Menu

Zdravstvene specifičnosti kod različitih pasmina pasa - veterinarski feljton u 3 čina

Naslovna fotografija:Vila u trku, PetPixPro Photography
Kada je u moj život ušla Whippetica Vila, čitajući o toj pasmini shvatila sam da kod hrtova postoje specifičnosti u hematološkim i biokemijskim parametrima (krvnim nalazima), koje je važno znati kako bi se izbjeglo potencijalno pogrešno dijagnosticiranje bolesti i stanja. Kako sam se pobliže zainteresirala za tu, za mene do tada neobičnu i neočekivanu pasminu, tako mi je u život ušetala i Lea Slunjski, dr.med.vet. koja trenutno živi i radi u Švicarskoj, ali je naše gore list i donedavna predsjednica Kluba Hrtova Hrvatske. Pa kako smo krenule pričati o hrtovima, tako je ona počela nabrajati i ostale pasmine i njihove specifičnosti, a iz toga se onda rodila ideja o jednom feljtonu u nastavcima za koji se nadamo da će biti koristan svima!
Rujana


Prilikom nabavke novog člana obitelji svaki odgovorni vlasnik trebao bi se informirati i o bolestima i specifičnostima određene pasmine.
Svaka pasmina ima više-manje specifičnu pasminsku bolest koja se većinom danas može detektirati nekom od modernih dijagnostičkih metoda kao i DNK testovima. Zahvaljujući tome, odgovornim uzgajivačima danas je pojednostavljena kontrola nad zdravstvenim statusom rasplodnih jedinki i time su mnoge pasminske bolesti stavljene pod kontrolu ili su gotovo u potpunosti iskorijenjene.
U većini slučajeva od uzgajivača koji odgovorno uzgaja, dobiti ćete sve informacije o bolestima kojima je odredena pasmina pogođena.
Ujedno će vam se pružiti uvid i u testove roditelja i njihove rezultate, a nerijetko u će kod nekih pasmina uzgajivač odraditi i testiranje štenadi kao sto je npr. BAER test
(test sluha) u dalmatinera, australskog govedarskog psa, argetinske doge, bobtaila i ostalih predominantno bijelih pasa…
Sve ovo zna uvelike olakšati život i nama veterinarima, jer na temelju tih rezultata možemo u startu isključiti određene bolesti te brže i efikasnije doći do dijagnoze.


Neću ulaziti u svaku pojedinačnu pasminu i njihove specifične bolesti jer su o tome napisane čitave knjige, ali ću se osvrnuti na one najspecifičnije razlike.
Krenimo sa specifičnostima određenih pasmina u hematološkim i biokemijskim parametrima koja ne uzrokuju patološka stanja tih pasmina ali mogu dovesti do propusta ili krivih dijagnoza.

IMG 6412
Whippetica Vila

Skupina pasmina koje se najviše razlikuje od drugih su hrtovi.
Vrlo često se može čuti uzrečica da to nisu „normalni“ psi. Pritom se misli na, osim velikih eksterijernih razlika - na pasminske specifičnosti koje su potpuno drugačije nego u drugih pasmina.

Za početak, hrtovi imaju  potpuno različite vrijednosti krvne slike od ostalih pasmina. To je posebno znanstveno dokazano u velikih engleskih hrtova (Greyhound).
Veliki engleski hrtovi imaju veći broj crvenih krvnih zrnaca (u nastavku, eritrocita) nego ostale pasmine, što za sobom povlači povećane vrijednosti hemoglobina i hematokrita. Iz ovog razloga su hrtovi najbolji donatori krvi.
No, zašto nam je to bitno znati?
Zbog normalno povećanih vrijednosti može doći do krive dijagnoze. Pa tako hrtu sa normalnim brojem eritrocita može biti dijagnosticirana policitemija (koštana srž stvara preveliku količnu eritrocita) ili hrt sa sniženim vrijednostima, (koje su zapravo u normalnim referetnim vrijednostima za ostale pasmine), može završiti sa nedijagnosticiranom anemijom. Također, hrtovi mogu imati povećan kreatinin u krvi, zbog veće mišićne mase. 


Nastavno na hrtove, ima i drugih pasmina koje imaju slične specifičnosti, poput jazavčara, pasmine potpuno različite od hrtova, koja ipak dijeli ove gore spomenute vrijednosti. Najnovijim istraživanjem dokazano je da jazavčari imaju veće vrijednosti eritrocita, hematokrita i hemoglobina nego križanci.

jaza
Možda je zato nakon Greyhoundice Honey, koja je bila začetnica udruge za spašavanje hrtova (klik na link), Sonjino srce osvojila oštrodlaka jazavčarka Greta

Mini i toy pudla pak, imaju stanje koje se naziva nasljedna makrocitoza pudli.
Pojednostavljeno, kod njih često možemo naći anemiju koja zapravo nije prava anemija. Ova prividna anemija posljedica je povećanog MCV koji nam ukazuje da su eritrociti preveliki i time indicra na makrocitnu anemiju.
E sada, eritrociti kod pudli su preveliki jer njihova crvena krvna zrnca sadrže jezgru ili povećani broj Howell-Jolly tjelešaca u eritrocitima.

charlie
Moj pudl Charlie (1990-2005.)

