Menu

Ovčarski psi i ovčarenje, 1.dio

Alen Mareković je godinama član agility reprezentacije Hrvatske, bio je višestruki prvak i trener u tom sportu, zatim član te predsjednik Povjerenstva za agility, delegat u FCI agility komisiji, međunarodni agility sudac, a kako se osim agilityja bavi i radom s ovčarskim psima te je jedan od rijetkih Hrvata koji se i natjecateljski okušao u tome, a uz to uzgaja Hrvatske ovčare i Graničarske kolije - stvarno je kao stvoren da nam predstavi rad s ovčarskim psima, ne samo kao djelatnost, već i kao natjecateljski sport.

AlenMyf

Napisao: Alen Mareković

Značajke ovčarskog psa


Temperament u ovčarskih pasa je njihova vrlo važna značajka. Temperament, koji je usko vezan s nagonom, kombinacija je brojnih faktora koji oblikuju pseću osobnost. Često, kombiniran s određenim stupnjem nagona za podređenjem, temperament daje «tvrdog» ili «mekog» psa:

  • Samostalan tip vođe čopora je često smion i hrabar, ali je tvrd i težak za školovanje.
  • Vrlo podredljiv pas, iako lako odgojiv, često je mekan i može mu manjkati «hrabrosti» kada je pred izazovom.
  • Hrabar, samosvjestan pas česće će biti bolji radni pas nego plah ili preagresivan pas. Urođena sposobnost za rad sa stokom ili talentiranost je produžetak ovčarskog nagona i odnosi se na sposobnost psa da «čita» stoku i situacije te primjereno reagira. Upravo ta urođena želja psa za radom s ovcama je pretpostavka uspješnog školovanja - dok neki ovčarski psi žele raditi toliko jako da čak zanemaruju hranu i spavanje, drugi vole raditi, ali se lako i ostavljaju stoke. Pas kojem nedostaje želja za radom sa stokom ne može se školovanjem obučiti za dobrog ovčarskog psa.

shutterstock 490966456 copy
"A daaaaj, ne daaa mi seee...."

Dobar urođeni radni nagon ovčarskog psa nije a priori i mjerilo njegove inteligencije. Pojam inteligencija kod pasa najčešće se rabi kao ocjena njegove sposobnosti za školovanje, odnosno sposobnosti da brzo uči:

  • Inteligentan pas je lakši za školovanje te se spremnije prilagođava različitim situacijama.
  • I «glup» pas s dobrim ovčarskim nagonom biti će jednako radišan kao i pas s naglašenom inteligencijom.
  • No, ako je ovčarski pas dovoljno podredljiv da spremno udovoljava svom vlasniku, veća inteligencija psa doprinijeti će njihovoj boljoj suradnji.

Važan čimbenik inteligencije je i sposobnost koncentracije psa, tj. sposobnost psa da duže vrijeme usmjeri svoju pažnju prema nekom zadatku. Kod školovanja je to posebno važno, jer ponekad pas neće odmah shvatiti značenje nove zapovijedi i treba istu vježbu više puta ponoviti, kako bi je pas dobro zapamtio.

Treba znati da su razlike stupnja izraženosti ovčarskog nagona prisutne i između različitih pasmina kao i unutar pojedine pasmine u ovisnosti o uzgojnim linijama.

Općenito, pse ovčarskih pasmina možemo kategorizirati prema tome da li su oni više «sakupljači» ili «tjerači», iako se kod različitih pasmina može vidjeti različiti stupanj jednog ili oba ova nagona:
  • Psi sakupljači imaju izraženiji nagon okupljanja i okruživanja stada.
  • Psi tjerači gone ili tjeraju stoku od vodiča s malo želje ili bez želje da ih skupe i dovedu natrag.

Bez obzira na pasminske i individualne značajke svaki dobro školovani ovčarski pas mora djelovati blagotvorno na stado te mora biti sposoban i okupljati i tjerati stado.

XXDSC04765

Nekada je ovce potrebno i malo - gricnuti! Iz foto arhive Alena Marekovića

Odabir i odgoj ovčarskog psa

Ovčarski psi su općenito vrlo inteligentne životinje s velikom željom za upravljanjem stadom. Međutim, zbog individualnih razlika među njima odabir odgovarajućeg kvalitetnog šteneta je važan i odgovoran zadatak. Stoga prije nabavke šteneta treba analizirati potrebe vodiča. Preporučljivo je da ovčarski pas bude «svestran», tj. da se spremno prilagođava svim vidovima rada sa stadom te s različitim tipovima i pasminama ovaca.

