PASOS - S.O.S. za starije pse i rekonvalescente
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
U zadnje se vrijeme počinjem suočavati s činjenicom da Liza stari. Ona je moj prvi veliki pas i već se unaprijed užasavam trenutka kada će joj kretanje postati otežano, pošto već godinama promatram kako svi Njufići, Labradori, Retrieveri i slični veliki psi u kvartu nakon nekoliko mjeseci što su ih počnu izdavati stražnje noge, samo – nestanu. No ima izuzetaka - usjećanju mi je najviše ostao jedan Njemački ovčar čiji je vlasnik živio na 4. katu u zgradi bez lifta iznad livadice – čovjek se potrudio da napravi sistem uz pomoć boksa i vinča kako bi psa u tom boksu spustio s balkona dolje na travu...mislim da je to potrajalo čak i godinu dana prije nego što je pas uginuo.
Mali psi nemaju baš takve lokomotorne poteškoće u starosti pošto im pritisak na zglobove nije toliki (ukoliko nisu izrazito debeli), a s druge strane, vlasnici ih lako nose u rukama. Daisy, Lizina tri godine starija prijateljica s kojom je išla na fizioterapiju na Veterinarski fakultet kod dr. Vrbanca, zadnjih je mjeseci imala pomagalo poput orme za kukove, uz pomoć kojeg ju je moj prijatelj potpomagao kako bi se popela na 1. kat. Sjećam se da je to dosta skupo platio i morao je naručiti iz Amerike, pa je još i zapelo na carini...ukratko, dosta se namučio i izgubio na vremenu, pa se također priručno snalazio uz pomoć ručnika koji bi joj provukao ispod trbuha kako bi je održavao stabilnom kada bi hodala.
Sada takvo pomagalo možete kupiti preko Fb stranice PASOS, odnosno njihove web stranice, kao i na br. tel. +38595 199 98 53 - zvati iza 17 sati
Pasos izrađuju “nosiljke” koje pomažu starijim psima koji boluju od artritisa, displazije kukova ili degenerativne mijelopatije. Isto tako pomažu psima koji imaju problema s kralježnicom ili se možda oporavljaju od ozljede ili operacije, te ne mogu bez pomoći ustati, hodati po stepenicama, samostalno stajati, uspeti se ili sići iz auta, slabi su na stražnje noge ili nestabilni kada stoje.
Upitali smo Mirelu Štimac, začetnicu Pasosa, kako je došla na ideju da počne izrađivati ovakve proizvode, predosjećajući da je vjerojatno imala vlastito tužno iskustvo s psom:
“Da, ideja se rodila iz čiste potrebe – naime, imali smo problem sa zglobovima i kukovima našeg tada 13 godina starog zlatnog retrivera.
Ali je jednog dana naprosto odbio sići niz stepenice iz kuće u vrt. Tata je otišao na put i mi smo mislili da to on nešto izvodi zato što tate nema, pošto je obično upravo on stalno šetao Alija.
Ali je stao pred prvu stepenicu kao da je nad provalijom. Za ništa na svijetu nije htio zakoračiti na tu stepenicu, stepenište koje je do tada prošao sigurno 100 000 puta. Bio je kolovoz i 40 stupnjeva vani, a ja sam ciijelo poslijepodne sjedila i smišljala kako da ga spustim u vrt. Nisam ga mogla nositi niz stepenice, imao je oko 35 kg i šansa da se zajedno strovalimo niz stepenice bila je prevelika.
Otišla sam u tatinu garažu i pokušala napraviti most od dasaka, pa sam narezala stiropor ploče ne bi li napravila neki blaži pad po kojem bi ga spustila dolje. Onda sam razmišljala da napravim nekakav lift i spustim ga niz terasu. Sati su prolazili, sunce je pržilo a ja nisam ništa smislila.
Onda sam na neku staru dekicu našila neke trake i nekako sam ga pomoću te improvizirane dekice stepenicu po stepenicu spustila u vrt. Jedna traka je bila na ramenu a drugu ručku sam držala u rukama. Od toga je dana Ali trebao svakodnevno pomoć u obliku kojekakvih nosiljki, remena, pojasa. Počela sam pretraživati internet i prva pomagala sam kupila vani.
Kada sam “prokužila” konstrukciju počela sam ih izrađivati i sama, kao pomoć za druge ljude koji su se suočili s istim problemom. Alija više nema, uginuo je prije 2 godine nakon komplikacija izazvanih psećom virozom, u dobi od 15 godina.
Stranica PASOS nastala je kao sjećanje na njega - putem FB i letaka koje redovito šaljem u veterinarske ambulante u većim gradovima Hrvatske i drugi su ljudi saznali za mene. Svaki dan imam sve veći broj upita i narudžbi za nosiljke, a najviše me veseli što veterinarari i fizioterapeuti podržavaju i preporučuju PASOS proizvode, što znači da su doista kvalitetni i mogu se mjeriti s onima "vani".
