TURSKI ULIČNI PSI - ŽRTVE ERDOGANOVE POLITIKE PREMA SEKULARNOM STANOVNIŠTVU
- font size decrease font size increase font size
Psi su prva životinja koju su ljudi pripitomili i naši vjerni pratitelji već više od 20 000 godina. Ipak, pažnju nam privuku uglavnom kad se dogodi da neki pas van kontrole ugrize čovjeka što izazove zgražanje i strah. ili kad izađe na vidjelo da lokalni psihijatar nekažnjeno drži više od 60 pasa i dva vuka za borbe, koje su, naravno ne samo okrutne već i zabranjene.
Nastane trenutno uzbuđenje, javnost se podijeli oko toga kako riješiti stvar, čuje se i poneki glas za eutanaziju, dok se aktivisti svim snagama zalažu za provođenje postojećeg Zakona o zaštiti životinja. Taj zakon nalaže da svaka lokalna jedinica samouprave mora imati sklonište ili ugovor sa skloništem, ali nažalost niti ga ima niti su uvjeti u većini postojećh skloništa dobri - no uglavnom, tu priča stane do novog slučaja.
Naime, ne može se reći da Hrvatska ima problem tzv. slobodnoživućih pasa kao neke druge države u regiji, što je dobro s obzirom da u Hrvatskoj ima oko 300 000 registriranih/čipiranih pasa, no smatra se da je taj broj gotovo dvostruko veći, jer se niti Zakonom obavezno mikročipiranje pasa dosljedno ne provodi. Godišnje nekih četrdesetak registriranih skloništa i oko devedesetak volonterskih građanskih Udruga pokupe oko 10.000 pasa, od toga najviše u zaleđu Dalmacije i Slavoniji. Ukupni kapacitet službenih skloništa je oko 4000 pasa, a postoji i oko petnestak neregistriranih, volonterskih skloništa gdje se nerijetko po jedna ili dvije osobe brinu o desecima napuštenih pasa.
S obzirom da nemamo stalnu populaciju uličnih pasa, broj napada na ljude je relativno mali, a uglavnom se radi o vlasničkim psima – obično su to situacije kada nečiji pas napadne drugog, pa ga vlasnik brani, a ima i nekoliko slučajeva napada unutar obitelji, obično zbog neprimjerenog držanja životinja.
Situacija s napuštanjem pasa postaje jako problematična naročito ljeti, kada ih neodgovorni vlasnici napuštaju zbog odlaska na godišnji odmor ili zato što odjednom shvate da onaj pas kojeg su poklonili djetetu za Božić nije igračka, već živo biće koje ima svoje potrebe i kojim se treba baviti. No ljudi nisu skloni preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, iako je posve jasno da za su za svaki, baš svaki pasji "grijeh" odgovorni upravo oni.
Situacija s napuštenim životinjama u Hrvatskoj je daleko od dobre, ali se srećom ne može usporediti s Turskom, čiji su se ulični psi prošli tjedan našli u svim svjetskim medijima, povodom žestoko osporavanog prijedloga novog Zakona o životinjama po kojem će sve pse u Turskoj potrpati u skloništa, te ukoliko ih nitko ne udomi u roku od 30 dana - eutanazirati. Naime, u zemlji od oko 85 miliona stanovnika, na ulicama turskih gradova i sela ima preko 4 milijuna pasa za koje vladajuća stranka predsjednika Erdogana, AKP, tvrdi da predstavljaju opasnost za ljude, odnosno prijetnju javnoj sigurnosti. Kapacitet postojećih skloništa je oko 100 000, jer ih kao i kod nas – nema onoliko koliko je općina i gradova: na 1394 općine, skloništa imaju samo 294. Aktivisti i opozicija smatraju da je novi zakon zapravo uvod u masovno ubijanje pasa.
Naravno, razlog tolikog broja uličnih pasa je neprovođenje već postojećeg zakona koji predviđa obavezno mikročipiranje, te sistem hvatanja, kastracije, cijepljenja i puštanja na mjesto otkuda je životinja dovedena.