Urođen nagon za rad s ovcama je nasljedna karakteristika te je bitno izabrati štene od radnih roditelja. Stoga ne samo da bi i otac i majka šteneta i sami trebali biti dobri radni psi, već bi morali također biti uzgojeni od pasa iz pouzdanih radnih linija.

shutterstock 148208201


Neki štenci su hrabri i otvoreni prema nepoznatim ljudima, dok su drugi nesigurniji i više su «pas za samo jednu osobu». Sa sramežljivim i mekanim psom je potrebno više brige kako bi stekao samopouzdanje potrebno za rad. Iako i jedni i drugi mogu postati odlični ovčarski psi možda je najbolje izabrati štene koje se previše ne izdvaja od legla, već prati, sluša i odmjerava sve što se oko njega događa. Presmiona štenad često su predominantna, što kasnije može prouzročiti sukobe tijekom školovanja.

I temperament šteneta mora odgovarati novom vlasniku. Vodič i pas moraju se slagati tijekom školovanja i rada sa stadom. Iz tog razloga, prije nego se štene izabere, korisno je upoznati roditelje šteneta, ali po mogućnosti i ostale pse njima slične genetske podloge, odnosno dobro upoznati i samu pasminu.
Pri školovanju vodič će uvijek postići najbolje rezultate s psom koji mu se sviđa od samog početka. Ako se uspostavi da postoji sukob temperamenata između vodiča i psa, to ne znači nužno da je pas loš. On, naime, može postati izuzetno dobar radni pas s vodičem koji ima drukčiju osobnost i pristup, stoga je i temperament jedan od faktora koje treba uzeti u obzir prilikom odabira šteneta.


Uz brojne aspekte o kojima treba voditi računa prilikom odabira radnog ovčarskog psa, prednost je ako se izabrere štene iz legla od inteligentnih i dokazano dobrih radnih ovčarskih pasa.

Nakon što se štene izabere i dovede kući, treba ga socijalizirati, što znači omogućiti mu da se susretne s raznim novim stvarima, ljudima i situacijama. Samo dobro socijalizirano štene izrast će u psa sigurnog u sebe. Kako se tu radi o ovčarskom psu, korisno je štene povremeno voditi na pašnjake, stočarske sajmove i sva druga mjesta na kojima će raditi kao odrasli pas. No štene ne treba stalno držati uz stado, kao kakvog pastirskog čuvarskog psa, jer je to vrlo često kontraproduktivno.

Također se treba svakodnevno baviti sa štenetom, a ne ga prepustiti samom sebi. Pritom treba biti dosljedan i nikad ne dopustiti štenetu da radi ono što neće smjeti raditi kao odrasli pas. Štene treba uvijek držati na oku, a kada ga se ostavlja samog treba biti smješteno na sigurno mjesto gdje neće biti u mogućnosti steći loše navike ili napraviti kakvu štetu.

Štenetu treba dati ime koje za radnog psa treba biti kratko i lako za izgovaranje. Ono će se najlakše naučiti odazivati na svoje ime prilikom donošenja hrane. Osim imena bitno je da štene od rane mladosti nauči razlikovati različite tonove ljudskog glasa, u prvom redu kada je čovjek zadovoljan, a kada nezadovoljan njime. To je temelj dobrog odgoja budućeg ovčarskog psa.

shutterstock 90038623

"Evo, čekam!"

U dobi od šest ili sedam mjeseci štene bi trebalo biti živahno, sigurno u sebe, dovoljno zainteresirano za ovce i trebalo bi već znati osnovne zapovijedi: «Dođi», «Stani» i «Čekaj». Te tri zapovijedi poslušnosti su osnovne i neophodne zapovijedi u ranoj fazi rada s ovcama. Bolje je da pas te zapovijedi nauči na pozitivan način, tako da ga se nagradi kada posluša, nego da ga se prisiljava da ih izvrši. Mora biti jasno da je, na primjer, «Stani» zapovijed, a ne kazna. Ipak suština je da pas shvati da mora poslušati, jer kad u prisustvu ovaca nagoni prorade, nikakvo nagrađivanje naješće ne pomaže.


Školovanje ovčarskog psa

Dob

Ima puno različitih mišljenja o tome u kojoj dobi treba početi školovati ovčarskog psa. Iako već u dobi od tri mjeseca mnoga štenad pokazuju prirođeni ovčarski nagon pokušavajući tjerati ili okupljati sve što se miče, obično sa školovanjem ne bi trebalo početi prije otprilike desetog mjeseca starosti psa, jer većina pasa prije te dobi nije dovoljno odrasla da podnese napor svakodnevnog vježbanja.

