Jesu li mrzovoljni psi zapravo bolji učenici?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger a.k.a. Wednesday Addams
Pitanje koje često čujem, pa čak i od vlastite majke je: „Zašto si tako mrzovoljna?“
Da moja mama zna što sve dnevno vidim u svom newsfeedu na društvenim mrežama, čudila bi se što nisam već na antidepresivima – algoritmi mi serviraju uglavnom grozne postove maltretiranih i napuštenih životinja, do te mjere da propuštam rođendane svojih prijatelja jer nemam snage zaviriti na Facebook. Na Instagramu je malo manje loše, nađe se tu i tamo neki video čudesnih životinjica, poput brazilskog dikobraza kako jede, to mi je novi favorit!
Ali tu i tamo zalomi se kakav zanimljiv podatak, kao recimo dvije godine staro istraživanje sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti, kojim su pokušali utvrditi koliko brzo psi mogu učiti na temelju svog temperamenta.
“Ljudi obično gledaju na različita ponašanja pasa kao na potpuno odvojene pojave i tako ih tretiraju.Iako mislim da je važno moći odvojeno identificirati životinjska ponašanja, jednako je važno vidjeti njihovu povezanost”, izjavila je biologinja i jedna od autorica studije Kata Vékony.
Prije početka, istraživači su vlasnicima pasa koji su sudjelovali u istraživanju dali da popune upitnik kako bi procijenili ponašanje njihovih pasa.Pitanja nisu bila izravna, primjerice: "Je li vaš pas mrzovoljan?"ili "Je li vaš pas veseo?".Umjesto toga, uključili su niz pitanja kako bi pobliže odredili osobnost svakog psa; od toga kako se ponašaju kad ih četkaju ili kupaju, laju li na stvari/ljude/situacije koje im se ne sviđaju ili jesu li ikada „pukli“ ili ugrizli (ili pokušali ugristi) druge pse i ljude.
Znanstvenici su zatim upotrijebili te podatke kako bi svakoj životinji dodijelili stupanj „iritabilnosti“
U biti su se trudili isprovocirati svakog psa-sudionika pokazujući mu omiljenu poslasticu ili igračku na vidljivom mjestu iza žičane ograde u obliku slova V.
Prirodno, pse instinkt vodi ravno prema predmetu želje, pa je cilj testiranja bio svakom psu mjeriti vrijeme zaobilaženja ograde i dolaska do „plijena“.
Pse su podijelili u tri skupine, počevši s onima koji su sami našli put oko zapreke.
Nakon što bi isteklo 60 sekundi, većina ostalih nije stigla do cilja.
Zatim su promatrali skupinu pasa kako pokušavaju riješiti labirint uz pomoć svojih vlasnika, te drugu koja je labirint morala riješiti uz pomoć nepoznatog vodiča.
Znanstvenike je u stvari iznenadilo kako su se psi kategorizirani kao dobri i opušteni, kao i oni koje su smatrali "mrzovoljnima" jednako dobro pokazali u istim zadacima, s tim da su "mrgudi" brže rješavali zadatke u društvu nepoznatog vodiča nego "veseljaci" pod istim okolnostima, jer veseljaci su trošili vrijeme na kontkt pogledom s vodičem, dok su mrgudi pičili po svom!
"Isprva smo mislili da će psi usklađeni s vlasnicima bolje učiti od onih koje nismo smatrali takvima, pa smo se jako iznenadili što nije bilo razlike", objasnila je Kata Vékony. Jedino iznenađenje su bili "mrzovoljni" psi, oni koji laju, reže ili puknu kad su uznemireni, ne dolaze uvijek na poziv, čuvaju resurse (hranu, igračke), hiperaktivni su i/ili nemirni. Oni za koje udruge i azili traže "posebne" vlasnike.
Zanimljivost je, dakle, da su psi koji su manje tolerantni prema svijetu oko sebe bili uporniji i usredotočeniji na zadatak.
