Vestibularni sindrom, odnosno "moždani udar" kod psa - o čemu se zapravo radi?
- font size decrease font size increase font size
Bilo je to dan prije novogodišnje noći, u malom mjestu u Istri kraj Buzeta kamo sam otišla kako bih izbjegla petarde i gradsku gužvu.
Sjedili smo s prijateljima i rođacima za stolom i klopali, a kada smo završili, Jeger je rekao – «E, Rujana, Liza mi nekako čudno diše, daj vidi što joj je!»
Liza, naša trinaestogodišnja križanka zl.retrievera i labrador retrievera, inače u odličnoj kondiciji – ležala je pod stolom i čudno hroptala s odsutnim izrazom u očima.
Odmah sam pomislila na moždani udar i krenula nazivati – za početak, veterinara u obližnjem mjestu: «Ako je moždani, ne može se ništa, dajte psu Apaurin i javite se sutra!» To mi nije zvučalo smisleno pa sam nazvala dežurnu veterinarsku ambulantu u Rijeci gdje su mi rekli isto.
U međuvremenu sam pokušala doći do prijatelja koji je neurolog na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, no on se nije javljao.
Istovremeno, moja je rođakinja nazvala prijateljicu za koju je znala da je dobra s Dr.Tamarom Ferari-Miškulin koja ima odličnu reputaciju u Rijeci i stanuje pored svoje ambulante – s obzirom na to da je bila nedjelja, ovo se pokazalo odličnim potezom.
Dr.Ferari je pitala stignemo li do 14 sati – bilo je 12 55 kada smo krenuli i po prvi puta u životu ja sam navijala «Jeger, oderi ga!». Mislim da bi Jegeru to najdraža vožnja u životu, da okolnosti nisu bile takve. Naime, inače stalno vičem da ne juri toliko, obavještavam ga o ograničenjima brzine i dok spavam te općenito – histeriziram.
U međuvremenu se oglasio i neurolog, dr.Boris Pirkić i rekao nam da je prva pomoć obično visoka doza kortikosteroida, B vitamina i ako je potrebno infuzija.
Čim smo ušli u ordinaciju, dr.Ferari je pogledala Lizine oči koje su u međuvremenu, dok smo bili u automobilu, počele titrati lijevo-desno.
«Horizontalni nistagmus» rekla je i potvrdila da se radi o kolokvijalno rečeno "moždanom udaru", odnosno – kako se cijela stvar točno naziva – vestibularnom sindromu, kojega je moždani udar samo jedan od mogućih uzroka - kao što ćete vidjeti ispod u stručnom dijelu teksta.
Procijenila je kako infuzija nije potrebna, ostalo je Liza dobila u obliku injekcije, kao i tableta za sljedećih par dana.
U trenutku kada smo ulazili u automobil, Liza je još mogla normalno hodati, kada smo došli u ambulantu, počelo ju je zanositi kao da je jako pijana, a kada smo se vratili kući – situacija mi je izgledala jezivo...
Popiškila se u vrt, ali sve što bi popila odmah bi povratila. U dogovoru s vetovima terapiji smo dodali Peptoran i Reglan, radi mučnine. Hranu je odbijala.
S obzirom da sam uvidjela da se ne samo može, već i mora reagirati, a još uvijek pod dojmom ona dva veterinara i njihovih – «ne može se tu ništa, dajte mu apaurin» savjeta – objavila sam status na Facebook stranici.
I dobro da jesam, jer se javila masa čitatelja sa svojim pozitivnim iskustvima i slikama preživjelih pasa! Iskreno sam svima njima zahvalna, jer iako su mi vetovi rekli da je oporavak u cjelosti moguć – nije mi bilo jasno kako.
Liza je naime do sljedećeg dana bila gotovo kvadruplegična, dezorijentirana i doimala se u puno lošijem stanju nego dan prije. Srećom, naši prijatelji i rođaci s kojima smo trebali dočekati novu godinu kod nas odmah su uvidjeli da tako nešto neće biti moguće i organizirali tulum kod sebe, pošto je prvi naputak bio – mir i tišina.
