Psi imaju osobnost, a osobnost je važna!
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
"Dogs got personality. Personality goes a long way."
Jules (Samuel L.L.Jackson), Pulp Fiction
Svaki pas ima svoju osobnost, to barem svi znamo - ali što tu osobnost sve čini? Jako je teško definirati osobnost i kod čovjeka, a kamoli kod psa, ali čine ju svakako ono što nazivamo temperamentom i ono što nazivamo karakterom - osobnost je u stvari sveobuhvatan izraz koji bi trebao podrazumijevati psihološke karakteristike pojedinca po kojima se on razlikuje od drugih pojedinaca iste vrste. Ili pasmine.
Osobnost se ne može uvijek svesti na genetiku ili na odgoj jer jedno utječe na drugo pa je teško ustanoviti koji faktori prevladavaju. Bilo kako bilo, važno je poznavati vlastitog psa, zato što nam dobro poznavanje omogućava sprječavanje neželjenih situacija, na primjer. Samim time, ako ga bolje poznajemo, moći ćemo se pozabaviti određenim stvarima, a ne pokušavati riješiti probleme paušalno - a manje problema svakako garantira sretniji suživot.
I ne treba se zavaravati da svi psi neke pasmine imaju isti karakter - neke su osnovne značajke svakako iste, ali svejedno ne mogu biti isti, to vam mogu mirno reći, s obzirom na svoje iskustvo s Parson Russell terijerima.
Iako obje ganjaju mačke, vjeverice, ptice, štakore, miševe i da ne nabrajam dalje - u Joy sam uložila više truda i znanja o odgoju psa i to se ipak vidi, dok sam Chili imala dok sam bila u dvadesetima kada mi je baš bilo zabavno "nabrijavati" psa....da, da, znam. Terijeri su i ovako dosta nabrijani, ali recimo samo da čovjek nije isti sredinom dvadesetih i sredinom čestrdesetih - u stvari, kada bih analizirala, mislim da je svaki moj pas bio odraz mene u tom razdoblju kada sam ga imala. Tako da kada govorimo o osobnostima ne treba zanemariti i X Faktor, odnosno osobnost vlasnika - stoga slobodno uzmite u obzir i sebe, malo introspekcije nije nikada na odmet.
Velikih pet
Dobar uvid u osobnost daje nam big five model koji omogućava različito stupnjevanje, a ne samo krajnosti za svaku karakteristiku, iako je naravno nemoguće nečiju osobnost svesti samo na ovih pet faktora i strpati je u neku od 5 ladica!
No prvo ću ih navesti i objasniti jedan po jedan:
Emocionalna stabilnost/nestabilnost (neuroticism)
Ovaj faktor u stvari pokazuje - sklonost strahovima i brigama. I kod čovjeka i psa. Tko je emocionalno nestabilan, skloniji je sumnji u sebe i negativnim osjećajima koji iz toga proizlaze - nervozi, bezvoljnosti, osjetljivosti i napetosti - takva se osoba lako "unervozi" i "raštima".
Emocionalno stabilne osobnosti su samouvjerene, otporne na stres vladaju svakom situacijom i ne daju se lako iznervirati.
O ovom faktoru u stvari najviše ovisi, na primjer - kako će netko reagirati na životne udarce. Ili nagle zvukove - stabilan pas će možda zalajati ako vam odjednom u ormaru sa suđem nešto tresne (ako ste kao ja pa naslažete statički neodrživu piramidu lonaca u ormar), ali neće skočiti s mjesta. Srednje stabilan pas će skočiti i zalajati pa se vratiti, a labilan pas će pobjeći pod fotelju.
Trenutak istine:
Ako bismo bodovali od 0-10 na ljestvici stabilnost - nestabilnost, ja bih bila negdje oko 7-8, Liza oko 0, Joy možda 1, a Pixie čitavih 10! Otkad su pucale petarde, moram ju još uvijek iznijeti u dvorište jer ne žali van. S obzirom da je pas s ulice, te da možda ima nešto Cavalier King Charles Španijela, rekla bih da su u pitanju i genetika i okolnosti. Liza je križanac Labradora i Zlatnog Retrievera, koji su idealni psi za terapijske svrhe pa je tipično da je vrlo stabilna, a Joy je stabilna za terijera - to jest, stabilna je ali lako joj skoči adrenalin, pa može djelovati manje stabilno od jednog Labradora, jer će u gore opisanoj situaciji skočiti i napasti ormar sa suđem ili barem sjesti pred njega i vrebati ga do sutra. I na kraju, Jeger je stabilan kao Liza. U stvari, njih dvoje su totalno slični. Nije ni čudo da se najbolje razumiju.
