Febo, metafizički pas - Curzio Malaparte u časopisu Gordogan
- font size decrease font size increase font size
Curzio Malaparte bio je sin Nijemca koji je upravljao tvornicom tekstila u Toskani i majke Talijanke, sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu kao časnik u alpinskim postrojbama. Dobio je više odlikovanja. Sudjelovao je u Mussolinijevom "Maršu na Rim" 1922. godine. Kao pripadnik vodećega kruga Fašističke stranke pokreće časopis La Conquista dello Stato ("Osvajanje Države") i uređuje nekoliko drugih novina nacionalnog značaja.
Godine 1918. započinje pisati kao novinar. Od 1925. godine bira ime "Malaparte", kao igru riječi prema slavnom prezimenu "Bonaparte". Dok "B(u)onaparte" znači na talijanskom jeziku "Dobra strana", "Malaparte" znači "Loša strana".
Godine 1931. u članku "Umijeće državnoga udara" napada istodobno i Hitlera, i Mussolinija. Biva zatvoren i potom upućen u egzil na talijanski otok Lipari i potom Capri. Ondje projektira slavnu "Kuću Malaparte" (Casa Malaparte), luksuznu vilu na visokoj hridi, koju arhitekti cijene kao jedan od najboljih primjera talijanske arhitekture XX. stoljeća. Malaparte je odbio suradnju arhitekata, i podigao kuću uz pomoć lokalnog klesara.
Godine 1938. dobio je dopuštenje za napustiti Capri – na osobnu intervenciju Mussolinijevog zeta i ministra vanjskih poslova. Potom mu je bilo dopušteno nastaviti pisati i objavljivati - što je u totalitarnoj fašističkoj državi bilo moguće samo uz odobrenje vlasti. Objavio je seriju autobiografskih djela u maniri fantastičnog realizma; od 1941. godine piše kao ratni dopisnik (iz Ukrajine i Rusije, uglavnom) za Corriere della Sera.
Tokom Drugog svjetskog rata radio je za Visoko zapovjedništvo snaga SAD-a u Italiji, kao službenik za odnose sa civilima.
Često je mjenjao simpatije i stavove, pa od republikanaca postaje nacionalist, od fašista antifašist i ljevičar , a na kraju i maoist.
Umro je u Rimu 1957. godine, od raka pluća.
Zahvaljujem se Nenadu Iviću i Kulturnom magazinu Gordogan na ovoj predivnoj priči i dozvoli za objavljivanje.