Udruge, uzgajivači, štanceri i čistokrvni psi - bez papira...
- font size decrease font size increase font size
Piše: Petra Puvača
Uvriježeno je mišljenje da udruge za zaštitu životinja ne vole uzgajivače i čistokrvne pse. Pa evo da u ime Udruge Sedma od devet sada iznesem svoj stav o uzgajivačima i čistokrvnim psima.
Za nas je čistokrvan pas onaj pas koji posjeduje rodovnik kao dokaz o podrijetlu i nemamo apsolutno ništa protiv kupovine takvih pasa.
Zašto bismo mi ili itko drugi nekome određivali kakvog psa želi i vrednovali nečije razloge za odabir ove ili one pasmine - dok su ljudi naravno realni u procjeni svojih mogućnosti. Ali budimo realni, živimo u zemlji gdje se dižu krediti za aute za koje se nema ni za registraciju pa se stoga ne moramo ni čuditi što netko precijeni svoje slobodno vrijeme i aktivnost....
I moja su tiha patnja pasmine, iako imam ne križance - nego pse kojima nitko osim DNA analize ne može ni pretpostaviti kakvog su podrijetla.
I da, volim ih do smrti.
Ali da se vratimo na to zašto nemam ništa protiv rodovnika i pripadajućeg mu psa:
Ne zato što mislim da je super cool plaćati komad papira na kojem pišu imena i prezimena mama, tata, deda i baka nego zato što taj papir, naravno onoliko koliko se išta na ovome svijetu može garantirati, garantira da ste izabrali psa koji izgledom i temperamentom odgovara pasmini i da je pritom pas reprezentativnog genetičkog materijala te da nema - naravno ponovno u granicama garancije i tolerancije ozbirom na pasminu - predispozicije za razvitak određenih bolesti.
Da biste vi mogli kupiti štene sa papirima, njegovi ili njezini roditelji ne samo da sami moraju imati rodovnik nego moraju dobiti uzgojnu dozvolu za koju pak moraju proći i izložbe i veterinarske preglede i "sto čuda"...
Možda vam se čini, obzirom na rodovnik kojeg roditelji već posjeduju, da je uzgojna dozvola bespotrebna ali kao što sam već rekla niti rodovnik ne može sto posto garantirati kako će pas ispasti, može se desiti da mu se objese kapci, da se boje ne rasporede kako bi trebale, da ima podgriz a može se desiti i da naprosto ne odgovara temperamentom.
I da, taj pas ne gubi na vrijednosti psa kao najboljeg prijatelja ili kao kućnog ljubimca ali gubi vrijednost uzgojnog materijala.
Zvuči grubo i hladno ali pasmine imaju standarde koje ih čine upravo tom pasminom: Dalmatinski pas bez fleka ne bi baš bio dalmatinski pas, Doberman od 20 kila ne bi baš bio Doberman, Njemački ili Belgijski ovčar koji se boje vlastite sjene i nisu baš primjer pasmine, zar ne?
Tako da - ako želite kupiti svog novog najboljeg prijatelja - go for it, birajte dobre uzgajivačnice i pripremite novčanike.
Na primjer, kvalitetno štene Zl.retrievera košta između 800 -1200 eura
Međutim, postoji jedna skupina pasa koja se zove "čistokrvni ali bez papira".
E tu već postoji problem i to popriličan:
Na žalost, ljudi najčešće kupuju "čistokrvne bez papira" jer su eto jeftiniji i ne žele plaćati komad papira jer im ne treba pošto ne žele uzgoj niti izložbe.
I to zvuči sasvim ok - dok čovjek malo ne stane i ne razmisli o tome kako nastane "čistokrvno štene bez papira" koje dodje super jeftinih 500 - 1000 kn naspram iste te cifre, samo u eurima - za štene sa rodovnikom.
Dakle ovo štene sa "papirima" kupljeno u registriranoj uzgajivačnici je skupo - ali ne zato što je netko eto odlučio namlatiti silne novce bez truda (iako postoji i neka zarada, ali pobogu kad se nečime profesionalno baviš odnosno nešto radiš obično je tu i novac uključen, zar ne?) nego zato što to štene košta.