Suprotno od pudli pokazalo se da neke od japanskih pasmina pasa imaju asimptomatske varijacije u indeksima eritrocita u usporedbi s općom populacijom pasa. Nedavna studija bavila se Shibama, Akitama i Hokkaido i otkrila je da neke od ovih klinički zdravih pasmina imaju niži MCV (nedostatak željeza), srednji stanični hemoglobin (MCH) i MCHC, kao i značajnu anizocitozu (varijacija u veličini eritrocita).

jaycee xie aH9Uskj8XTU unsplash
Shiba Inu

Osim crvenih krvnih zrnaca mogu se vidjeti i drugačije vrijednosti trombocita ili ti krvnih pločica.

Hrtovi, posebno veliki engleski hrt, imaju smanjene vrijednosti trombocita koje za njih predstavljaju normalne vrijednosti. No nisu hrtovi jedina pasmina sa promjenama u krvnim pločicama. Kod Cavalier king Charles španijela vrlo je često stanje koje se naziva nasljedna makrotrombocitopenija. Za ovo stanje je odgovorna mutacija beta 1-tubulin gena pa psi s mutacijom toga gena imaju manji broj velikih krvnih pločica. Makrotrombociti su trombociti koji su promjera jednaki ili veći od eritrocita.

Automatizirani hematološki analizatori često ne mogu razlikovati te velike trombocite od eritrocita pa broj trombocita može biti mnogo manji od
stvarnoga broja.
Treba napomenuti da ovo stanje nije povezano sa sklonošću krvarenju ili drugim kliničkim problemima, zbog čega je važno prepoznati ovu abnormalnost povezanu s pasminom. Identična mutacija identificirana je i kod drugih pasmina: engleskog toy španijela, shih tzu-a, maltezera, jack russell terijera, havanezera, toy pudle, boksera, koker španijela, bichon frise, minijaturnog šnaucera i komondora. Slična, ali odvojena, mutacija dokumentirana je i kod Norfolk i Cairn terijera.


izabelly marques Ytp K5bwa0Q unsplash
Cavalier King Charles španijel

Ukupni broj leukocita i neutrofila je obično isto manji u hrtova od opće populacije pasa. Pošto ste do sada mogli sami zaključiti da hrtovi imaju višestruke kliničko-patološke abnormalnosti, postoji još jedna koja je možda nama veterinarima vizualno najzanimljivija a to je prisutnost vakuoliranih ili sivih eozinofila. Eozinofili su bijele krvna zrnca koja su dio imunološkog sustava u borbi protiv parazitarnih oboljenja ili alergijskih stanja. U jednoj studiji koja je procijenjivala udio sivih eozinofila u hrtova (n=49) i ostalih pasmina (n=200) pronađeno je sivih eozinofila u 53 % hrtova i samo 1 % u ostalih pasa. No, ti sıvı eozinofili nemaju nikakvu strukturalnu ili citokemijsku razliku od normalnih eozinofila i potpuno su funkcionalni, ali imaju tendenciju da budu ili nedovoljno zastupljeni ili ih hematološki analizatori uopće ne prepoznaju. Ovo je još jedan dodatan razlog zasto bi se uz analizu krvi trebao raditi i krvni razmaz.


Zadržimo se još malo kod bijelih krvnih zrnaca.
Postoji jedna anomalija koja se naziva Pelger-Huët anomalija, a zabilježena je kod ljudi i raznih čistokrvnih pasa, mačaka, konja i zečeva. Spominjem ovo stranje kao specifično za pasminu jer je uobičajno kod australskih ovčara i nasljednog je karaktera.
Pelger-Huëtova anomalija uzrokuje hiposegmentaciju jezgre u zrelim granulocitima ( posebno neutrofilima) i zbog toga nalikuje lijevom pomaku u neutrofilima. Važno je razlikovati ovu anomaliju od pravog pomaka ulijevo uzrokovanog upalom ili infekcijom.


tonia kraakman erkJMM9Snm8 unsplash
Veliki engleski hrt - Greyhound

Veliki engleski hrtovi osim drugačijih hematoloških vrijednosti imaju i malo drugačije vrijednosti nekih biokemijskih parametara.
Jedan od najbolje opisanih je povećana razina kreatinina. Kreatinin se sintetizira u jetri iz glicina i arginina, nakon čega se prenosi u mišiće i fosforilira u fosfokreatin u reakciji koju katalizira kreatin kinaza. Fosfokreatin tada djeluje kao glavno skladište energije za mišiće doniranjem fosfata dok se preostali kreatin razgrađuje u kreatinin koji se uglavnom nepromjenjen izlučuje kroz bubrege.
Postoji nekoliko teorija povećane razina kreatinina u velikih engleskih hrtova:

  1. smanjena stopa glomerularne filtracije što još nije potkrijepljeno. Jedan od predloženih faktora je
  2. prehrana bogata mesom kojom se obično hrane psi za utrke, no u jednoj studiji je povišenje kreatinina ostalo i nakon što su psi umirovljeni i hranjeni konvecionalnom prehranom.
  3. povećane zalihe fosfokreatina kao rezultat povećane mišićne mase, što bi takoder moglo objasniti više razine ALT-a (alkalne fosfataze) vidljive kod ove pasmine.

Stoga, srednje povećanje kreatinina u klinički normalnih grejeva ne zahtjeva brigu i daljnju dijagnostiku.


SDMA (symmetic dimethylarginine) razina je isto viša u engleskih hrtova nego u ostalih pasa i imaju drugačije referentne vrijednosti. SDMA je inače biokemijski parametar kojeg izlučuju bubrezi, te puno točnije iskazuje stopu glomerularne filtracije kod pasa i mačaka. Jedinstven je po tome što je pouzdaniji i osjetljiviji indikator bubrežne funkcije nego kreatinin, a omogućava veterinarima brzu detekciju akutnih i kroničnih bubrežnih bolesti.
Osim kreatinina, veliki engleski hrtovi mogu imati i vrijednosti ukupnih proteina, naročito globulina, niže nego u ostalih pasa.


Scottish Terrier Photo of Face
Škotski terijer, foto Elise Caroll

Osim kod velikih engleskih hrtova, određena odstupanja u vrijednostima biokemijskih parametara specifična su i za neke druge pasmine.
Neke studije su zabilježile trajno, progresivno povećanje vrijednosti ALP (alkalne fosfataze) u škotskih terijera kao rezultat povećane sinteze i otpuštanja iz bilijarnog epitela, hepatocita ili kostiju.
Indukcija može biti potaknuta i kolestazom, određenim lijekovima kao sto su kortikosteroidi, hormonalno kao i povećanom osteoblastičnom aktivnošću.
Sumnja se da je genetski defekt sličan nedostatku 21-hidroksilaze koji uzrokuje hiperplaziju nadbubrežne žlijezde kod ljudi, te povećane razine ALP-a u škotskih terijera. Kod nekih škotskih terijera, ovaj poremećaj ne uzrokuje kliničke abnormalnosti dok se kod drugih postpuno razvija degenerativna vakuolarna hepatopatija koja povremeno napreduje do insufijencije jetre i sekundarne portalne hipertenzije.
Zbog svega ovoga, povećani ALP u škotskih terijera ne bi se smio odbaciti kao beznačajan i zahtjeva kontinuirano praćenje kao i dodatnu dijagnostiku.


jorge gardner 1wi2kDgq3tw unsplash
Jorkširski terijer

Jorkširski terijeri kao pasmina imaju veću učestalost povećane ureje u usporedbi s drugim pasminama.
Ova abnormalnost često je povezana s normalnom razinom kreatinina i adekvatno koncentriranim urinom. Postoji niz različitih teorija no još niti jedna nije klinički potvrdena kao uzrok i potrebna su daljnja istraživanja. Čini se da biokemijska abnormalnost nema velike kliničke učinke na jorkširske terijere.


LIZA SIJEDI PAS FOTO JEGER RUJANA
Moja Liza, Križanka labradora i zlatnog retrievera (2005-2022)

Još jedna pasmina koja ima promjene u biokemijskim vrijednostima su labrador retriveri.
Kao pasmina su predisponirani za kronični hepatitis zbog prekomjernog nakupljanja bakra. Psi s ovim poremećajem mogu biti subklinički ili imaju znakove koji variraju od blagih i nespecifičnih do ozbiljnih bolesti jetre sa žuticom i ascitesom. Čini se da je ovaj oblik bolesti povezan s bakrom ima genetske (mutacija gena ATP7A i ATP7B) kao i dijetetske uzroke. Kod pasa zahvaćenih s ovom patologijom primjećeno je povećanje ALT-a (alanin aminotransferaze). Iako je mjerenje ALT-a prihvatljiv prediktor histopatoloških dokaza kroničnog hepatitisa, njegova osjetljivost je slaba u ranijim stadijima bolesti.
Kao rezultat toga, predloženo je da se uzme u obzir drugačiji referentni interval s nizom donjom granicom za labrador retrivere.