S lijeva: Pixie, Joy, Liza
Ekstrovertnost/introvertnost
Ovo je faktor koji u biti odražava odnos prema okolini - ekstrovertne osobe odlikuje samosvjesnost i najčešće su druželjubive i zabavne, otvorene, vole biti/raditi u grupi, komunikativne su , aktivne, energične i entuzijastične, te vole biti u centru pažnje.
Introvertne osobe svoju pažnju i energiju usmjeravaju u svoj unutarnjiu život, u grupi se obično nalaze na rubu i promatraju , te ih možemo opisati kao suzdržane i mirne, no introvertnost nije isto što i sramežljivost ili asocijalno ponašanje! Introverti također imaju potrebu za društvenim kontaktima i prijateljstvima, ali nemaju potrebe za velikim tulumima - biti će dovoljna mala grupica dobrih frendova.
Dakle, ekstrovertan pas će uvijek biti za igru sa svima, dok će introvertan stajati po strani i njuškati nezainteresirano ili sjediti kod vlasnikovih nogu. Naravno, ne govorim sada o poremećajima ponašanja i ekstremima tipa agresivan/isprepadan pas.
Ekstroverti nakon akcije - Joy i Susjed
Trenutak istine:
Ekstrovertni introvert - ima i toga. Ja, na primjer. Većinu sam vremena introvertna dok me život ne natjera u društvenu situaciju (koje inače izbjegavam), tada djelujem kao čisti ekstrovert da zamažem oči prisutnima. Pixie bi bila čisti introvert. Ona je sretna s psima koje poznaje dobro, ali ponekad se poigra i s nepoznatima ako su jako simpa. Liza bi na ljestvici od 0-10 ekstrovertnost/introvertnost bila 9, a Joy je čisti cirkusaner koji obožava akciju, nove situacije, što raznovrsnije to bolje, ekipa je uvijek dobra a još ako ima i glodara za naganjati.....Jeger je isti takav, minus naganjanje glodara.
Trpeljivost/netrpeljivost
Trpeljivi ljudi vole pomagati drugima, pažljivi su, imaju povjerenje u druge i skloni su praštanju - ovaj faktor pokazuje je li netko kooperativan i timski igrač ili netrpeljivi samotnjak.
Trpeljivi psi vole se družiti s drugima, imaju povjerenje u druge pse i ljude, ponašaju se prijateljski i nisu skloni sukobima. Među takve pse najčešće spadaju pasmine koje se koriste u čoporima, poput goniča i sličnih, dok kompetitivni mogu biti psi predviđeni za čuvanje stada ovaca sami na planini, na primjer - Srednjeazijski ovčar nije baš pas za tulume :)
Naravno, govorim samo o krajnostima, većina pasa spada negdje u niski do srenji dio ljestvice 0-10 trpeljivost/netrpeljivost, s nekim iznimkama najčešće posebno uzgojenim za to.
Trenutak istine:
Nekada je potrebno predvidjeti nepoželjno vladanje pa zlo staviti na uzicu...
Osobno sam baš trpeljiva, na granici s trpnim, ali ne i u PMS-u. Tada sam kao Joy - recimo samo da je već dva puta ispirsala uho kuji moje drage prijateljice koja je također Russellovske krvi pa se vole počupati. Jasno, to ne nailazi na naše odobravanje, ali ponekad se eto dogodi. Joy voli pse koji su manje agresivni jer ona mora biti glavna, iako Russelli u pravilu love u društvu drugih pasa - no glavni dio posla obavljaju sami - silazak u lisičju jamu. Nedavno je kuja mog FB prijatelja i vlasnika Joykinog djeda poginula pošto se potukla s Njemačkim lovnim ptičarom tijekom lova. Na žalost, ti su mali psići nabrijani zato što smo ih takvima uzgojili i vrlo ih je teško pa čak i nemoguće promijeniti , ali ih se da obuzdati kada ih čovjek dobro poznaje pa zna prepoznati trenutak kada malog zlikovca valja staviti na uzicu.
