Kako odabrati svoga Tornjaka - ulomak iz knjige Hrvatski planinski pas Tornjak Ljiljane Nakić-Petrine
- font size decrease font size increase font size
Izbor psa, na što posebno obratiti pozornost?
Kupnja psa, a još znatno više i njegovo kasnije održavanje, njega i hranjenje zahtjevaju prethodno zajedničko promišljanje i donošenje odluke cijele obitelji: je li Vam novi član obitelji zaista potreban i dobrodošao, ili će se kroz kratko vrijeme to slatko, malo, dlakavo, umiljato stvorenje pretvoriti u nepotreban problem, kojeg ćete rješenje potražiti ili u novom vlasniku ili što je najgora moguća solucija - jednostvano se riješiti psa time što ćete ga tek tako izbaciti iz kuće?
Odluka o nabavci psa mora biti smišljena i donijeta nakon detaljnog i dugog promišljanja što, kad i ako? A gotovo je bezbroj pitanja na koje morate iskreno sami sebi dati odgovor. To što Vaša djeca već mjesecima plaču, mole i donekle ucjenjuju, ne znači ništa po pitanju ‘tko će voditi brigu o psiću?’, jer djeca mlađa od 15 g., a često niti ona starija, nisu u stanju preuzeti brigu o jednom živom biću kao što je pas. Njihov interes, sada tako gorući, najdulje će kroz mjesec ili mjesec i pol splasnuti i posve se ugasiti, te će djeca pronaći neki drugi “gorući predmet želja” oko kojeg će Vas gnjaviti. Vama dakle roditeljima te djece, treba biti jasno jedno, da brigu oko psa može preuzeti samo i isključivo odrasla osoba, kao i to da će prvih tjedana i mjeseci svakako posla oko novog člana obitelji biti poprilično, kao i to da će svakodnevne šetnje (po)ostati obvezatan ritual tijekom cijelog života Vašeg psa, što otprilike znači slijedećih 15-ak ili i više godina. Također se morate unaprijed dogovoriti kamo ćete s psom u vrijeme godišnjih odmora, kao i naći odgovor na sve moguće situacije koje su karakteristične za Vašu obitelj...
Ukoliko ste pak na sve ove dileme imali spreman odgovor i zasigurno ste spremni na prijem novog člana obitelji, utoliko još preostaje odgovor na pitanje ‘gdje i od koga kupiti psa?’. Moj savjet je da psa nikako ne kupujete preko oglasa, ili što je još gore preko preprodavača, kao niti na tržnici ili u “pet-shopu”. Jer u svim ovim kombinacijama Vi zapravo najčešće kupujete ‘mačka u vreći’, a Vaš psić koji će uskoro izrasti u prilično velikog psa i koji će s Vama dijeliti Vaših slijedećih 15-ak godina, bi sigurno morao biti kvalitetan i zdrav pas, u kojeg ćete se uvijek moći pouzdati i koji Vas ničim neće neugodno iznenaditi.
Moj je savjet da se prije kupnje psa obratite isključivo Hrvatskom kinološkom savezu (http://www.hks.hr/web/index.php) - raspitate za kvalitetne uzgajivače i dobijete njihove adrese i brojeve telefona, te da kasnije osobno obiđete (ako je to moguće) bar neke od tih ljudi i izaberete svojeg psa od odgovorne osobe, koja se uzgoju pasa posvetila i predala na uštrb odricanja od mnogo čega u životu. Odgovorni uzgajivači su zaljubljenici u pasminu, koji o psima koje uzgajaju znaju više od ikoga drugog i upravo Vas takav kvalitetan uzgajivač može i najbolje savjetovati po pitanju kojeg psića izabrati, već ovisno i o Vama, Vašem načinu života, ali i o svrsi za koju Vam je pas potreban.
