Tunis očima veterinara - karavana kroz pustinju
- font size decrease font size increase font size
Piše: dr.vet.med. Vesna M., Anubis Klub
...nastavak epizode Tunis očima veterinara:
Eto nas u najfamoznoj oazi usred pustinje.
Foto Vesna M.
Milion stupnjeva u hladu uz nula vlage i lagani vjetrić su sasvim ok iskustvo za nas zimogroznjake.
Foto Vesna M.
Paun po oazici šeta napirlitan kao i svi paunovi i čoka opale voćke koje fermentiraju na tlu. Vjerojatno permapijan.
Mali zoološki sa displejem kostiju i lubanja na ulazu ulijeva veliku nadu u dobrobit životinja u nj.
Foto Vesna M.
Umjesto cvijeća na ulazu - pustinjske ruže u saksijama.
Pustinjska ruža nastaje kada nemili vjetar u zoru sa rosom naslaguje saharski pijesak na sol slane pustinje pa onda pojača i cijela stvar se prevrne prvo jednom a onda još milion puta dok se ne dotepe do neke dine gdje ju iskopaju i nose na štand za prodaju.
Prvi šou nastaje sa Marlboro škorpijom koju lik zlostavlja prstima, štapom, baca po turistima, gurka, tjera i na kraju spakira natrag u Marlboro kutiju koju ova više nego rado prihvati kao alternativu prije navedenom.
Foto Vesna M.
Deva, jednogrba pa ju zovu dromedar, spava otvorenih usta.
Foto Vesna M.
Lešinari, golih lica ali ne i lijepih čate na podu jer izbora nemaju. Dođu malo vidjeti objektiv kamerice jer ptičice vole sjajno.
Hijena, jedna jedina, leži i spava na plus milion.
Feneci, zmije, škorpije, veliki žohari, nekakva antilopica i voila.
Foto Vesna M.
Sve u malim kavezima, sa nula vode, malo hrane i u sveopćoj dosadi.
Kretenski turist koji divljački lupa po rešetkama da isprovocira kozoroga. Protrčavam i bježim.
Foto Vesna M.
Par kilometara dalje karavana. Petesetak devana, dromedara zapravo, sa samarima čeka slijedeći turistički teret.
Imaju pletene ulare, oni dobri, imaju i žicu kroz nos provučenu, oni neposlušni.
Svi su označeni.
Nema tamo žigosanja, kao kod nas.
To se, brate, nožem ureže simbol i nema da se ne vidi.
Ne znam jel' mi manje milo prvo ili drugo.
Ima prekrasnih paperjastih devana koji šetkaju po pustinji bez beda.
Ima jedan s ogromnim tumorom što mu visi s vrata.
Oni educiraniji imaju ušne markice kao naše krave.
Jedan je šugav. Ima pokoju dlačicu na sebi i opasnost je za druge.
Ali tko bi to tamo znao.
Nekoliko ih je šepavih.
Većina je u redu, svaki vlasnik po 2-3 ima. Na leđima samari. Drvene gredice spojene okovima, za devane vezane špagama.
Podloške, ono što mi u civiliziranom svijetu zovemo podsedlice, napravljene od stare odjeće UNICEF-a ili stvari koje izgube turisti. Vire prugice, točke, rajsferšlusi, dugmad, kupaonski tepihići...moja jakna koju sam pogubila (da, ima idiota koji nose jaknicu u pustinju za svaki slučaj) sada vjerojatno isto živi na devanu dromedarnom.
Turiste trpaju po težini, izrazu lica, nabrijanosti.
Lik od sto i kusur kila bez beda sjeda na tankonogu pustinjsku lađu i čeka da ga se nosa.
Opet okrećem očima.
Mi smo dobili neku finu gospodu devane.
Foto Vesna M.
Žderala sam jabuku kad smo stali zapaliti na dini i moj devan je oformio najmiliju deveću facicu sa mondiš trepuškama u svrhu žicanja.
Pitam njegovog Muhameda jel mu smijem dati - kaže, slobodno. Uz'o, pljun,o.
Smije se muhamed, kaže nisu gladni.
Lijepo, rekoh.
Onaj parkiran iza još miliju facu.
Foto Vesna M.
Taj je bome oždro.
Jedan devam odbija se ustati i nositi debelog turista natrag.
Najnadrkanije face urla na svog Mudžahedina i svadja se.
Ovaj ga šuta U JAJA!!!
Blokiram scenu da mi ne uništi godišnji.
Ne mogu napraviti baš ništa.
Uspješno blokiram da ne nastupi gnjev i očaj.