Liza je trpna
Pixie je trpeljiva, Liza trpna, a Jeger ne bi mogao biti trpniji. Čovjek ipak živi s tri kuje i ženom.
Otvorenost/zatvorenost
Ovaj faktor određuje naše doživljavanje okoline - otvorena osobnost je vrlo zainteresirana, ljubopitljiva, lako se oduševljava novim i voli promjene. Uvijek je spremna propitkivati postojeće norme i zanimaju je nove društvene, političke i etičke vrijednosti. Obično je nekonvencionalna.
Otvoren pas je uvijek spreman za avanturu i ne boji se novog: terena, hrane, ljudi, pasa, vozila, drugih životinja.
Na drugom kraju naše ljestvice je zatvorena osobnost - konzervativna, sklona uvriježenom ponašanju, sigurnost mu je važna, uvijek se ponaša isto bez obzira na situaciju, nije sklon novitetima i zna djelovati poprilično stoički.
Trenutak istine:
Na našoj ljestvici 0-10 otvorenost/zatvorenost, Joy i Jeger su ruku pod ruku kao najotvoreniji, za petama im je Liza, ja jesam otvorena ali ne volim promjene kada je nešto dobro :) Naša mala Pixie je pomalo zatvorena, ali s obzirom da ne znamo što se s njom događalo do 4. mjeseca života kada smo je udomili - ne čudim se i mislim da je još i dobra. No trebalo joj je vremena da se otvori i sada više ne bježi u sobu kada imamo goste, tako da mislim da će još napredovati, tek su joj dvije godine.
Otvoren pas će uživati ako ga se svaki dan odvede u adrugačiju avanturu, dok je zatvoren najsretniji u svom vrtu. Pixie me svaki puta gane kada se vraćamo iz šetnje i svi drugi psi se počnu vući s noge na nogu jer je naravno vani zanimljivije nego doma, a ona pred vratima krene od sreće vrtiti repićem kao luda! Kao da govori: "Ja imam kuću, ja imam kuću!"
Najsretnija kada dođe kući - Pixie
Savjesnost/lijenost
Ovaj faktor pokazuje koliko je netko organiziran i usmjeren prema cilju, ili možda kaotičan i "šlampav" - savjesnost podrazumijeva disciplinu, red, planiranje, izdržljivost, organizaciju - savjesna osoba se drži pravila i krši ih samo u nuždi.
Lijenost možda nije dobar izraz za drugi pol savijesnosti - misli se na osobe koje su kaotične, neuredne i mentalno pomalo "rasute" - odnosno, kada bismo se pozitivno izrazili - pomalo buntovne. Kroz život idu bez previše brige, što nekima predstavlja trn u oku - ti ljudi često znaju uživati.
Samo šlampavcima se događa ovako nešto :)
Kako ovo gore uočiti kod psa? Teško, zato se kod pasa obično u pravilu navodimo s 4 od ovih 5 faktora.
Makar, kad se sjetim revnih graničarskih kolija koji stalno jure i skupljaju "ovčice" u nedostatku pravih ovaca, ili Joy koja je uvijek u potrazi za zlim vjevericama i ostalim opakim zvijerima, dok Pixie trčkara okolo za leptirima bez ijedne brige....Liza će još u retriverskom stilu nosati kakvu lopticu ili štap.....hmmmm.
Trenutak istine:
Jeger i ja smo kaotične lijenčine koje ipak savjesno uspiju izvršiti one zadatke koje zaista žele :) Joy i Liza su po tom pitanju daleko veće štreberice od nas, a mala Pixie ionako nema drugi plan nego ležati u svom ili našem krevetiću. U stvari, možda je to njezin primarni zadatak?
Individualni pristup
U ljudskoj psihologiji se već odavno koristi individualni pristup, tako da nikome pri problemima u ljudskom ponašanju ne pada na pamet primjenjivati paušalna rješenja -tipa: "Pokaži mu tko je gazda!" "Pas mora slušati" ili pak "Psu je i igra stres!"
Sve su to klišeji koji kolaju okolo ali ne uzimaju u obzir različite pseće osobnosti. Ili vlasnikove, kad smo već kod toga - određeni tipovi ljudi su skloniji nekim metodama odgoja pasa pa je i to važno imati u vidu. A još važnije imati u vidu prije nabavke psa, ali o tome sam već pisala.