Njegova majka je koštala, parenje s njegovim ocem se platilo, hrana koju je njegova mama jela u trudnoći i dojenju je bila posebno za trudne i dojne kuje kako bi štencima u razvoju osigurala sve potrebne elemente (vitamine, minerale, proteine), zato što se to štene čistilo od glista, zato što se to štene cjepilo i ono se, kada je počelo jesti samostalno, hranilo odgovarajućom klopom. Eh da, i vađenje tih prokletih papira košta.
Većina vas ima psa i znate koliko košta i cijepljenje i tretman protiv glista i čip i klopa i znate da ukoliko je netko držao štene u odgovarajućim uvjetima i na odgovarajući način barem dva do dva i pol mjeseca - to ne stane u 500 kn pa da se na trepavice postaviš, obizrom da samo cijepljenje i čip koštaju preko 200 kn.
I tu lagano dolazimo do problema sa "čistokrvnim psima bez papira":
Ponekad se zalomi da se prijatelji ili susjedi ili rodbina dogovore da će pariti svoje pse iste pasmine jer ih vole i žele njihovu djecu i bla bla bla i ti se psi uglavnom podijele unutar kruga prijatelja i poznanika - iako ni to nije nešto što baš podržavam, to je manji problem.
Problem nastaje kad osoba ili osobe zaključe da bi baš, eto, oni mogli prodavati štence i na njima zarađivati.
Ako upitate bilo kojeg registriranog i dobrog uzgajivača reći će vam da je to krvavi posao sa puno truda i odricanja dok će osobe iz rečenice prije vidjeti laku lovu u tome.
Njih nazivamo "štancerima", no iako i sama riječ zvuči dovoljno ružno nije ni približno ružna koliko bi trebala biti.
Štancer će za jeftine novce uzeti kuju i mužjaka (možda iz onakvog legla iz kruga prijatelja/susjeda/rodbine koji bi baš htjeli potomke), najčešće taj prvi par neće biti u srodstvu ali i to nam uskoro slijedi.
Ta sirota kuja u vlasništvu štancera neće biti sretan i veseo pas sa dugim životom punim maženja.
Ta sirota kuja biti će osuđena na rasplod do kraja svoj kratkog, mučnog i najčešće vrlo bolnog života.
Ta sirota kuja na svakom će tjeranju biti parena, jesti će najjeftiniju klopu jer nije bitna ona ni njene bebe nego lova, a ako postoji klopa koja je jeftinija - ta će biti izabrana - bez obzira na kvalitetu.
Ponekad čak neće ni jesti pseću hranu, nego neke žbrljotine i ostatke svojih vlasnika jer - hej, koga briga šta jede - bitno da rađa.
Najčešće će ona provesti svoj život u kavezu ili šupi ili garaži ili podrumu jer - hej, pa nije tu da bi se šetala ili mazila nego rađala.
Neće ići kod veterinara jer je to skupo a ona je tu da bi lovu zarađivala, a ne trošila.
Svi znamo da kod ljudi postoji preporučena pauza između trudnoća kako bi se ženino tijelo moglo oporaviti obzirom da ona iz svojih zaliha stvara novi kostur, nove zube, novu kožu - cijelo jedno novo biće.
Kod kuja vrijede jednaka pravila, uz to što pravi uzgajivači čekaju do druge ili treće godine kako bi kuja potpuno stasala i mogla bez problema podnjeti prvu trudnoću.
Ona sirota kuja kod štancera će na prvom tjeranju ostati trudna jer - vrijeme je novac.
U glavama štancera tjeranje znači da je spremna, a kada bismo povukli paralelu s ljudima to bi značilo da su i djevojčice koje su dobile prvu menstruaciju spremne za trudnoću i porod. Kod nas još naravno postoji i puno naglašeniji psihološki moment ali zamislite si djevojčicu od 12 godina koja još raste i razvija se i kako uz to mora stvoriti još i kompletno novi organizam...
Sad je gotovo - sirota kuja je sa 6 mjeseci ostala trudna i uz vlasiti rast i razvoj stvara 2, 3, 4, pa sve do 10 ili 15 novih malenih organizama.
I onda dolazi porod u istom tom kavezu, šupi, garaži na hladnom, mokrom, mračnom, vlažnom, zmazanom i prepunom bakterija mjestu.
Štancer se ne bavi štencima - pa zato ima kuju, nije njega briga jel sve prošlo ok i u kakvom je stanju mama, nije ga briga ima li dovoljno mlijeka za njih, nije ga briga je li novorođenim bebama vruće ili hladno.
