Pasmine po namjeni - psi za igru i društvo
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
Naslovna fotka: Creative Commons, Coton de Tulear
Postoje pasmine pasa koje su od početka isključivo namijenjene za igru i druženje – na stranu činjenica da su se mnoge pasmine drugih namjena s vremenom i gubitkom svoje prvobitne namjene bez većih problema „prekvalificirale“ u pse ljubimce – no njih sam svejedno navela pod prvobitnim namjenama. Možda ćete se pitati zašto – zato što je prvobitna namjena nekog psa odredila ne samo njegov izgled već i temperament – stoga ih potpuno možemo razumjeti tek ako ih promatramo u tom svjetlu, i u tom svijetu – svijetu prije nego što su postali kućni ljubimci i zvijezde psećih izložaba.
Međutim, od samih svojih početaka, određene su pasmine – najčešće manjeg rasta – bile namijenjene samo za društvo ljudima, u početku ženama iz viših klasa, dvorjanima, i – da, znam da zvuči čudno – svećenstvu.
S mogućim izuzetkom Malteškog psića koji je poznat još u doba Rimskog Carstva, te nekoliko tisuća godina starog Pekinezera - tek u srednjem vijeku dolazi do onoga što danas smatramo svakodnevnom ulogom u životu jednog psa: on postaje kućni ljubimac - družbenik, miljenik koji je sam sebi svrhom.
Kako to?
U srednjem vijeku jača utjecaj crkve, osnivaju se različiti redovi i samostani - kako za žene, tako i za muškarce. Žene velikaša ponekad odsjedaju u samostanima, ili čak tamo žive nakon smrti supruga, te sa sobom dovode i svoje ljubimce. Znam da danas zvuči čudno, ali i svećenici i monasi su također držali pse, pogotovo one manjeg rasta. Dapače, takvi su bili i vrlo korisni - služili su za grijanje nogu tokom dugih sati molitve ili prepisivanja knjiga u skriptoriju!
Zanimljivo je da je dolazak s psima u crkvu bilo (barem za aristokraciju) nešto posve normalno, tako da je Karlo Veliki u jednom trenutku zabranio takvu praksu, ali onda su njegovi velikaši odbili ući u crkvu, pa je tako uvedeno propovijedanje s vrha stepenica, ali i blagosivljanje lovačkih pasa (što je bio i paganski grčki običaj, na primjer). Nekoliko stoljeća kasnije, jedan engleski biskup u pismu moli jednu vojvotkinju da više ne dovodi sve svoje pse na misu, jer se nema snage nadglasavati s njihovim lajanjem!
Christine de Pisan - opatica i spisateljica iz 12. st.
U stvari, odjednom dolazi do podjele, koja kao da tipom psa odražava ulogu čovjeka u društvu;
Oba je portreta naslikao Bronzino u 16.st.
Anonimni portret svećenika (ispod)
Mali su psi tako pripadali ženama ili svećenstvu - dakle onima koji žive unutra, u zatvorenim prostorima, za razliku od muškaraca čiji je ponos bio lovački pas.
Tizian, 16.st (gore), Costa, 15 st. - psić je "maltezer"
No koliko god mračan bio, srednji vijek je također vrijeme rađanja trubadurske ljubavi, vrijeme kada plemić Tristan svojoj nesuđenoj dragoj, Izoldi kao znak ljubavi i vjernosti poklanja - psića. Danas nam se to čini poprilično uobičajeno, zar ne?
Međutim, do tada su se brakovi sklapali isključivo utilitarno - ako ste imali tu nesreću biti plemkinja, udali biste se za onoga koga bi vaš otac želio kao saveznika. Ako ste pak imali tu nesreću biti siromašna kmetica, udali biste se za onoga tko vas je mogao držati podalje od gladi. A ako ste bili pas - služili ste za lov, ratovanje, stočarenje ili čuvanje.
Mali Petitcrieu u Izoldinim rukama (gore) je stoga vjesnik jednog novog vremena u kojem ljubav postaje norma, a psi dobijaju jednu do tada gotovo pa nepoznatu ulogu - kućnog ljubimca.