Rezultat tog neprovođenja je predvidljiv, u mnogim su se općinama psi razmnožili do te mjere da njihov broj izaziva opasne incidente. Nacionalna medijska agencija TRT tvrdi da su u posljednje tri godine ulični psi izazvali najmanje tri smrtna slučaja kao i 2389 ozljeda u 6530 napada – u to se ne računaju prometne nesreće u u kojima je zbog pasa na cesti poginulo 37 ljudi dok ih je skoro četiri tisuće bilo ozlijeđeno.
Opozicijske, sekularne stranke smatraju da je novi zakon način da se preko pasjih leđa vladajuća stranka riješi opozicijskih općina kojih u zadnje vrijeme ima sve više, tako što će ih prisiliti da ulože sredstva u izgradnju skloništa, kastraciju i cijepljenje onih pasa koje je u stanju primiti, te eutanaziju onih koje ne može, koju su predsjednici tih općina odmah odbili. No, za neprovođenje novog zakona će im se od sada smiješiti i do dvije godine zatvora.
Osim toga što će na taj način Erdogan ucjenjivati ili pozatvarati opozicione načelnike, opozicione stranke smatraju da se nametanjem debate o novom zakonu o psima u stvari skreće pažnja na druge stvari kako bi se prikrili stvarni problemi kao što je položaj i zaštita radnika, nasilje u obitelji, kao i femicid – naime, samo su u prvoj polovici ove godine ubijene 223 žene. Ako želite sigurne ulice, kako bi bilo da počnete poštivati ljudska prava i slobode, a ne da se bavite uličnim psima, poručuju na mnogim protestima diljem zemlje u kojoj se 65% stanovnika prema anketama – ne slaže sa zakonom o eutanaziji. Za 22% njih psi na ulici nisu predstavljali nikakav problem dok bi ih, ukoliko je baš neophodno, eutanaziralo samo 15% ljudi. Peticiju protiv novog zakona u samo nekoliko dana je potpisalo pola milijuna ljudi.
No iako je prijedlog novog zakona izazvao veliku pozornost javnosti, ne samo u Turskoj, već i u svijetu, nakon maratonskog vijećanja prošle je srijede ipak usvojen.
Za početak će, kažu, eutanazirati sve “bolesne i opasne” životinje – ali nije precizirano tko će o tome odlučivati, a zatim ih pohvatati i strpati u skloništa koje aktivisti nazivaju “koncentracijskim logorima”, gdje će ih, ukoliko se u roku od 30 dana ne udome – eutanazirati. Za usporedbu, Hrvatska je s tom praksom prestala 2017, a rok za udomljenje je bio 60 dana, no mnoge su građanske udruge pse spašavale prije isteka tog roka.
Predsjedniku Erdoganu je povod za ovu odluku bio napad uličnih pasa na četverogodišnje dijete, no da cijela priča zapravo ima ima političku pozadinu - borbu proislamskih protiv sekularnih stranaka, govori njegova opomena tzv. "bijelim Turcima"- sekularnim, prozapadnim lijevo orijentiranim građanima, da pripaze na svoje pse!
Psi su tako još jednom u povijesti postali svojevrsni simbol političke orjentacije.
U prošlosti su to bili njemački ovčari koje je Kinološki klub Ujedinjenog Kraljevstva preimenovao 1917. U Alsatian shepherd, da bi se izbjegla riječ German (Njemački), zbog negativnih konotacija. Ponekad su psi bili i žrtve klasnih borbi, poput pekinezera koji su pobijeni u kulturnoj revoluciji u Kini, ili ruskih hrtova koji su pobijeni u boljševičkoj revoluciji jer su i jedni i drugi bili simbol aristokracije.
No masovna eutanazija uličnih pasa nije rješenje. Izvor “pasjeg problema” u Rumunjskoj bila je odluka predsjednika Nicolaea Ceeausescua da još osamdesetih godina prošlog stoljeća sruši dio povijesne jezgre grada ne bi li izgradio velebnu palaču. U masovnom preseljenju, ljudi su za sobom ostavljali ljubimce koji su se namnožili i kasnije ih se vlast pokupala riješiti na isti način kao i Turska danas, no neogovorni ljudi su opet napuštali pse I psi su se opet namnožili pa tako Rumunjska opet ima isti problem.