Svakih par dana štancer će bacit oko da vidi jel neko štene krepalo da ga eventualno baci negdje u smeće i da zna na koliko love može računati.
Štenci će porasti i trebat će i njima klopa i ta će ponovno biti najjeftinija a svi znamo da šteneća klopa baš i nije jeftina pa će jesti istu klopu kao i mama.
Naravno treba biti realan s troškovima pa im ne treba davati puno klope - ionako za tjedan dva idu i postaju tuđa briga a u međuvremenu valja neće umrijeti od gladi.
I naravno da je normalno da će se potući oko klope - pa to su štenci.
I evo ga: mjesec i pol je prošlo i krajnje je vrijeme da se te vreće buha pretvore u lovu.
Slike koje ćete vidjeti u oglasniku možda jesu njihove, a možda nisu... kada dođete i vidite da su štenci u lošem stanju dobiti ćete ispriku "...pa da evo baš jučer nešto nisu htjeli jesti, al' danas su već super pa ne bi vam ja lagao, vidite da im niš' ne fali, pa niste blesavi da ćete plaćat' 500 eura za papire kad ovima niš' ne fali, papire ionak' uzimaju iskompleksirani ljudi, bla bla bla bla..."
I za samo 500 kuna dobit ćete čistokrvog Njemačkog ovčara, Haskija, Yorkija, Francuza, Belgijanca, Jazavčara - ma što god poželite.
"Nema što nema - jeftino dam, samo da prodam" - okrutna istina
I ako imate sreće i štene vam ne umre u prvih par tjedana, u startu ćete potrošiti malo više jer će pas biti mršav, pun glista i buha, imati će proljev, možda i giardiju, ali ništa što se sa 1000-2000 kn neće dovesti u red do petog ili šestog mjeseca (u cijenu su uključena i cijepljenja koja ćete kao odgovorni vlasnik obaviti).
Ako ste uzeli Francuza, kroz koji mjesec možete očekivati probleme s kožom, alergije, demodeks, alopecije, smrad, srčanu manu, probleme s disanjem i česte posjete veterinaru....
Ako ste uzeli Nijemca, imati ćete probleme sa koljenima, s kralježnicom, s kukovima.
Sjećate se one uzgojne dozvole za roditelje šteneta od 500-1000 eura kako bi se izbjeglo genetsko prenošenje tipičnih pasminskih bolesti na potomke? E, pa to vam se nije dalo plaćati u cijeni šteneta - pa sad plaćate liječenja.
Plaćate liječenja ako imate sreće, jer lako vam se može desiti da je vaš najbolji prijatelj na kojem ste šparali osuđen na kratak i bolan život i da će vam eutanazija uskoro postati jedini način da mu olakšate muke.
A sad se vratimo na mamu tog štenca - jer dok ste vi muku mučili sa glistama i proljevima i čekali da napokon vaše štene bude dovoljno zdravo da se cijepi protiv svega što treba, ona je već zaboravljena jer je svoj dio odradila i sad se čeka da se ponovno protjera.
Ako ima sreće biti će to sa istim mužjakom s kojim je sve počelo, a ako nema sreće i imala je puno štenaca pa se nisu svi prodali, ili joj je ovo već drugi ili treći ili ćetvrti ili peti uzastopni okot, moguće je da se spari sa sinom ili unukom (kojem je mama tatina sestra, znam da zvuči kao meksička sapunica ali zašto kupovati novog psa kad doma u podrumu imaš svoju tvornicu pasa) i za mamu priča počinje ispočetka.
Sa svakim leglom mama je sve iscrpljenija i sve slabija. Sve je veća šansa za komplikacije pri trudnoći i porodu, štenci su sve manji, sve slabiji i sve bolesniji a i sve ih je manje jer ona više nema dovoljno materijala za nove.
Ako je imala sreće i nije umrla u komplikacijama pri trudnoći i porodu, nakon 3, 4, 5 godina ta kuja dobiva ili metak ili izgon - ali nije bed jer ostala je neka njena kćer ili unuka koja će doći na njeno mjesto.
Štenci koje je rađala bili su sve slabiji i sve ih je više gledala kako umiru. Što je "kasnije" leglo bilo to su kupci imali veće probleme s njima, ali našeg štancera boli briga jer on je svoju lovu uzeo.
