Bjegunci od kuće ili zašto je važno uvijek zaključavati vrata
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Ana Marija Šir
Naša nova dog-bloggerica je violistica i prema vlastitim riječima: "mama dvoje dvonožne i troje četveronožne djece (Oberon, Šapica, Nessie - od najmanjeg prema najvećem), koja - prema vlastitim riječima - skuplja alfa pse i rastjeruje beta muškarce."
Oberon i Šapica neobičan su tandem. Međusobno se strašno vole, drugim psima baš i nisu oduševljeni. U njenom je slučaju slično i s ljudima, obožava svoje vlasnike i naše, ali s drugim ljudima je oprezna. Ona je čuvar i tu nema šale. Poput svoje starije kolegice Nessie, predstavlja smrt za krhki muški ego samom pojavom.
Oberon je, pak, klasični lajavi muškarac. U kombinaciji ih se može promatrati satima jer jedan drugog vrlo uspješno uče samo najgorim stvarima.
Tako je bilo i prije par mjeseci kad su mi pripremili iznenađenje. Priča ide ovako:
Na snimanju sam i odjednom vidim ogromnu količinu propuštenih poziva predstavnika stanara.
Pošaljem mu poruku sa nisam u mogućnosti razgovarati i zamolim ga da mi pošalje poruku.
Poruka je glasila “Vaši su psi na ulici”.
Objasnim da to nije moguće jer i inače držim do toga da ljudi ne bi osjećali nelagodu pored Šapice, tako da je uvijek na povodcu.
Mladi gospodin također jer povremeno iz čiste pakosti izaziva velike pse.
Sad pogotovo eventualno lutanje ne može biti slučaj - jer su psi kod kuće.
Idem toliko daleko da zabrinuto objašnjavam kako treba postupiti u slučaju da su psi izgubljeni ili ih je netko ostavio.
Prekidam s dopisivanjem kad je uslijedio poziv susjede s trećeg kata, a potom i poruka da su moji psi na ulici!
U nastavku saznajem i nešto novo - da su vrata mog stana širom otvorena.
Da, Šapica i Oberon su otvorili vrata i otišli u šetnju.
(Na slici izigravaju nevinašca)
Tu mi pada mrak na oči.
Osim poštovanja zakona i određenog suosjećanja prema ljudima koji se boje pasa, postoji razlog zašto je Šapica na povodcu s brnjicom.
Kao što rekoh, ona je divan ljubimac, ali ona je istovremeno i opasan, zaštitnički nastrojen pas.
Sustavni rad s njom, kao i moj konstantni nadzor, gotovo potpuno onemogućuju bilo kakve problematične situacije, ali u tom trenutku Šapica nije pod mojom kontrolom i ja postajem prestravljena.
Ne vozim, nemam ni vozačku dozvolu, pa moj partner uskače i sjeda u auto da što prije riješi nastali problem.
U međuvremenu su gospoda, saznajem naknadno, razgledala veći dio kvarta i pokušala se vratiti kući kad im je dosadilo.
Sve se počelo komplicirati kad su naišli na zatvorena vrata haustora, a dodatno još kad je Šapica hrabro odlučila čuvati kuću dok se ja ne vratim - zaključivši da je cijela zgrada - njena kućica. Dakle, sjela je ispred haustora i - kao što je bilo za pretpostaviti, posvetila se misiji ‘nitko neće ući dok sam živa’.
Ako je suditi po fotografijama koje su s prozora uslikali zabrinuti susjedi, mali crni pomoćnik Oberon je za to vrijeme trčao naprijed - nazad.
Najhrabrija susjeda, vlasnica labradora, našla je način da svlada pomahnitale sisavce, te ih odvela u stan čija su vrata, sjećate se, bila širom otvorena i strpljivo čekala da se netko od stanara vrati.
Da se razumijemo, cijelo vrijeme smo svi bili u međusobnom kontaktu, a proces povratka nije trajao beskrajno, na sve se odreagiralo najvećom mogućom brzinom, ali cijelo iskustvo me vrlo efikasno podučilo da se vrata, ama baš uvijek, moraju - zaključavati.
Tijekom pisanja, kao ni tijekom bijega, nijedan susjed nije ozlijeđen.
