O psima i ljubavi i obrnuto
- font size decrease font size increase font size
Bila sam najmlađa u razredu. Imala sam debele naočale i smiješno su me oblačili. Dolazila sam iz glavnog grada i nisam razumjela lokalni dijalekt. Škola je bila udaljena oko 45 minuta hoda, u selu na brdu, a moji nisu imali auto. Mama je vozila Tomosov moped na posao i natrag. Tata je pješačio do autobusa i sat vremena se vozio u Grad gdje je radio na fakultetu. Nisam imala niti jednog prijatelja, a onda su mi još ispali gornji zubi.
“Oni su hipici!” šaptalo se po selu. To je zvučalo strašno. Ja sam znala što su hipici, to su prijatelji mojih roditelja s dugom kosom i bradom koji su lijepo pjevali uz gitaru i šareno se oblačili. Baka je rekla da će poludjeti. A onda se mama domislila rješenja. Moj je spasitelj imao oči boje jantara. Biti će sretniji kod vas, rekla je baka i ostavila ga je. Svaki dan me je pratio do škole. Djeca me više nisu zezala. Gledala su ga sa strahom u očima. Osjećala sam se kao grčka boginja, vladarica zvijeri, krotiteljica životinja, nedodirljiva princeza. Kada bi otišao, činila sam sve samo da postanem – nevidljiva.
Nakon škole, trčala bih van iz sela, što dalje, koliko su me god noge nosile. Kada bih došla na zavoj s kojeg sam mogla vidjeti kuću, viknula bih: Mark! Maaaaark! I sjela na zidić, nadajući se da neće proći jedna od onih babetina u crnom s crnim rupcima na glavi koje su šaptale i pokazivale prstom na mene. Na mene! A same su izgledale kao zle vještice iz Snjeguljice ili Ivice i Marice. Ali nisu me uspijevale pojesti, jer moj bi spasitelj dojurio s jezikom do poda i skočio mi na ramena. Zato sam ga uvijek dočekivala sjedeći na zidiću, jer na stražnjim je nogama bio viši od mene. Potom bih izvukla oznojenu mortadelu ili već neki drugi narezak koji bi mi majka pripremila. Zatim bismo ga pojeli po pola. “Nemoj nikome reći”, šaptala bih “Hipici ne jedu meso.” On bi me pogledao sa razumijevanjem.
Polako bismo se uputili kući, kroz polja i šikare. Bili smo Hekata i Kerber, bogovi, istraživači i pustolovi, moćni, jaki, brzi i neumorni. Navečer, na tepihu ispred televizora, on je spavao a ja sam gledala njegov veliki crni nos, moćne bijele zube i grube šape. Za mene je on zaista bio mitološko biće. Onda bih zagnjurila glavu u krzno na njegovu vratu i udahnula miris psa….
Ova je priča originalno objavljena 2007. u švicarskom kulturnom časopisu Du, pod naslovom O psima i ljubavi/Von Hunden und Liebe. Narudžba je glasila; “Koncept je da nam sastavite glazbenu top listu na bilo koju temu a zatim napišete priču” – to je prvi puta da mi je palo na pamet pisati o psima…
http://www.du-magazin.com/
Top lista uz priču:
1.
Led Zeppelin, Black Dog, “Led Zeppelin IV” 1971.
Moja prva službena fotografija snimljena je 1971. Imam mrzovoljan pogled, a na prsima čvrsto stiskam plišanog psića kog je moj tata kao mlad dečko dobio dok je ležao u bolnici nakon operacije slijepog crijeva. Djevojka koja mu je poklonila toga psića kasnije je postala poznata glumica. Moj je tata ličio na Roberta Planta. Psić sa fotografije nalazi se u kutiji s uspomenama iz djetinjstva koju sam 1991 ponijela u Beč. U Beču sam patila od depresije. U engleskom slengu, depresija se naziva Black Dog. Nisam znala da li da ostanem ili da se vratim. Prije otprilike godinu dana, sat vremena prije povratka u Beč, čekala sam tramvaj. Stanicom je lunjalo šepavo crno žensko štene divnog, sjajnog krzna. Povela sam ga kući i ostala u Zagrebu. Pas je donio odluku umjesto mene.