Ne znam jeste li znali, ali kada kupite štenca od uzgajivača i dogodi se da štene ima neki zdravstveni problem ili mu se objese oči ili mu ne sjedne čeljust kako bi trebala vi to štene možete zamijeniti, ne zato što netko misli da su štenci roba nego zato što svojim radom i trudom garantiraju kvalitetu. Ukoliko ste uzeli štene za izložbe ili uzgoj i odlučite ga zamijeniti, pravi uzgajivači će uzeti to less than perfect štene i pronaći mu novi dom gdje će biti kućni ljubimac uz zabranu daljnjeg razmnožavanja ili ga ostaviti kod sebe - ponovno isključivo kao kućnog ljubimca.
A onaj naš štancer se neće javljati na telefon ili će vam reći da ste si sami krivi i da je kod njega štene bilo super, divno, krasno, najbolje na svijetu i nastaviti prodavati kao da se ništa nije dogodilo.
Štancera nije briga za psa - njegova briga je samo zarada.
Sljedeći put kad čujete udrugu Sedma od Devet kako govori kako pse ne treba kupovati znati ćete da mislimo na štancere.
Znati ćete da mislimo da kuja zaslužuje život, a ne da bude rasplodni stroj.
Znati ćete da mislimo da štenci zaslužuju odgovarajuću hranu i veterinarsku skrb.
Znati ćete da kupovinom "čistokrvnog psa bez papira" podupirete ne sivu nego crnu indrustriju u kojoj se životinje iskorištavaju, pate i umiru zbog 500 kn.
Ako vam je pasmina bitna jer ste se zaljubili u izgled i zahtjevnost određene pasmine go for it - izaberite dobrog uzgajivača (nije to teško, samo se malo raspitajte) i uživajte u svojem novom ljubimcu.
Ako vam nije toliko bitna - izaberite nekog od naših čupavaca - imamo ih i malih i velikih, mladih i starih, mirnih i aktivnih, lajavih i tihih - i svaki je od njih jednako jedinstven i željan vaše ljubavi i pažnje.
Uvriježeno je mišljenje da udruge za zaštitu životinja ne vole uzgajivače i čistokrvne pse. Pa evo da u ime Udruge Sedma od devet sada iznesem svoj stav o uzgajivačima i čistokrvnim psima.
Za nas je čistokrvan pas onaj pas koji posjeduje rodovnik kao dokaz o podrijetlu i nemamo apsolutno ništa protiv kupovine takvih pasa.
Zašto bismo mi ili itko drugi nekome određivali kakvog psa želi i vrednovali nečije razloge za odabir ove ili one pasmine - dok su ljudi naravno realni u procjeni svojih mogućnosti. Ali budimo realni, živimo u zemlji gdje se dižu krediti za aute za koje se nema ni za registraciju pa se stoga ne moramo ni čuditi što netko precijeni svoje slobodno vrijeme i aktivnost....
I moja su tiha patnja pasmine, iako imam ne križance - nego pse kojima nitko osim DNA analize ne može ni pretpostaviti kakvog su podrijetla.
I da, volim ih do smrti.
Ali da se vratimo na to zašto nemam ništa protiv rodovnika i pripadajućeg mu psa:
Ne zato što mislim da je super cool plaćati komad papira na kojem pišu imena i prezimena mama, tata, deda i baka nego zato što taj papir, naravno onoliko koliko se išta na ovome svijetu može garantirati, garantira da ste izabrali psa koji izgledom i temperamentom odgovara pasmini i da je pritom pas reprezentativnog genetičkog materijala te da nema - naravno ponovno u granicama garancije i tolerancije ozbirom na pasminu - predispozicije za razvitak određenih bolesti.
Da biste vi mogli kupiti štene sa papirima, njegovi ili njezini roditelji ne samo da sami moraju imati rodovnik nego moraju dobiti uzgojnu dozvolu za koju pak moraju proći i izložbe i veterinarske preglede i "sto čuda"...
Možda vam se čini, obzirom na rodovnik kojeg roditelji već posjeduju, da je uzgojna dozvola bespotrebna ali kao što sam već rekla niti rodovnik ne može sto posto garantirati kako će pas ispasti, može se desiti da mu se objese kapci, da se boje ne rasporede kako bi trebale, da ima podgriz a može se desiti i da naprosto ne odgovara temperamentom.