Foto Vesna M.
Šetnjica na devicama bila je baš lijepo iskustvo.
Oko nas su jahali Mudžahedini na konjima.
Konji su mali ali prekrasni. Da su u dobrom stanju, pa jesu.
Da ih naganjaju po toj sunčobi cijeli dan i daju debelim turistima gore i onda još sjede skupa s njima da isti ne opadnu...pa i to.
Odbijam konja iako obožavam konje. Odbijam konja baš zato što obožavam konje.
Stali smo na povratku kraj jedne rimske arene.
Nisam znala da ima toga u pustinji.
Blizu stajališta stiže deda sa mazgom.
Mazga sjajna k'o pasja kesa, deda ju parkira, skida samar, pomazi.
Baš onako fino i s poštovanjem.
Imao je i devu.
I ona prekrasnog izgleda, kvrgave devaste glave sa mini ušima, pustinjska kraljica.
I jasno mi je zašto ih tako zovu.
Imaju pogled Marije Antoanete dok ju paor moli za parče kruha.
Ajdongivafak pogled.
Savršen.
Sa najduljim trepuškama.
Predivne.
Drugi seronja dovodi beba devu.
Nosi bočicu mlijeka s dudom a mala devica trči za njim i žica.
Ona 'oće, on joj ne da.
Naplaćuje turistima da ju hrane.
Fuj smeće.
Foto Vesna M.
Opet klinčadija sa fenecima i sokolovkama. Jadno.
Ima onaj znak na cesti koji svi manje više ignoriramo jelte, pazi divljač. E imaju i oni - pazi deva. Najkul.
Sve u svemu Tunis nije bio izlet planiran za razgledavanje egzotične živadije.
Bio je kratko ljetovanje namijenjeno da zamijeni Jadran.
Ispao je puno više i sasvim slučajno.
Za razliku od Nepala, komarca nismo vidjeli.
Ali ni puno drugih životinja.
One koje jesmo nisu bile u super stanju osim njih nekoliko.
Stada deva koja pasu iz cestu izgledala su nadnaravno.
A još se nadnaravnijom činila mogućnost preživljavanja na tih nekoliko bodljikavih travki koje rastu iz pijeska.
Tunis je predivan, drugačiji, surov, jeftin i svakako vrijedan tog iskustva.
Slijedeća destinacija...Palau.
Guglajte :)
...nastavak epizode Tunis očima veterinara:
Eto nas u najfamoznoj oazi usred pustinje.
Foto Vesna M.
Milion stupnjeva u hladu uz nula vlage i lagani vjetrić su sasvim ok iskustvo za nas zimogroznjake.
Foto Vesna M.
Paun po oazici šeta napirlitan kao i svi paunovi i čoka opale voćke koje fermentiraju na tlu. Vjerojatno permapijan.
Mali zoološki sa displejem kostiju i lubanja na ulazu ulijeva veliku nadu u dobrobit životinja u nj.
Foto Vesna M.
Umjesto cvijeća na ulazu - pustinjske ruže u saksijama.
Pustinjska ruža nastaje kada nemili vjetar u zoru sa rosom naslaguje saharski pijesak na sol slane pustinje pa onda pojača i cijela stvar se prevrne prvo jednom a onda još milion puta dok se ne dotepe do neke dine gdje ju iskopaju i nose na štand za prodaju.
Prvi šou nastaje sa Marlboro škorpijom koju lik zlostavlja prstima, štapom, baca po turistima, gurka, tjera i na kraju spakira natrag u Marlboro kutiju koju ova više nego rado prihvati kao alternativu prije navedenom.
Foto Vesna M.
Deva, jednogrba pa ju zovu dromedar, spava otvorenih usta.
Foto Vesna M.
Lešinari, golih lica ali ne i lijepih čate na podu jer izbora nemaju. Dođu malo vidjeti objektiv kamerice jer ptičice vole sjajno.
Hijena, jedna jedina, leži i spava na plus milion.
Feneci, zmije, škorpije, veliki žohari, nekakva antilopica i voila.
Foto Vesna M.
Sve u malim kavezima, sa nula vode, malo hrane i u sveopćoj dosadi.
Kretenski turist koji divljački lupa po rešetkama da isprovocira kozoroga. Protrčavam i bježim.
Foto Vesna M.
Par kilometara dalje karavana. Petesetak devana, dromedara zapravo, sa samarima čeka slijedeći turistički teret.
Imaju pletene ulare, oni dobri, imaju i žicu kroz nos provučenu, oni neposlušni.
Svi su označeni.