Mogu reći da je za sada bilo najviše upita upravo od strane vlasnika labradora i zlatnih retrviera koji prosječno počnu imati problema sa kukovima I zglobovima u negdje otprilike u 13. godini života.”
Dakle, ukoliko imate starijeg psa koji počinje gubiti ravnotežu, oslabile su mu stražnje ili prednje noge i treba vašu pomoć pri kretanju, kod Mirele možete naručiti:
U zadnje se vrijeme počinjem suočavati s činjenicom da Liza stari. Ona je moj prvi veliki pas i već se unaprijed užasavam trenutka kada će joj kretanje postati otežano, pošto već godinama promatram kako svi Njufići, Labradori, Retrieveri i slični veliki psi u kvartu nakon nekoliko mjeseci što su ih počnu izdavati stražnje noge, samo – nestanu. No ima izuzetaka - usjećanju mi je najviše ostao jedan Njemački ovčar čiji je vlasnik živio na 4. katu u zgradi bez lifta iznad livadice – čovjek se potrudio da napravi sistem uz pomoć boksa i vinča kako bi psa u tom boksu spustio s balkona dolje na travu...mislim da je to potrajalo čak i godinu dana prije nego što je pas uginuo.
Mali psi nemaju baš takve lokomotorne poteškoće u starosti pošto im pritisak na zglobove nije toliki (ukoliko nisu izrazito debeli), a s druge strane, vlasnici ih lako nose u rukama. Daisy, Lizina tri godine starija prijateljica s kojom je išla na fizioterapiju na Veterinarski fakultet kod dr. Vrbanca, zadnjih je mjeseci imala pomagalo poput orme za kukove, uz pomoć kojeg ju je moj prijatelj potpomagao kako bi se popela na 1. kat. Sjećam se da je to dosta skupo platio i morao je naručiti iz Amerike, pa je još i zapelo na carini...ukratko, dosta se namučio i izgubio na vremenu, pa se također priručno snalazio uz pomoć ručnika koji bi joj provukao ispod trbuha kako bi je održavao stabilnom kada bi hodala.
Sada takvo pomagalo možete kupiti preko Fb stranice PASOS, odnosno njihove web stranice, kao i na br. tel. +38595 199 98 53 - zvati iza 17 sati
Pasos izrađuju “nosiljke” koje pomažu starijim psima koji boluju od artritisa, displazije kukova ili degenerativne mijelopatije. Isto tako pomažu psima koji imaju problema s kralježnicom ili se možda oporavljaju od ozljede ili operacije, te ne mogu bez pomoći ustati, hodati po stepenicama, samostalno stajati, uspeti se ili sići iz auta, slabi su na stražnje noge ili nestabilni kada stoje.
Upitali smo Mirelu Štimac, začetnicu Pasosa, kako je došla na ideju da počne izrađivati ovakve proizvode, predosjećajući da je vjerojatno imala vlastito tužno iskustvo s psom:
“Da, ideja se rodila iz čiste potrebe – naime, imali smo problem sa zglobovima i kukovima našeg tada 13 godina starog zlatnog retrivera.
Ali je jednog dana naprosto odbio sići niz stepenice iz kuće u vrt. Tata je otišao na put i mi smo mislili da to on nešto izvodi zato što tate nema, pošto je obično upravo on stalno šetao Alija.
Ali je stao pred prvu stepenicu kao da je nad provalijom. Za ništa na svijetu nije htio zakoračiti na tu stepenicu, stepenište koje je do tada prošao sigurno 100 000 puta. Bio je kolovoz i 40 stupnjeva vani, a ja sam ciijelo poslijepodne sjedila i smišljala kako da ga spustim u vrt. Nisam ga mogla nositi niz stepenice, imao je oko 35 kg i šansa da se zajedno strovalimo niz stepenice bila je prevelika.
Otišla sam u tatinu garažu i pokušala napraviti most od dasaka, pa sam narezala stiropor ploče ne bi li napravila neki blaži pad po kojem bi ga spustila dolje. Onda sam razmišljala da napravim nekakav lift i spustim ga niz terasu. Sati su prolazili, sunce je pržilo a ja nisam ništa smislila.
Onda sam na neku staru dekicu našila neke trake i nekako sam ga pomoću te improvizirane dekice stepenicu po stepenicu spustila u vrt. Jedna traka je bila na ramenu a drugu ručku sam držala u rukama. Od toga je dana Ali trebao svakodnevno pomoć u obliku kojekakvih nosiljki, remena, pojasa. Počela sam pretraživati internet i prva pomagala sam kupila vani.