I da, taj pas ne gubi na vrijednosti psa kao najboljeg prijatelja ili kao kućnog ljubimca ali gubi vrijednost uzgojnog materijala.
Zvuči grubo i hladno ali pasmine imaju standarde koje ih čine upravo tom pasminom: Dalmatinski pas bez fleka ne bi baš bio dalmatinski pas, Doberman od 20 kila ne bi baš bio Doberman, Njemački ili Belgijski ovčar koji se boje vlastite sjene i nisu baš primjer pasmine, zar ne?
Tako da - ako želite kupiti svog novog najboljeg prijatelja - go for it, birajte dobre uzgajivačnice i pripremite novčanike.
Na primjer, kvalitetno štene Zl.retrievera košta između 800 -1200 eura
Međutim, postoji jedna skupina pasa koja se zove "čistokrvni ali bez papira".
E tu već postoji problem i to popriličan:
Na žalost, ljudi najčešće kupuju "čistokrvne bez papira" jer su eto jeftiniji i ne žele plaćati komad papira jer im ne treba pošto ne žele uzgoj niti izložbe.
I to zvuči sasvim ok - dok čovjek malo ne stane i ne razmisli o tome kako nastane "čistokrvno štene bez papira" koje dodje super jeftinih 500 - 1000 kn naspram iste te cifre, samo u eurima - za štene sa rodovnikom.
Dakle ovo štene sa "papirima" kupljeno u registriranoj uzgajivačnici je skupo - ali ne zato što je netko eto odlučio namlatiti silne novce bez truda (iako postoji i neka zarada, ali pobogu kad se nečime profesionalno baviš odnosno nešto radiš obično je tu i novac uključen, zar ne?) nego zato što to štene košta.
Njegova majka je koštala, parenje s njegovim ocem se platilo, hrana koju je njegova mama jela u trudnoći i dojenju je bila posebno za trudne i dojne kuje kako bi štencima u razvoju osigurala sve potrebne elemente (vitamine, minerale, proteine), zato što se to štene čistilo od glista, zato što se to štene cjepilo i ono se, kada je počelo jesti samostalno, hranilo odgovarajućom klopom. Eh da, i vađenje tih prokletih papira košta.
Većina vas ima psa i znate koliko košta i cijepljenje i tretman protiv glista i čip i klopa i znate da ukoliko je netko držao štene u odgovarajućim uvjetima i na odgovarajući način barem dva do dva i pol mjeseca - to ne stane u 500 kn pa da se na trepavice postaviš, obizrom da samo cijepljenje i čip koštaju preko 200 kn.
I tu lagano dolazimo do problema sa "čistokrvnim psima bez papira":
Ponekad se zalomi da se prijatelji ili susjedi ili rodbina dogovore da će pariti svoje pse iste pasmine jer ih vole i žele njihovu djecu i bla bla bla i ti se psi uglavnom podijele unutar kruga prijatelja i poznanika - iako ni to nije nešto što baš podržavam, to je manji problem.
Problem nastaje kad osoba ili osobe zaključe da bi baš, eto, oni mogli prodavati štence i na njima zarađivati.
Ako upitate bilo kojeg registriranog i dobrog uzgajivača reći će vam da je to krvavi posao sa puno truda i odricanja dok će osobe iz rečenice prije vidjeti laku lovu u tome.
Njih nazivamo "štancerima", no iako i sama riječ zvuči dovoljno ružno nije ni približno ružna koliko bi trebala biti.
Štancer će za jeftine novce uzeti kuju i mužjaka (možda iz onakvog legla iz kruga prijatelja/susjeda/rodbine koji bi baš htjeli potomke), najčešće taj prvi par neće biti u srodstvu ali i to nam uskoro slijedi.
Ta sirota kuja u vlasništvu štancera neće biti sretan i veseo pas sa dugim životom punim maženja.
Ta sirota kuja biti će osuđena na rasplod do kraja svoj kratkog, mučnog i najčešće vrlo bolnog života.
Ta sirota kuja na svakom će tjeranju biti parena, jesti će najjeftiniju klopu jer nije bitna ona ni njene bebe nego lova, a ako postoji klopa koja je jeftinija - ta će biti izabrana - bez obzira na kvalitetu.
