boravi više od 300 pasa), zagrebačka udruga Noina arka, Društvo za zaštitu životinja Rijeka, udruge Indigo, udruge Happy end iz Pazina, i mnoge druge diljem Lijepe naše, ne mogu registrirati svoja skloništa sve dok se ne donese novi Pravilnik o skloništima. Zato bi se primjena ovog članka trebati odgoditi na godinu ili dvije nakon donošenja ovog Pravilnika.
Možda niti to ne bi bilo dovoljno vrijeme udrugama da se prilagode, ali bi bilo fer pružiti im šansu ali i ruku pomoći.... "
P.S.
Ako vas zanima, ovdje ćete naći cijeli prijedlog/nacrt novog Zakona!