Slična se stvar dogodila i u Bosni, pogotovo u Sarajevu nakon rata, kada su čopori napuštenih pasa lutali gradom – unatoč mnogim međunarodnim donacijama za program hvatanja, kastracije, cijepljenja i puštanja, situacija je katastrofalna. Bugarska je također jedna od država s istim problemom – no ključ je zapravo u korupciji i nepoštenju onih koji su dobili novce, uglavnom od stranih organizacija, da provedu navedene programe kastracije, a koji su novce radije spremili u vlastiti džep! Bilo da se radilo o preprodaji anestetika za eutanaziju ili drugim manipulacijama i manevrima sudionika u procesu "spašavanja" životinja. Zato svako društvo koje ozbiljno želi rješiti problem uličnih pasa treba početi rješavati korupciju koja je glavni uzrok njihovog razmnožavanja, educirati ljude i učiti djecu empatiji da se ne bi više napuštalo kućne ljubimce. Usput, aktivisti u Turskoj upozoravaju da su kastracija i cijepljenje jeftiniji od eutanazije.
Drugim riječima, nisu psi problem koliko su to ljudi.
Ali ne događaju se grozne stvari samo u južnoj i istočnoj Europi - u Velikoj Britaniji se još uvijek pamti godina 1939. i to po - masakru pasa i mačaka. Tada je, računa se, u tjedan dana ubijeno 400.000 životinja. Njihova je "krivnja" bila da su britanske vlasti odlučile kako su, od trenutka kad je objavljen rat Njemačkoj, kućni ljubimci postali luksuz, odnosno teret za kućanstva - tako su ljubimci postali prve žrtve Drugog svjetskog rata, još prije nego li je započeo.
Neželjene situacije s našim najstarijim životinjskim prijateljima su poput ogledala, u njima se ogledaju njihovi vlasnici ali i kultura i sustav vrijednosti nekog društva.
Mogli bismo reći da kroz odnos s psima upoznajemo i sebe i druge ljude - ponekad i bolje nego bismo željeli.
Slavenka Drakulić (skraćena verzija ovog teksta objavljena je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista 03.08.2024, te na webu 04.08.2024, pod naslovom Erdoğan nije prvi koji želi usmrtiti pse. Iza svega stoji politika, ovo je njegova opomena tzv. ‘bijelim Turcima‘)
P.S. Ubijanje je već počelo. Peticiju možete potpisati ovdje:
Nastane trenutno uzbuđenje, javnost se podijeli oko toga kako riješiti stvar, čuje se i poneki glas za eutanaziju, dok se aktivisti svim snagama zalažu za provođenje postojećeg Zakona o zaštiti životinja. Taj zakon nalaže da svaka lokalna jedinica samouprave mora imati sklonište ili ugovor sa skloništem, ali nažalost niti ga ima niti su uvjeti u većini postojećh skloništa dobri - no uglavnom, tu priča stane do novog slučaja.
Naime, ne može se reći da Hrvatska ima problem tzv. slobodnoživućih pasa kao neke druge države u regiji, što je dobro s obzirom da u Hrvatskoj ima oko 300 000 registriranih/čipiranih pasa, no smatra se da je taj broj gotovo dvostruko veći, jer se niti Zakonom obavezno mikročipiranje pasa dosljedno ne provodi. Godišnje nekih četrdesetak registriranih skloništa i oko devedesetak volonterskih građanskih Udruga pokupe oko 10.000 pasa, od toga najviše u zaleđu Dalmacije i Slavoniji. Ukupni kapacitet službenih skloništa je oko 4000 pasa, a postoji i oko petnestak neregistriranih, volonterskih skloništa gdje se nerijetko po jedna ili dvije osobe brinu o desecima napuštenih pasa.
S obzirom da nemamo stalnu populaciju uličnih pasa, broj napada na ljude je relativno mali, a uglavnom se radi o vlasničkim psima – obično su to situacije kada nečiji pas napadne drugog, pa ga vlasnik brani, a ima i nekoliko slučajeva napada unutar obitelji, obično zbog neprimjerenog držanja životinja.