Ponekad čak neće ni jesti pseću hranu, nego neke žbrljotine i ostatke svojih vlasnika jer - hej, koga briga šta jede - bitno da rađa.
Najčešće će ona provesti svoj život u kavezu ili šupi ili garaži ili podrumu jer - hej, pa nije tu da bi se šetala ili mazila nego rađala.
Neće ići kod veterinara jer je to skupo a ona je tu da bi lovu zarađivala, a ne trošila.
Svi znamo da kod ljudi postoji preporučena pauza između trudnoća kako bi se ženino tijelo moglo oporaviti obzirom da ona iz svojih zaliha stvara novi kostur, nove zube, novu kožu - cijelo jedno novo biće.
Kod kuja vrijede jednaka pravila, uz to što pravi uzgajivači čekaju do druge ili treće godine kako bi kuja potpuno stasala i mogla bez problema podnjeti prvu trudnoću.
Ona sirota kuja kod štancera će na prvom tjeranju ostati trudna jer - vrijeme je novac.
U glavama štancera tjeranje znači da je spremna, a kada bismo povukli paralelu s ljudima to bi značilo da su i djevojčice koje su dobile prvu menstruaciju spremne za trudnoću i porod. Kod nas još naravno postoji i puno naglašeniji psihološki moment ali zamislite si djevojčicu od 12 godina koja još raste i razvija se i kako uz to mora stvoriti još i kompletno novi organizam...
Sad je gotovo - sirota kuja je sa 6 mjeseci ostala trudna i uz vlasiti rast i razvoj stvara 2, 3, 4, pa sve do 10 ili 15 novih malenih organizama.
I onda dolazi porod u istom tom kavezu, šupi, garaži na hladnom, mokrom, mračnom, vlažnom, zmazanom i prepunom bakterija mjestu.
Štancer se ne bavi štencima - pa zato ima kuju, nije njega briga jel sve prošlo ok i u kakvom je stanju mama, nije ga briga ima li dovoljno mlijeka za njih, nije ga briga je li novorođenim bebama vruće ili hladno.
Svakih par dana štancer će bacit oko da vidi jel neko štene krepalo da ga eventualno baci negdje u smeće i da zna na koliko love može računati.
Štenci će porasti i trebat će i njima klopa i ta će ponovno biti najjeftinija a svi znamo da šteneća klopa baš i nije jeftina pa će jesti istu klopu kao i mama.
Naravno treba biti realan s troškovima pa im ne treba davati puno klope - ionako za tjedan dva idu i postaju tuđa briga a u međuvremenu valja neće umrijeti od gladi.
I naravno da je normalno da će se potući oko klope - pa to su štenci.
I evo ga: mjesec i pol je prošlo i krajnje je vrijeme da se te vreće buha pretvore u lovu.
Slike koje ćete vidjeti u oglasniku možda jesu njihove, a možda nisu... kada dođete i vidite da su štenci u lošem stanju dobiti ćete ispriku "...pa da evo baš jučer nešto nisu htjeli jesti, al' danas su već super pa ne bi vam ja lagao, vidite da im niš' ne fali, pa niste blesavi da ćete plaćat' 500 eura za papire kad ovima niš' ne fali, papire ionak' uzimaju iskompleksirani ljudi, bla bla bla bla..."
I za samo 500 kuna dobit ćete čistokrvog Njemačkog ovčara, Haskija, Yorkija, Francuza, Belgijanca, Jazavčara - ma što god poželite.
"Nema što nema - jeftino dam, samo da prodam" - okrutna istina
I ako imate sreće i štene vam ne umre u prvih par tjedana, u startu ćete potrošiti malo više jer će pas biti mršav, pun glista i buha, imati će proljev, možda i giardiju, ali ništa što se sa 1000-2000 kn neće dovesti u red do petog ili šestog mjeseca (u cijenu su uključena i cijepljenja koja ćete kao odgovorni vlasnik obaviti).
Ako ste uzeli Francuza, kroz koji mjesec možete očekivati probleme s kožom, alergije, demodeks, alopecije, smrad, srčanu manu, probleme s disanjem i česte posjete veterinaru....
Ako ste uzeli Nijemca, imati ćete probleme sa koljenima, s kralježnicom, s kukovima.
