Sretan 14. rođendan, Međi!

Da, da dobro ste pročitali! Međi puni 14!

Napisao i fotografirao: Miljenko Vojta, Međi klub

Utemeljivši prije točno 14 godina, 12. veljače 2003, godine Sekciju uzgajivača Malog međimurskog psa – Međija, međimurski entuzijasti stvorili su temeljne preduvjete za službenu standardizaciju te sedme hrvatske autohtone pasmine pasa, kojoj uskoro slijedi i međunarodno priznavanje!


"Juhuuuuuuuuu!" veseli se Ena, foto: Robert Filipović

Traže li Hrvati idealnog, malog, četvoronožnog kućnog ljubimca uistinu ne moraju napuštati vlastito dvorište! U naše nacionalno blago možemo s ponosom ubrojiti čak sedam prekrasnih autohtonih pasmina pasa, od kojih su živahni, veseli i dobroćudni pripadnici najmlađe od njih – Mali međimurski pas – Međi – možda i najprikladniji za držanje u urbanim uvjetima. Priča o standardizaciji te atraktivne pasmine započinje prije točno 14 godina, kada je u cilju njene zaštite u sklopu Udruge uzgajivača malih životinja „Međimurska lastavica“ iz Donje Dubrave, 12. veljače 2003. godine utemeljena Sekcija uzgajivača Malog međimurskog psa - Međija, koja od srpnja 2009. godine djeluje u sklopu Kinološkog društva Međimurje, u svojstvu Matičnog kluba.

Zahvaljujući velikom trudu i napretku međimurskih entuzijasta u homologiranju pasmine, Hrvatski kinološki savez – HKS je još 30. proinca 2010. godine pasminu Mali međimurski pas – Međi, službeno priznao kao našu nacionalnu autohtonu pasminu. Za dvije do tri godine Hrvatska će Međunarodnoj kinološkoj federaciji – FCI, sa sjedištem u Thuinu u Belgiji, podnijeti zahtjev i za međunarodno priznavanje te pasmine. Nažalost, naša javnost još uvijek nije dovoljno obaviještena i o njenom pukom postojanju, da i ne spominjemo pojedine njene temeljne značajke, koje ljepuškastog, simpatičnog i uvijek veselog, majušnog Međija svrstavaju i u svjetskim razmjerima u jednu od danas zasigurno najpoželjnijih urbanih pasmina.

Za razliku od pojedinih rijetkih i nepriznatih hrvatskih autohtonih pasmina pasa, primjerice Istarskog barbina kojem prijeti skori nestanak, dok su druge, poput Starohrvatskog hrta, nažalost izumrle još krajem prošlog stoljeća - čini se da našu autohtonu pasminu Mali međimurski pas – Međi, prati velika sreća!


DrAva od Novoga Zrina, vl. Miljenko Vojta

Riječ je o malom, vrckavom, kratkonogom, štakorašu, relativno kratke dlake, jednostavne za održavanje te neodoljivo simpatične, lupoidne (vukolike) njuškice, s visoko podignutim šiljatim uškama. O njemu doduše, shodno realnim očekivanjima, ne postoje baš nikakva pisana ili druga materijalna svjedočanstva starijeg datuma, ali se prema usmenom kazivanju mnogih starosjedilaca zasigurno više od stotinu godina ciljano uzgaja u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, a osobito u Međimurju kao užem području. Međimurci na lokalnom dijalektu štakora nazivaju „hrčica“ pa shodno tome i svog omiljenog domaćeg štakoraša, prema njegovoj tradicionalnoj i primarnoj specijalizaciji i danas jednostavno zovu „hrčićar“. No, tu svoju prvotnu radnu funkciju mali četveronožni stručnjak za bespoštedni lov na štakore postepeno je gubio i skoro posve izgubio u srazu s moćnim i sveobuhvatnim suvremenim sustavima i metodama deratizacije. Prijetilo mu je stoga gotovo neminovno izumiranje ili u najboljem slučaju, pretapanje u neku sasvim drugu pasminu.


Ava, zastani i pomiriši cvijeće!