Oberona, Šapicu i Anu Mariju možete vidjeti i u njezinom najnovijem kratkom YouTube uratku:
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Naša nova dog-bloggerica je violistica i prema vlastitim riječima: "mama dvoje dvonožne i troje četveronožne djece (Oberon, Šapica, Nessie - od najmanjeg prema najvećem), koja - prema vlastitim riječima - skuplja alfa pse i rastjeruje beta muškarce."
Oberon i Šapica neobičan su tandem. Međusobno se strašno vole, drugim psima baš i nisu oduševljeni. U njenom je slučaju slično i s ljudima, obožava svoje vlasnike i naše, ali s drugim ljudima je oprezna. Ona je čuvar i tu nema šale. Poput svoje starije kolegice Nessie, predstavlja smrt za krhki muški ego samom pojavom.
Oberon je, pak, klasični lajavi muškarac. U kombinaciji ih se može promatrati satima jer jedan drugog vrlo uspješno uče samo najgorim stvarima.
Tako je bilo i prije par mjeseci kad su mi pripremili iznenađenje. Priča ide ovako:
Na snimanju sam i odjednom vidim ogromnu količinu propuštenih poziva predstavnika stanara.
Pošaljem mu poruku sa nisam u mogućnosti razgovarati i zamolim ga da mi pošalje poruku.
Poruka je glasila “Vaši su psi na ulici”.
Objasnim da to nije moguće jer i inače držim do toga da ljudi ne bi osjećali nelagodu pored Šapice, tako da je uvijek na povodcu.
Mladi gospodin također jer povremeno iz čiste pakosti izaziva velike pse.
Sad pogotovo eventualno lutanje ne može biti slučaj - jer su psi kod kuće.
Idem toliko daleko da zabrinuto objašnjavam kako treba postupiti u slučaju da su psi izgubljeni ili ih je netko ostavio.
Prekidam s dopisivanjem kad je uslijedio poziv susjede s trećeg kata, a potom i poruka da su moji psi na ulici!
U nastavku saznajem i nešto novo - da su vrata mog stana širom otvorena.
Da, Šapica i Oberon su otvorili vrata i otišli u šetnju.
(Na slici izigravaju nevinašca)
Tu mi pada mrak na oči.
Osim poštovanja zakona i određenog suosjećanja prema ljudima koji se boje pasa, postoji razlog zašto je Šapica na povodcu s brnjicom.
Kao što rekoh, ona je divan ljubimac, ali ona je istovremeno i opasan, zaštitnički nastrojen pas.
Sustavni rad s njom, kao i moj konstantni nadzor, gotovo potpuno onemogućuju bilo kakve problematične situacije, ali u tom trenutku Šapica nije pod mojom kontrolom i ja postajem prestravljena.
Ne vozim, nemam ni vozačku dozvolu, pa moj partner uskače i sjeda u auto da što prije riješi nastali problem.
U međuvremenu su gospoda, saznajem naknadno, razgledala veći dio kvarta i pokušala se vratiti kući kad im je dosadilo.
Sve se počelo komplicirati kad su naišli na zatvorena vrata haustora, a dodatno još kad je Šapica hrabro odlučila čuvati kuću dok se ja ne vratim - zaključivši da je cijela zgrada - njena kućica. Dakle, sjela je ispred haustora i - kao što je bilo za pretpostaviti, posvetila se misiji ‘nitko neće ući dok sam živa’.
Ako je suditi po fotografijama koje su s prozora uslikali zabrinuti susjedi, mali crni pomoćnik Oberon je za to vrijeme trčao naprijed - nazad.
Najhrabrija susjeda, vlasnica labradora, našla je način da svlada pomahnitale sisavce, te ih odvela u stan čija su vrata, sjećate se, bila širom otvorena i strpljivo čekala da se netko od stanara vrati.
Da se razumijemo, cijelo vrijeme smo svi bili u međusobnom kontaktu, a proces povratka nije trajao beskrajno, na sve se odreagiralo najvećom mogućom brzinom, ali cijelo iskustvo me vrlo efikasno podučilo da se vrata, ama baš uvijek, moraju - zaključavati.
Tijekom pisanja, kao ni tijekom bijega, nijedan susjed nije ozlijeđen.
Oberona, Šapicu i Anu Mariju možete vidjeti i u njezinom najnovijem kratkom YouTube uratku:
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™