No i tu budite oprezni i tražite određene garancije od svojeg uzgajivača, čak je dobro ako je uzgajivač spreman i pismeno se obvezati ugovorom o kupo-prodaji psa na sve ono što usmeno garantira, ali ako Vas put nanese na uzgajivača koji Vam ne želi dati nikakve garancije, a naročito ne pismene, potražite radije drugog koji će biti ljubazniji i spreman na suradnju, jer će Vam pomoć Vašeg uzgajivača kasnije biti neophodna, naročito prvih mjeseci podizanja psića i upravo ćete se uzgajivaču svojeg psića uvijek i najprije moći i trebati obratiti kad nešto “zaškripi” ...
Za donošenje kvalitetne odluke o izboru psa dobro je prethodno obići malo više legala i uzgajivača, dobro pogledati i psiće i njihove roditelje, procijeniti u kakvim uvjetima su legla othranjena, kao i u kakvom se stanju i uvjetima drže ostali psi. Nakon takvog niza posjeta, već ćete i sami biti u stanju uočiti određene razlike i sigurno će Vam se već i formirati određena slika o budućem izboru. Prilikom posjete leglima, posebnu pažnju posvetite majci, te obratite pozornost ne samo na njen izgled, koji nakon brojnog legla i ne mora baš biti bajan, a naročito ako su štenci već stariji od tri mjeseca, jer tada kuje izrazito gube dlaku, što je prilično neugledno vidjeti; ali obratite pozornost na karakter kuje i njen temperament, kuja nikako ne smije biti agresivna ili plašljiva i nervozna. Ako je s kujom sve u redu, promotrite dobro štenad, morali bi biti ujednačeni, njegovani, blistavih okica i sjajne dlake, zaigrani i prilaziti Vam bez straha repića visoko u luku nošenih nad leđima.
Svakako obratite pozornost da psićima nisu vidljivo nabreknuti trbuščići, što ukazuje na veliku invadiranost psećim glistama, da nema nikakvog vidljivog iscjetka iz očiju, nosa ili zadaha iz ušiju. Nosići moraju biti sjajni i vlažni. A nikako se ne bi smjeli češkati, jer to svakako ukazuje na prisutstvo psećih buha u leglu i na štencima. Uokolo ne bi smjele biti velike hrpe izmeta, makar prostor na kojem borave štenci baš i ne mora biti blistavo čist, ali niti prevelik nered i prljavština sigurno ne ukazuju na pravu razinu njege od strane tog uzgajivača. Nikako ne kupujte štene od uzgajivača koji Vam pokušava prodati psića i prije no što je štene prvi put cijepljeno protiv zaraznih bolesti psa kao što su to: štenećak, hepatitis, leptospiroza i parvoviroza, tzv. SHLP cjepivom, a svakako ne ranije od 7-8 tjedana. Period od bar 7 tjedana boravka šteneta u leglu među braćom i sestrama, uz prisutstvo majke je od krucijalne važnosti za kasniji ispravan psihički razvoj šteneta.
Štenci bi također svakako morali biti i tetovirani s unutarnje strane lijevog uha brojem pod kojim su umatičeni u Hrvatsku matičnu knjigu čistokrvnih pasa.
Pogledaje zubiće izabranom psiću, zagriz bi morao biti škarast, što znači da gornji sjekutići prelaze preko donjih i naliježu na njih, bez razmaka, a muškim štencima opipajte i mošnjice, već i na ovako ranom uzrastu testisi bi morali biti u skrotumu. Uz izabranog psića novi bi vlasnik morao dobiti i međunarodnu veteri-narsku knjižicu sa upisanim datumom prvog cijepljenja i rodovnicu psa, ili bi mu rodovnica trebala naknadno stići preporučenom poštom, ali bilo bi dobro ako bi od uzgajivača dobio i uzorak hrane kojom je leglo hranjeno, kao i kraći naputak o njezi, hranidbi i skorašnjim obvezatnim čišćenjima i cijepljenjima koja psiću uskoro predstoje.
Mužjak ili ženka?
Gotovo u pravilu ljudi koji prvi puta nabavljaju psa, uopće ne postavljaju ovo pitanje, jer njima se samo po sebi podrazumijeva da će njhov prvi pas biti mužjak ...