2.
Diamond Dogs, David Bowie, “Diamond Dogs” 1974
Diamond je bio omiljeni pas Isaaca Newtona. Jednoga je dana prevrnuo svijeću i spalio sve njegove rukopise. Diamond Dogs je futuristička pjesma zbog koje sam počela čitati Sci-fi romane poput Samuel R. Delaneyjevog Dhalgrena, gdje se čitave scene podudaraju s tekstom pjesme Diamond Dogs. Na nogama mi je uvijek ležao pas.
3.
Led Zeppelin, Bron-Y-Aur Stomp, Led Zeppelin III, 1070.
Pjesma je o Strideru, psu Roberta Planta, nazvanom prema Aragornu, liku iz J.R.R. Tolkienove Trilogije Gospodar Prstenova, jedne od onih knjiga koju sam kao mala mogla uvijek iznova čitati. “…So, of one thing I am sure/Its a friendship so pure/Angels singing all around/My door, so fine/Yeah, aint but one thing to do/Spend my natural life with you/Youre the finest dog I knew, so fine….” ne znam je li Robert Plant kriv za moju ljubav prema dugokosim muškarcima koji vole pse…
4.
The Cure, Dog Shake, The Top, 1984
U srednjoj školi postala sam “darkerica”. “Ha ha ha/Wake up in the dark/The after-taste of anger in the back of my mouth/Spit it on the wall/And cough some more/And scrape my skin with razor blades….” Jedino bijelo na meni bile su dlake moje kujice Kiki, koju sam našla u kontejneru za smeće. Mislila sam da je pseća ljubav jedina čista ljubav koju ću ikada upoznati…
5.
The Cramps, Can your pussy do the dog? “A date with Elvis” 1986
Jedne večeri, na ovu sam stvar plesala sa potpunim strancem. Toliko sam se zanijela, da smo još uvijek u braku. Bilo je to iste godine.
6.
Iggy and the Stooges, I wanna be your dog, “The Stooges” 1969
Tjedan dana kasnije, dok su svirali Iggy and the Stooges, na starom Thorens gramofonu, koji sam dobila od ujaka, krevet je pod nama škripao, a moja mala mješanka Kiki pokušavala je objahati njegovu nogu. To mi je rekao tek puno kasnije.
7.
Rain Dogs, Tom Waits, Rain Dogs, 1985
Prvi poklon koji sam od njega dobila, bio je LP Toma Waitsa i kutija St Moritz Menthol cigareta. Život je bio pred nama. Izlazili smo svake večeri i plesali do iznemoglosti…
Inside a broken clock, splashing the wine with all the rain dogs/Taxi, we’d rather walk, huddle a doorway with the rain dogs/For I am a rain dog too/Oh, how we danced and we swallowed the night/For it was all ripe for dreaming/Oh, how we danced away all of the lights/We’ve always been out of our minds…
8.
Peace dog, The Cult, Electric 1987
Te sam godine napunila 19. Poklonio mi je kasetu za rođendan. Majka je rekla: “Nikad ne dopusti da te muškarac previše daruje”
1991. Andrej, Bojan i ja vozili smo se ukrug po Guertelu, pili pivo, gledali kurve i slušali The Cult. U Hrvatskoj je bjesnio rat.
“Oh, peace is a dirty word/She used to be a painted bird, yeah/And war, she’s a whore/Don’t you know we love her more and more?…”
Ja sam plakala na zadnjem sjedištu, da dečki ne vide. Te smo se godine vjenčali, jer ja nisam mogla dobiti vizu. Bojan je bio kum.
9.