Stoga je važno poznavati sebe i svog psa - dobre kao i loše strane - već je i to dovoljno kako bismo mogli spriječiti neželjena ponašanja što je već pola puta do sreće.
Jer kao i kod ljudi, moja je teza oduvijek bila da je za dobru vezu potrebno da ljudi imaju kompatibilne mane. Jer vrline su vrline, one nikada nisu viška - ali ako vas izluđuje nečija loša navika ili mana, ona će prije ili kasnije postati kamen spoticanja. Da me toliko smeta Jegerova nesposobnost da prljavo rublje stavi u košaru ili perilicu, vjerojatno bih ga nogirala nakon par mjeseci, isto kao što on trpi moju ovisnost o psima. Istina je da ih voli, ali kada bi se njega pitalo - jedan bi bio dovoljan :)
Naravno da se neke osobine kod ljudi kao i kod pasa daju promijeniti, no ne možete očekivati od lovačkog psa da postane vodič slijepih ništa više nego što možete s plašljivim psom ići na izložbe - odnosno, možda i uspijete, ali uz puno muke i odricanja.
Stoga ponavljam ono što je pisalo iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, tadašnji centar antičkog svijeta (u kojem su psi radili kao dijagonostičari i liječnici): γνῶθι σεαυτόν - spoznaj sebe.
Malo introspekcije nikada ne škodi, jer tek kada čovjek dobro poznaje sebe može pravilno analizirati drugoga - u ovom slučaju psa - te odrediti uzrokuje li on sam neke probleme u ponašanju ili previše/prebrzo očekuje da pas nešto poveže i shvati, odnosno možda odašilje različite signale koji zbunjuju psa.
I ne zaboravite, oni nas poznaju bolje nego mi sami sebe! Istina, imaju cijele dane na raspolaganju, ali malo manje vremena pred TV-om ili nosom zabijenim u pametni telefon u svrhu promatranja vlastitog ljubimca je dobro utrošeno vrijeme. Ako ništa drugo, spustiti će vam tlak i tijelom prokolati hormon sreće.
Svaki pas ima svoj dan :)
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
"Dogs got personality. Personality goes a long way."
Jules (Samuel L.L.Jackson), Pulp Fiction
Svaki pas ima svoju osobnost, to barem svi znamo - ali što tu osobnost sve čini? Jako je teško definirati osobnost i kod čovjeka, a kamoli kod psa, ali čine ju svakako ono što nazivamo temperamentom i ono što nazivamo karakterom - osobnost je u stvari sveobuhvatan izraz koji bi trebao podrazumijevati psihološke karakteristike pojedinca po kojima se on razlikuje od drugih pojedinaca iste vrste. Ili pasmine.
Osobnost se ne može uvijek svesti na genetiku ili na odgoj jer jedno utječe na drugo pa je teško ustanoviti koji faktori prevladavaju. Bilo kako bilo, važno je poznavati vlastitog psa, zato što nam dobro poznavanje omogućava sprječavanje neželjenih situacija, na primjer. Samim time, ako ga bolje poznajemo, moći ćemo se pozabaviti određenim stvarima, a ne pokušavati riješiti probleme paušalno - a manje problema svakako garantira sretniji suživot.
I ne treba se zavaravati da svi psi neke pasmine imaju isti karakter - neke su osnovne značajke svakako iste, ali svejedno ne mogu biti isti, to vam mogu mirno reći, s obzirom na svoje iskustvo s Parson Russell terijerima.
Iako obje ganjaju mačke, vjeverice, ptice, štakore, miševe i da ne nabrajam dalje - u Joy sam uložila više truda i znanja o odgoju psa i to se ipak vidi, dok sam Chili imala dok sam bila u dvadesetima kada mi je baš bilo zabavno "nabrijavati" psa....da, da, znam. Terijeri su i ovako dosta nabrijani, ali recimo samo da čovjek nije isti sredinom dvadesetih i sredinom čestrdesetih - u stvari, kada bih analizirala, mislim da je svaki moj pas bio odraz mene u tom razdoblju kada sam ga imala. Tako da kada govorimo o osobnostima ne treba zanemariti i X Faktor, odnosno osobnost vlasnika - stoga slobodno uzmite u obzir i sebe, malo introspekcije nije nikada na odmet.