Kad se kasnje u razgovoru dotaknemo izbora spola budućega psa, najveći broj odgovora na pitanje zbog čega žele upravo mužjaka je: “da bismo imali manje problema” ili “oni su bolji čuvari” ... U biti tek rijetko se naiđe na kupce koji traže ženku, ali u tom slučaju taj kupac nije početnik u držanju psa, već dapače godinama ima pse i već se iz osobnog iskustva uvjerio koje su prednosti i mane pojedinog od ova dva izbora.
No da se vratimo na početak, izuzev ako se niste unaprijed odlučili za psa zbog toga što želite imati leglo ili čak i više njih, odnosno želite i sami jednom biti uzgajivač, te u tom slučaju vaš izbor mora biti ženka, u svim drugim slučajevima pitanje izbora spola svojeg psa je stvar osobnog izbora i preferencija. Makar bi bilo dobro raščistiti neke od predrasuda prije nego li do izbor uopće dođe.
Iako dok su štenci, tornjaci jednako primamljivo izgledaju, neovisno o svojem spolu, ipak će među njima biti nekih razlika kad odrastu i to primjetnih. Mužjaci u pravilu izrastu viši, jači i krupniji, uz to što su viši rastom, oni su i skloniji dominaciji. Ako žive u dvorištu primjetno su bučniji od ženki, skloniji su istjerivati svoju volju, pa je za njihov odgoj potrebna i čvrsta (muška) ruka; a u “bliskim sustretima” van svojeg dvorišta su također spremniji, ako to druga strana traži, započeti kakav sukob ili pograbiti se s kim, no sve ovo je zajednično odnosima spolova i u mnogim drugim pasminama. Tornjaci tu nisu poseban izuzetak. Ženke nasuprot tomu, izrastu nešto manje, laganije su, ali i primjetno su nježnije, navezanije na vlasnika i uopće su u odgoju vodljivije ..... bitno su tiše i rijetko su sklone dokazivanju ili dominaciji. U susretima s drugim psima uglavnom su miroljubive i zaigrane.
No ima još nešto po čemu se mužjaci i ženke izrazito razlikuju, što će biti posebno važno svima onima koji svojeg tornjaka planiraju držati u stanu ili kući. Iz svojeg osobnog iskustva mogu tvrditi da su ženkice daleko primjerenije životu u stanu i iz razloga što nemaju nikakvog mirisa, dok mužjaci, naročito kad dosegnu spolnu zrelost imaju jedan svoj specifičan “pseće-mužjački miris”. Ako pas boravi vani, na dvorištu ili na “gruntu” taj se miris nimalo na osjeća, ali boraveći u stanu, relativno malom, zatvorenom prostoru se ipak donekle mora osjetiti.
Mužjak
Stoga je moja preporuka, ako se još niste posebno opredjelili po pitanju spola, a željeli biste svojeg psa držati sa sobom u kući ili stanu, a naročito ako živite u većim gradovima, gdje se predviđaju svakodnevne šetnje i brojni susreti s drugim psima po zajedničkom terenu, radije si izaberite ženku, i ona i Vi ćete biti zadovoljniji. No ako Vas i nadalje oduševljava impozantan i muževan izgled nekog velikog “dlakavca”, a imate prostora za svojeg tornjaka i van kuće ili stana, tada si možete izabrati i mužjaka. Ali budite pripravni da ćete njegovu odgoju u periodu odrastanja morati ipak posvetiti nešto više vremena, kao i što ćete svakako trebati budnim okom paziti na svojeg mladog “bludnika” u vrijeme sezone tjeranja susjednih kujica, obzirom da će njemu tada jedina misao biti - kako stići do svoje mirisne susjede? U to vrijeme čak niti ograda visine od 1,5 m neće predstavljati ozbiljnu prepreku za vašeg mladog, zaljubljenog dečka.