Nick Cave & The Bad Seeds, Thirsty dog, Let Love In, 1994
Zima je u Beču bila jako hladna. Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti. Što sam tu, a ne tamo. Što živim. Što slušam glazbu. Kao da se ništa. Nikada. Nije dogodilo. Čak zaboravljam i zašto sam tu.
“I know you’ve heard it all before/But I’m sorry for this three year war/For the setting up of camps and wire and trenches/I’m sorry for the other night/I know sorry it don’t make it right/I’m sorry for things I can’t even mention/I’m sorry, sorry, sorry, sorry/I’m sitting feeling sorry in the Thirsty Dog “
10.
Gogol Bordello, Dogs Were Barking, Gipsy Punks, 2005.
Medvjedi koji plešu, Broadway i Canal street, vjenčanja s plesanjem na stolu, diaspora i majmun na ramenu na ulicama Londona, lavež seokih pasa – sve to spada u moj život, ali uvijek mi se činilo da su to međusobno posve odvojene slike – dok nisam čula Gogol Bordello, mislila sam da sam šizofrena. Sada mi je lakše.
11.
Red Hot Chili Peppers, Death of a Martian, Stadium Arcadium, 2006.
Anthony Kiedis napisao je pjesmu nakon smrti Flea-ove kuje Martian, a u međuvremenu je i njemu umro pas, Buster.
“…Lots of love just keep it comin’/Making something out of nothin’/These are the best that/I don’t know how to say/Losin’ what I love today/These are the best that I/Lots of love just keep it comin’/Making something out of nothin’
/These are the best that I/I don’t know what to say/Look at what I’ve lost today…”
Mark, Pol, Kiki, Charlie, Chili….
Sve ih još povremeno sanjam.
12.
Tom Waits, Puttin’ on the Dog, Tom Waits, Orphans – Brawlers, 2006.
Kada sam loše volje, izvedem pse u šetnju i stavim iPod u džep. Plešem po šumi.
“… We’ll flip, we’ll follow and fly/Just do it now and don’t ask why/You gotta strut, wiggle and slide/Let everybody know that you’re alive/You gotta crank, gallop and twist/Do it once, you’ll never resist/Tell me that you love me/Tell me that you’re mine /Putting on the dog tonight/We’ll be putting on the dog tonight…”
“Oni su hipici!” šaptalo se po selu. To je zvučalo strašno. Ja sam znala što su hipici, to su prijatelji mojih roditelja s dugom kosom i bradom koji su lijepo pjevali uz gitaru i šareno se oblačili. Baka je rekla da će poludjeti. A onda se mama domislila rješenja. Moj je spasitelj imao oči boje jantara. Biti će sretniji kod vas, rekla je baka i ostavila ga je. Svaki dan me je pratio do škole. Djeca me više nisu zezala. Gledala su ga sa strahom u očima. Osjećala sam se kao grčka boginja, vladarica zvijeri, krotiteljica životinja, nedodirljiva princeza. Kada bi otišao, činila sam sve samo da postanem – nevidljiva.
Nakon škole, trčala bih van iz sela, što dalje, koliko su me god noge nosile. Kada bih došla na zavoj s kojeg sam mogla vidjeti kuću, viknula bih: Mark! Maaaaark! I sjela na zidić, nadajući se da neće proći jedna od onih babetina u crnom s crnim rupcima na glavi koje su šaptale i pokazivale prstom na mene. Na mene! A same su izgledale kao zle vještice iz Snjeguljice ili Ivice i Marice. Ali nisu me uspijevale pojesti, jer moj bi spasitelj dojurio s jezikom do poda i skočio mi na ramena. Zato sam ga uvijek dočekivala sjedeći na zidiću, jer na stražnjim je nogama bio viši od mene. Potom bih izvukla oznojenu mortadelu ili već neki drugi narezak koji bi mi majka pripremila. Zatim bismo ga pojeli po pola. “Nemoj nikome reći”, šaptala bih “Hipici ne jedu meso.” On bi me pogledao sa razumijevanjem.
Polako bismo se uputili kući, kroz polja i šikare. Bili smo Hekata i Kerber, bogovi, istraživači i pustolovi, moćni, jaki, brzi i neumorni. Navečer, na tepihu ispred televizora, on je spavao a ja sam gledala njegov veliki crni nos, moćne bijele zube i grube šape. Za mene je on zaista bio mitološko biće. Onda bih zagnjurila glavu u krzno na njegovu vratu i udahnula miris psa….
Ova je priča originalno objavljena 2007. u švicarskom kulturnom časopisu Du, pod naslovom O psima i ljubavi/Von Hunden und Liebe. Narudžba je glasila; “Koncept je da nam sastavite glazbenu top listu na bilo koju temu a zatim napišete priču” – to je prvi puta da mi je palo na pamet pisati o psima…
http://www.du-magazin.com/
Top lista uz priču:
1.
Led Zeppelin, Black Dog, “Led Zeppelin IV” 1971.
Moja prva službena fotografija snimljena je 1971. Imam mrzovoljan pogled, a na prsima čvrsto stiskam plišanog psića kog je moj tata kao mlad dečko dobio dok je ležao u bolnici nakon operacije slijepog crijeva. Djevojka koja mu je poklonila toga psića kasnije je postala poznata glumica. Moj je tata ličio na Roberta Planta. Psić sa fotografije nalazi se u kutiji s uspomenama iz djetinjstva koju sam 1991 ponijela u Beč. U Beču sam patila od depresije. U engleskom slengu, depresija se naziva Black Dog. Nisam znala da li da ostanem ili da se vratim. Prije otprilike godinu dana, sat vremena prije povratka u Beč, čekala sam tramvaj. Stanicom je lunjalo šepavo crno žensko štene divnog, sjajnog krzna. Povela sam ga kući i ostala u Zagrebu. Pas je donio odluku umjesto mene.
2.
Diamond Dogs, David Bowie, “Diamond Dogs” 1974
Diamond je bio omiljeni pas Isaaca Newtona. Jednoga je dana prevrnuo svijeću i spalio sve njegove rukopise. Diamond Dogs je futuristička pjesma zbog koje sam počela čitati Sci-fi romane poput Samuel R. Delaneyjevog Dhalgrena, gdje se čitave scene podudaraju s tekstom pjesme Diamond Dogs. Na nogama mi je uvijek ležao pas.
3.
Led Zeppelin, Bron-Y-Aur Stomp, Led Zeppelin III, 1070.
Pjesma je o Strideru, psu Roberta Planta, nazvanom prema Aragornu, liku iz J.R.R. Tolkienove Trilogije Gospodar Prstenova, jedne od onih knjiga koju sam kao mala mogla uvijek iznova čitati. “…So, of one thing I am sure/Its a friendship so pure/Angels singing all around/My door, so fine/Yeah, aint but one thing to do/Spend my natural life with you/Youre the finest dog I knew, so fine….” ne znam je li Robert Plant kriv za moju ljubav prema dugokosim muškarcima koji vole pse…
4.
The Cure, Dog Shake, The Top, 1984
U srednjoj školi postala sam “darkerica”. “Ha ha ha/Wake up in the dark/The after-taste of anger in the back of my mouth/Spit it on the wall/And cough some more/And scrape my skin with razor blades….” Jedino bijelo na meni bile su dlake moje kujice Kiki, koju sam našla u kontejneru za smeće. Mislila sam da je pseća ljubav jedina čista ljubav koju ću ikada upoznati…
5.
The Cramps, Can your pussy do the dog? “A date with Elvis” 1986
Jedne večeri, na ovu sam stvar plesala sa potpunim strancem. Toliko sam se zanijela, da smo još uvijek u braku. Bilo je to iste godine.
6.
Iggy and the Stooges, I wanna be your dog, “The Stooges” 1969
Tjedan dana kasnije, dok su svirali Iggy and the Stooges, na starom Thorens gramofonu, koji sam dobila od ujaka, krevet je pod nama škripao, a moja mala mješanka Kiki pokušavala je objahati njegovu nogu. To mi je rekao tek puno kasnije.
7.
Rain Dogs, Tom Waits, Rain Dogs, 1985
Prvi poklon koji sam od njega dobila, bio je LP Toma Waitsa i kutija St Moritz Menthol cigareta. Život je bio pred nama. Izlazili smo svake večeri i plesali do iznemoglosti…
Inside a broken clock, splashing the wine with all the rain dogs/Taxi, we’d rather walk, huddle a doorway with the rain dogs/For I am a rain dog too/Oh, how we danced and we swallowed the night/For it was all ripe for dreaming/Oh, how we danced away all of the lights/We’ve always been out of our minds…
8.
Peace dog, The Cult, Electric 1987
Te sam godine napunila 19. Poklonio mi je kasetu za rođendan. Majka je rekla: “Nikad ne dopusti da te muškarac previše daruje”
1991. Andrej, Bojan i ja vozili smo se ukrug po Guertelu, pili pivo, gledali kurve i slušali The Cult. U Hrvatskoj je bjesnio rat.
“Oh, peace is a dirty word/She used to be a painted bird, yeah/And war, she’s a whore/Don’t you know we love her more and more?…”
Ja sam plakala na zadnjem sjedištu, da dečki ne vide. Te smo se godine vjenčali, jer ja nisam mogla dobiti vizu. Bojan je bio kum.
9.
Nick Cave & The Bad Seeds, Thirsty dog, Let Love In, 1994
Zima je u Beču bila jako hladna. Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti. Što sam tu, a ne tamo. Što živim. Što slušam glazbu. Kao da se ništa. Nikada. Nije dogodilo. Čak zaboravljam i zašto sam tu.
“I know you’ve heard it all before/But I’m sorry for this three year war/For the setting up of camps and wire and trenches/I’m sorry for the other night/I know sorry it don’t make it right/I’m sorry for things I can’t even mention/I’m sorry, sorry, sorry, sorry/I’m sitting feeling sorry in the Thirsty Dog “
10.
Gogol Bordello, Dogs Were Barking, Gipsy Punks, 2005.
Medvjedi koji plešu, Broadway i Canal street, vjenčanja s plesanjem na stolu, diaspora i majmun na ramenu na ulicama Londona, lavež seokih pasa – sve to spada u moj život, ali uvijek mi se činilo da su to međusobno posve odvojene slike – dok nisam čula Gogol Bordello, mislila sam da sam šizofrena. Sada mi je lakše.
11.
Red Hot Chili Peppers, Death of a Martian, Stadium Arcadium, 2006.
Anthony Kiedis napisao je pjesmu nakon smrti Flea-ove kuje Martian, a u međuvremenu je i njemu umro pas, Buster.
“…Lots of love just keep it comin’/Making something out of nothin’/These are the best that/I don’t know how to say/Losin’ what I love today/These are the best that I/Lots of love just keep it comin’/Making something out of nothin’
/These are the best that I/I don’t know what to say/Look at what I’ve lost today…”
Mark, Pol, Kiki, Charlie, Chili….
Sve ih još povremeno sanjam.
12.
Tom Waits, Puttin’ on the Dog, Tom Waits, Orphans – Brawlers, 2006.
Kada sam loše volje, izvedem pse u šetnju i stavim iPod u džep. Plešem po šumi.
“… We’ll flip, we’ll follow and fly/Just do it now and don’t ask why/You gotta strut, wiggle and slide/Let everybody know that you’re alive/You gotta crank, gallop and twist/Do it once, you’ll never resist/Tell me that you love me/Tell me that you’re mine /Putting on the dog tonight/We’ll be putting on the dog tonight…”