Tišina u novogodišnjoj noći? Unatoč grupi maloljetnika koji su cijele noći bacali petarde raznih kategorija, Liza je imala kakav-takav mir, a Jeger i ja smo se smjenjivali, tako da smo čak malo uspjeli i zatulumariti. Što je bio i jedini način da ja od brige uspijem zaspati. Naime, bila sam unatoč svemu uvjerena da se Liza muči i da se neće oporaviti (jer ja ne znam biti optimist, zbilja ne znam), tako da sam sljedećih dana osim čitatelja udavila sve žive veterinare koje poznajem. Bila sam uvjerena da je Jeger dospio do njih prvi i da me onako histeričnu «fopaju» pričama o ozdravljenju, ali one su pristizale i od strane čitatelja. Pa sam zaključila da se možda onda ipak nisu svi urotili kako bi me naveli na krivi put! A i Liza je vidjela da je odnio vrag šalu pa je počela jesti čim je nistagmus prošao. I stala na noge. I dan kasnije počela praviti korake....
Kad je 4. dan po prvi puta ustala da vidi što Jeger priprema za klopu - znali smo da će biti ok!
Da skratim – ostali smo u Istri par tjedana zbog vrta koji je pružao puno bolje mogućnosti i vremenskih uvjeta koji nisu mogli biti bolji za jednog starog nestabilnog psa.
Tamo negdje deveti dan Liza je počela vući u suprotnom smjeru od onoga uobičajenog, odnosno u smjeru «duge šetnje», kroz selo, polja i šumu.
Pomislila sam kako ćemo doći do kraja sela i vratiti se, ali ona je htjela i dalje, i dalje....i dalje. Napravili smo svoj uobičajeni đir od 2,5 km!
I tako svaki sljedeći dan. Video zapise Lizinog oporavka možete vidjeti ovdje: https://www.facebook.com/pasji.zivot.by.rujana.jeger/videos/536433856871863/
Još je bila malo klimava, ali svakim danom sve manje i manje.
Vetovi su me pozorili da joj propriocepcija (predodžba o položaju vlastitog tijela u prostoru) možda nikada više neće biti sasvim dobra, pa smo počeli vježbati s predmetima koje sam joj davala da uzme iz ruke. Uskoro je lovila loptu u ležećem, sjedećem i na kraju – stojećem položaju! Loptu joj više ne bacam u daljinu zato što slabo vidi, a ima i osteoartritis pa ne bi baš smjela trčati i naglo kočiti.
Ukratko i uglavnom – toliko se savršeno oporavila da neurološki pregled više nema nikakvog smisla. Uzrok nam vjerojatno nikada neće biti poznat.
Vrlo vjerojatno se radilo o tzv. gerijatrijskom idiopatskom vestibularnom sindromu što u stvari znači da je to nešto što ponekad pogodi starije pse a ne zna se uzrok.
I da - može se ponoviti, ali i ne mora.
No ono što je najvažnije – može se i mora nešto poduzeti, a sada znate i što.
Naravno, da smo bili u mogućnosti, napravili bismo MRI mozga pa bismo možda znali više, no s obzirom na dane u godini, tijek oporavka i činjenicu da bi zbog toga morala u narkozu – procijenili smo da je to nepotreban rizik.
Pa da više ne dužim, zahvaljujem se svima koji su sa mnom podijelili svoja iskustva, kao i vetovima koje sam maltretirala uzduž i poprijeko:
dr.Tamari Ferari-Miškulin, dr.Tajni Kovač, dr.Deani Basar, dr.Borisu Pirkiću i dr.Mirku Ćeliću kojega sam «osedlala» da napiše ovaj tekst:
Ilustracija: https://simplewag.com/vestibular-disease-in-dogs
Vestibularnim sindromom nazivamo skup simptoma koji su uzrokovani poremećajem funkcije centra za ravnotežu.
Za početak, da pojasnimo što je to centar za ravnotežu i kako uopće funkcionira?
Ilustracija: https://www.dogsnaturallymagazine.com/is-your-dog-drunk-recognizing-vestibular-disease-in-dogs/
Takozvani vestibularni aparat u unutarnjem uhu stalno daje informacije o položaju glave i trupa u prostoru (to se još naziva propriocepcija). Nervni impulsi stvoreni u ovom aparatu odlaze nervima do vestibularnih jedara u mozgu (centar za ravnotežu).
Pomenuti centar za ravnotežu je u vezi sa drugim centrima koji imaju uticaj na razvoj simptoma koje prepoznajemo kod vestibularnog sindroma:
- s nervima/živcima koji povezuju očne mišiće – ovaj centar omogućuje fikisiranje objekta prilikom gledanja, bez obzira što je glava u pokretu. Ali Kada dođe do poremećaja u radu centra za ravnotežu, oči se pokreću bez kontrole (patološki nistagmus)
- s kičmenom moždinom - preko koje se poremećaj rada centra za ravnotežu najviše manifestuje na muskulaturi ekstremiteta. Do otežanog kretanja dolazi jer mišići ne dobijaju ispravne impulse o položaju tijela u prostoru. Upečatljivo je kretanje u krug, padanje u stranu – uglavnom istu, potom dezorijentisanost, nemogućnost da pas hoda ili da stoji itd.