Nema tamo žigosanja, kao kod nas.
To se, brate, nožem ureže simbol i nema da se ne vidi.
Ne znam jel' mi manje milo prvo ili drugo.
Ima prekrasnih paperjastih devana koji šetkaju po pustinji bez beda.
Ima jedan s ogromnim tumorom što mu visi s vrata.
Oni educiraniji imaju ušne markice kao naše krave.
Jedan je šugav. Ima pokoju dlačicu na sebi i opasnost je za druge.
Ali tko bi to tamo znao.
Nekoliko ih je šepavih.
Većina je u redu, svaki vlasnik po 2-3 ima. Na leđima samari. Drvene gredice spojene okovima, za devane vezane špagama.
Podloške, ono što mi u civiliziranom svijetu zovemo podsedlice, napravljene od stare odjeće UNICEF-a ili stvari koje izgube turisti. Vire prugice, točke, rajsferšlusi, dugmad, kupaonski tepihići...moja jakna koju sam pogubila (da, ima idiota koji nose jaknicu u pustinju za svaki slučaj) sada vjerojatno isto živi na devanu dromedarnom.
Turiste trpaju po težini, izrazu lica, nabrijanosti.
Lik od sto i kusur kila bez beda sjeda na tankonogu pustinjsku lađu i čeka da ga se nosa.
Opet okrećem očima.
Mi smo dobili neku finu gospodu devane.
Foto Vesna M.
Žderala sam jabuku kad smo stali zapaliti na dini i moj devan je oformio najmiliju deveću facicu sa mondiš trepuškama u svrhu žicanja.
Pitam njegovog Muhameda jel mu smijem dati - kaže, slobodno. Uz'o, pljun,o.
Smije se muhamed, kaže nisu gladni.
Lijepo, rekoh.
Onaj parkiran iza još miliju facu.
Foto Vesna M.
Taj je bome oždro.
Jedan devam odbija se ustati i nositi debelog turista natrag.
Najnadrkanije face urla na svog Mudžahedina i svadja se.
Ovaj ga šuta U JAJA!!!
Blokiram scenu da mi ne uništi godišnji.
Ne mogu napraviti baš ništa.
Uspješno blokiram da ne nastupi gnjev i očaj.
Foto Vesna M.
Šetnjica na devicama bila je baš lijepo iskustvo.
Oko nas su jahali Mudžahedini na konjima.
Konji su mali ali prekrasni. Da su u dobrom stanju, pa jesu.
Da ih naganjaju po toj sunčobi cijeli dan i daju debelim turistima gore i onda još sjede skupa s njima da isti ne opadnu...pa i to.
Odbijam konja iako obožavam konje. Odbijam konja baš zato što obožavam konje.
Stali smo na povratku kraj jedne rimske arene.
Nisam znala da ima toga u pustinji.
Blizu stajališta stiže deda sa mazgom.
Mazga sjajna k'o pasja kesa, deda ju parkira, skida samar, pomazi.
Baš onako fino i s poštovanjem.
Imao je i devu.
I ona prekrasnog izgleda, kvrgave devaste glave sa mini ušima, pustinjska kraljica.
I jasno mi je zašto ih tako zovu.
Imaju pogled Marije Antoanete dok ju paor moli za parče kruha.
Ajdongivafak pogled.
Savršen.
Sa najduljim trepuškama.
Predivne.
Drugi seronja dovodi beba devu.
Nosi bočicu mlijeka s dudom a mala devica trči za njim i žica.
Ona 'oće, on joj ne da.
Naplaćuje turistima da ju hrane.
Fuj smeće.
Foto Vesna M.
Opet klinčadija sa fenecima i sokolovkama. Jadno.
Ima onaj znak na cesti koji svi manje više ignoriramo jelte, pazi divljač. E imaju i oni - pazi deva. Najkul.
Sve u svemu Tunis nije bio izlet planiran za razgledavanje egzotične živadije.
Bio je kratko ljetovanje namijenjeno da zamijeni Jadran.
Ispao je puno više i sasvim slučajno.
Za razliku od Nepala, komarca nismo vidjeli.
Ali ni puno drugih životinja.
One koje jesmo nisu bile u super stanju osim njih nekoliko.
Stada deva koja pasu iz cestu izgledala su nadnaravno.
A još se nadnaravnijom činila mogućnost preživljavanja na tih nekoliko bodljikavih travki koje rastu iz pijeska.
Tunis je predivan, drugačiji, surov, jeftin i svakako vrijedan tog iskustva.
Slijedeća destinacija...Palau.
Guglajte :)