Ženka
Ženkice, nasuprot tomu, nisu nimalo sklone lutanju, čak niti u vrijeme tjeranja s njima nema gotovo nikakvih problema, a i sam period tjeranja je kod tornjakuša nešto kraći nego kod kujica drugih pasmina, tako da traje tek 16 do 18 dana ukupno.
Zapravo onaj komentar s početka ovog poglavlja “da bismo imali manje problema” se odnosi upravo suprotno - ne na mužjake, već na ženke, a to znaju samo iskusni, dugogodišnji vlasnici pasa i upravo iz tog razloga oni uvijek biraju ženke, čak iako im niti na kraj pameti nije da bi se jednom možda posvetili uzgoju.
A na onaj drugi komentar “da su mužjaci bolji čuvari”, mogu potvrditi: jeste oni jače i češće laju, to je sigurno, ali ako je situacija takva da zahtijeva reakciju od psa, vjerujte da će Vaša ženka jednako tako brzo i dobro reagirati, a ja iz osobnog iskustva mogu tvrditi, čak i bolje od bilo kojeg mužjaka.
Štene ili mladi (odrasli) pas?
I na ovo se pitanje može različito odgovoriti, već prema uvjetima Vašeg življenja, uz već i ono primarno - Vašoj osobnoj skolonosti ...... Podizanje malenog šteneta i svakodnevno promatranje njegova rasta i razvoja je nešto prekrasno, poseban užitak predstavlja sudjelovanje u njegovim igrama, no budite sigurni da svakako zahtijeva mnogo truda, vremena i strpljenja, te je također skopčano s brojnim teškoćama, jedna od najvažnijih je navikavanje na fiziološku čistoću u kući, te neophodna brojna i česta izvođenja vani, kroz prvih par mjeseci, upravo poradi tog učenja i navikavanja da potrebe ne radi u kući/stanu, i to sve dotle dok maleni stvor konačno ne uspije izići na kraj sa svojim mjehurom, te ga počne uspješno kontrolirati na dulji rok. Prilično je teško i zahtjevno to vrijeme ranog odrastanja i zbog zamjene mliječnih zubića trajnima, koje je redovno praćeno grickanjem svega što mu se nađe na dohvatu tih istih ko iglice oštrih zubića. U to vrijeme ga morate imati neprestano na oku i povremeno korigirati, kako bi iz tog perioda izišlo sa dobro učvršćenim navikama što se smije i dozvoljeno je grickati, a što se ne smije. Dakle vrijeme odgoja i podizanja šteneta je vrijeme stalne pozornosti i kroz taj osjetljiv period preporučam ne ostavljati štene dulje samo, izuzev ako doma imate kakav zgodan sklopivi kavez, te psića ostavite samog na pola sata (dulje se ne preporuča nikako u početku) ali - u kavezu, sa njegovom omiljenom igračkom, tako da ne može pričiniti nikakvu štetu, a sasvim sigurno dok je u kavezu neće ni potrebu učiniti. Vrijeme ostavljanja samog možete postupno po malo produljavati …
No nije pitanje izbora šteneta ili malo odraslijeg mladog psa samo ovisno o Vašem slobodnom vremenu s kojim raspolažete i spremni ste ga posvetiti svojem psu, ovisi također i o onom što očekujete od svojeg psa. Ako ne očekujete ništa posebno do li dobrog prijatelja i pratitelja, te eventualno i sigurnog čuvara, tada nije važno i posve je svejedno hoćete li izabrati sasvim malo štene od 8 tjedana ili nešto starije od 4-5 mjeseci, ili čak i mladog psa koji je već ušao u pubertet ... svi oni će Vas sigurno lijepo prihvatiti i biti Vam najbolji prijatelji dok god su živi.