Situacija s napuštanjem pasa postaje jako problematična naročito ljeti, kada ih neodgovorni vlasnici napuštaju zbog odlaska na godišnji odmor ili zato što odjednom shvate da onaj pas kojeg su poklonili djetetu za Božić nije igračka, već živo biće koje ima svoje potrebe i kojim se treba baviti. No ljudi nisu skloni preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, iako je posve jasno da za su za svaki, baš svaki pasji "grijeh" odgovorni upravo oni.
Situacija s napuštenim životinjama u Hrvatskoj je daleko od dobre, ali se srećom ne može usporediti s Turskom, čiji su se ulični psi prošli tjedan našli u svim svjetskim medijima, povodom žestoko osporavanog prijedloga novog Zakona o životinjama po kojem će sve pse u Turskoj potrpati u skloništa, te ukoliko ih nitko ne udomi u roku od 30 dana - eutanazirati. Naime, u zemlji od oko 85 miliona stanovnika, na ulicama turskih gradova i sela ima preko 4 milijuna pasa za koje vladajuća stranka predsjednika Erdogana, AKP, tvrdi da predstavljaju opasnost za ljude, odnosno prijetnju javnoj sigurnosti. Kapacitet postojećih skloništa je oko 100 000, jer ih kao i kod nas – nema onoliko koliko je općina i gradova: na 1394 općine, skloništa imaju samo 294. Aktivisti i opozicija smatraju da je novi zakon zapravo uvod u masovno ubijanje pasa.
Naravno, razlog tolikog broja uličnih pasa je neprovođenje već postojećeg zakona koji predviđa obavezno mikročipiranje, te sistem hvatanja, kastracije, cijepljenja i puštanja na mjesto otkuda je životinja dovedena.
Rezultat tog neprovođenja je predvidljiv, u mnogim su se općinama psi razmnožili do te mjere da njihov broj izaziva opasne incidente. Nacionalna medijska agencija TRT tvrdi da su u posljednje tri godine ulični psi izazvali najmanje tri smrtna slučaja kao i 2389 ozljeda u 6530 napada – u to se ne računaju prometne nesreće u u kojima je zbog pasa na cesti poginulo 37 ljudi dok ih je skoro četiri tisuće bilo ozlijeđeno.
Opozicijske, sekularne stranke smatraju da je novi zakon način da se preko pasjih leđa vladajuća stranka riješi opozicijskih općina kojih u zadnje vrijeme ima sve više, tako što će ih prisiliti da ulože sredstva u izgradnju skloništa, kastraciju i cijepljenje onih pasa koje je u stanju primiti, te eutanaziju onih koje ne može, koju su predsjednici tih općina odmah odbili. No, za neprovođenje novog zakona će im se od sada smiješiti i do dvije godine zatvora.
Osim toga što će na taj način Erdogan ucjenjivati ili pozatvarati opozicione načelnike, opozicione stranke smatraju da se nametanjem debate o novom zakonu o psima u stvari skreće pažnja na druge stvari kako bi se prikrili stvarni problemi kao što je položaj i zaštita radnika, nasilje u obitelji, kao i femicid – naime, samo su u prvoj polovici ove godine ubijene 223 žene. Ako želite sigurne ulice, kako bi bilo da počnete poštivati ljudska prava i slobode, a ne da se bavite uličnim psima, poručuju na mnogim protestima diljem zemlje u kojoj se 65% stanovnika prema anketama – ne slaže sa zakonom o eutanaziji. Za 22% njih psi na ulici nisu predstavljali nikakav problem dok bi ih, ukoliko je baš neophodno, eutanaziralo samo 15% ljudi. Peticiju protiv novog zakona u samo nekoliko dana je potpisalo pola milijuna ljudi.
No iako je prijedlog novog zakona izazvao veliku pozornost javnosti, ne samo u Turskoj, već i u svijetu, nakon maratonskog vijećanja prošle je srijede ipak usvojen.
Za početak će, kažu, eutanazirati sve “bolesne i opasne” životinje – ali nije precizirano tko će o tome odlučivati, a zatim ih pohvatati i strpati u skloništa koje aktivisti nazivaju “koncentracijskim logorima”, gdje će ih, ukoliko se u roku od 30 dana ne udome – eutanazirati. Za usporedbu, Hrvatska je s tom praksom prestala 2017, a rok za udomljenje je bio 60 dana, no mnoge su građanske udruge pse spašavale prije isteka tog roka.
