Jazavčar - standardni, patuljasti, kunićar
- font size decrease font size increase font size
Neja Markičević, Charlie
Jazavčar spada u FCI grupu IV – jazavčari. Poput terijera, Jazavčari imaju svoju vlastitu grupu, iako su godinama bili klasificirani drugačije, no počnimo od početka....
Ovo je njemačka pasmina pasa koji služe uglavnom za lov na jazavce – koji stanuju u rupama pod zemljom, pa prema tome Jazavčari po namjeni spadaju među jamare (iako se s njima love i lisice,srne i divlje svinje, pošto imaju izvrstan nos). Kao takvi bi onda teoretski mogli spadati i među terijere, no iznenaditi ćete se da su ih neko vrijeme svrstavali čak u goniče!
Od milja ih na njemačkom zovu Dackel, Teckel, Dachslein, (otprilike „jazavček“) dok su u Engleskoj godinama nosili naziv Beagle Terriere, a u Francuskoj Basset a Jambes Torses ili Chien Rouge (krivonogi Basset ili crvenpas).
No u skupini goniča završili su zbog – greške u prijevodu :)
Naime, Hund na njemačkom znači pas, a ne hound – gonič, odn. lovački pas iz skupine goniča. No eto, zaveden je na engleskom kao German Badger Hound 1874. pa je na isložbama u početku nastupao s ostalim goničima, što je moralo izgledati pomalo smiješno. Još je 1906. James Watson zabilježio: „To što se povremeno koristi kao gonič na način da prati zečeve i kuniće nosom poput beagla, ne mijenja činjenicu da je ovo pas koji u stvari ide pod zemlju, pa je samim time u stvari terijer.“ (terrier dolazi od lat.riječi terra, zemlja)
Edward Ash, jedan od najpoznatijih psećih povjesničara 1927. napisao je kako je Jazavčar u stvari terijer s jako iskrivljenim nogama, no s dosta toga beaglovskog u sebi, kako u izgledu (valjda je mislio na uši), tako i u nosu.
No bilo je i onih koji su tvrdili da se radi o goniču s prikraćenim, genetski patuljastim nogama – genetika zacijelo objašnjava začetke pasmine, no još uvijek ne uzima i obzir njegovu primarnu funkciju, jamarenje. Možda je istina negdje u sredini – Jazo je zapravo gonič koji spada u terijere? Mislim da je FCI stoga pametno odlučio da svim argumentima stane na kraj dodijelivši Jazi vlastitu kategoriju – uostalom, Jazavčare ne valja ljutiti, kao što ćemo vidjeti kasnije.
Što se tiče samog podrijetla pasmine, kao i u većini slučajeva, ono se pokušava dokazati i datirati od antičkih vremena, pa tako nas ne treba čuditi što su entuzijasti Jazavčara prepoznali na zidovima faraonskih grobnica u Egiptu prije 4000 godina...naime, Egipćani su zabilježili naziv Tekal, što je Nijemce podsjetilo na njihov naziv od milja Teckel...no kao što to obično biva kada se fonetski uspoređuju riječi u jezicima koji ni po čemu nisu srodni, ispostavilo se da je egipatski Tekel u stvari ogromna mastifčina. No na fresci iz groba u Beni Hassanu (dolje) iz istog perioda možemo vidjeti psa koji pomalo liči na Corgija – to naravno ne znači da Corgi potječe iz Egipta, već da su ljudi prije 4000 godina znali vršiti selekciju kako bi dobili određene osobine kod psa.
Najraniji spomen ove pasmine u Njemačkoj je ipak dosta star – tip psa se spominje još dvjestotinjak godina prije prvog službenog zapisa 1735., a razvio se uglavnom iz goniča imenom Bracken (kao Brak jazavčar).
Smatra se da je na oblik psa utjecala Francuska revolucija – znam da zvuči neobično, no tada su francuski plemenitaši bježali glavom bez obzira u Njemačku, vodeći svoje „niskopodne“ Bassete sa sobom, s kojima su ih zatim križali.
Jazavčari su u 18.st. više sličili na Bassete nego na moderne Jazavčare. Britanska kraljica Viktorija je imala nekoliko Jazavčara koje je dobila na poklon od svojih njemačkih rođaka, što ih je automatski učinilo vrlo popularnim u Ujedinjenom kraljevstvu pa je tako prvi klub ove pasmine osnovan upravo u Engleskoj 1881., a tek onda u Njemačkoj.
Kraljica Viktorija i Boy 1863.