- s centrom za povraćanje – zbog čega često u kliničkoj slici vidimo povraćanje ili pojačano slinjenje.Oštećenje vestibularnog aparata u pravilu dolazi od srednjeg ili unutrašnjeg uha.
Što su uzroci za nastajanje ovog stanja kod pasa?
Postoji masa poznatih uzroka o kojima se zna da dovode do vestibularnog sindroma, no također postoje i neki uzroci koji za sada nisu potvrđeni i o njima se govori na nivou pretpostavke - neki od uzroka su mnogo teži u odnosu na ostale, shodno tome je medicinski pristup drugačiji.
Najčešći uzroci:
- Idiopatski (oni kojima se ne može pronaći uzrok)
- Upale unutrašnjeg ili srednjeg uha Netolerancija određenih medikamenata (npr. metronidazol)
- Traumatske povrede glave
- Određene vrste tumora
- Smanjena funkcija štitne žlijezde
- Oboljenja kardiovaskularnog sistema (npr. moždani udar, iako rijetko)
Gerijatrijski vestibularni sindrom kod pasa se karakteriše kao idiopatski jer se do sada nije našao uzrok ovog stanja kod starijih pasa. Pretpostavlja se da je povezan sa poremećenim protokom limfe. Ovaj tip vestibularnog sindroma se jako često pomiješa sa moždanim udarom za kojeg smo rekli da je rijeđi uzrok nastanka pa je zbog ovoga neophodan detaljan neurološki pregled kod pacijenata sa simptomima vestibularnog sindroma.
Kakva se terapija primjenjuje?
Liječenje vestibularnog sindroma ovisi o tačnoj dijagnozi - nekada su potrebne i detaljnije pretrage (magnetna rezonanca, CT, mjerenje krvnog tlaka).
Kao potporna terapija za ublažavaje simptoma se može koristiti:
- Venska infuzija rastvora (za poboljšanje cirkulacije)
-- Kortikosteroidna terapija
- Lijekovi protiv mučnine
- Lijek Propentofilin (Karsivan/Propentotab/Vitofyllin/Canergy)
- Antioksidansi i esencijalne masne kiseline za bolju regeneraciju
- Kombinacija vitamina B1/6/12 (Neurobion)
- Mirovanje
Napomena vlasnicima sa psima koji su imali ili će imati vestibularni sindrom:
S obzirom da su simptomi koji prate ovaj sindrom veoma dramatični i ostavljaju utisak da je pas teško bolestan bez mogućnosti oporavka, vlasnici jako često u ovoj situaciji počinju razmišljati o eutanaziji. Ove odluke su često ishitrene jer oporavak obično uslijedi kroz nekoliko dana. Uz odgovarajuću terapiju oporavak u nekim slučajevima može uslijediti i kroz nekoliko sati.
Prognoza za oporavak kod vestibularnog sindroma je generalno dobra. Ovu dijagnozu može ustanoviti i liječiti isključivo veterinar, a ukoliko se oboljeli pas pravovremeno medicinski ne zbrine, ovo može dovesti do dugoročnih oštećenja u centru za ravnotežu. Zbog posledica može doći do permanentnih neželjenih pokreta glave, dezorijentisanosti i poteškoća prilikom kretanja. Adekvatnom terapijom se nistagmus (trzanje očiju) može ukloniti u roku od nekoliko sati.
Kod simptoma koji se ne povlače i traju duže od tri mjeseca je progoza vrlo nepovoljna.
Kod idiopatskog gerijatrijskog vestibularnog sindroma vrijedi pravilo da značajniji oporavak počinje nakon trećeg dana od pojave simptoma, a do kompletnog oporavka obično dolazi u prva tri tjedna od pojave prvih simptoma. U rijeđim slučajevima simptomi se mogu zadržati čak i do tri mjeseca.
P.S.
Liza još uvijek uzima Neurobion, Canergy, Omega 3-6-9 esencijalne masne kiseline, kao i svoje dodatke prehrani za osteoartritis (Cosequin), a tako će i ostati jer rezultati su zbilja odlični! (op.Rujana Jeger)
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro koji ste, dosadilo nam je biti vaša samoposluga za ideje.