Da bi to spriječila, grupa međimurskih kinologa je početkom ovog tisućljeća započela sa standardizacijom pasmine, a 12. veljače 2003. godine utemeljili su i sekciju uzgajivača Malog međimurskog psa – Međija. Od samog su početka krenuli s traženjem pasa koji imaju najviše svojstava koja odgovaraju radnom standardu te njihovim upisom u matičnu knjigu. Zatim su se određena poželjna svojstva nastojala zadržati križanjem, a loša poboljšati ili potisnuti, kao i kod svih ostalih pasmina tokom njihovog nastanka. Zahvaljujući rezultatima postignutim od početka standardizacije, Hrvatski kinološki savez (HKS) odlučio je 30. prosinca 2010. godine da se Mali međimurski pas – Međi (Small Međimurje Dog) priznaje  kao 7. hrvatska autohtona pasmina te da se odobrava upis u Hrvatsku uvjetnu rodovnu knjigu.



Time je Međi i službeno postao naša autohtona pasmina, s mogućnošću sudjelovanja na svim izložbama u Hrvatskoj. Široj javnosti predstavljen je na 3. Glavnoj uzgojnoj izložbi autohtonih pasmina pasa u Varaždinu, 21. svibnja 2011. godine, a kasnije i na brojnim drugim izložbama u zemlji pa i inozemstvu.
Do dana pisanja ovog prikaza (prosinca 2016. godine), u Hrvatku uvjetnu rodovnu knjigu upisano je 698 Međija, od kojih je prema procjenama najmanje polovina još na životu. Realno bi za otprilike dvije godine mogli biti ispunjeni svi potrebni uvjeti za podnošenje zahtjeva i Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI) za međunarodno priznavanje pasmine.

STANDARD


Visina 27-33 cm
Težina 6-8 kg
Boja - najčešće dvobojni te trobojni, s raznim oblicima šara i prošaranosti dlake. Jednobojni, potpuno bijeli ili crni primjerci su vrlo rijetki
Dlaka - kratka, prilično tvrda i ravna, nešto je dulja oko vrata (griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice)
Razina aktivnosti - vrlo živahan ali prilagodljiv


Međi galopira prema priznanju od strane FCI :)

Međi je dobroćudan, inteligentan, prilagodljiv i relativno nezahtjevan, simpatični, mali pas, vrlo dobre, stabilne, ugodne, vesele naravi, uvijek znatiželjan i spreman za učenje, igru, druženje i maženje. Vrlo je živahan i pokretljiv, a po prirodi jako poslušan i kooperativan te izuzetno uporan i ustrajan u radu, naročito u hvatanju glodavaca. Inteligentan je te besprijekorno obavlja usmene naredbe. Vrlo je privržen razigran i srdačan s vlasnikom i svim članovima obitelji s kojom živi, a osobito je razigran u odnosu s djecom, koju naprosto obožava.
Iako na seoskim imanjima pokazuje sve odlike dobrog čistača od štetnih glodavaca i psa čuvara, koji glasnim lajanjem najavljuje dolazak stranca, Međi uopće nije agresivan prema ljudima, drugim psima, mačkama, peradi, kao i prema drugim domaćim životinjama. Ipak, vrlo je suzdržan i nepodmitljiv u odnosu prema stranim osobama te prema njima bar u početku pokazuje stanoviti oprez. Stoga je podjednako pogodan za život na imanjima, u svojstvu čistača od glodavaca, i zvona na vratima, kao i u stanovima, u svojstvu najboljeg prijatelja, pratitelja i kućnog ljubimca.



Vrlo je uspješan i u raznim kinološkim sportovima, primjerice agilityju ili mnogim drugim oblicima rada. U stvari, Međi se sve više i više afirmira i nameće kao idealan kućni ljubimac, izuzetno pogodan i za sretan život u suvremenim urbanim sredinama, gdje će svojim ljudima svakodnevno uljepšavati dane!


Dvije hrvatske autohtone pasmine, jedna još međunarodno nepriznata, druga koju mnogi svojataju...

I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – ako netko od vas ima Međija, pošaljite fotografiju na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.pa ćemo ih objaviti u galeriji ispod teksta!


Međi kao modna ikona - Gala Marija Vrbanić

Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu, a u ovom slučaju savjetujemo da se obratite Međi klubu.