To im svejedno ne donosi legalnu zaštitu - za krađu ili ubojstvo lovačkog psa ili psa čuvara, odnosno stočarskoga psa postojala je kazna u novcu ili prirodnim dobrima; životinju bi recimo izmjerili od njuške do repa i oštećeni je morao dobiti žita onoliko da pokrije psa obješenog naopako (pretpostavlja se da psa nisu vješali ako je bio samo ukraden). No ako bi netko ukrao psića neke dame - dakle ljubimca - prošao bi nekažnjeno, jer prema tadašnjim zakonima takvo je stvorenje imalo "samo" emocionalnu, a ne i uporabnu vrijednost.
Ipak, pas u umjetnosti ima ulogu simbola ljubavi, vjernosti, a ponekad i razvratnosti - ovisno o kontekstu:
Van Eyck, 16.st., Arnolfini Vjenčanje - detalj psića simbolizira vjernost
Naravno, pojavljuju se i prvi dušebrižnici koji upozoravaju muževe da njihove gospođe koje previše pažnje poklanjaju svojim ljubimcima tako neće imati potrebe za djecom, a to je - naravno - opasno! To je također i primjedba koju mnoga žena s ljubimcem zna čuti i iz usta suvremenih dušebrižnika. Stoga, savjetuju oni, bolje je da se muževi riješe tih malih, beskorisnih pasa!
Sami procijenite da li ovaj psić na krevetu Tizianove Venere simbolizira vjernost ili požudu - a možda i jedno i drugo?
S druge strane, tim se psićima priznaje da nisu baš posve "beskorisni" , na ime privlače buhe s vlasnika na sebe! Da, buhe su još uvijek bile aktualne pa se tako u literaturi mogu naći razni recepti za njihovo rješavanje - neki nisu niti posve zdravi, poput prskanja vodom od oleandera.
Također se smatralo da polaganjem takvog malog psa na trbuh bolovi prelaze na njega i u nekim ih se tekstovima naziva kinoterapeutima.
U etnološkoj literaturi iz prošlog stoljeća, ali i u jednoj uzrečici "Fuj, nek pređe na kucu i macu!" vidi da se to mišljenje održalo jako dugo. Dapače, čak sam čitala na jednom new age forumu da su bolesti koje naši psi tokom života preboljeli oni u stvari preuzeli na sebe umjesto nas! Ne vjerujem da je to tako, ali ako jest, ovom prilikom zahvaljujem svojim psima na tome.
No činjenica jest da ima pasa koji legnu na bolno mjesto, da ližu rane (i vjeruje se da je njihova slina ljekovita, što je djelomično točno, ali ne sasvim), a stari su ih Grci koristili za dijagnosticiranje bolesti, baš kao što se danas opet koriste - na malo višoj znanstvenoj razini, doduše - za dijagnosticiranje raka iz mirisa urina, na primjer i slično. Također služe kao terapijske i psihoterapijske životinje.
Dvor Charlesa II, prema kojem je Cavalier King Charles pasmina dobila ime i par primjeraka tadašnjeg tipa.
Ukratko - jednom kada su mali, takozvani "beskorisni" psi uhvatili svoju nišu, potpuno su njome ovladali, pa su uskoro, malo po malo osvojili i prave "muškarčine".
Frederik Veliki i njegovi mali talijanski hrtovi
Kada već govorimo o psima kao isključivo kućnim ljubimcima, treba napomenuti da postoji cijela jedna nova kategorija pasa za igru i druženje koji su novija (a po nekima i kontroverzna) američka izmišljotina koja se naziva „dizajnerski psi“. To je trend začet prije kakvih pedesetak godina kada je „stvorena“ pasmina Cockapoo – križanjem Koker španijela i srednjeg Pudla. Križanac, dakle, reći ćete – no namjera je bila da se ujedine najbolje karaksteristike kokera i pudlice....to naravno nije ništa novo, s obzirom da danas imamo veliko mnoštvo pasmina nastalih upravo ovako – ispada da je gotovo cijela fora u novotariji i fora imenu. Taj se trend dalje protegnuo i na Maltipoo (Maltezer i Pudl), Lhasapoo (Lhasa Apso i Pudl), Pompoo (Pomeranac i Pudla), itd.
Danas križanac maltezera i pudle je možda sutra Malti-Tzu s debelom rodovnicom....i prihodom uzgajivaču koji ga registrira....
I tako je pokrenut trend tokom kojeg su mnogi američki uzgajivači pokrenuli svoju vlastitu personaliziranu verziju križanca dvaju čistokrvnih pasa sa slavnim i krasnim precima koji sežu daleko u prošlost, a sve u želji da naprave novu, uzbudljivu pasminu....
Ništa novo pod nebom, ista se stvar događala u Engleskoj u 19.st. – i tada su neki bili protiv dok su drugi obožavali nove „kreacije“:
Uglavnom, pošto je kontroverza i dalje aktualna, ovjde ću iznijeti argumente za i protiv dizajnerskih pasmina pa vi sami odlučite što vam zvuči uvjerljivije!
ZA:
1. Neke starije pasmine imaju zdravstvenih problema, pa bi ih se križanjem s drugim pasminama moglo reducirati i stvoriti zdravija populacija
2. Pažljivim odabirom dviju „roditeljskih“ pasmina moguće je iskombinirati njihove najbolje strane. Na primjer, izgled jedne i temperament druge, odnosno inteligenciju jedne i snagu druge...
3. Eksperimentiranjem s različitim „roditeljskim“ pasminama može se stvoriti uzbudljive i lijepe nove oblike koji još ne postoje – k tome bi od početka bili „dizajnirani“ za kućne ljubimce, za razliku od pasmina koje su na to svedene tek kasnije....
PROTIV:
1. Nema nikakve garancije da će križanci biti zdraviji, pogotovo zato što veliki broj pasmina ima zdravstvenih problema koji se genetski prenose – što ako se naslijede baš takvi problemi s obje strane?
2. Kada se dvije pasmine „skombiniraju“ – nema garancije da će svi njihovi potomci biti istog tipa – može se javiti nekoliko različitih varijanti izgleda i temperamenta, od kojih neki možda baš neće biti niti lijepi niti adekvatni za ljubimce – što s njima?
3. Izmišljajući nove pasmine s fora imenima i reklamirajući ih kao rijetke i egzotične, uzgajivači u stvari iskorištavaju naivnost kupaca koji će misliti kako su postali dio nove revolucije u razvoju pasa. U stvari, mogli su jednako tako uzeti križanca ili mješanca iz prvog šinteraja i azila, bar bi učinili dobro djelo.
Foto: Creative Commons - Cockapoo - izgleda isto kao križanac pudle i kokera kakvog je udomila moja susjeda prije puno godina....
Oba su stanovišta djelomično točna – tradicionalisti koji se bave odavno poznatim i dokumentiranim pasminama su užasno tvrdoglavi i pružaju otpor mogućim novim pasminama (koje u pravilu i nastaju križanjem), pa ne mogu ni zamisliti da bi „pokvarili“ svoju pasminu i ovakve „entuzijaste“ automatski etiketiraju „štancerima“.
„Entuzijasti-dizajneri“ samo rade ono što ljudi rade već stoljećima – trude se stvoriti neku još ljepšu i bolju pasminu, prihvaćajući činjenicu da jedno vrijeme neće dobijati „zadanu formu“. No kada uspiju, možda će uspjeti stvoriti zdraviju i bolju pasminu idealnu za kućnog ljubimca.
Na stranu sad pitanje treba li nam još pasmina kada ljudi često neodgovorno postupaju i prema pripadnicima već postojećih....no to je sasvim neka druga tema.
U svakom slučaju, s nekoliko pasmina su uspjeli i one su uključene u donji popis.
Kineski kukmasti pas - nekima je divan a drugima grozan, no pored 1000 postojećih priznatih i nepriznatih pasmina ljudi žele još...