Predsjedniku Erdoganu je povod za ovu odluku bio napad uličnih pasa na četverogodišnje dijete, no da cijela priča zapravo ima ima političku pozadinu - borbu proislamskih protiv sekularnih stranaka, govori njegova opomena tzv. "bijelim Turcima"- sekularnim, prozapadnim lijevo orijentiranim građanima, da pripaze na svoje pse!
Psi su tako još jednom u povijesti postali svojevrsni simbol političke orjentacije.
U prošlosti su to bili njemački ovčari koje je Kinološki klub Ujedinjenog Kraljevstva preimenovao 1917. U Alsatian shepherd, da bi se izbjegla riječ German (Njemački), zbog negativnih konotacija. Ponekad su psi bili i žrtve klasnih borbi, poput pekinezera koji su pobijeni u kulturnoj revoluciji u Kini, ili ruskih hrtova koji su pobijeni u boljševičkoj revoluciji jer su i jedni i drugi bili simbol aristokracije.
No masovna eutanazija uličnih pasa nije rješenje. Izvor “pasjeg problema” u Rumunjskoj bila je odluka predsjednika Nicolaea Ceeausescua da još osamdesetih godina prošlog stoljeća sruši dio povijesne jezgre grada ne bi li izgradio velebnu palaču. U masovnom preseljenju, ljudi su za sobom ostavljali ljubimce koji su se namnožili i kasnije ih se vlast pokupala riješiti na isti način kao i Turska danas, no neogovorni ljudi su opet napuštali pse I psi su se opet namnožili pa tako Rumunjska opet ima isti problem.
Slična se stvar dogodila i u Bosni, pogotovo u Sarajevu nakon rata, kada su čopori napuštenih pasa lutali gradom – unatoč mnogim međunarodnim donacijama za program hvatanja, kastracije, cijepljenja i puštanja, situacija je katastrofalna. Bugarska je također jedna od država s istim problemom – no ključ je zapravo u korupciji i nepoštenju onih koji su dobili novce, uglavnom od stranih organizacija, da provedu navedene programe kastracije, a koji su novce radije spremili u vlastiti džep! Bilo da se radilo o preprodaji anestetika za eutanaziju ili drugim manipulacijama i manevrima sudionika u procesu "spašavanja" životinja. Zato svako društvo koje ozbiljno želi rješiti problem uličnih pasa treba početi rješavati korupciju koja je glavni uzrok njihovog razmnožavanja, educirati ljude i učiti djecu empatiji da se ne bi više napuštalo kućne ljubimce. Usput, aktivisti u Turskoj upozoravaju da su kastracija i cijepljenje jeftiniji od eutanazije.
Drugim riječima, nisu psi problem koliko su to ljudi.
Ali ne događaju se grozne stvari samo u južnoj i istočnoj Europi - u Velikoj Britaniji se još uvijek pamti godina 1939. i to po - masakru pasa i mačaka. Tada je, računa se, u tjedan dana ubijeno 400.000 životinja. Njihova je "krivnja" bila da su britanske vlasti odlučile kako su, od trenutka kad je objavljen rat Njemačkoj, kućni ljubimci postali luksuz, odnosno teret za kućanstva - tako su ljubimci postali prve žrtve Drugog svjetskog rata, još prije nego li je započeo.
Neželjene situacije s našim najstarijim životinjskim prijateljima su poput ogledala, u njima se ogledaju njihovi vlasnici ali i kultura i sustav vrijednosti nekog društva.
Mogli bismo reći da kroz odnos s psima upoznajemo i sebe i druge ljude - ponekad i bolje nego bismo željeli.
Slavenka Drakulić (skraćena verzija ovog teksta objavljena je u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista 03.08.2024, te na webu 04.08.2024, pod naslovom Erdoğan nije prvi koji želi usmrtiti pse. Iza svega stoji politika, ovo je njegova opomena tzv. ‘bijelim Turcima‘)
P.S. Ubijanje je već počelo. Peticiju možete potpisati ovdje: