O vješticama i crnim psima
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
S obzirom da je danas (31.10.) veo koji dijeli ovaj svijet od onoga najtanji, ova je priča baš prikladna uz "noć vještica"....
Tko su bile vještice i zašto ih se povezuje s crnim psima i kako se ta predrasuda očituje i danas?
Sve počinje pričom o antičkom božanstvu Hekati, božici kojoj su bili sveti svi psi, a ponajviše crni - te su u njeno ime i žrtvovani. Predrasude vezane za crne pse žive još i danas, pošto postoji tzv. Sindrom crnog psa, odnosno - činjenica je da se crni psi teže udomljavaju, čega itekako svjesne i udruge za zaštitu životinja kod nas.
Smatram kako postoji veza između štovanja Hekate, progona vještica i nekih praznovjerja (bila ona nesvjesna ili osviještena) prisutnih još i danas. na primjer, osobno poznajem nekoliko ljudi koji ne žele proći ulicom kojom je prošla crna mačka, a vi?
Hekatu se dovodi u vezu s Kerberom, troglavim psom čuvarom svijeta mrtvih
Hekata je božica koja je u grčku religiju došla iz Trakije (uglavnom današnja Bugarska i dijelovi Turske i Grčke), a vjeruje se da je njezino ime poteklo od ženske varijante epiteta hekatos (onaj koji radi iz daleka). Nije u potpunosti jasno zašto ju se tako nazivalo, ali je poznato da se ovaj pridjev obično asocirao s Apolonom s kojim se nju također često povezivalo. Apolon je bio bog-strijelac koji je obično ciljao iz daleka (stoga je također bio bog iznenadne smrti) pa je njegova veza s ovim pridjevom jasna. Hekata je jedina kći Titana Perza i njegove žene Asterije, a vrhovni ju je bog Zeus obdario velikom moći, zato što se u ratu između bogova i Titana borila na njegovoj strani.
Hekata je trostruka božica: na nebu je božica Mjeseca, na Zemlji božica porođaja i mladosti, a u Podzemlju vladarica podzemnih sila. Simboli Hekate su bodež, uže, baklja i ključ. Ona ključem podzemlja otvara put tajnama i misterijama zagrobnog znanja, dok je uže simbol pupčane vrpce koja povezuje preporod i obnovu, bodežom se siječe obmana, dok baklja predstavlja vatru znanja.
Zaštitnica je je magije i tajnih učenja, koju prate sablasti, noćna priviđenja i naravno - psi. I to crni psi.
Na vazama su je prikazivali kao ženu s bakljama, a kao kip je prikazana u liku tri žene koje stoje jedna do druge, s krunama na glavi, objedinjujući tri ženska božanstva: Perzefonu, Demetru i Hekatu.
U grčkom zemljoradničkom društvu Kora je predstavljala zeleno žito, Perzefona zrelo, a Hekata pokošeno žito. Simbolika je još jača ako znamo da su se u staroj Grčkoj upravo žene bavile zemljoradnjom. Plodnost žene povezivala se i s plodnošću zemlje, stoga naziv boginje Hekate možemo povezati s plodnošću jer ime Hekata u prijevodu znači „stotine“, a u ovom slučaju „stostruku žetvu“ ili bogat prinos. Pošto je bila i lunarna (mjesečeva) božica, to ju je posebno povezivalo s kultom plodnosti. Stoga Hekatin kip s tri tijela također pokazuje tri faze mjesečeve mijene: rast, opadanje i iščezavanje. Ove tri faze nalazimo i u ljudskom, kao i pasjem životu.
No Hekata je i božica podzemlja, gdje predstavlja tri razine svijeta: podzemnu, ovozemaljsku i nebesku. Upravo odatle potječe vjerovanje da je ona božica raskršća.
Pun mjesec je bio posvećen Hekati - prema Homerovoj Ilijadi, kada su bogovi pretvorili trojansku kraljicu i Hektorovu majku Hekabu u crnu kuju, ona je postala Hekatina miljenica. Zato su se na pun mjesec Hekati žrtvovali crni psi.