Također mladi pas treba biti u dobi kad je fizički brži od ovaca, kako vježbanje ne bi preraslo u frustraciju.
Postoje znatne razlike između pasmina i pojedinih jedinki unutar svake pasmine tako da je s psima pasmina koje rano sazrijevaju ili naginju oštrini, korisno školovanje započeti nešto ranije.
Npr. kod nas će pastir povesti štene hrvatskog ovčara sa sobom na pašnjak već u dobi od tri do četiri mjeseca. Glavni pokazatelji da štene još nije spremno za školovanje su uplašenost šteneta kad vidi ovce, brzo gubljenje koncentracije i zanimanje za nešto drugo, a ne za stado.


Kao pomagalo pri školovanju mladog ovčarskog pas često se koriste pastirski štap, «šuška» i «puštalica».

xDSC04767
Iz foto arhive Alena Marekovića

Pastirski štapovi su najčešće izrađeni od lijeske ili bambusa.


MawlchToss DSC3646
Iz foto arhive Alena Marekovića

«Šuška» je smotana plastična vreća od umjetnog gnojiva ili pseće hrane
.
I pastirski štap i «šuška» koriste se da bi se na početku školovanja odvratilo psa od zalijetanja u stado.

nl21 47bf sheep

Štap služi i za hvatanje ovaca

Neiskusni vodiči često imaju poteškoća pri otkapčanju povodnika sa svojih pasa kada je na njih red da vježbaju. Dok skinu povodnik ovce već «odšetaju» sa sredine pašnjaka, vodiči izgube samopouzdanje, a psi interes. Zato je od povodnika bolje koristiti «puštalicu».

MarktNeuhodisxDSCN2329
Povodnici su samo za iskusne - kao Alen! Iz foto arhive Alena Marekovića

To je komad užeta ili gurtne, koji se provuče kroz pseću ogrlicu, a oba kraja drže se u jednoj ruci. Nakon dolaska na pašnjak (mjesto za vježbu) pas se pušta u rad s ovcama na način da se jedan kraj «puštalice» jednostavno ispusti iz ruke te se «puštalica» izvuče iz ogrlice. Ovako se ne mora vodič saginjati, držati psa za ogrlicu i natezati se s uzbuđenim mladim psom koji se otima.
Kada se, idući k ovcama na pašnjak, prolazi s mladim psom kroz vrata ograde bitno ga je imati pod kontrolom. Tu je ponovo «puštalica» od velike pomoći pri učenju šteneta da mora mirno čekati da vodič prvi prođe kroz vrata.

shutterstock 588241643


Ovce


Da bi bio svestran, pas mora biti školovan s raznim tipovima ovaca. Tako će se naučiti prilagoditi i biti koristan u svim situacijama.
Prema reakciji na psa ovce se dijele na teške i lake:

  • Teške su one koje manje reagiraju na psa i češće radije samo stoje i gledaju ga, nego što se miču od njega. To su obično ravničarske pasmine poput Suffolka, Border Leicestera i Texela.
  • Lake ovce su živahne i brze u svojim reakcijama, plašljive su i nepredvidljive te češće bježe od psa. To su uglavnom ovce poput naše Pramenke.

Idealni broj ovaca s kojima se preporuća vježbati na početku školovanja psa je oko deset, a nikad ih ne bi smjelo biti manje od pet.

Iako je poželjno da pse kroz školovanje naučimo da rade sa svim tipovima i pasminama ovaca, ovce korištene u početnim lekcijama trebaju se moći lako kontrolirati i ne smiju biti agresivne. U protivnom, manje iskusni psi mogu biti upropašteni za rad, ako ih ovce napadnu ili udare. Iako iskusniji psi moraju biti dovoljno čvrsti da se odupru takvom izazovu, štenad treba pogotovo držati dalje od tvrdoglavih ovaca, naročito od ovnova i ovaca s mladim janjcima.

shutterstock 122594032

"Je li mali, čiji si ti?"

Kako za početak školovanja ovčarskih pasa ne treba izabrati ovce koje će se suprotstavljati, tako ne bi trebalo koristiti ni one koja će od straha pobjeći čim vide psa.

Poželjno je da su ovce koje se koriste za školovanje naviknute na rad s psima. Takve ovce pas će lako pokrenuti, a one će se najčešće držati vodiča. Takve, vrlo pitome ovce, su odlične za rad u prvo vrijeme. No, ako se koriste predugo daju krivi osjećaj sigurnosti. Doima se da pas zna što radi, dok zapravo, ovce su toliko pitome da za njihovo ponašanje nije presudno što pas radi.

shutterstock 285002138

"Ma oni samo misle da smo mi ovce! U stvari zezamo pse..."