Što se tiče ostalih 20-tak „dizajnerskih pasmina“, teško je reći koja je njihova povijest i jesu li dio ozbiljnog i odgovornog uzgojnog plana ili ne – takve nisam uvrstila u ovaj popis koji se sastoji od 81 pasmine iz 20 zemalja (ovdje navedenih prema zemlji podrijetla):
ENGLESKA
Bichon Yorkie
Bull Boxer
Dorgi
Engleski toy španijel
Blenheim španijel
Cavalier španijel kralja Charlesa
Comforter
Gredin
Španijel kralja Charlesa
Španijel princa Charlesa
Ruby španijel
Toy Trawler španijel
Minijaturni buldog
Minijaturni bulterijer
Bijeli collie
FRANCUSKA
Francuski buldog
Löwchen
BELGIUM
Papillon
ITALIJA
Bolonjezer
Talijanski mali hrt
Phalene
Potsdam Greyhound
Volpino
GERMANY
Njemački špic (veliki, standardni, minijaturni i toy špic)
Harlekinski pinčer
Kromfohrländer
Pomeranac
Pudl (standardni, mali i toy)
ČEŠKA
Praszky Kryszavik
MALTA
Malteški psić
MADAGASKAR
Coton de Tulear
REUNION
Coton de Reunion
RUSIJA
Moskovski toy terijer
BHUTAN
Damchi
TIBET
Lhasa Apso
Tibetanski španijel
KINA
Kineski kukmasti pas
Ha-Pa
Pekinezer
Mops
Shih-Tzu
JAPAN
Japanski Chin
Japanski špic
Japanski terijer
FILIPINI
Manila španijel
AUSTRALIJA
Australski buldog
Silky terijer
Minijaturni Labradoodle
SAD
Aljaški Klee Kai
Američki eskimski pas (standardni, minijaturni i toy)
Američki golokoži terijer
Bullnese
Kineski hramski Ch’in
Cockapoo
Kraljevski ovčar
Kyi Leo
Dugodlaka Chihuahua
Mi-Ki
Minijaturni australski ovčar
Minijaturni Shar-pei
Ochserese
Ori pei
Pekepoo
Schnoodle
Shiloh ovčar
Toy foksterijer
Toy Munchkin
Toy Rat terijer
Bijeli njemački ovčar
MEKSIKO
Chihuahua
Toy Xoloitzuintli
KUBA
Havanezer
BARBADOS
Bajanski toy terijer
PERU
Alco
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Naslovna fotka: Creative Commons, Coton de Tulear
Postoje pasmine pasa koje su od početka isključivo namijenjene za igru i druženje – na stranu činjenica da su se mnoge pasmine drugih namjena s vremenom i gubitkom svoje prvobitne namjene bez većih problema „prekvalificirale“ u pse ljubimce – no njih sam svejedno navela pod prvobitnim namjenama. Možda ćete se pitati zašto – zato što je prvobitna namjena nekog psa odredila ne samo njegov izgled već i temperament – stoga ih potpuno možemo razumjeti tek ako ih promatramo u tom svjetlu, i u tom svijetu – svijetu prije nego što su postali kućni ljubimci i zvijezde psećih izložaba.
Međutim, od samih svojih početaka, određene su pasmine – najčešće manjeg rasta – bile namijenjene samo za društvo ljudima, u početku ženama iz viših klasa, dvorjanima, i – da, znam da zvuči čudno – svećenstvu.
S mogućim izuzetkom Malteškog psića koji je poznat još u doba Rimskog Carstva, te nekoliko tisuća godina starog Pekinezera - tek u srednjem vijeku dolazi do onoga što danas smatramo svakodnevnom ulogom u životu jednog psa: on postaje kućni ljubimac - družbenik, miljenik koji je sam sebi svrhom.
Kako to?
U srednjem vijeku jača utjecaj crkve, osnivaju se različiti redovi i samostani - kako za žene, tako i za muškarce. Žene velikaša ponekad odsjedaju u samostanima, ili čak tamo žive nakon smrti supruga, te sa sobom dovode i svoje ljubimce. Znam da danas zvuči čudno, ali i svećenici i monasi su također držali pse, pogotovo one manjeg rasta. Dapače, takvi su bili i vrlo korisni - služili su za grijanje nogu tokom dugih sati molitve ili prepisivanja knjiga u skriptoriju!