Doberman pinč, američki i engleski koker španijeli, zapadnoškotski bijeli terijer, engleski špringer španijel i bedlington terijer su također predisponirani za kronični hepatitis te se povećani ALT ni u jednoj od ovih pasmina ne smije zanemariti. Perzistentna povećanja ALT-a treba dodatno procijeniti žučnim kiselinama i ultrazvukom abdomena, iako je u konačnici za konačnu dijagnozu potrebna biopsija jetre s histopatologijom i kvantifikacijom bakra.


lucie helesicova F987HmlxnAw unsplash
Njemački bokser

Došli smo do još jedne pasmine kod koje možemo vidjeti povećani biokemijski parametar a to je povećana lipaza kod boksera.
Lipaza ima nekoliko izvora, ali obično je podrijetlom iz gušterače. Bokseri s hiperlipazemijom su često klinički normalni i nemaju GI znakove ili druge manifestacije (uključujući laboratorijske abnormalnosti) u skladu s pankreatitisom.
To je dovelo do nagađanja da bi bokseri mogli imati više vrijednosti kao "normalan" nalaz i da bi mogli opravdati referentni interval specifičan za pasminu.
Genetski razlozi za ove nalaze ostaju nepoznati, ali je u istraživanju prije nekoliko godina navedeno da su stanice otočića u boksera veće od onih u drugih pasmina, što ukazuje na viši β- stanične mase zbog povećane regeneracije otočića i/ili smanjene apoptoze.
Veće stanice otočića mogle bi objasniti otpornost ove pasmine na dijabetes melitus i predispoziciju za inzulinomom.
Egzokrina gušterača u boksera također ima veću masu u usporedbi s drugim pasminama, što može biti razlog za hiperlipazemiju. Potrebna su dodatna istraživanja gušterače ove pasmine, ali moguće je da povećane razine lipaze mogu biti manji problem kod boksera nego kod drugih pasmina, osobito u odsutnosti kliničkih znakova.


Osim do sada spomenutih parametara, hrtovi spadaju među pasmine koje imaju prirodno nisku razinu ukupnog tiroksina ( tT4). Osim kod hrtova, niska razina T4 može se vidjeti i u velikih šnaucera. Pošto je hipotireoza relativno česta psećja endokrinopatija zadržati ću se još kratko na njoj. Hipotireoza obično pogađa sterilizirane pse srednje dobi oba spola. Predisponirane pasmine su bokseri, koker španijeli i zlatni retriveri. Budući da pasmina, bolest, lijekovi i cirkulirajuća autoantitijela mogu utjecati na koncentraciju tT4, ne preporučuje se liječenje temeljeno na ovom pojedinačnom mjerenju—osobito u nedostatku kliničkih znakova. Uvijek se preporučuje kod sumnje na tireozu kombinacija više testova: tT4 ( ukupni tiroksin), fT4( slobodni tiroksin) i TSH ( tiroidni stimulirajući hormon) a po potrebi i TgAA ( tiroglobulinska autoantitijela).

Od posebne je važnosti pasmina pacijenta koju uvijek treba uzeti u obzir pri interpretaciji rezultata. Budući da referentni intervali specifični za pasminu nisu utvrđeni za svaku pasminu, važno je biti svjestan parametara koji mogu ležati izvan referentnih intervala, ali se mogu često susresti bez očite patologije kod određene pasmine. Suprotno tome, također je važno znati kada je abnormalni laboratorijski nalaz zabrinjavajući za određenu pasminu, zbog povezane sklonosti određenoj bolesti.

Lea Slunjski, dr.med.vet.

318971957 1503419470179410 5718720878836785918 n
Lea i njezina Salukica Lori

"Oduvijek je postojala neka posebna veza između mene i životinja. Od malih nogu bila sam okružena svim vrstama životinja, a naročito psima i konjima koji su oduvijek bili moja velika ljubav što je u konačnici definiralo moj životni poziv doktorice veterinarske medicine. Na veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirala sam 2012. god. Tijekom studija zaljubila sam se u kirurgiju, stoga je Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju postala moj drugi dom gdje sam provela svoje studentske dane, volontirajući. Zahvaljujući odličnim stručnjacima te Klinike, kirurgija je definitivno postala područje mog interesa zajedno sa anesteziologijom i hitnom medicinom. Tražeći uvijek nove izazove, u zadnjih par godina područje mog interesa postaje veterinarska stomatologija na čijem području se trenutno usavršavam. Uz veterinu, uvijek sam gajila veliku ljubav prema kinologiji i pasminama, a posebno hrtovima. Tako je prije 10 god. u moj život ušla perzijska hrtica (Saluki) Lori koja je interes i ljubav prema hrtovima podigla na višu razinu. Do ove godine bila sam i predsjednica Kluba hrtova Hrvatske."






KOMENTARI

Share
back to top