Tornjaka možete udomiti i starijeg, oni su jako pametni psi i svakako će znati izuzetno cijeniti to što ste ga izbavili “od nevolje”, ako ste ga npr. pokupili iz azila, ili ste ga otkupili od nekog nesavjesnog vlasnika, koji je psa zanemarivao ili čak držao i na lancu, ili u kakvom “boksu” bez najosnovnijeg krova nad glavom ..... Tornjak tako nabavljen bit će Vam najodaniji od svih drugih, jer kad se jednom “izbavi od zla” onda to zna cijeniti. Za takvog Vam psa neće niti lajna trebati, jer se taj od Vaše noge neće htjeti ni metra maknuti ...
Ako se ipak odlučite za nabavku nešto starijeg psa, raspitajte se prethodno o njegovoj naravi i navikama, te nastojte saznati što je moguće više o prethodnom životnom putu Vašeg tornjaka.
Posebno ako od svojeg psa očekujete izložbenog prvaka, tada Vam sigurno ne bih savjetovala da psa izaberete ranije nego li on navrši bar šest mjeseci, ali o tom malo detaljnije u slijedećem dijelu .....
Kućni ljubimac/pas čuvar ili pak izložbeni primjerak?
Makar se ipak rijetko sreću potencijalni kupci koji unaprijed znaju da hoće za svojeg budućeg psa dobiti garanciju da će biti baš izložbeni primjerak i potencijalni šampion - ima i toga, ali za sve takve buduće vlasnike tornjaka, nikako ne bih mogla preporučiti da se odluče za kupnju malenog šteneta ..... nešto starije štene će već biti znatno bolji izbor, jer tornjaci negdje sa 6 do 6,5 mjeseci, a do 7 sasvim sigurno zamijene mliječne zube trajnima, a i znatno izrastu u visinu, te dobiju i okvire tjelesne građe koju ugavnom više neće mijenjati do završetka rasta. Ove su odrednice jako važne za budućeg izložbenog psa, a naročito je oblik i broj zuba, kao i forma zagriza od velike važnosti za skorašnji uspjeh na izložbama.
Štene, nasuprot tomu, makar bilo i od šampionskih roditelja i djedova i baka, uvijek može u svojem kasnijem razvoju pokazati neke neželjene crte i karakteristke koje mu jednog dana mogu biti teške diskvalificirajuće mane, te od izložbene karijere neće nažalost biti ništa. Takvi psi mogu biti sigurno i dobri kućni ljubimci, kao i kvalitetni radi psi, ali nisu dovoljno dobri za izložbenu karijeru kao niti za budući uzgoj. Kod 8 tjedana starog šteneta je gotovo nemoguće procijeniti u kakvog će psa jednog dana izrasti, koliko god Vas netko uvjeravo u suprotno, kupnja šteneta je po pitanju buduće izlagačke karijere uvijek kupnja “mačka u vreći”.
Ako već unaprijed znate da svakako želite izlagati svojeg psa, recite to jasno uzgajivaču kojeg ste posjetili, a naročito ako ste se već odlučili da baš od tog uzgajivača želite psa, i zatražite pismene garancije s tim u vezi, kako kasnije ne bi bilo nedoumica niti nesporazuma ni sa jedne strane.
Nemojte se iznenaditi što će Vam ponuđeni mladi pas ili nešto starije štene biti i znatno skuplja opcija, jer pas izložbene kvalitete će to sigurno biti, ali i troškovi podizanja psa do uzrasta od 6 mjeseci su za uzgajivača znatno viši nego li troškovi za podizanje šteneta od 8 tjedana; ali će Vam takav izbor zasigurno omogućiti da svojeg psa ravnopravno izlažete na psećim izložbama.
OVDJE ČUVAM JA! Ilustracija: M.Ceran
A što je s tornjacima koji trebaju čuvati stada?
Tornjaci su stara pasmina - stara sigurno više od tisuću godina, i svu svoju tisućugodišnju povijest rade samo jedno - čuvaju ..... Čuvaju sve, ali baš sve što im se povjeri, dakle ne samo (po čemu su i najviše poznati) stada ovaca, koza, krava, ili čak uzgajališta riba, čega također ima u novije vrijeme; već i naročito čuvaju vlasništvo svoje obitelji: kuće, dvorove, staje, a danas i garaže, automobile, čak i brodove (ako se zadržavaju na njima), i u prvom redu same ljude, članove svoje obitelji, pa i njihove prijatelje, ako se zateknu u kakvoj “gužvi”.