Zanimljivo je da je dolazak s psima u crkvu bilo (barem za aristokraciju) nešto posve normalno, tako da je Karlo Veliki u jednom trenutku zabranio takvu praksu, ali onda su njegovi velikaši odbili ući u crkvu, pa je tako uvedeno propovijedanje s vrha stepenica, ali i blagosivljanje lovačkih pasa (što je bio i paganski grčki običaj, na primjer). Nekoliko stoljeća kasnije, jedan engleski biskup u pismu moli jednu vojvotkinju da više ne dovodi sve svoje pse na misu, jer se nema snage nadglasavati s njihovim lajanjem!
Christine de Pisan - opatica i spisateljica iz 12. st.
U stvari, odjednom dolazi do podjele, koja kao da tipom psa odražava ulogu čovjeka u društvu;
Oba je portreta naslikao Bronzino u 16.st.
Anonimni portret svećenika (ispod)
Mali su psi tako pripadali ženama ili svećenstvu - dakle onima koji žive unutra, u zatvorenim prostorima, za razliku od muškaraca čiji je ponos bio lovački pas.
Tizian, 16.st (gore), Costa, 15 st. - psić je "maltezer"
No koliko god mračan bio, srednji vijek je također vrijeme rađanja trubadurske ljubavi, vrijeme kada plemić Tristan svojoj nesuđenoj dragoj, Izoldi kao znak ljubavi i vjernosti poklanja - psića. Danas nam se to čini poprilično uobičajeno, zar ne?
Međutim, do tada su se brakovi sklapali isključivo utilitarno - ako ste imali tu nesreću biti plemkinja, udali biste se za onoga koga bi vaš otac želio kao saveznika. Ako ste pak imali tu nesreću biti siromašna kmetica, udali biste se za onoga tko vas je mogao držati podalje od gladi. A ako ste bili pas - služili ste za lov, ratovanje, stočarenje ili čuvanje.
Mali Petitcrieu u Izoldinim rukama (gore) je stoga vjesnik jednog novog vremena u kojem ljubav postaje norma, a psi dobijaju jednu do tada gotovo pa nepoznatu ulogu - kućnog ljubimca.
To im svejedno ne donosi legalnu zaštitu - za krađu ili ubojstvo lovačkog psa ili psa čuvara, odnosno stočarskoga psa postojala je kazna u novcu ili prirodnim dobrima; životinju bi recimo izmjerili od njuške do repa i oštećeni je morao dobiti žita onoliko da pokrije psa obješenog naopako (pretpostavlja se da psa nisu vješali ako je bio samo ukraden). No ako bi netko ukrao psića neke dame - dakle ljubimca - prošao bi nekažnjeno, jer prema tadašnjim zakonima takvo je stvorenje imalo "samo" emocionalnu, a ne i uporabnu vrijednost.
Ipak, pas u umjetnosti ima ulogu simbola ljubavi, vjernosti, a ponekad i razvratnosti - ovisno o kontekstu:
Van Eyck, 16.st., Arnolfini Vjenčanje - detalj psića simbolizira vjernost
Naravno, pojavljuju se i prvi dušebrižnici koji upozoravaju muževe da njihove gospođe koje previše pažnje poklanjaju svojim ljubimcima tako neće imati potrebe za djecom, a to je - naravno - opasno! To je također i primjedba koju mnoga žena s ljubimcem zna čuti i iz usta suvremenih dušebrižnika. Stoga, savjetuju oni, bolje je da se muževi riješe tih malih, beskorisnih pasa!
Sami procijenite da li ovaj psić na krevetu Tizianove Venere simbolizira vjernost ili požudu - a možda i jedno i drugo?
S druge strane, tim se psićima priznaje da nisu baš posve "beskorisni" , na ime privlače buhe s vlasnika na sebe! Da, buhe su još uvijek bile aktualne pa se tako u literaturi mogu naći razni recepti za njihovo rješavanje - neki nisu niti posve zdravi, poput prskanja vodom od oleandera.
Također se smatralo da polaganjem takvog malog psa na trbuh bolovi prelaze na njega i u nekim ih se tekstovima naziva kinoterapeutima.
