Korona virus - što, kako zašto?
- font size decrease font size increase font size
Napisao: dr.vet.med. Mirko Ćelić
U našoj je široj regiji u populaciji pasa poprilično rasprostranjen korona (lat.Corona) virus, koji je i inače prisutan u cijelom svijetu.
Ovaj virus dovodi do dosta jakog upalnog procesa u crijevima koji se u struci naziva enteritis. Simptomi su gotovo isti kao kod infekcije parvovirusom a manifestuju se kroz tečan, obilan proliv koji je često pomješan sa krvlju i veoma neprijatnog mirisa. Sklonost infekciji ovim virusom imaju psi svih rasa i uzrasta bez izuzetaka.
Infekcija korona virusom u većini slučajeva ne dovodi do ozbiljnijih komplikacija ukoliko se uključi terapija. Ali naročito je opasna, a na našim prostorima dosta česta kombinovana infekcija korona i parvovirusom. U ovom slučaju se kod štenadi bilježi velika smrtnost i pored uključene terapije.
SIMPTOMI:
Pored gastrointestinalnih simptoma (proliv&povraćanje), korona virus može da se manifestuje kroz respiratorne simptome, poremećaje centralnog nervnog sistema, upale trbušne ovojnice – peritonitis, kao i promjene na unutrašnjim organima. Zato kod svih pasa sa hroničnim prolivastim stolicama uvijek treba uraditi dijagnostiku na korona virus.
Infekcija kod određenog broja pasa može proći neopaženo i bez pojave simptoma. Kod ovog oblika se kroz izmet virus obično širi u okolinu između 3 i 14 dana, a njegovo preživljavanje u spoljašnjoj sredini ovisi o različitim faktorima. Primjera radi, toplota i sunčeva svjetlost negativno utiču na virus dok su hladnoća i visoka vlažnost zraka faktori koji pozitivno utiču na ovaj virus. Imunitet koji psi steknu kroz infekciju nije dovoljan da bi zaštitio psa od reinfekcije a zdravi se psi inficiraju prilikom kontakta sa izmetom (koji bi svakako trebalo skupljati), kao i prilikom direktnog kontakta sa bolesnim psima.
Virus se gotovo uvijek prenese oralnim kontaktom, zatim neoštećen prolazi kroz želudac i zahvata crijevne resice gornje 2/3 tankih, a manjim dijelom i debelog crijeva. Veoma se brzo razmnožava u epitelnim ćelijama crijevnih resica, što ubrzo dolazi do njihovog propadanja. Zbog toga dolazi do poremećaja u varenju i resorpciji hranjivih materija što je manifestno kroz povraćanje i prolive. Kod manje štenadi često dolazi do ozbiljne dehidratacije. Tjelesna temperatura u većini slučajeva nije povišena ili je sasvim neznatno viša od normalne. Jaku infekciju ovim virusom je veoma teško razlikovati od infekcije parvovirusom, ali značajka koja može uputiti na razliku je leukopenia koja se kroz hematološku pretragu ne javlja kod korona virusa.
U daljem toku infekcije novostvorena antitjela će onesposobljavati dalje dejstvo virusa, a nakon otprilike sedam dana počinje obnova crijevnih resica i dolazi do stabilizacije procesa varenja i resorpcije.
TERAPIJA:
Zbog oštećenja sluznice crijeva virusom prije ili kasnije će se javiti i sekundarne bakterijske infekcije zbog čega je neophodno uključiti antibiotsku terapiju.
Terapija je obično ograničena na davanje fluida i antibiotika zbog sekundarnih bakterijskih infekcija, ukoliko je bolest jače izražena.
Pse koji su izloženu povećanom riziku od infekcije (štenad, uzgojne ženke, psi koji su u kontaktu sa većim brojem drugih pasa oni izloženi stresu) treba pravovremeno vakcinisati. Vakcina se obično daje oko šeste sedmice života sama (monovalentna) ili polivalentna zajedno sa drugim komponentama (štenećak, parvo, parainfluenca, leptospiroza).
Vakcina koja se daje zbog korona virusa nije na listi tzv. ključnih vakcina – zato za nju kažemo da je „non-core“ vakcina. Njeno davanje ovisi o epizotiološkoj situaciji u okruženju u kojem pas živi, pa se u takvim slučajevima revakciniše svake 2 godine.
Ukratko – postoje razni uzročnici proliva, pa je stoga nekada potrebno analizirati krv i stolicu kako bi se saznalo šta je tačno posrijedi. Nije dobro čekati da dođe do dehidracije, pogotovo ako je pas jako mlad ili stariji/slabijeg imuniteta.
"Hvala doktore Mirko!"
Važno:
ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara!
Ako imate pitanje za Dr. Mirka, pošaljite ga u naš Njušbox!
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro koji ste, dosadilo nam je biti vaša samoposluga za ideje.
U našoj je široj regiji u populaciji pasa poprilično rasprostranjen korona (lat.Corona) virus, koji je i inače prisutan u cijelom svijetu.
Ovaj virus dovodi do dosta jakog upalnog procesa u crijevima koji se u struci naziva enteritis. Simptomi su gotovo isti kao kod infekcije parvovirusom a manifestuju se kroz tečan, obilan proliv koji je često pomješan sa krvlju i veoma neprijatnog mirisa. Sklonost infekciji ovim virusom imaju psi svih rasa i uzrasta bez izuzetaka.
Infekcija korona virusom u većini slučajeva ne dovodi do ozbiljnijih komplikacija ukoliko se uključi terapija. Ali naročito je opasna, a na našim prostorima dosta česta kombinovana infekcija korona i parvovirusom. U ovom slučaju se kod štenadi bilježi velika smrtnost i pored uključene terapije.
SIMPTOMI:
Pored gastrointestinalnih simptoma (proliv&povraćanje), korona virus može da se manifestuje kroz respiratorne simptome, poremećaje centralnog nervnog sistema, upale trbušne ovojnice – peritonitis, kao i promjene na unutrašnjim organima. Zato kod svih pasa sa hroničnim prolivastim stolicama uvijek treba uraditi dijagnostiku na korona virus.
Infekcija kod određenog broja pasa može proći neopaženo i bez pojave simptoma. Kod ovog oblika se kroz izmet virus obično širi u okolinu između 3 i 14 dana, a njegovo preživljavanje u spoljašnjoj sredini ovisi o različitim faktorima. Primjera radi, toplota i sunčeva svjetlost negativno utiču na virus dok su hladnoća i visoka vlažnost zraka faktori koji pozitivno utiču na ovaj virus. Imunitet koji psi steknu kroz infekciju nije dovoljan da bi zaštitio psa od reinfekcije a zdravi se psi inficiraju prilikom kontakta sa izmetom (koji bi svakako trebalo skupljati), kao i prilikom direktnog kontakta sa bolesnim psima.
Virus se gotovo uvijek prenese oralnim kontaktom, zatim neoštećen prolazi kroz želudac i zahvata crijevne resice gornje 2/3 tankih, a manjim dijelom i debelog crijeva. Veoma se brzo razmnožava u epitelnim ćelijama crijevnih resica, što ubrzo dolazi do njihovog propadanja. Zbog toga dolazi do poremećaja u varenju i resorpciji hranjivih materija što je manifestno kroz povraćanje i prolive. Kod manje štenadi često dolazi do ozbiljne dehidratacije. Tjelesna temperatura u većini slučajeva nije povišena ili je sasvim neznatno viša od normalne. Jaku infekciju ovim virusom je veoma teško razlikovati od infekcije parvovirusom, ali značajka koja može uputiti na razliku je leukopenia koja se kroz hematološku pretragu ne javlja kod korona virusa.
U daljem toku infekcije novostvorena antitjela će onesposobljavati dalje dejstvo virusa, a nakon otprilike sedam dana počinje obnova crijevnih resica i dolazi do stabilizacije procesa varenja i resorpcije.
TERAPIJA:
Zbog oštećenja sluznice crijeva virusom prije ili kasnije će se javiti i sekundarne bakterijske infekcije zbog čega je neophodno uključiti antibiotsku terapiju.
Terapija je obično ograničena na davanje fluida i antibiotika zbog sekundarnih bakterijskih infekcija, ukoliko je bolest jače izražena.
Pse koji su izloženu povećanom riziku od infekcije (štenad, uzgojne ženke, psi koji su u kontaktu sa većim brojem drugih pasa oni izloženi stresu) treba pravovremeno vakcinisati. Vakcina se obično daje oko šeste sedmice života sama (monovalentna) ili polivalentna zajedno sa drugim komponentama (štenećak, parvo, parainfluenca, leptospiroza).
Vakcina koja se daje zbog korona virusa nije na listi tzv. ključnih vakcina – zato za nju kažemo da je „non-core“ vakcina. Njeno davanje ovisi o epizotiološkoj situaciji u okruženju u kojem pas živi, pa se u takvim slučajevima revakciniše svake 2 godine.
Ukratko – postoje razni uzročnici proliva, pa je stoga nekada potrebno analizirati krv i stolicu kako bi se saznalo šta je tačno posrijedi. Nije dobro čekati da dođe do dehidracije, pogotovo ako je pas jako mlad ili stariji/slabijeg imuniteta.
"Hvala doktore Mirko!"
Važno:
ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara!
Ako imate pitanje za Dr. Mirka, pošaljite ga u naš Njušbox!
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro koji ste, dosadilo nam je biti vaša samoposluga za ideje.