Naziv Hot Dog za kobasicu u pecivu se koristi od 1903. kada je prvi puta objavljenja karikatura Jazavčara u kontekstu reklame za kobasice – autor je, ne znajući ispravno napisati Dachshund jednostavno napisao – hot dog! Ostalo je, kako kažu – povijest.
KRATKODLAKI JAZAVČAR
Foto: Vanda Voloder Stjepić, Wilma
Ovo je „originalna verzija“ psa čiju povijest ste upravo pročitali. Ali to još nije sve....postoji i:
DUGODLAKI JAZAVČAR
Foto: Damir Olejar
Duboke crvene boje i svilenkaste dlake, ova je pasmina navodno nastala križanjem s španijelima i seterima – Field ili Sussex španijelom po jednima, odnosno Njemačkim španijelom po drugima.
Druga je teorija da je dugodlaki Jazo naprosto isti pas s drugom varijantom dlake – naime, nekada su uzgajali samo po tipu tijela, dlaka je bila manje važna. No u nekom su trenutku uzgajivači počeli međusobno pariti pse s dužom, kraćom i oštrijom dlakom i tako su se rodile tri osnovne varijante Jazavčara – bilo kako bilo, dugodlaki je Jazo u Njemačkoj prisutan već dva stoljeća.
OŠTRODLAKI JAZAVČAR
Foto: Jelena Viličić - Max
Neki smatraju da je ovaj tip nastao tek oko 1880., no Nijemci kažu da je i on poznat barem dva stoljeća, pa se čak izrijekom spominje „oštrodlaki Teckel“ krajem 18. st kao i ponovno 1911., kada se smatrao idealnijim radnim psom od druge dve verzije pošto ga oštra dlaka puno bolje štiti, kao i mnoge terijere, uostalom. Vrlo je vjerojatno nastao križanjem s nekim oštrodlakim terijerom, pa se tako kao mogući kandidati spominju Irski i Škotski te Dandie Dinmont terijer kao i oštrodlaki njemački Pinč i oštrodlaki Basset. Oštrodlaki Jazavčar je dobio vlastitu izložbenu grupu još 1888. u Berlinu.
PATULJASTI KRATKODLAKI JAZAVČAR
U Njemačkoj ga zovu još Zvergteckel a koristi se za lov na zečeve i kuniće još od 19.st. kada je stvoren križanjem najmanjih primjeraka u leglima sve dok sa 7-8 kg nije „pao“ na 3-5 a opseg prsa je sada mogao biti dovoljno malen za ulazak u zečju jamu. Prema nekima je čak moguće da su križali Jazu s patuljastim Pinčem ili toy Terijerima, dok drugi tvde da je to naprosto „smanjena“ verzija većg rođaka. U Njemačkoj je ova manja varijanta bila toliko popularna da je još 1905. doila svoj vlastiti pasminski klub, Kaninchenteckelklub (pokušajte izgovoriti ovo tri puta za redom bez greške :)) Međunarodnu je slavu dosegao tek dvadesetih godina prošlog stoljeća.
PATULJASTI DUGODLAKI JAZAVČAR
Uživam u slikama jazavčara koji trče ;)
Ovo je dugodlaka inačica – pogađate – patuljastog kratkodlakog Jaze a tradicionalisti su, kao što to obično biva, u početku bili oštro protiv ovakvih pasa nazivajući ih degenericima. U stvari je posve nejasno zašto, pošto se i u ovom slučaju radi o malim, čvrstim i otpornim lovačkim psima, a ne plišanim lutkicama. Vjerojatno je šira publika to konačno uvidjela malo kasnije, pa je ova pasmina dobila svoj vlastiti klub 1935., u stvari, dijelila ga je sa sljedećom varijantom:
PATULJASTI OŠTRODLAKI JAZAVČAR
Rauhaariger Kaninchenteckel je zadnji došao na scenu, nakon 2. Svjetskog rata, a smatra se da je nastao križanjem omanje kujice štrodlakog s mužjakom patuljastog kratkodlakog Jazavčara, osim ako se opet nije radilo o parenjima najmanje oštrodlake štenadi u leglima „normalnog“ rasta.
Uz ove dvije veličine, za razliku od AKC i KC, FCI (u koji spada i HKS) priznaje još i treću – Jazavčar kunićar u sve tri varijante dlake – on je nešto manja/uža inačica patuljastog - ponajviše se razlikuje od njega još manjim opsegom prsa. Opseg prsa je kod jamara jedna od važnih stvari, stoga ga ovdje donosimo umjesto težine – kao i kod svakog „produženog“ psa, bilo bi dobro da se pazi na težinu radi pritiska na kralježnicu.
Tri štruce, tri veličine
STANDARD
OPREZ – niti jedan jazavčar ne bi smio prijeći težinu od 10 kg, izložbeni čak 9 kg!
Dlaka – kao što sami nazivi pasmina govore: kratka, duga i oštra.
Kratka dlaka se linja ali ju u pravilu ne treba četkati, dovoljno je tu i tamo prijeći gumenom rukavicom, dugu dlaku je potrebno četkati kako se ne bi zamrsila, a oštra dlaka se četka/trima.
Boja: Palež (crno/smeđa ili smeđe/bež kombinacija smeđih ili žutih obrva i donjeg dijela tijela te brkova), crvena, žuta, zlatna, brindle (tigrasta), dapple (šarena), sivoplava (tzv.blue)
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Crtež Lili Chin, o kojoj smo već pisali
Razina aktivnosti – možda malo veća nego što biste očekivali s obzirom na dužinu nožica :)
Ovo je aktivan mali lovački pas koji se stoga diči sličnim osobinama kao i kolege terijeri – tvrdoglav je, uporan, hrabar, samouvjeren, veseo, teritorijalan – ukratko, puno je karaktera zbijeno u to malo moćno tijelo! Stoga možda nije idealan za ljude koji mu ne mogu posvetiti dovoljno vremena za odgoj (kopanje i lajanje su mu urođene karakteristike), a nema baš niti uvijek strpljenja za manju djecu. Dugodlaki su u pravilu malo mirniji pa čak i sramežljivi (setersko-španijelsko naslijeđe valjda), a kunićari i kratkodlaki oštriji i življi. Oštrodlaki su navodno dobro izbalansiranog karaktera – u jamarskim okvirima, naravno.
Foto: Petar Fabijan, vl. Karmela Hromin, Apollo
No to nam najbolje mogu otkriti vlasnici Jazeka - vaši su komentari (ovdje ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – najljepša fotka postati će naslovnica za pasminu, a poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
VAŠA GALERIJA- KLIKNITE NA FOTKU ZA UVEĆANJE:
Jazavčar spada u FCI grupu IV – jazavčari. Poput terijera, Jazavčari imaju svoju vlastitu grupu, iako su godinama bili klasificirani drugačije, no počnimo od početka....
Ovo je njemačka pasmina pasa koji služe uglavnom za lov na jazavce – koji stanuju u rupama pod zemljom, pa prema tome Jazavčari po namjeni spadaju među jamare (iako se s njima love i lisice,srne i divlje svinje, pošto imaju izvrstan nos). Kao takvi bi onda teoretski mogli spadati i među terijere, no iznenaditi ćete se da su ih neko vrijeme svrstavali čak u goniče!
Od milja ih na njemačkom zovu Dackel, Teckel, Dachslein, (otprilike „jazavček“) dok su u Engleskoj godinama nosili naziv Beagle Terriere, a u Francuskoj Basset a Jambes Torses ili Chien Rouge (krivonogi Basset ili crvenpas).
No u skupini goniča završili su zbog – greške u prijevodu :)
Naime, Hund na njemačkom znači pas, a ne hound – gonič, odn. lovački pas iz skupine goniča. No eto, zaveden je na engleskom kao German Badger Hound 1874. pa je na isložbama u početku nastupao s ostalim goničima, što je moralo izgledati pomalo smiješno. Još je 1906. James Watson zabilježio: „To što se povremeno koristi kao gonič na način da prati zečeve i kuniće nosom poput beagla, ne mijenja činjenicu da je ovo pas koji u stvari ide pod zemlju, pa je samim time u stvari terijer.“ (terrier dolazi od lat.riječi terra, zemlja)
Edward Ash, jedan od najpoznatijih psećih povjesničara 1927. napisao je kako je Jazavčar u stvari terijer s jako iskrivljenim nogama, no s dosta toga beaglovskog u sebi, kako u izgledu (valjda je mislio na uši), tako i u nosu.
No bilo je i onih koji su tvrdili da se radi o goniču s prikraćenim, genetski patuljastim nogama – genetika zacijelo objašnjava začetke pasmine, no još uvijek ne uzima i obzir njegovu primarnu funkciju, jamarenje. Možda je istina negdje u sredini – Jazo je zapravo gonič koji spada u terijere? Mislim da je FCI stoga pametno odlučio da svim argumentima stane na kraj dodijelivši Jazi vlastitu kategoriju – uostalom, Jazavčare ne valja ljutiti, kao što ćemo vidjeti kasnije.