Velikih pet
Dobar uvid u osobnost daje nam big five model koji omogućava različito stupnjevanje, a ne samo krajnosti za svaku karakteristiku, iako je naravno nemoguće nečiju osobnost svesti samo na ovih pet faktora i strpati je u neku od 5 ladica!
No prvo ću ih navesti i objasniti jedan po jedan:
Emocionalna stabilnost/nestabilnost (neuroticism)
Ovaj faktor u stvari pokazuje - sklonost strahovima i brigama. I kod čovjeka i psa. Tko je emocionalno nestabilan, skloniji je sumnji u sebe i negativnim osjećajima koji iz toga proizlaze - nervozi, bezvoljnosti, osjetljivosti i napetosti - takva se osoba lako "unervozi" i "raštima".
Emocionalno stabilne osobnosti su samouvjerene, otporne na stres vladaju svakom situacijom i ne daju se lako iznervirati.
O ovom faktoru u stvari najviše ovisi, na primjer - kako će netko reagirati na životne udarce. Ili nagle zvukove - stabilan pas će možda zalajati ako vam odjednom u ormaru sa suđem nešto tresne (ako ste kao ja pa naslažete statički neodrživu piramidu lonaca u ormar), ali neće skočiti s mjesta. Srednje stabilan pas će skočiti i zalajati pa se vratiti, a labilan pas će pobjeći pod fotelju.
Trenutak istine:
Ako bismo bodovali od 0-10 na ljestvici stabilnost - nestabilnost, ja bih bila negdje oko 7-8, Liza oko 0, Joy možda 1, a Pixie čitavih 10! Otkad su pucale petarde, moram ju još uvijek iznijeti u dvorište jer ne žali van. S obzirom da je pas s ulice, te da možda ima nešto Cavalier King Charles Španijela, rekla bih da su u pitanju i genetika i okolnosti. Liza je križanac Labradora i Zlatnog Retrievera, koji su idealni psi za terapijske svrhe pa je tipično da je vrlo stabilna, a Joy je stabilna za terijera - to jest, stabilna je ali lako joj skoči adrenalin, pa može djelovati manje stabilno od jednog Labradora, jer će u gore opisanoj situaciji skočiti i napasti ormar sa suđem ili barem sjesti pred njega i vrebati ga do sutra. I na kraju, Jeger je stabilan kao Liza. U stvari, njih dvoje su totalno slični. Nije ni čudo da se najbolje razumiju.
S lijeva: Pixie, Joy, Liza
Ekstrovertnost/introvertnost
Ovo je faktor koji u biti odražava odnos prema okolini - ekstrovertne osobe odlikuje samosvjesnost i najčešće su druželjubive i zabavne, otvorene, vole biti/raditi u grupi, komunikativne su , aktivne, energične i entuzijastične, te vole biti u centru pažnje.
Introvertne osobe svoju pažnju i energiju usmjeravaju u svoj unutarnjiu život, u grupi se obično nalaze na rubu i promatraju , te ih možemo opisati kao suzdržane i mirne, no introvertnost nije isto što i sramežljivost ili asocijalno ponašanje! Introverti također imaju potrebu za društvenim kontaktima i prijateljstvima, ali nemaju potrebe za velikim tulumima - biti će dovoljna mala grupica dobrih frendova.
Dakle, ekstrovertan pas će uvijek biti za igru sa svima, dok će introvertan stajati po strani i njuškati nezainteresirano ili sjediti kod vlasnikovih nogu. Naravno, ne govorim sada o poremećajima ponašanja i ekstremima tipa agresivan/isprepadan pas.
Ekstroverti nakon akcije - Joy i Susjed
Trenutak istine:
Ekstrovertni introvert - ima i toga. Ja, na primjer. Većinu sam vremena introvertna dok me život ne natjera u društvenu situaciju (koje inače izbjegavam), tada djelujem kao čisti ekstrovert da zamažem oči prisutnima. Pixie bi bila čisti introvert. Ona je sretna s psima koje poznaje dobro, ali ponekad se poigra i s nepoznatima ako su jako simpa. Liza bi na ljestvici od 0-10 ekstrovertnost/introvertnost bila 9, a Joy je čisti cirkusaner koji obožava akciju, nove situacije, što raznovrsnije to bolje, ekipa je uvijek dobra a još ako ima i glodara za naganjati.....Jeger je isti takav, minus naganjanje glodara.