Kada sam “prokužila” konstrukciju počela sam ih izrađivati i sama, kao pomoć za druge ljude koji su se suočili s istim problemom. Alija više nema, uginuo je prije 2 godine nakon komplikacija izazvanih psećom virozom, u dobi od 15 godina.
Stranica PASOS nastala je kao sjećanje na njega - putem FB i letaka koje redovito šaljem u veterinarske ambulante u većim gradovima Hrvatske i drugi su ljudi saznali za mene. Svaki dan imam sve veći broj upita i narudžbi za nosiljke, a najviše me veseli što veterinarari i fizioterapeuti podržavaju i preporučuju PASOS proizvode, što znači da su doista kvalitetni i mogu se mjeriti s onima "vani".
Mogu reći da je za sada bilo najviše upita upravo od strane vlasnika labradora i zlatnih retrviera koji prosječno počnu imati problema sa kukovima I zglobovima u negdje otprilike u 13. godini života.”
Dakle, ukoliko imate starijeg psa koji počinje gubiti ravnotežu, oslabile su mu stražnje ili prednje noge i treba vašu pomoć pri kretanju, kod Mirele možete naručiti:
- Pojas za pomoć pri hodanju koji je je konstruiran tako da s lakoćom daje podršku psu - izvrstan je i za post-operativnu rehabilitaciju a velika je pomoć pri silasku i penjanju uz stepenice. Napravljen od trapera koji se može prati i podstavljen je mekanim krznom. Dodatno je učvršćen čičak trakom a definitivno će zaštititi vaša leđa od nepotrebnog naprezanja.
- Prednju i stražnju nosiljku za pomoć psima koji imaju problema sa kukovima i stražnjim nogama - velika pomoć pri silasku i penjanju psa uz stepenice, te podizanje i hodanje. Izrađeno od neopena, te dodatno učvršćeno čičak trakom i sigurnosim kopčama. Čuva leđa vlasnika od podizanja i nošenja teške životinje
- Remenčiće za stražnje noge - pomažu psima kod silaska niz i penjanja uz stepenice, pomažu kod izlaska i ulaska u auto, starijim psima prilikom dnevnih šetnji, te prilikom vršenja nužde. Namijenjeni su za pomoć starijim psima, psima sa artritisom, te psima koji se oporavljaju od ozljede ili operacije.
- Jastuke punjene heljdinim ljuskicama - preporučuju se za starije pse pošto su su baktericidne, sterilne i čiste, a nježno masirajući potiču cirkulaciju i tako pomažu opuštanju i kvaliteti sna, pošto se prilagođavaju položaju kralježnice. Prozračni su pa se ne zagrijavaju i zbog toga onemogućuju nastanjenje grinja.
Liza onedavna ima prekrasan jastuk maskirnog uzorka, s perivom i vodonepropusnom presvlakom za koji se međutim mora natjecati s malim zloćkama (poput Miss Pixie na slici ispod) kojima je također udoban i omiljen! Stoga mi ne gine naručiti još barem jedan...
- pomagalo u vidu svojevrsnog korzeta koji služi tome da fiksira leđa nakon operacije kralježnice kod psa:
- posebne torbe/nosiljke za bolesne pse, posebno korisna stvar ako živite sami s psom - ukoliko ga nosite na rukama, teško ćete moći otvarat/zatvarati vrata i slično...
- tzv. “soft cone” - mekane ovratnike (umjesto plastičnih "traktura") kakvi se stavljaju nakon operacija kako bi onemogućili psa da liže ranu nakon operacije ii ozljede - važno je napomenuti kako se kod ozljeda/operacija oka ipak treba staviti prozirni tvrdi ovratnik (informacija iz razgovora s veterinarom - oftalmologom, op.ur.):
Sve u svemu, iako se nadam da taj dan neće doći baš tako brzo, sretna sam što ću se imati kome obratiti i tako donekle sačuvati kvalitetu Lizinog života koliko će to biti moguće.
Bilo bi dobro kada bi pri nabavci većeg psa budući vlasnici razmislili o tome kako će riješavati ovakve situacije, a pogotovo ako stanuju u zgradi bez lifta ili u kući na kat, a također je važno prilagoditi pasminu i veličinu psa vlastitoj dobi. Sama Mirela je u mladosti imala Njufića, zatim Zlatnog retrievera a sada ima Shih Tzua.
I sama sam sigurna kako više neću imati velikog psa pošto s godinama sigurno neću baš biti sve jača i spretnija...ali i starenje je dio života, zar ne? Stoga uživajte, trčite i igrajte se sa svojim psom dok možete, a kada više ne bude mogao - znajte da je Pasos tu za vasos :)