Mjesto za vježbanje

U našim krajevima je uobičajeno da pastiri mladog psa vode sa sobom na pašu te ga podučavaju radu s ovcama na mjestu na kojem se zateknu. Sigurno je, međutim, da su velike površine poput ograđenih pašnjaka najbolja mjesta za školovanje ovčarskih pasa. Takav, dovoljno velik, potpuno ograđen prostor pruža sigurnost, a ipak daje dovoljno manevarskog prostora. Vježbanje s psom na malim prostorima je neprikladno, jer rad u neposrednoj blizini ovaca previše uznemirava stado.

Komunikacija

Principi zapovijedanja psu kada radi s ovcama slični su onima u svakodnevnom životu. Bitno je da svaka zapovijed bude dovoljno različita od drugih kako bi je pas lakše razlikovao. Osnovne zapovijedi su za zaustavljanje i pokretanje psa, za okruživanje u smjeru kazaljke na satu i obrnuto od kazaljke na satu, za promjenu brzine kretanja psa te za prestanak rada.



Zapovijedi rukom mogu činiti cijeli zasebni način upravljanja ovčarskim psom, no češće se koriste kao pomoć prilikom davanja zapovijedi glasom ili zviždukom.
Činjenica da se s ovčarskim psima može upravljati i samo sa zapovijedima rukom korisna je u situacijama slabe čujnosti zbog vjetra. Tom prilikom vodič pokazuje rukom u kojem pravcu želi da pas ide. Moguća je i upotreba štapa kako bi se pojačali (naglasili) signali koji se daju rukom.


Zapovijedanje glasom podrazumijeva uporabu različitih riječi za različite naredbe. Bitno je i da se same zapovijedi različito intoniraju. Ton pokazuje psu hitnost kojom neku zapovijed treba izvršiti i često je značajniji od same zapovijedi. Vikanje treba izbjegavati.
Zapovijedi glasom koje se najčešće koriste su «Ajde», «Stani», «Na desno» ili «Okruži lijevo», «Polako» te u svijetu uobičajene engleske naredbe poput «Lie Down», «Come Bye», «Away To Me», «Walk On» i «That'll Do».


Zapovijedi zviždukom mogu se koristiti vrlo efikasno, jer se jasan zvižduk čuje na većoj udaljenosti nego ljudski glas.
Osim toga, za razliku od glasa, kod zvižduka psa neće zamjetiti eventualnu frustriranost vodiča, koja samo smeta pri školovanju. Bitno je da vodič zna sa sigurnošću proizvesti nekoliko bitno različitih zvukova. Pri tom se koristi usnama, jezikom, prstima ili raznim zviždaljkama. Od zviždaljki u najčešćoj upotrebi su plosnate pastirske zviždaljke od plastike ili metala.



Ponavljanje neke zapovijedi za vrijeme dok mladi pas izvršava željenu radnju pomoći će da je pas brže zapamti. U kasnijoj fazi ponavljanje zapovijedi bez potrebe treba izbjegavati, jer takve naredbe pas počinje ignorirati. Važno je da ovčarski psi ne postanu previše «mehanički». Oni u radu moraju koristiti (zadržati) svoju nagonsku inicijativu i predosjećaj, jer vodič ne može predvidjeti ponašanje stada u svakom trenutku. Često pas mora reagirati brže no što vodič može dati zapovijed, naročito s «lukavim» ili «poludivljim» ovcama te na velikoj udaljenosti od vodiča.

Početak školovanja

Kada se vrlo mlado štene pušta prvi puta ovcama, može mu se dozvoliti da među njima slobodno trči rastjerujući ih zabavljajući se neko vrijeme. Svrha ovakvog upoznavanja s ovcama je da pas poveže stado s užitkom, da bude motiviran i da stvori interes za ovcama.


Ovaj mali talent ima samo 9 tjedana!

U tom prvom kontaktu s ovcama može se «pročitati» štene: Da li laje ili je tiho? Da li grize? Koliko mu je jak prirođeni nagon za okupljanjem? Koliko prirođenog talenta pokazuje?
Takvo slobodno ponašanje šteneta, s ciljem da se uoče njegove prirodne osobitosti, preporuča se samo prilikom prvih upoznavanja s ovcama.
Početkom ozbiljnih vježbi takvo ponašanje treba onemogućiti, jer ako pređe u naviku, teško se ispravlja. Prisutno je i mišljenje da se štenetu nikad ne smije dozvoliti da lovi ovce i tako se zabavlja u ime «stvaranja interesa», jer da je šteta koja se na taj način može učiniti radnoj sposobnosti šteneta često nepopravljiva. No činjenica je da prije bilo kakvog rada štene treba «uključiti» svoj ovčarski instinkt, a jedno-dva puštanja da se slobodno «zabavlja» može tome pomoći.