Osnovno dakle svojstvo tornjaka je da čuva; i on to radi uvijek i svuda, i pri tom nije bitno gdje i kako je uzgojen i odrastao, dakle tornjak ima u genima upisano svojstvo čuvara i stoga je posve nebitno s kojim ćete uzrastom uvesti svojeg tornjaka u njegovu ulogu čuvara, može to biti sasvim malo štene, malo stariji mladi pas, ili čak odrastao pas kojeg se prvi put dovede među ovce .... određeno vrijeme prilagodbe će sigurno biti potrebno i odraslom psu da se snađe i shvati da je i to stado nešto što pripada njegovu vlasniku i što je njegov zadatak čuvati, a malenom štenetu svakako će i posebno biti potrebno vrijeme za odrastanje, koje je i inače štenetu potrebno za rast, razvoj i naročito razvitak samosvijesti i samopoštovanja, ono će moguće biti i izrazitije navezano na stado nego na vlasnika, jer je rano pristiglo među ovce ili koze, ali ne očekujte od svojeg štenca od 6, 8 ili 10 mjeseci da Vam može uspješno obraniti stado od čopora vukova. Niti od djeteta od 6 godina ne očekujemo da diplomira na fakultetu.
Tek samosvjesan, odrastao pas i to ne jedan sam (bilo bi preporučljivo bar par tornjaka, a za veća stada i tri ili četiri, različitog spola) ako je riječ o prostorima na kojima operiraju vučji čopori, a stado je uvijek brojno i sklono u paši razilaženju unaokolo po pašnjacima, mogu se uspješno suprotstaviti gladnim vučjim čeljustima i svakodnevno obavljati svoju prastaru zadaću čuvara stada.
Dakle za radnog psa uz stado, u prvom je redu potrebno da Vaš tornjak ipak odraste, bilo sa ili bez stada, zasigurno će onaj koji je odrastao uz stado biti i stadu privrženiji, što ne znači da se jednog dana i neki gradski “gorštak” neće uspješno boriti s vukovima - kao i najvažnije: da uz brojno stado ipak ne bude samo jedan tornjak, jer niti vuci ne dolaze po jedan, kad su gladni uvijek love u čoporu, a poznato je da su vukovi itekako inteligentne životinje i u surovoj, tisuće godina dugoj borbi za opstanak su razradili brojne taktike lova, ali vuka samotnjaka će se rijetko sresti ...
Uvođenje psa u novi dom
Odlazak iz legla, od majke, braće i setara, kao i samog uzgajivača svakako predstavlja šok, najveći šok u kratkom dotadašnjem životu šteneta. Uzima ga u ruke posve nepoznata osoba i odnosi negdje gdje su svi mirisi strani .....
Odmah ću Vam pojasniti da postoje mali, sitni trikovi kojima se služe iskusni vlasnici, ali pogotovo iskusni uzgajivači - kako bi odlazak bebe iz legla i dolazak u novu sredinu prošao što bezbolnije i da bi samo privikavanje na novu sredinu bilo čim kraće. Ponesite od uzgajivača sa sobom doma neku staru krpu, ručnik ili komadić plahte koju je prethodno uzgajivač protrljao po majci i drugim štencima iz legla, bilo bi najbolje da je to jedna od krpa iz kutije u kojoj su štenci spavali ... jer takve krpice su neka vrst “mirisne spone” bebe s leglom, jer ta je krpica prepuna starih poznatih mirisa i kad se beba i nađe u novom nepoznatom okruženju, neće se baš osjećati tako sama i u tuđem ..... Pustite tu krpicu svojem štenetu sljedećih nekoliko dana do mile volje, neka se igra s njom ili na njoj spava, a možda i oboje i vaša će nova beba biti mirna, naročito preko noći kad svi glasovi i zvukovi u novom domu utihnu i sve se utiša.
Uz ovu krpicu koju će Vam ponuditi svaki ozbiljniji uzgajivač, bitno je i da trenutak odlaska po štene, tj. dio dana u kojem ćete ga preuzeti “natempirate”. Što to znači?
Važno je prilikom odlaska po štene da to uvijek (ako je ikako moguće) bude u toku jutra ili prijepodneva, i to stoga kako bi Vaš novi prijatelj po dolasku u novi dom imao dovoljno vremena upoznati se s novim boravištem, svim onim novim i pomalo čudnim mirisima i zvukovima uokolo njega, prije no što se nova obitelj povuče na spavanje i mališan ostane sam. Ako ste to tako napravili, beba će cijelo poslijepodne nesmetano istraživati, njuškati, imat će vremena i nahraniti se i napiti, obaviti svoje potrebe, nakon što je nahranjeno i navečer kad cijela obitelj pođe na spavanje, Vaš će štenac biti toliko umoran da se neće niti sjetiti da eventualno cviljenjem izrazi negodovanje što je ostao sam i žalost za ostatkom legla, kojih nema uokolo njega i eto ono po prvi put u životu mora spavati samo!
Otiđite prethodno u “pet-shop”, a potom po štene
Pripremite unaprijed i hranu, i to onu istu koju je do tada jelo kod uzgajivača, ako biste željeli hranu mijenjati, nikad to nemojte činiti odmah po dolasku šteneta, već je i to što ste ga odveli iz legla dovoljno stresno, a ako mu uz to i hranu mijenjate, budite sigurni da ćete imati problem, ako ništa drugo, ali beba će zasigurno na naglu promjenu hrane reagirati proljevom, do čega neće doći ako svojem štenetu zadržite bar neko vrijeme istu hranu na koju se naviklo u leglu, te s evenutalnom promjenom započnete kasnije i to postupno prema pravilima o ispravnoj hranidbi.
Na vrijeme se opskrbite i posudama za vodu i za hranu, koje nije problem naći i izabrati neke baš po Vašem “guštu” iz velikog izbora kojega danas nudi svaki “pet-shop”, no nemojte kupiti malene posude, iako štene s 8 tjedana nije veliki pas, ono će moći jako dobro i piti i jesti iz posuda koje će kasnije dobro služiti i sasvim odraslom psu. Stoga radije kupite odmah velike (cca 2,0 l zapremine), ali kvallitetne posude od tvrde plastike ili po mogućnosti čak od nehrđajućeg čelika, jer se takve i najlakše održavaju i apsolutno su najtrajnije.
Pri tom se opskrbite i dobrom ogrlicom i vodilicom, koje ćete morati ponijeti da ih imate sa sobom, već pri preuzimanju šteneta. Ogrlica za štene neka pak bude od laganog najlona na kopčanje “na klik”. Ogrlice su sve od reda podesive i uglavnom podjednake kvaltete, a Vi si izaberite neku po svojem ukusu tako da će tom početnom kupovinom Vaše štene biti podmireno u potpunosti, sve negdje do njegova 4. mjeseca života. Kasnije ćete nabaviti pravu “školsku ogrlicu” koja će itekako biti od koristi u skorašnjom periodu učenja vršenja raznih korisnih i potrebnih, kao i onih ne baš tako korisnih znanja i vještina, ali koja ćete Vi sigurno od svojeg tornjaka tražiti da svlada u psećoj “osnovnoj školi”.
Nemojte zaboraviti još nešto važno dok ste u “pet-shopu”: kupite i nekoliko kvalitetnih kožnih i gumenih igračaka/žvakalica za svojeg budućeg malog Gricka, psi
rado žvaču, a naročito rado to čine štenci, koji tek trebaju mijenjati mliječne u trajne zubiće .... u ovom osjetljivom periodu će jako dobro doći ovakve igračke, u suprotnom će stradati noge Vašeg omiljenog naslonjača ili ormara, dok beba konačno ne shvati da grickanje tih slatkih drvenih stvari nije baš izazvalo Vaše oduševljenje ....
Dijapazon ovih žvakalica je stvarno širok i tu možete naći baš sve što biste željeli ..... kupite par kožnih kostiju, koje će uskoro nestati pod oštrim zubićima, ali nabavite svakako i po neku drvenu “kost”, kao i poneku od tvrde gumi-plastike ipak za nešto dulju upotrebu. Malene gumene loptice nisu prikladne, jer bi ih štene moglo u igri progutati, što može biti fatalno.
Dok ste još u trgovini, kupite i dobar, jeftin, drveni češalj s drškom i rijetkim metalnim zupcima, a ako uspijete naći i četku također s metalnim zubcima, ali bez plastičnih kuglica na krajevima, kupite i nju! No nažalost naši pet-shopovi ipak nisu baš najbolje opskrbljeni ovim artiklima, kao niti kvalitetnim psećim šamponima, stoga ove artikle preporučam radije kupite od kakvog ovlaštenog dobavljača, čije ćete oglase naći po časopisima ili u katalozima sa domaćih izložbi. Neki od najboljih su svakako američki proizvođači All Systems i Bio Groom, ali i francuski Jean Pierre Herry, također nudi cijeli dijapazon kvalitetnih proizvoda za njegu psećeg krzna.
Bilo bi dobro da kad krenete po štene sa sobom povedete još nekoga, ko će moći sjediti i pričati sa psićem dok Vi budete zauzeti vožnjom automobila. Ili još bolje obrnuto Vi držite štene, a netko drugi neka Vas do doma preveze. Inzistirajte da Vaš štenac bude “na tašte” tj. praznog želuca, kako ne biste imali neugodnih iznenađenja tijekom vožnje.
Novom članu obitelji morate pronaći u stanu adekvatno mjesto, ne baš na prolazu, niti na propuhu, ali niti sasvim izolirano, niti udaljeno od zbivanja u kući i od ostalih članova obitelji. Tornjaci su socijalna bića, radoznali i emocionalni, te im nikako ne odgovara nekakav izolirani smještaj, oni žele biti s Vama i pratiti sve što se uokolo njih događa. Najpogodniji će biti kakav kut u dnevnoj sobi, u kojem neće baš biti previše na smetnji, ali će svejedno biti u “žiži” događanja. Kad se Vaš maleni dlakavac umori, i nakon što se izigrao i obavio nuždu, sam će se povući na svoj ležaj u kutu .... odakle čim otvori oči može vidjeti cijelu obitelj unaokolo sebe.
Odlomak iz knjige Ljiljane Nakić - Petrine, Hrvatski planinski pas Tornjak (Tornjak klub Šibenik 2002.) svoj primjerak možete Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Tekst o pasmini iuz pera autorice možete naći ovdje.
O autorici:
Ljiljana Nakić-Petrina, diplomirana psihologinja, rođena 1961., majka troje djece, zaposlena u osnovnoj školi – dugogodišnja je zaljubljenica u pse. Psi su obilježili najranije godine njezina djetinjstva i djevojaštva. Ali svoja prva kinološka saznanja počinje stjecati ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća kupnjom prvih stručnih knjiga o psima. Živeći cijeli život s raznim pasminama, tornjake upoznaje posve slučajno – najbolje se stvari u životu uvijek dogode slučajno! – i njima se ozbiljnije počinje baviti tek po prestanku Domovinskog rata, otkad datiraju i počeci njezine organizirane djelatnosti izlagačice i uzgajivačice tornjaka preko svoje uzgajivačnice All-Petrina's. Do sada je, tijekom devetnaeset godina, uzgojila devet legala s ukupno 78 štenaca, od kojih su neki otišli novim vlasnicima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Francuskoj, Sloveniji i SAD-u.
Sve fotografije u tekstu: Ljiljana Nakić Petrina, All-Petrina's.