S obzirom na parametre istraživanja, ovi rezultati ukazuju na to da „mrgudi“ bolje uče iz društvenih kontakata, dakle da “Nije u pitanju ukupna inteligencija ili sposobnost rješavanja problema, već upravo socijalno učenje. Ovi psi su osjetljiviji i manje tolerantni prema neugodnim društvenim situacijama, pa je razumljivo da više pažnje obraćaju na postupke ljudi i pasa oko sebe. A pozornost je ključ socijalnog učenja.”
Eto, kao da su opisali moje djetinjstvo!
Naravno, mrgud poput mene ima par zamjerki, a prva je da nisu uzeli u obzir pasmine, pošto iz vlastitog iskustva znam da će terijeri probleme rješavati sami a psi u tipu labradora se okrenuti vlasniku i zatražiti pomoć (bar je tako bilo s mojim psima, Pixie je puzzle za pse ispraznila a zatim lajala na mene pola sata, Joy ga je zgrabila u zube i zavitlala u zid da se sve raspe pa onda jela, a Liza je gledala malo mene malo puzzle. Hrticu još nisam testirala jer sam puzzle dala natrag frendici.)
(ovo je bio puzzle koji su moji rješavali)
Također, nisu uzeli u obzir probleme u ponašanju - primjerice reaktivnost ili separacijsku anksioznost.
Za to bi bio potreban puno veći uzorak (broj učesnika). Bez obzira, zaključak je zanimljiv jer destigmatizira nas „mrgude“ - naime, mrzovoljni psi (i ljudi) nisu manje dobri ili manje produktivni. Istraživanje je pokazalo da se znamo savršeno dobro ponašati. Sve dok nas ne pokušavate natjerati da nosimo šarenu odjeću ili da se družimo s previše ljudi odjednom, pažljivo ćemo saslušati i shvatiti naputke za trening.
Konačno, mi se u svojoj koži i dlaci sasvim dobro osjećamo, samo imamo drugačije interese - rado se bavimo stvarima koje volimo i izbjegavamo što nam se ne sviđa. Ukoliko imate mrzovoljnog psa ili partnera, možda je vrijeme da shvatite da smo mi samo informirani realisti, a vi slijepi optimisti! I ne, nemojte nam nikada prirediti tulum iznenađenja! To nije za nas.
Pasji život™
Pitanje koje često čujem, pa čak i od vlastite majke je: „Zašto si tako mrzovoljna?“
Da moja mama zna što sve dnevno vidim u svom newsfeedu na društvenim mrežama, čudila bi se što nisam već na antidepresivima – algoritmi mi serviraju uglavnom grozne postove maltretiranih i napuštenih životinja, do te mjere da propuštam rođendane svojih prijatelja jer nemam snage zaviriti na Facebook. Na Instagramu je malo manje loše, nađe se tu i tamo neki video čudesnih životinjica, poput brazilskog dikobraza kako jede, to mi je novi favorit!
Ali tu i tamo zalomi se kakav zanimljiv podatak, kao recimo dvije godine staro istraživanje sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Budimpešti, kojim su pokušali utvrditi koliko brzo psi mogu učiti na temelju svog temperamenta.
“Ljudi obično gledaju na različita ponašanja pasa kao na potpuno odvojene pojave i tako ih tretiraju.Iako mislim da je važno moći odvojeno identificirati životinjska ponašanja, jednako je važno vidjeti njihovu povezanost”, izjavila je biologinja i jedna od autorica studije Kata Vékony.
Prije početka, istraživači su vlasnicima pasa koji su sudjelovali u istraživanju dali da popune upitnik kako bi procijenili ponašanje njihovih pasa.Pitanja nisu bila izravna, primjerice: "Je li vaš pas mrzovoljan?"ili "Je li vaš pas veseo?".Umjesto toga, uključili su niz pitanja kako bi pobliže odredili osobnost svakog psa; od toga kako se ponašaju kad ih četkaju ili kupaju, laju li na stvari/ljude/situacije koje im se ne sviđaju ili jesu li ikada „pukli“ ili ugrizli (ili pokušali ugristi) druge pse i ljude.
Znanstvenici su zatim upotrijebili te podatke kako bi svakoj životinji dodijelili stupanj „iritabilnosti“
U biti su se trudili isprovocirati svakog psa-sudionika pokazujući mu omiljenu poslasticu ili igračku na vidljivom mjestu iza žičane ograde u obliku slova V.
Prirodno, pse instinkt vodi ravno prema predmetu želje, pa je cilj testiranja bio svakom psu mjeriti vrijeme zaobilaženja ograde i dolaska do „plijena“.
Pse su podijelili u tri skupine, počevši s onima koji su sami našli put oko zapreke.
Nakon što bi isteklo 60 sekundi, većina ostalih nije stigla do cilja.
Zatim su promatrali skupinu pasa kako pokušavaju riješiti labirint uz pomoć svojih vlasnika, te drugu koja je labirint morala riješiti uz pomoć nepoznatog vodiča.
Znanstvenike je u stvari iznenadilo kako su se psi kategorizirani kao dobri i opušteni, kao i oni koje su smatrali "mrzovoljnima" jednako dobro pokazali u istim zadacima, s tim da su "mrgudi" brže rješavali zadatke u društvu nepoznatog vodiča nego "veseljaci" pod istim okolnostima, jer veseljaci su trošili vrijeme na kontkt pogledom s vodičem, dok su mrgudi pičili po svom!
"Isprva smo mislili da će psi usklađeni s vlasnicima bolje učiti od onih koje nismo smatrali takvima, pa smo se jako iznenadili što nije bilo razlike", objasnila je Kata Vékony. Jedino iznenađenje su bili "mrzovoljni" psi, oni koji laju, reže ili puknu kad su uznemireni, ne dolaze uvijek na poziv, čuvaju resurse (hranu, igračke), hiperaktivni su i/ili nemirni. Oni za koje udruge i azili traže "posebne" vlasnike.
Zanimljivost je, dakle, da su psi koji su manje tolerantni prema svijetu oko sebe bili uporniji i usredotočeniji na zadatak.
S obzirom na parametre istraživanja, ovi rezultati ukazuju na to da „mrgudi“ bolje uče iz društvenih kontakata, dakle da “Nije u pitanju ukupna inteligencija ili sposobnost rješavanja problema, već upravo socijalno učenje. Ovi psi su osjetljiviji i manje tolerantni prema neugodnim društvenim situacijama, pa je razumljivo da više pažnje obraćaju na postupke ljudi i pasa oko sebe. A pozornost je ključ socijalnog učenja.”
Eto, kao da su opisali moje djetinjstvo!
Naravno, mrgud poput mene ima par zamjerki, a prva je da nisu uzeli u obzir pasmine, pošto iz vlastitog iskustva znam da će terijeri probleme rješavati sami a psi u tipu labradora se okrenuti vlasniku i zatražiti pomoć (bar je tako bilo s mojim psima, Pixie je puzzle za pse ispraznila a zatim lajala na mene pola sata, Joy ga je zgrabila u zube i zavitlala u zid da se sve raspe pa onda jela, a Liza je gledala malo mene malo puzzle. Hrticu još nisam testirala jer sam puzzle dala natrag frendici.)
(ovo je bio puzzle koji su moji rješavali)
Također, nisu uzeli u obzir probleme u ponašanju - primjerice reaktivnost ili separacijsku anksioznost.
Za to bi bio potreban puno veći uzorak (broj učesnika). Bez obzira, zaključak je zanimljiv jer destigmatizira nas „mrgude“ - naime, mrzovoljni psi (i ljudi) nisu manje dobri ili manje produktivni. Istraživanje je pokazalo da se znamo savršeno dobro ponašati. Sve dok nas ne pokušavate natjerati da nosimo šarenu odjeću ili da se družimo s previše ljudi odjednom, pažljivo ćemo saslušati i shvatiti naputke za trening.
Konačno, mi se u svojoj koži i dlaci sasvim dobro osjećamo, samo imamo drugačije interese - rado se bavimo stvarima koje volimo i izbjegavamo što nam se ne sviđa. Ukoliko imate mrzovoljnog psa ili partnera, možda je vrijeme da shvatite da smo mi samo informirani realisti, a vi slijepi optimisti! I ne, nemojte nam nikada prirediti tulum iznenađenja! To nije za nas.
Pasji život™