Na početku ovčarskog školovanja korisno je, uz štene koje se obučava, imati prisutnog i starijeg, iskusnog psa. Često će pastir uzeti npr. mladog hrvatskog ovčara prije nego što onemoća onaj kojeg još koristi u radu. Mladi će se pas, kao pomoćnik, upućivati na izvršavanje zadatka zajedno sa starim i tako osposobljavati za rad. To je česta praksa u Hrvatskoj. No upitno je koliko će štenetu ili mladom psu rad sa starijim psom zbilja koristiti. Mladi pas bi trebao biti obučavan sam, a stariji može služiti samo kao ispomoć, da ovce drži pod kontrolom kada je to potrebno.


Mali Boomer uči od svog tate


Ako vodič nema ni starijeg uvježbanog psa niti svoje «uvježbane» ovce, koje su navikle na rad s psima, postoji alternativni način upoznavanja mladog psa po prvi put sa ovcama. Metoda se sastoji u tome da se nekoliko ovaca zatvori u mali, čvrsti, kružni obor postavljen u sredinu pašnjaka. Tada se mladog psa pušta ovcama, koje su sigurne unutar obora. Pas može vidjeti ovce, ali ih ne može natjeravati niti gristi. Tako su ovce na jednom mjestu i manje su uznemirene nego ako ih pas ganja po cijelom pašnjaku. Olakšana je i kontrola psa i promatranje njegovih reakcija. Takav okrugli obor preporuča se koristiti u početnom upoznavanju svih pasa s ovcama, poglavito ako se počinje raditi s nekom drugom pasminom pasa osim graničarskog kolija ili kelpija.

ValmaSAVE0017

Iz foto arhive Alena Marekovića

Tijekom prvog uvođenja psa ovcama, glavni cilj je da pas počne okruživati stado.
Na početku, psu se dozvoljava da sam izabere smjer okruživanja, bez obzira da li će to biti u smjeru ili obrnuto od smjera kazaljke na satu. Kasnije tijekom vježbe se mijenja smjer kruženja i to nekoliko puta tijekom jedne lekcije. Prvi trening traje najviše 10 minuta.


...a onda jednog dana psi mogu izvesti ovo....


Kod nekih pasa ili pasmina, kod kojih primjetimo da je više izražen «tjerački» dio ovčarskog nagona, okruživanje može biti prezahtjevno u toj prvoj fazi, tako da s njima treba početi s jednostavnom vježbom «praćenja» stada, kad je je vodič s jedne strane, a pas s druge strane stada koje se kreće za vodičem.

Bitno je da vodič u nijednom trenutku ne izgubi strpljenje. Ako postoji i mala opasnost da bi se to moglo desiti, bolje je prekinuti s radom, odmoriti se i razmisliti gdje i zašto su stvari krenule krivo da ih se ne ponovi. (ovo načelno vrijedi za sve što želite psa naučiti, op.ur.)

U početku, mladi ovčarski pas će u potpunosti raditi na osnovu svog nagona i talenta. To je stanje zvano kao «nagon prije zapovijedi» (ponekad i usprkos zapovijedi!). Ako vodič dosljedno daje do znanja psu kada je zadovoljan s njegovim radom, a kada nije, postepeno će biti u mogućnosti upravljati psećim urođenim nagonom te koristiti taj nagon i sposobnosti da bi pas radio za njega i s njim dok upravlja stadom.

Često pas neće pružiti svoj maksimum nepoznatoj osobi pa čak i drugom članu obitelji kojeg ne smatra svojim vodičem. Pas mora biti prisno povezan sa svojim vodičem. Mora ga voljeti i poštivati, a to su osobine koje će se produbljivati i biti unaprijeđene kako vrijeme i školovanje prolazi.

Psi nekih pasmina, poput hrvatskog ovčara, raditi će samo za jednog vodiča, dok ostali ljudi za njih neće predstavljati ništa. Ako promjene vlasnika trebat će im dugo vremena da se prilagode. Drugi, npr. graničarski koliji, će pak takvu promjenu prihvatiti «bezbolno».

O školovanju za ovčarenje čitajte u nastavku.
A o povijesti i o vrstama ovčarskih i stočarskih pasa u međuvremenu možete čitati ovdje.

Naslovnicu fotografirao: Alen Mareković


KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK