Veterinar odgovara - što su to pododermatitisi kod pasa i kako se liječe
- font size decrease font size increase font size
S obzirom da vas je nekoliko tražilo savjet vezano za alergije na šapama, koje izgleda – bar prema vama koji ste pitali – često pogađaju bijele kratkodlake pse terijerskih pasmina, a pošto nisam veterinarske struke – našla sam “žrtvu” u liku dr.med.vet. Mirka Ćelića zaposlenog u veterinarskoj ambulanti Vet medik u Banja Luci.
Mirko je po horoskopu škorpija, studirao je na veterinarskim fakultetima u Beogradu i Sarajevu, od 2007 radi u maloj praksi - uglavnom sa psima i mačkama. Osam godina aktivno sudjeluje u kampanjama za zaštitu pasa lutalica i programima kastracija, single je (o, da moje dame) i živi s dva psa i dvije mace. Smatra da je svrha njegovog postojanja na ovoj planeti da pomaže životinjama, naročito psima. S obzirom da i ja to osjećam kao poziv (također škorpija ;)), nekako nam je valjda bilo suđeno da se prepoznamo kako bismo udovoljili vašim željama za odgovorima na pitanja o zdravstvenim problemima. Važno je samo da znate da uvijek kada nešto ne štima treba prvo potražiti pomoć veterinara - a zatim eventualno tuđa iskustva i/ili mišljenja na mreži!
Upalni proces na koži šapa naziva se pododermatitis. Termin pododermatitis ne definiše dijagnozu - ovdje se obično kaže da se radi o kliničkoj manifestaciji koja može, ali i ne mora biti udružena sa drugim simptomima. Zbog velikog broja uzroka i potencijalnih posledica veoma je važno da veterinar dobro procijeni pacijenta sa ovim stanjem.
Sa neznatnim izuzecima, većina promjena na šapama izgleda identično. Uzroci ovih promjena ipak mogu biti veoma različiti. Faktori na koje vaš veterinar treba da naročito obrati pažnju prilikom donošenja dijagnoze su starost, rasa (pasmina), oblik tijela i šapa, prisustvo drugih simptoma, trajanje, kao i broj zahvaćenih šapa.
Na zahvaćenom tkivu šapa prisutni su svrab, crvenilo, otoci sa i bez čvorića, dlaka je otpala, postoje ranice i curenje/vlaženje bistrog ili gnojnog sadržaja. Šape mogu biti veoma otečene, koža je obično vlažna zbog lizanja. U nekim slučajevima interdigitalni (među prstima) čvorići su ožiljno tkivo koje je prisutno od ranije i koje zbog svoje strukture otežava proces liječenja. Promjene se mogu javiti pojedinačno - na jednoj šapi, ali mogu nastati i na više šapa i u većem broju.
Najčešće forme pododermatitisa su:
- Alergijski dermatitis
Ovaj oblik dermatitisa na šapama je najzastupljeniji i njega još nazivamo atopijski pododermatitis. Pored alergijskog pododermatitisa, alergijskih reakcija na hranu i kontaktnog pododermatitisa uzrok promjena na šapama mogu biti sekundarne bakterijske i gljivične infekcije. Između ostalog najčešći razlozi za pojavu alergije na šapama su kontakt sa polenima različitih biljaka te sporama buđi/plijesni i grinjama iz kućne prašine. On se može proširiti pa zahvatiti i više od samih šapa, kao što možete vidjeti na slikama gore.
- Parazitski pododermatitis
Svaka hronična pojava piodermije na šapama se može posmatrati kao potencijalno parazitsko oboljenje. Uzorci kože se u praksi najčešće uzimaju u svrhu dijagnostike demodikoze. Metoda je brza, jeftina i pouzdana.
- Sterilni piogranulomatozni pododermatitis
Najčešće zastupljen kod pasa sa veoma kratkom dlakom – bulterijeri, bokseri, njemačke doge, buldozi itd. U literaturi se ovaj oblik često definiše i kao interdigitalna cista (slika gore desno) ili interdigitalni nodus sa i bez drenaže (curenja tekućine iz rane). Ovaj pododermatitis se smatra najupornijim i vrlo često bez odgovora na klasičnu terapiju. Uglavnom su afektovane prednje šape. Dijagnoza se donosi na osnovu patohistološkog nalaza.
Liječi se uglavnom hirurškim putem – hirurški laser ili tradicionalne hirurške metode. Budući da ovo stanje može imati značajan uticaj na funkciju šape, a samim tim i na kretanje psa, ovom problemu treba pristupiti veoma ozbiljno. Veliki broj uzroka mogu biti okidač za pojavu ovog stanja – određene bakterije, gljivice, patogene alge, strana tijela i paraziti. Za većinu kažemo da im se ne može precizno definisati uzrok i nazivamo ih idiopatskim. Najbolji odgovor daju na imunosupresivnu terapiju - kortikosteroide*.
Pododermatitisi kod pasa su često trajna, multifaktorska stanja koja ne reaguju na primjenu klasične terapije. Ova činjenica je veoma frustrirajuća kako za vlasnika i pacijenta tako i za veterinara. Stanje obično zahtjeva dugotrajne posjete veterinaru koje često ne rezultiraju poboljšanjem. Nakon tretmana lezije se često saniraju formiranjem ožiljnog tkiva koje zbog svoje strukture povećava sklonost ka sekundarnim infekcijama.
KLASIČNA TERAPIJA:
Prolongirana upotreba antibiotika u trajanju od 8- 12 sedmica je neophodna u slučaju dubokog bakterijskog pododermatitisa. Dramatična poboljšanja su uočljiva već dvije sedmice nakon upotrebe antibiotske terapija, ali je jako bitno da se terapija preuranjeno ne prekine.
Kod hroničnih lezija kod kojih se drenira sadržaj (serozni, gnojni, krvavi ) pomaže površinski tretman i upotreba kupki .
Tokom liječenja vlasnik treba pažljivo opservirati oboljela područija na šapama. Vlasnik će najbolje primjetiti da li je došlo do opravka ili ne. Kada se uoče veliki komedoni (začepljeni dlačni folikuli, obično crne boje ) ili otoci na šapama, kretanje psa se mora ograničiti. Psu je potrebno obezbijediti kretanje po glatkoj podlozi da bi se izbjegla oštećenja tkiva.
U slučajevima kada dolazi do sekundarnih gram–negativnih infekcija proces liječenja je jako težak i dugotrajan. U novije vrijeme ovaj problem se rješava upotrebom CO2 lasera čija je uloga da uklone devitalizovano tkivo.
Većina čitatelja postavila je ovo pitanje u proljeće i ljeto - ako postoje kliničke manifestacije koje su naveli vlasnici, uglavnom se radi o alergijskom dermatitisu koji je povezan sa određenom vegetacijom. Ovaj oblik se javlja sezonski u vrijeme kada cvate npr. ambrozija (fazanuša), u drugoj polovini jula/srpnja i prvoj polovini avgusta/kolovoza. U ovo vrijeme u ordinaciji imamo enorman broj pasa koji dolaze sa alergijskim reakcijama na koži (npr. bišoni, francuski buldozi).
Inače se smatra da oko 80 posto evropske biljne flore predstavlja alergene za psa koji je inače sklon alergijama.
U skorije vrijeme su se na tržištu pojavili kvalitetniji šamponi za frekventnu upotrebu. Ja svojim klijentima koji imaju pse sa alergijskim stanjima savjetujem kupanje nakon svakog boravka u prostorima sa bujnijom vegetacijom. Imperativ je smanjiti ili uopšte izbaciti upotrebu protuupalnih lijekova. Kao dosta korisna stvar se pokazala upotreba omega masnih kiselina (npr. riblje ulje) koje u određenoj mjeri dosta uspješno imitiraju djelovanje navedenih lijekova.
*Upotrebom kortikosteroida se postiže vrlo jako antiinflamatorno, imunosupresivno djelovanje. Mehanizam antiinflamatornog delovanja leži u nekoliko nivoa i nije jednostavan. Na jednom nivou kortikosteroidi posredno blokiraju enzim fosfolipazu A2 koja katalizuje prvi stepen sinteze tzv. “medijatora upale”, a to su leukotrieni, prostaglandini i tromboksani.
Treba reći da upotreba kortikosteroida kod određenih bolesti samo ublažava ili uklanja simptome ali najčešće ne uklanja razloge nastanka bolesti. Kortikosteroide ima smisla koristiti samo kada paralelno s liječenjem simptoma liječimo i uzrok nastanka bolesti.
Nuspojave kod sistemske upotrebe kortikosteroida su brojne i vrlo ozbiljne u slučaju dugotrajnih terapija. Primjera radi, može doći do pojave peptičkog ulkusa, Cushingovog sindroma, supresije odgovora na infekciju ili povredu, atrofije nadbubrežne žlezde, uznemirenosti, katarakte, metaboličkih poremećaja itd.
Na kraju je važno istaći da se sistemska upotreba kortikosteroida praktikuje samo kada za to postoji opravdan razlog. Svako nekritičko korišćenje kortikosteroida može imati nepovoljne posledice za naše ljubimce.
Napisao: Mirko Ćelić, dr.med.vet.
"Hvala doktore Mirko!"
Važno: ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara! Ako imate pitanje za Dr. Mirka, pošaljite ga u Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.!
A ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Mirko je po horoskopu škorpija, studirao je na veterinarskim fakultetima u Beogradu i Sarajevu, od 2007 radi u maloj praksi - uglavnom sa psima i mačkama. Osam godina aktivno sudjeluje u kampanjama za zaštitu pasa lutalica i programima kastracija, single je (o, da moje dame) i živi s dva psa i dvije mace. Smatra da je svrha njegovog postojanja na ovoj planeti da pomaže životinjama, naročito psima. S obzirom da i ja to osjećam kao poziv (također škorpija ;)), nekako nam je valjda bilo suđeno da se prepoznamo kako bismo udovoljili vašim željama za odgovorima na pitanja o zdravstvenim problemima. Važno je samo da znate da uvijek kada nešto ne štima treba prvo potražiti pomoć veterinara - a zatim eventualno tuđa iskustva i/ili mišljenja na mreži!
Upalni proces na koži šapa naziva se pododermatitis. Termin pododermatitis ne definiše dijagnozu - ovdje se obično kaže da se radi o kliničkoj manifestaciji koja može, ali i ne mora biti udružena sa drugim simptomima. Zbog velikog broja uzroka i potencijalnih posledica veoma je važno da veterinar dobro procijeni pacijenta sa ovim stanjem.
Sa neznatnim izuzecima, većina promjena na šapama izgleda identično. Uzroci ovih promjena ipak mogu biti veoma različiti. Faktori na koje vaš veterinar treba da naročito obrati pažnju prilikom donošenja dijagnoze su starost, rasa (pasmina), oblik tijela i šapa, prisustvo drugih simptoma, trajanje, kao i broj zahvaćenih šapa.
Na zahvaćenom tkivu šapa prisutni su svrab, crvenilo, otoci sa i bez čvorića, dlaka je otpala, postoje ranice i curenje/vlaženje bistrog ili gnojnog sadržaja. Šape mogu biti veoma otečene, koža je obično vlažna zbog lizanja. U nekim slučajevima interdigitalni (među prstima) čvorići su ožiljno tkivo koje je prisutno od ranije i koje zbog svoje strukture otežava proces liječenja. Promjene se mogu javiti pojedinačno - na jednoj šapi, ali mogu nastati i na više šapa i u većem broju.
Najčešće forme pododermatitisa su:
- Alergijski dermatitis
Ovaj oblik dermatitisa na šapama je najzastupljeniji i njega još nazivamo atopijski pododermatitis. Pored alergijskog pododermatitisa, alergijskih reakcija na hranu i kontaktnog pododermatitisa uzrok promjena na šapama mogu biti sekundarne bakterijske i gljivične infekcije. Između ostalog najčešći razlozi za pojavu alergije na šapama su kontakt sa polenima različitih biljaka te sporama buđi/plijesni i grinjama iz kućne prašine. On se može proširiti pa zahvatiti i više od samih šapa, kao što možete vidjeti na slikama gore.
- Parazitski pododermatitis
Svaka hronična pojava piodermije na šapama se može posmatrati kao potencijalno parazitsko oboljenje. Uzorci kože se u praksi najčešće uzimaju u svrhu dijagnostike demodikoze. Metoda je brza, jeftina i pouzdana.
- Sterilni piogranulomatozni pododermatitis
Najčešće zastupljen kod pasa sa veoma kratkom dlakom – bulterijeri, bokseri, njemačke doge, buldozi itd. U literaturi se ovaj oblik često definiše i kao interdigitalna cista (slika gore desno) ili interdigitalni nodus sa i bez drenaže (curenja tekućine iz rane). Ovaj pododermatitis se smatra najupornijim i vrlo često bez odgovora na klasičnu terapiju. Uglavnom su afektovane prednje šape. Dijagnoza se donosi na osnovu patohistološkog nalaza.
Liječi se uglavnom hirurškim putem – hirurški laser ili tradicionalne hirurške metode. Budući da ovo stanje može imati značajan uticaj na funkciju šape, a samim tim i na kretanje psa, ovom problemu treba pristupiti veoma ozbiljno. Veliki broj uzroka mogu biti okidač za pojavu ovog stanja – određene bakterije, gljivice, patogene alge, strana tijela i paraziti. Za većinu kažemo da im se ne može precizno definisati uzrok i nazivamo ih idiopatskim. Najbolji odgovor daju na imunosupresivnu terapiju - kortikosteroide*.