Sjećate se one uzgojne dozvole za roditelje šteneta od 500-1000 eura kako bi se izbjeglo genetsko prenošenje tipičnih pasminskih bolesti na potomke? E, pa to vam se nije dalo plaćati u cijeni šteneta - pa sad plaćate liječenja.
Plaćate liječenja ako imate sreće, jer lako vam se može desiti da je vaš najbolji prijatelj na kojem ste šparali osuđen na kratak i bolan život i da će vam eutanazija uskoro postati jedini način da mu olakšate muke.
A sad se vratimo na mamu tog štenca - jer dok ste vi muku mučili sa glistama i proljevima i čekali da napokon vaše štene bude dovoljno zdravo da se cijepi protiv svega što treba, ona je već zaboravljena jer je svoj dio odradila i sad se čeka da se ponovno protjera.
Ako ima sreće biti će to sa istim mužjakom s kojim je sve počelo, a ako nema sreće i imala je puno štenaca pa se nisu svi prodali, ili joj je ovo već drugi ili treći ili ćetvrti ili peti uzastopni okot, moguće je da se spari sa sinom ili unukom (kojem je mama tatina sestra, znam da zvuči kao meksička sapunica ali zašto kupovati novog psa kad doma u podrumu imaš svoju tvornicu pasa) i za mamu priča počinje ispočetka.
Sa svakim leglom mama je sve iscrpljenija i sve slabija. Sve je veća šansa za komplikacije pri trudnoći i porodu, štenci su sve manji, sve slabiji i sve bolesniji a i sve ih je manje jer ona više nema dovoljno materijala za nove.
Ako je imala sreće i nije umrla u komplikacijama pri trudnoći i porodu, nakon 3, 4, 5 godina ta kuja dobiva ili metak ili izgon - ali nije bed jer ostala je neka njena kćer ili unuka koja će doći na njeno mjesto.
Štenci koje je rađala bili su sve slabiji i sve ih je više gledala kako umiru. Što je "kasnije" leglo bilo to su kupci imali veće probleme s njima, ali našeg štancera boli briga jer on je svoju lovu uzeo.
Ne znam jeste li znali, ali kada kupite štenca od uzgajivača i dogodi se da štene ima neki zdravstveni problem ili mu se objese oči ili mu ne sjedne čeljust kako bi trebala vi to štene možete zamijeniti, ne zato što netko misli da su štenci roba nego zato što svojim radom i trudom garantiraju kvalitetu. Ukoliko ste uzeli štene za izložbe ili uzgoj i odlučite ga zamijeniti, pravi uzgajivači će uzeti to less than perfect štene i pronaći mu novi dom gdje će biti kućni ljubimac uz zabranu daljnjeg razmnožavanja ili ga ostaviti kod sebe - ponovno isključivo kao kućnog ljubimca.
A onaj naš štancer se neće javljati na telefon ili će vam reći da ste si sami krivi i da je kod njega štene bilo super, divno, krasno, najbolje na svijetu i nastaviti prodavati kao da se ništa nije dogodilo.
Štancera nije briga za psa - njegova briga je samo zarada.
Sljedeći put kad čujete udrugu Sedma od Devet kako govori kako pse ne treba kupovati znati ćete da mislimo na štancere.
Znati ćete da mislimo da kuja zaslužuje život, a ne da bude rasplodni stroj.
Znati ćete da mislimo da štenci zaslužuju odgovarajuću hranu i veterinarsku skrb.
Znati ćete da kupovinom "čistokrvnog psa bez papira" podupirete ne sivu nego crnu indrustriju u kojoj se životinje iskorištavaju, pate i umiru zbog 500 kn.
Ako vam je pasmina bitna jer ste se zaljubili u izgled i zahtjevnost određene pasmine go for it - izaberite dobrog uzgajivača (nije to teško, samo se malo raspitajte) i uživajte u svojem novom ljubimcu.
Ako vam nije toliko bitna - izaberite nekog od naših čupavaca - imamo ih i malih i velikih, mladih i starih, mirnih i aktivnih, lajavih i tihih - i svaki je od njih jednako jedinstven i željan vaše ljubavi i pažnje.
+385 91 796 0530
Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Website: http://www.sedmaoddevet.hr
Flek ima 3 mjeseca i čeka svoj zauvijek dom - narasti će do max. 10-12 kg
A ima nas još raznih...