Menu

Upala vanjskog uha - zašto, kako i što sad?

Napisao: dr.vet.med. Mirko Ćelić

   Otitis je jedno od stanja zbog kojih prvenstveno psi najčešće dolaze veterinaru, kod drugih je ljubimaca dosta rjeđi. Otitisa ima nekoliko vrsta, a najuobičejeniji je Otitis externa – ili upala vanjskog zvukovoda.

Diagram of Normal Infected Ear Courtsey of Dechra small copy
Slika: https://www.theskinvet.net/
Na slici gore lijevo je normalno uho a desno upaljeno - vidimo da je zvukovod puno duži nego kod čovjeka, kod pasa poklopljenih ušiju i mračniji, a kod onih koji se često kupaju i vlažniji - sve to pogoduje razvoju različitih bakterija i gljivica....

Prije svega, važno je otkriti pravi uzrok koji je doveo do otitisa, s obzirom na popriličnu ozbiljnost hroničnog toka ovog zdravstvenog problema kod pasa.


Mnogi vlasnici čiji psi hronično boluju od nekog oblika otitisa mogu posvjedočiti koliko su frustrirajući stalni odlasci veterinarima, ne samo sa finacijskog aspekta već i agonija kroz koju pas opetovano prolazi.

Ne pristupi li se pravovremeno odgovarajućim dijagnostičkim metodama i adekvatnoj terapiji, taj problem se može odužiti na nekoliko mjeseci – pa sve do nekoliko godina ili čak i doživotno. Ne treba ni spominjati količinu bola, nemogućnosti psa da čuje, iritaciju u slušnom kanalu i gnjavažu terapijama - koje često nemaju nikakav efekat. 

Zbog nemogućnosti da se otitisi adekvatno saniraju bez komplikacija, u veterinarskoj medicini je poslednjih nekoliko godina napravljen zaokret u pristupu ovim oboljenjima. Dakle, naglasak je stavljen - kao što je već spomenuto - na primarni uzrok otitisa.

Da pojasnim - ranije bi veterinari bili usmjereni najviše na simptomatsko liječenje, npr. sekundarne bakterijske/gljivične infekcije. Međutim, u većini slučajeva one nisu najčešći primarni razlog zbog kojeg je uopšte došlo do upale slušnog kanala.

Greška prilikom detekcije primarnog uzroka za posledicu ima stalno ponavljanje problema i prelazak akutnog stanja u hroničan oblik koji nažalost, najčešće postaje ireverzibilan, dakle nepovratan. Ovo je primjer do kuda hroničan oblik može da dovede:

kronicni otitis
Slika: https://todaysveterinarypractice.com

Mogući uzroci upale vanjskog zvukovoda:

Alergije (naročito u formi atopijskog dermatitisa) su najčešći primarni uzrok koji dovodi do upalnih procesa u uhu. Smatra se da je atopijski dermatitis primarni okidač kod skoro 80% oboljelih pasa. Kod nekih se pasmina primjećuje značajna učestalost u odnosu na druge, pa je tako pasminska predisponiranost naročito zastupljena kod njemačkih ovčara, labrador i zlatnih retrivera, španijela te zapadnoškotskih bijelih terijera.

Za alergijske otitise je tipično da je ušna školjka sa unutrašnje strane zacrvenjena i hrapava, često i otečena. Psi najčešće uporno češu uho šapama ili se trljaju o tlo ili predmete.

Ostali primarni uzroci koji dovode do otitisa (u manjoj mjeri u odnosu na alergijske):

  • Endokrini (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam)
  • Autoimuna oboljenja (npr. Pemfigus F.)
  • Poremećeji keratinizacije (primarna idiopatska seboreja)
  • Ektoparaziti (Otodectes cynotis, Demodex)
  • Strana tijela (dijelovi biljaka, pijesak)


Sekundarni uzroci su najčešće infekcije sa kvasnicama i bakterijama (Staphylococcus sp., Streptococcus sp., Malasezzia sp.).

Do ovih infekcija kod pasa inače ne dolazi u zdravim slušnim kanalima čija struktura nije narušena nekim ranijim uzrocima (npr. mehaničko dejstvo stranog tijela, alergija).
Smatra se da su slušni kanali kod većine pasa sterilni, osobito horizontalni dio kanala.
Faktori koji dovode do predispozicije za nastanak upalnih procesa u uhu / slušnom kanalu:

  • Struktura uha (pojačana odlakanost kod pudli, dugo viseće uho kod baseta i španijela, suženi slušni kanali kod šar peja, povećana žlijezdana površina u slušnim kanalima kod španijela, itd.)
  • Pojačana vlažnost (visoka vlažnost zraka, preparati za čišćenje čija je baza voda, antibiotske vodene otopine, čest kontakt sa vodom npr. kod lovačkih pasa koji aportiraju)
  • Opstrukcija slušnih kanala (tumori, polipi, ciste)
  • Sistemska oboljenja (oboljenja bubrega, jetre i gušterače)

veterinary hearing dog 450

Dijagnostika i liječenje:

Pored kliničkog pregleda (otoskopija), jedan od prvih koraka je citološki pregled sadržaja oboljelih slušnih kanala. Citološki nalaz ima veliki značaj jer se na ovaj način brzo može doći do spoznaje o tipu infekcije. Dakle, citološkom analizom se ne determinira specifičan uzročnik nego se utvrđuje prisustvo bakterija, tip inflamatornih stanica, prisustvo kvasnica itd.

Uzimanje kože za citološki nalaz je vrlo jednostavno i bezbolno – uzorci se mogu uzeti struganjem kože (ako se sumnja na ektoparazite i dermatofite) ili ljepljivom trakom, pogotovo ako postoje masne ili ljuskave lezije (ranice) (tada se sumnja na Malasezziju).

Tip terapije zavisi od nalaza. Davanje terapije je uglavnom usmjereno lokalno - u slušni kanal. Ranije je sistemska terapija bila šire primijenjivana, ali danas se sve manje primjenjuje zbog otkrića da je upotreba medikamenata lokalno, u uhu - daleko najučinkovitiji vid liječenja kod otitisa spoljnog slušnog kanala.

Korištenje sredstava za ispiranje/ čišćenje uha u kombinaciji sa kapima koje sadrže djelatne tvari u vidu antibiotika, antimikotika i/ ili kortikosteroida je najučinkovitije sredstvo za suzbijanje ovog oboljenja.

IMG 8674
Slika: privatna arhiva Rujane Jeger, Pixie



Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!

Pasji život™

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro koji ste, dosadilo nam je biti vaša samoposluga za ideje.






KOMENTARI

Share
back to top