Trpeljivost/netrpeljivost
Trpeljivi ljudi vole pomagati drugima, pažljivi su, imaju povjerenje u druge i skloni su praštanju - ovaj faktor pokazuje je li netko kooperativan i timski igrač ili netrpeljivi samotnjak.
Trpeljivi psi vole se družiti s drugima, imaju povjerenje u druge pse i ljude, ponašaju se prijateljski i nisu skloni sukobima. Među takve pse najčešće spadaju pasmine koje se koriste u čoporima, poput goniča i sličnih, dok kompetitivni mogu biti psi predviđeni za čuvanje stada ovaca sami na planini, na primjer - Srednjeazijski ovčar nije baš pas za tulume :)
Naravno, govorim samo o krajnostima, većina pasa spada negdje u niski do srenji dio ljestvice 0-10 trpeljivost/netrpeljivost, s nekim iznimkama najčešće posebno uzgojenim za to.
Trenutak istine:
Nekada je potrebno predvidjeti nepoželjno vladanje pa zlo staviti na uzicu...
Osobno sam baš trpeljiva, na granici s trpnim, ali ne i u PMS-u. Tada sam kao Joy - recimo samo da je već dva puta ispirsala uho kuji moje drage prijateljice koja je također Russellovske krvi pa se vole počupati. Jasno, to ne nailazi na naše odobravanje, ali ponekad se eto dogodi. Joy voli pse koji su manje agresivni jer ona mora biti glavna, iako Russelli u pravilu love u društvu drugih pasa - no glavni dio posla obavljaju sami - silazak u lisičju jamu. Nedavno je kuja mog FB prijatelja i vlasnika Joykinog djeda poginula pošto se potukla s Njemačkim lovnim ptičarom tijekom lova. Na žalost, ti su mali psići nabrijani zato što smo ih takvima uzgojili i vrlo ih je teško pa čak i nemoguće promijeniti , ali ih se da obuzdati kada ih čovjek dobro poznaje pa zna prepoznati trenutak kada malog zlikovca valja staviti na uzicu.
Liza je trpna
Pixie je trpeljiva, Liza trpna, a Jeger ne bi mogao biti trpniji. Čovjek ipak živi s tri kuje i ženom.
Otvorenost/zatvorenost
Ovaj faktor određuje naše doživljavanje okoline - otvorena osobnost je vrlo zainteresirana, ljubopitljiva, lako se oduševljava novim i voli promjene. Uvijek je spremna propitkivati postojeće norme i zanimaju je nove društvene, političke i etičke vrijednosti. Obično je nekonvencionalna.
Otvoren pas je uvijek spreman za avanturu i ne boji se novog: terena, hrane, ljudi, pasa, vozila, drugih životinja.
Na drugom kraju naše ljestvice je zatvorena osobnost - konzervativna, sklona uvriježenom ponašanju, sigurnost mu je važna, uvijek se ponaša isto bez obzira na situaciju, nije sklon novitetima i zna djelovati poprilično stoički.
Trenutak istine:
Na našoj ljestvici 0-10 otvorenost/zatvorenost, Joy i Jeger su ruku pod ruku kao najotvoreniji, za petama im je Liza, ja jesam otvorena ali ne volim promjene kada je nešto dobro :) Naša mala Pixie je pomalo zatvorena, ali s obzirom da ne znamo što se s njom događalo do 4. mjeseca života kada smo je udomili - ne čudim se i mislim da je još i dobra. No trebalo joj je vremena da se otvori i sada više ne bježi u sobu kada imamo goste, tako da mislim da će još napredovati, tek su joj dvije godine.
Otvoren pas će uživati ako ga se svaki dan odvede u adrugačiju avanturu, dok je zatvoren najsretniji u svom vrtu. Pixie me svaki puta gane kada se vraćamo iz šetnje i svi drugi psi se počnu vući s noge na nogu jer je naravno vani zanimljivije nego doma, a ona pred vratima krene od sreće vrtiti repićem kao luda! Kao da govori: "Ja imam kuću, ja imam kuću!"