Pododermatitisi kod pasa su često trajna, multifaktorska stanja koja ne reaguju na primjenu klasične terapije. Ova činjenica je veoma frustrirajuća kako za vlasnika i pacijenta tako i za veterinara. Stanje obično zahtjeva dugotrajne posjete veterinaru koje često ne rezultiraju poboljšanjem. Nakon tretmana lezije se često saniraju formiranjem ožiljnog tkiva koje zbog svoje strukture povećava sklonost ka sekundarnim infekcijama.
KLASIČNA TERAPIJA:
Prolongirana upotreba antibiotika u trajanju od 8- 12 sedmica je neophodna u slučaju dubokog bakterijskog pododermatitisa. Dramatična poboljšanja su uočljiva već dvije sedmice nakon upotrebe antibiotske terapija, ali je jako bitno da se terapija preuranjeno ne prekine.
Kod hroničnih lezija kod kojih se drenira sadržaj (serozni, gnojni, krvavi ) pomaže površinski tretman i upotreba kupki .
Tokom liječenja vlasnik treba pažljivo opservirati oboljela područija na šapama. Vlasnik će najbolje primjetiti da li je došlo do opravka ili ne. Kada se uoče veliki komedoni (začepljeni dlačni folikuli, obično crne boje ) ili otoci na šapama, kretanje psa se mora ograničiti. Psu je potrebno obezbijediti kretanje po glatkoj podlozi da bi se izbjegla oštećenja tkiva.
U slučajevima kada dolazi do sekundarnih gram–negativnih infekcija proces liječenja je jako težak i dugotrajan. U novije vrijeme ovaj problem se rješava upotrebom CO2 lasera čija je uloga da uklone devitalizovano tkivo.
Većina čitatelja postavila je ovo pitanje u proljeće i ljeto - ako postoje kliničke manifestacije koje su naveli vlasnici, uglavnom se radi o alergijskom dermatitisu koji je povezan sa određenom vegetacijom. Ovaj oblik se javlja sezonski u vrijeme kada cvate npr. ambrozija (fazanuša), u drugoj polovini jula/srpnja i prvoj polovini avgusta/kolovoza. U ovo vrijeme u ordinaciji imamo enorman broj pasa koji dolaze sa alergijskim reakcijama na koži (npr. bišoni, francuski buldozi).
Inače se smatra da oko 80 posto evropske biljne flore predstavlja alergene za psa koji je inače sklon alergijama.
U skorije vrijeme su se na tržištu pojavili kvalitetniji šamponi za frekventnu upotrebu. Ja svojim klijentima koji imaju pse sa alergijskim stanjima savjetujem kupanje nakon svakog boravka u prostorima sa bujnijom vegetacijom. Imperativ je smanjiti ili uopšte izbaciti upotrebu protuupalnih lijekova. Kao dosta korisna stvar se pokazala upotreba omega masnih kiselina (npr. riblje ulje) koje u određenoj mjeri dosta uspješno imitiraju djelovanje navedenih lijekova.
*Upotrebom kortikosteroida se postiže vrlo jako antiinflamatorno, imunosupresivno djelovanje. Mehanizam antiinflamatornog delovanja leži u nekoliko nivoa i nije jednostavan. Na jednom nivou kortikosteroidi posredno blokiraju enzim fosfolipazu A2 koja katalizuje prvi stepen sinteze tzv. “medijatora upale”, a to su leukotrieni, prostaglandini i tromboksani.
Treba reći da upotreba kortikosteroida kod određenih bolesti samo ublažava ili uklanja simptome ali najčešće ne uklanja razloge nastanka bolesti. Kortikosteroide ima smisla koristiti samo kada paralelno s liječenjem simptoma liječimo i uzrok nastanka bolesti.
Nuspojave kod sistemske upotrebe kortikosteroida su brojne i vrlo ozbiljne u slučaju dugotrajnih terapija. Primjera radi, može doći do pojave peptičkog ulkusa, Cushingovog sindroma, supresije odgovora na infekciju ili povredu, atrofije nadbubrežne žlezde, uznemirenosti, katarakte, metaboličkih poremećaja itd.
Na kraju je važno istaći da se sistemska upotreba kortikosteroida praktikuje samo kada za to postoji opravdan razlog. Svako nekritičko korišćenje kortikosteroida može imati nepovoljne posledice za naše ljubimce.
Napisao: Mirko Ćelić, dr.med.vet.
"Hvala doktore Mirko!"
Važno: ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara! Ako imate pitanje za Dr. Mirka, pošaljite ga u Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.!
A ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.