Što se tiče samog podrijetla pasmine, kao i u većini slučajeva, ono se pokušava dokazati i datirati od antičkih vremena, pa tako nas ne treba čuditi što su entuzijasti Jazavčara prepoznali na zidovima faraonskih grobnica u Egiptu prije 4000 godina...naime, Egipćani su zabilježili naziv Tekal, što je Nijemce podsjetilo na njihov naziv od milja Teckel...no kao što to obično biva kada se fonetski uspoređuju riječi u jezicima koji ni po čemu nisu srodni, ispostavilo se da je egipatski Tekel u stvari ogromna mastifčina. No na fresci iz groba u Beni Hassanu (dolje) iz istog perioda možemo vidjeti psa koji pomalo liči na Corgija – to naravno ne znači da Corgi potječe iz Egipta, već da su ljudi prije 4000 godina znali vršiti selekciju kako bi dobili određene osobine kod psa.
Najraniji spomen ove pasmine u Njemačkoj je ipak dosta star – tip psa se spominje još dvjestotinjak godina prije prvog službenog zapisa 1735., a razvio se uglavnom iz goniča imenom Bracken (kao Brak jazavčar).
Smatra se da je na oblik psa utjecala Francuska revolucija – znam da zvuči neobično, no tada su francuski plemenitaši bježali glavom bez obzira u Njemačku, vodeći svoje „niskopodne“ Bassete sa sobom, s kojima su ih zatim križali.
Jazavčari su u 18.st. više sličili na Bassete nego na moderne Jazavčare. Britanska kraljica Viktorija je imala nekoliko Jazavčara koje je dobila na poklon od svojih njemačkih rođaka, što ih je automatski učinilo vrlo popularnim u Ujedinjenom kraljevstvu pa je tako prvi klub ove pasmine osnovan upravo u Engleskoj 1881., a tek onda u Njemačkoj.
Kraljica Viktorija i Boy 1863.
Naziv Hot Dog za kobasicu u pecivu se koristi od 1903. kada je prvi puta objavljenja karikatura Jazavčara u kontekstu reklame za kobasice – autor je, ne znajući ispravno napisati Dachshund jednostavno napisao – hot dog! Ostalo je, kako kažu – povijest.
KRATKODLAKI JAZAVČAR
Foto: Vanda Voloder Stjepić, Wilma
Ovo je „originalna verzija“ psa čiju povijest ste upravo pročitali. Ali to još nije sve....postoji i:
DUGODLAKI JAZAVČAR
Foto: Damir Olejar
Duboke crvene boje i svilenkaste dlake, ova je pasmina navodno nastala križanjem s španijelima i seterima – Field ili Sussex španijelom po jednima, odnosno Njemačkim španijelom po drugima.
Druga je teorija da je dugodlaki Jazo naprosto isti pas s drugom varijantom dlake – naime, nekada su uzgajali samo po tipu tijela, dlaka je bila manje važna. No u nekom su trenutku uzgajivači počeli međusobno pariti pse s dužom, kraćom i oštrijom dlakom i tako su se rodile tri osnovne varijante Jazavčara – bilo kako bilo, dugodlaki je Jazo u Njemačkoj prisutan već dva stoljeća.
OŠTRODLAKI JAZAVČAR
Foto: Jelena Viličić - Max
Neki smatraju da je ovaj tip nastao tek oko 1880., no Nijemci kažu da je i on poznat barem dva stoljeća, pa se čak izrijekom spominje „oštrodlaki Teckel“ krajem 18. st kao i ponovno 1911., kada se smatrao idealnijim radnim psom od druge dve verzije pošto ga oštra dlaka puno bolje štiti, kao i mnoge terijere, uostalom. Vrlo je vjerojatno nastao križanjem s nekim oštrodlakim terijerom, pa se tako kao mogući kandidati spominju Irski i Škotski te Dandie Dinmont terijer kao i oštrodlaki njemački Pinč i oštrodlaki Basset. Oštrodlaki Jazavčar je dobio vlastitu izložbenu grupu još 1888. u Berlinu.
PATULJASTI KRATKODLAKI JAZAVČAR
U Njemačkoj ga zovu još Zvergteckel a koristi se za lov na zečeve i kuniće još od 19.st. kada je stvoren križanjem najmanjih primjeraka u leglima sve dok sa 7-8 kg nije „pao“ na 3-5 a opseg prsa je sada mogao biti dovoljno malen za ulazak u zečju jamu. Prema nekima je čak moguće da su križali Jazu s patuljastim Pinčem ili toy Terijerima, dok drugi tvde da je to naprosto „smanjena“ verzija većg rođaka. U Njemačkoj je ova manja varijanta bila toliko popularna da je još 1905. doila svoj vlastiti pasminski klub, Kaninchenteckelklub (pokušajte izgovoriti ovo tri puta za redom bez greške :)) Međunarodnu je slavu dosegao tek dvadesetih godina prošlog stoljeća.
PATULJASTI DUGODLAKI JAZAVČAR
Uživam u slikama jazavčara koji trče ;)Ovo je dugodlaka inačica – pogađate – patuljastog kratkodlakog Jaze a tradicionalisti su, kao što to obično biva, u početku bili oštro protiv ovakvih pasa nazivajući ih degenericima. U stvari je posve nejasno zašto, pošto se i u ovom slučaju radi o malim, čvrstim i otpornim lovačkim psima, a ne plišanim lutkicama. Vjerojatno je šira publika to konačno uvidjela malo kasnije, pa je ova pasmina dobila svoj vlastiti klub 1935., u stvari, dijelila ga je sa sljedećom varijantom:
PATULJASTI OŠTRODLAKI JAZAVČAR
Rauhaariger Kaninchenteckel je zadnji došao na scenu, nakon 2. Svjetskog rata, a smatra se da je nastao križanjem omanje kujice štrodlakog s mužjakom patuljastog kratkodlakog Jazavčara, osim ako se opet nije radilo o parenjima najmanje oštrodlake štenadi u leglima „normalnog“ rasta.
Uz ove dvije veličine, za razliku od AKC i KC, FCI (u koji spada i HKS) priznaje još i treću – Jazavčar kunićar u sve tri varijante dlake – on je nešto manja/uža inačica patuljastog - ponajviše se razlikuje od njega još manjim opsegom prsa. Opseg prsa je kod jamara jedna od važnih stvari, stoga ga ovdje donosimo umjesto težine – kao i kod svakog „produženog“ psa, bilo bi dobro da se pazi na težinu radi pritiska na kralježnicu.
Tri štruce, tri veličine
STANDARD
| STANDARDNI JAZAVČAR |
PATULJASTI JAZAVČAR |
KUNIĆASTI JAZAVČAR |
| Visina 20-23 cm |
18-20 cm |
18-20 cm |
| Opseg prsa 35 cm |
30-35 cm |
do 30 cm |
OPREZ – niti jedan jazavčar ne bi smio prijeći težinu od 10 kg, izložbeni čak 9 kg!
Dlaka – kao što sami nazivi pasmina govore: kratka, duga i oštra.
Kratka dlaka se linja ali ju u pravilu ne treba četkati, dovoljno je tu i tamo prijeći gumenom rukavicom, dugu dlaku je potrebno četkati kako se ne bi zamrsila, a oštra dlaka se četka/trima.
Boja: Palež (crno/smeđa ili smeđe/bež kombinacija smeđih ili žutih obrva i donjeg dijela tijela te brkova), crvena, žuta, zlatna, brindle (tigrasta), dapple (šarena), sivoplava (tzv.blue)
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Crtež Lili Chin, o kojoj smo već pisali
Razina aktivnosti – možda malo veća nego što biste očekivali s obzirom na dužinu nožica :)
Ovo je aktivan mali lovački pas koji se stoga diči sličnim osobinama kao i kolege terijeri – tvrdoglav je, uporan, hrabar, samouvjeren, veseo, teritorijalan – ukratko, puno je karaktera zbijeno u to malo moćno tijelo! Stoga možda nije idealan za ljude koji mu ne mogu posvetiti dovoljno vremena za odgoj (kopanje i lajanje su mu urođene karakteristike), a nema baš niti uvijek strpljenja za manju djecu. Dugodlaki su u pravilu malo mirniji pa čak i sramežljivi (setersko-španijelsko naslijeđe valjda), a kunićari i kratkodlaki oštriji i življi. Oštrodlaki su navodno dobro izbalansiranog karaktera – u jamarskim okvirima, naravno.
Foto: Petar Fabijan, vl. Karmela Hromin, Apollo
No to nam najbolje mogu otkriti vlasnici Jazeka - vaši su komentari (ovdje ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – najljepša fotka postati će naslovnica za pasminu, a poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
VAŠA GALERIJA- KLIKNITE NA FOTKU ZA UVEĆANJE:
Image Gallery
View the embedded image gallery online at:
https://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/514-jazav%C4%8Dar-standardni-patuljasti-kuni%C4%87ar#sigProGalleria9e623bf4c7
https://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/514-jazav%C4%8Dar-standardni-patuljasti-kuni%C4%87ar#sigProGalleria9e623bf4c7