U etnološkoj literaturi iz prošlog stoljeća, ali i u jednoj uzrečici "Fuj, nek pređe na kucu i macu!" vidi da se to mišljenje održalo jako dugo. Dapače, čak sam čitala na jednom new age forumu da su bolesti koje naši psi tokom života preboljeli oni u stvari preuzeli na sebe umjesto nas! Ne vjerujem da je to tako, ali ako jest, ovom prilikom zahvaljujem svojim psima na tome.
No činjenica jest da ima pasa koji legnu na bolno mjesto, da ližu rane (i vjeruje se da je njihova slina ljekovita, što je djelomično točno, ali ne sasvim), a stari su ih Grci koristili za dijagnosticiranje bolesti, baš kao što se danas opet koriste - na malo višoj znanstvenoj razini, doduše - za dijagnosticiranje raka iz mirisa urina, na primjer i slično. Također služe kao terapijske i psihoterapijske životinje.
Dvor Charlesa II, prema kojem je Cavalier King Charles pasmina dobila ime i par primjeraka tadašnjeg tipa.
Ukratko - jednom kada su mali, takozvani "beskorisni" psi uhvatili svoju nišu, potpuno su njome ovladali, pa su uskoro, malo po malo osvojili i prave "muškarčine".
Frederik Veliki i njegovi mali talijanski hrtovi
Kada već govorimo o psima kao isključivo kućnim ljubimcima, treba napomenuti da postoji cijela jedna nova kategorija pasa za igru i druženje koji su novija (a po nekima i kontroverzna) američka izmišljotina koja se naziva „dizajnerski psi“. To je trend začet prije kakvih pedesetak godina kada je „stvorena“ pasmina Cockapoo – križanjem Koker španijela i srednjeg Pudla. Križanac, dakle, reći ćete – no namjera je bila da se ujedine najbolje karaksteristike kokera i pudlice....to naravno nije ništa novo, s obzirom da danas imamo veliko mnoštvo pasmina nastalih upravo ovako – ispada da je gotovo cijela fora u novotariji i fora imenu. Taj se trend dalje protegnuo i na Maltipoo (Maltezer i Pudl), Lhasapoo (Lhasa Apso i Pudl), Pompoo (Pomeranac i Pudla), itd.
Danas križanac maltezera i pudle je možda sutra Malti-Tzu s debelom rodovnicom....i prihodom uzgajivaču koji ga registrira....
I tako je pokrenut trend tokom kojeg su mnogi američki uzgajivači pokrenuli svoju vlastitu personaliziranu verziju križanca dvaju čistokrvnih pasa sa slavnim i krasnim precima koji sežu daleko u prošlost, a sve u želji da naprave novu, uzbudljivu pasminu....
Ništa novo pod nebom, ista se stvar događala u Engleskoj u 19.st. – i tada su neki bili protiv dok su drugi obožavali nove „kreacije“:
Uglavnom, pošto je kontroverza i dalje aktualna, ovjde ću iznijeti argumente za i protiv dizajnerskih pasmina pa vi sami odlučite što vam zvuči uvjerljivije!
ZA:
1. Neke starije pasmine imaju zdravstvenih problema, pa bi ih se križanjem s drugim pasminama moglo reducirati i stvoriti zdravija populacija
2. Pažljivim odabirom dviju „roditeljskih“ pasmina moguće je iskombinirati njihove najbolje strane. Na primjer, izgled jedne i temperament druge, odnosno inteligenciju jedne i snagu druge...
3. Eksperimentiranjem s različitim „roditeljskim“ pasminama može se stvoriti uzbudljive i lijepe nove oblike koji još ne postoje – k tome bi od početka bili „dizajnirani“ za kućne ljubimce, za razliku od pasmina koje su na to svedene tek kasnije....
PROTIV:
1. Nema nikakve garancije da će križanci biti zdraviji, pogotovo zato što veliki broj pasmina ima zdravstvenih problema koji se genetski prenose – što ako se naslijede baš takvi problemi s obje strane?
2. Kada se dvije pasmine „skombiniraju“ – nema garancije da će svi njihovi potomci biti istog tipa – može se javiti nekoliko različitih varijanti izgleda i temperamenta, od kojih neki možda baš neće biti niti lijepi niti adekvatni za ljubimce – što s njima?
3. Izmišljajući nove pasmine s fora imenima i reklamirajući ih kao rijetke i egzotične, uzgajivači u stvari iskorištavaju naivnost kupaca koji će misliti kako su postali dio nove revolucije u razvoju pasa. U stvari, mogli su jednako tako uzeti križanca ili mješanca iz prvog šinteraja i azila, bar bi učinili dobro djelo.
Foto: Creative Commons - Cockapoo - izgleda isto kao križanac pudle i kokera kakvog je udomila moja susjeda prije puno godina....
Oba su stanovišta djelomično točna – tradicionalisti koji se bave odavno poznatim i dokumentiranim pasminama su užasno tvrdoglavi i pružaju otpor mogućim novim pasminama (koje u pravilu i nastaju križanjem), pa ne mogu ni zamisliti da bi „pokvarili“ svoju pasminu i ovakve „entuzijaste“ automatski etiketiraju „štancerima“.
„Entuzijasti-dizajneri“ samo rade ono što ljudi rade već stoljećima – trude se stvoriti neku još ljepšu i bolju pasminu, prihvaćajući činjenicu da jedno vrijeme neće dobijati „zadanu formu“. No kada uspiju, možda će uspjeti stvoriti zdraviju i bolju pasminu idealnu za kućnog ljubimca.
Na stranu sad pitanje treba li nam još pasmina kada ljudi često neodgovorno postupaju i prema pripadnicima već postojećih....no to je sasvim neka druga tema.
U svakom slučaju, s nekoliko pasmina su uspjeli i one su uključene u donji popis.
Kineski kukmasti pas - nekima je divan a drugima grozan, no pored 1000 postojećih priznatih i nepriznatih pasmina ljudi žele još...
Što se tiče ostalih 20-tak „dizajnerskih pasmina“, teško je reći koja je njihova povijest i jesu li dio ozbiljnog i odgovornog uzgojnog plana ili ne – takve nisam uvrstila u ovaj popis koji se sastoji od 81 pasmine iz 20 zemalja (ovdje navedenih prema zemlji podrijetla):
ENGLESKA
Bichon Yorkie
Bull Boxer
Dorgi
Engleski toy španijel
Blenheim španijel
Cavalier španijel kralja Charlesa
Comforter
Gredin
Španijel kralja Charlesa
Španijel princa Charlesa
Ruby španijel
Toy Trawler španijel
Minijaturni buldog
Minijaturni bulterijer
Bijeli collie
FRANCUSKA
Francuski buldog
Löwchen
BELGIUM
Papillon
ITALIJA
Bolonjezer
Talijanski mali hrt
Phalene
Potsdam Greyhound
Volpino
GERMANY
Njemački špic (veliki, standardni, minijaturni i toy špic)
Harlekinski pinčer
Kromfohrländer
Pomeranac
Pudl (standardni, mali i toy)
ČEŠKA
Praszky Kryszavik
MALTA
Malteški psić
MADAGASKAR
Coton de Tulear
REUNION
Coton de Reunion
RUSIJA
Moskovski toy terijer
BHUTAN
Damchi
TIBET
Lhasa Apso
Tibetanski španijel
KINA
Kineski kukmasti pas
Ha-Pa
Pekinezer
Mops
Shih-Tzu
JAPAN
Japanski Chin
Japanski špic
Japanski terijer
FILIPINI
Manila španijel
AUSTRALIJA
Australski buldog
Silky terijer
Minijaturni Labradoodle
SAD
Aljaški Klee Kai
Američki eskimski pas (standardni, minijaturni i toy)
Američki golokoži terijer
Bullnese
Kineski hramski Ch’in
Cockapoo
Kraljevski ovčar
Kyi Leo
Dugodlaka Chihuahua
Mi-Ki
Minijaturni australski ovčar
Minijaturni Shar-pei
Ochserese
Ori pei
Pekepoo
Schnoodle
Shiloh ovčar
Toy foksterijer
Toy Munchkin
Toy Rat terijer
Bijeli njemački ovčar
MEKSIKO
Chihuahua
Toy Xoloitzuintli
KUBA
Havanezer
BARBADOS
Bajanski toy terijer
PERU
Alco
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)