Najsretnija kada dođe kući - Pixie
Savjesnost/lijenost
Ovaj faktor pokazuje koliko je netko organiziran i usmjeren prema cilju, ili možda kaotičan i "šlampav" - savjesnost podrazumijeva disciplinu, red, planiranje, izdržljivost, organizaciju - savjesna osoba se drži pravila i krši ih samo u nuždi.
Lijenost možda nije dobar izraz za drugi pol savijesnosti - misli se na osobe koje su kaotične, neuredne i mentalno pomalo "rasute" - odnosno, kada bismo se pozitivno izrazili - pomalo buntovne. Kroz život idu bez previše brige, što nekima predstavlja trn u oku - ti ljudi često znaju uživati.
Samo šlampavcima se događa ovako nešto :)
Kako ovo gore uočiti kod psa? Teško, zato se kod pasa obično u pravilu navodimo s 4 od ovih 5 faktora.
Makar, kad se sjetim revnih graničarskih kolija koji stalno jure i skupljaju "ovčice" u nedostatku pravih ovaca, ili Joy koja je uvijek u potrazi za zlim vjevericama i ostalim opakim zvijerima, dok Pixie trčkara okolo za leptirima bez ijedne brige....Liza će još u retriverskom stilu nosati kakvu lopticu ili štap.....hmmmm.
Trenutak istine:
Jeger i ja smo kaotične lijenčine koje ipak savjesno uspiju izvršiti one zadatke koje zaista žele :) Joy i Liza su po tom pitanju daleko veće štreberice od nas, a mala Pixie ionako nema drugi plan nego ležati u svom ili našem krevetiću. U stvari, možda je to njezin primarni zadatak?
Individualni pristup
U ljudskoj psihologiji se već odavno koristi individualni pristup, tako da nikome pri problemima u ljudskom ponašanju ne pada na pamet primjenjivati paušalna rješenja -tipa: "Pokaži mu tko je gazda!" "Pas mora slušati" ili pak "Psu je i igra stres!"
Sve su to klišeji koji kolaju okolo ali ne uzimaju u obzir različite pseće osobnosti. Ili vlasnikove, kad smo već kod toga - određeni tipovi ljudi su skloniji nekim metodama odgoja pasa pa je i to važno imati u vidu. A još važnije imati u vidu prije nabavke psa, ali o tome sam već pisala.
Stoga je važno poznavati sebe i svog psa - dobre kao i loše strane - već je i to dovoljno kako bismo mogli spriječiti neželjena ponašanja što je već pola puta do sreće.
Jer kao i kod ljudi, moja je teza oduvijek bila da je za dobru vezu potrebno da ljudi imaju kompatibilne mane. Jer vrline su vrline, one nikada nisu viška - ali ako vas izluđuje nečija loša navika ili mana, ona će prije ili kasnije postati kamen spoticanja. Da me toliko smeta Jegerova nesposobnost da prljavo rublje stavi u košaru ili perilicu, vjerojatno bih ga nogirala nakon par mjeseci, isto kao što on trpi moju ovisnost o psima. Istina je da ih voli, ali kada bi se njega pitalo - jedan bi bio dovoljan :)
Naravno da se neke osobine kod ljudi kao i kod pasa daju promijeniti, no ne možete očekivati od lovačkog psa da postane vodič slijepih ništa više nego što možete s plašljivim psom ići na izložbe - odnosno, možda i uspijete, ali uz puno muke i odricanja.
Stoga ponavljam ono što je pisalo iznad ulaza u Apolonov hram u Delfima, tadašnji centar antičkog svijeta (u kojem su psi radili kao dijagonostičari i liječnici): γνῶθι σεαυτόν - spoznaj sebe.
Malo introspekcije nikada ne škodi, jer tek kada čovjek dobro poznaje sebe može pravilno analizirati drugoga - u ovom slučaju psa - te odrediti uzrokuje li on sam neke probleme u ponašanju ili previše/prebrzo očekuje da pas nešto poveže i shvati, odnosno možda odašilje različite signale koji zbunjuju psa.
I ne zaboravite, oni nas poznaju bolje nego mi sami sebe! Istina, imaju cijele dane na raspolaganju, ali malo manje vremena pred TV-om ili nosom zabijenim u pametni telefon u svrhu promatranja vlastitog ljubimca je dobro utrošeno vrijeme. Ako ništa drugo, spustiti će vam tlak i tijelom prokolati hormon sreće.
Svaki pas ima svoj dan :)
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)