Hekatina "večera" (žrtva u hrani, tipična za mnoga božanstva, a vjerojatno je služila da bi se nahranili siromasi ili psi lutalice) se svakoga 13. u mjesecu (prema lunarnom kalendaru - eto otkuda praznovjerje prema broju 13!)) ostavljala noću na raskršćima - i eto još jednog praznovjerja, odnosno legende o tome da je noću na raskršću moguće prodati dušu vragu, kako je to navodno učinio blues legenda Robert Johnson:
Nakon ostavljanja dara, osoba se nije smjela okrenuti kad je odlazila kako ne bi ugledala božicu podzemlja....
Ritual „Hekatine vatre“ obilježavan je za punog mjeseca. Božica Hekata je prema legendi pomagala božici Demetri u njenoj potrazi za kćeri Perzefonom koju je oteo Had. Hekata ju je izvela iz tame, osvjetljavajući joj put bakljama i kada su se mati i kćer najzad i susrele Hekate je postala Perzefonina savjetnica i pratiteljica u podzemnom svijetu gdje je svake godine provodila 6 mjeseci, prema dogovoru sa svojim suprugom, Hadom. Tako su stari Grci objašnjavali mjesece bez vegetacije.
Paganizam se vjerojatno dosta dugo zadržao u Evropi nakon dolaska kršćanstva, pa tako znamo da su neki sjevernoslavenski narodi pokršteni tek u 11, pa čak i 12. stoljeću, a mnogi su običaji iz antičkih vremena nadživjeli kršćanstvo. Ako se pitate kako su grčki običaji i vjerovanja prisutni u sjevernoslavenskom kulturnom krugu, dovoljno je da Hekatu usporedimo i s nordijskom podzemnom božicom Helom, odnosno Hel.
Hela i Garmr - Johannes Gehrts 1889. - u vrijeme njemačkog neopaganizma
Snorri Sturluson u 13. stoljeću piše kako je Hela je jedna od troje djece Lokija i Angrbode - braća su joj vuk Fenrir i zmija Jormungandr (zanimljiva paralela s Asklepijem, bogom liječništva koji za svete životinje ima zmije i pse).
U engleskoj se frazi: "Go to hell!" misli na Helu, dakle, "Go to Hel!", a ne na pakao - tek kasnije to ime postaje sinonim.
Poput Hekate, i Hela ima psa ili se pojavljuje u liku psa; inače, Hellhounds ili Heleshunde - nisu psi iz pakla nego Helini psi, zaštitinici svijeta podzemlja Nifilheima. U Njemačkoj je Hel Frau Holle, u indiji Holda/Kali itd....
Njezin se pas zove Garmr i biti će pušten iz Nifilsheima kada dođe do sumraka bogova - Ragnaroka!
Moguće je da su se žene koje su se bavile liječništvom, babice, vidarice i tome slično još uvijek držale starih paganskih rituala - vjerojatno ih i ne dovodeći više nužno u vezu s kultom Hekate, pošto nakon nekog vremena takvi običaji počnu sačinjavati folklor.
Nekadašnji religijski rituali tako postaju običaji - žrtvovanje crne životinje na križanjima, procesija s bakljama noću 13. u mjesecu, odnosno na pun mjesec vrlo vjerojatno su ostali dugo prisutni, te u njima možemo prepoznati neke stvari koje su se vezivale za progon vještica u srednjevjekovnoj Evropi.
Ivanu Orleansku također su spalili kao vješticu
Vješticama su se nazivale sve žene koje su se smatrale čudnima, živjele bez muškaraca ili jednostavno bile drugačije. Optuživalo ih se za pakt sa vragom, i sve neobjašnjive pojave su pripisivali radu vještica i njihovim vračanjima. Životinje poput crnog psa i/ili mačke smatrali su se vještičjim pomagačima, te se i njih ubijalo!
Smatralo se da vještice noću u šumama izvode magiju; plešu gole (obredi plodnosti u čast Demetri podrazumijevali su spolni odnos na svježe posijanom polju) i lete na metlama, pripremaju razne napitke, prinose životinjske žrtve (Hekati), a ponekad i malu djecu. No ako to smjestimo u povijesni kontekst, religijski običaji mnogih naroda nisu baš bili previše "nježni":
Feničani i Kartažani su malu djecu žrtvovali još u 1. stoljeću pne., kada je i službeno zabranjeno žrtvovanje ljudi; Cezar je pisao kako su Keltski Druidi žrtvovali ljude u gorućim skulpturama od šiblja, dok su Germani žrtvovali ljude u doba ratova, gladi ili sličnim stresnim situacijama, baš kao i Skandinavci, i to čak sve do 10. i 11. stoljeća - i to istovremeno s darovima Crkvi.
I ne, nismo nikakav izuzetak - Slaveni su žrtvovali Perunu do u 12.st., žrtvovanja i paganizam su zabranjeni tek 980., ruskim carskim ediktom.
Rimljani su pak smatrali prve Kršćane kanibalima, jer su ovi "jeli" krv i tijelo Kristovo - bez obzira na to što se zapravo radilo o simbolici, ali treba uzeti u obzir da je Isus (prema kršćanskom vjerovanju) bio u stvari ljudska žrtva koja je čovječanstvo trebala iskupiti od grijeha. Rimljani su i Židove smatrali kanibalima, pošto su prvi kršćani dolazili iz Judeje, a zatim su sve to ponovili kršćani proganjajući Židove!
Više je od slučajnosti to što je do progona Židova u Evropi došlo skoro istovremeno kada je i počeo progon na vještice u 14. i 15. st - a sve to najvjerojatnije zbog Crne Smrti koja je poharala preko 2/3 Evrope i nekoga je valjalo okriviti. Naravno, ljudi će prvo okriviti one druge, drugačije - bilo izgledom ili uvjerenjima ili vjerovanjima....
Ukratko, ljude (većinom žene) koje su smatrali vješticama lovili su, mučili, te na kraju spaljivali na lomači. Sve je ozakonjeno od strane Pape Inocenta VIII koji je 1484.g. donio povelju o vješticama i naredio njihov progon. Tokom samo tri stoljeća u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500.000 "vještica", a za inkvizitore je postojao čak i svojevrsni "priručnik" - Maleus Maleficarum (Malj koji ubija vještice).
Not so innocent...
Kako se držalo da se Sotona pojavljuje u liku crnog psa, a kasnije i mačke, u progonima vještica stradale su mnoge crne životinje...
S obzirom da su progoni vještica u našim krajevima trajali sve dok ih Marija Terezija 1756. nije zabranila carskim ediktom - moguće je da se praznovjerje protiv crnih životinja toliko ukorjenilo da je ostalo negdje u kolektivnoj podsvijesti. Ipak smo mi zemljopisno vrlo blizu izvorišta kršćanstva ali prije toga i antičkih religija, te slavenskog paganizma, tako da smo logični kandidati za svakojaka praznovjerja.... Ali ne brinite, jednako tako je teško udomiti crnu životinju i u mnogim drugim zemljama zapadnog kulturnog kruga:
Stoga, ako želite udomiti psa - crni pas je uvijek moderan izbor, pošto vam se dlake neće vidjeti na uvijek modernoj - maloj crnoj haljini :)
http://offtheleashdogcartoons.com/
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
S obzirom da je danas (31.10.) veo koji dijeli ovaj svijet od onoga najtanji, ova je priča baš prikladna uz "noć vještica"....
Tko su bile vještice i zašto ih se povezuje s crnim psima i kako se ta predrasuda očituje i danas?
Sve počinje pričom o antičkom božanstvu Hekati, božici kojoj su bili sveti svi psi, a ponajviše crni - te su u njeno ime i žrtvovani. Predrasude vezane za crne pse žive još i danas, pošto postoji tzv. Sindrom crnog psa, odnosno - činjenica je da se crni psi teže udomljavaju, čega itekako svjesne i udruge za zaštitu životinja kod nas.
Smatram kako postoji veza između štovanja Hekate, progona vještica i nekih praznovjerja (bila ona nesvjesna ili osviještena) prisutnih još i danas. na primjer, osobno poznajem nekoliko ljudi koji ne žele proći ulicom kojom je prošla crna mačka, a vi?
Hekatu se dovodi u vezu s Kerberom, troglavim psom čuvarom svijeta mrtvih
Hekata je božica koja je u grčku religiju došla iz Trakije (uglavnom današnja Bugarska i dijelovi Turske i Grčke), a vjeruje se da je njezino ime poteklo od ženske varijante epiteta hekatos (onaj koji radi iz daleka). Nije u potpunosti jasno zašto ju se tako nazivalo, ali je poznato da se ovaj pridjev obično asocirao s Apolonom s kojim se nju također često povezivalo. Apolon je bio bog-strijelac koji je obično ciljao iz daleka (stoga je također bio bog iznenadne smrti) pa je njegova veza s ovim pridjevom jasna. Hekata je jedina kći Titana Perza i njegove žene Asterije, a vrhovni ju je bog Zeus obdario velikom moći, zato što se u ratu između bogova i Titana borila na njegovoj strani.
Hekata je trostruka božica: na nebu je božica Mjeseca, na Zemlji božica porođaja i mladosti, a u Podzemlju vladarica podzemnih sila. Simboli Hekate su bodež, uže, baklja i ključ. Ona ključem podzemlja otvara put tajnama i misterijama zagrobnog znanja, dok je uže simbol pupčane vrpce koja povezuje preporod i obnovu, bodežom se siječe obmana, dok baklja predstavlja vatru znanja.
Zaštitnica je je magije i tajnih učenja, koju prate sablasti, noćna priviđenja i naravno - psi. I to crni psi.
Na vazama su je prikazivali kao ženu s bakljama, a kao kip je prikazana u liku tri žene koje stoje jedna do druge, s krunama na glavi, objedinjujući tri ženska božanstva: Perzefonu, Demetru i Hekatu.
U grčkom zemljoradničkom društvu Kora je predstavljala zeleno žito, Perzefona zrelo, a Hekata pokošeno žito. Simbolika je još jača ako znamo da su se u staroj Grčkoj upravo žene bavile zemljoradnjom. Plodnost žene povezivala se i s plodnošću zemlje, stoga naziv boginje Hekate možemo povezati s plodnošću jer ime Hekata u prijevodu znači „stotine“, a u ovom slučaju „stostruku žetvu“ ili bogat prinos. Pošto je bila i lunarna (mjesečeva) božica, to ju je posebno povezivalo s kultom plodnosti. Stoga Hekatin kip s tri tijela također pokazuje tri faze mjesečeve mijene: rast, opadanje i iščezavanje. Ove tri faze nalazimo i u ljudskom, kao i pasjem životu.
No Hekata je i božica podzemlja, gdje predstavlja tri razine svijeta: podzemnu, ovozemaljsku i nebesku. Upravo odatle potječe vjerovanje da je ona božica raskršća.
Pun mjesec je bio posvećen Hekati - prema Homerovoj Ilijadi, kada su bogovi pretvorili trojansku kraljicu i Hektorovu majku Hekabu u crnu kuju, ona je postala Hekatina miljenica. Zato su se na pun mjesec Hekati žrtvovali crni psi.
Hekatina "večera" (žrtva u hrani, tipična za mnoga božanstva, a vjerojatno je služila da bi se nahranili siromasi ili psi lutalice) se svakoga 13. u mjesecu (prema lunarnom kalendaru - eto otkuda praznovjerje prema broju 13!)) ostavljala noću na raskršćima - i eto još jednog praznovjerja, odnosno legende o tome da je noću na raskršću moguće prodati dušu vragu, kako je to navodno učinio blues legenda Robert Johnson:
Nakon ostavljanja dara, osoba se nije smjela okrenuti kad je odlazila kako ne bi ugledala božicu podzemlja....
Ritual „Hekatine vatre“ obilježavan je za punog mjeseca. Božica Hekata je prema legendi pomagala božici Demetri u njenoj potrazi za kćeri Perzefonom koju je oteo Had. Hekata ju je izvela iz tame, osvjetljavajući joj put bakljama i kada su se mati i kćer najzad i susrele Hekate je postala Perzefonina savjetnica i pratiteljica u podzemnom svijetu gdje je svake godine provodila 6 mjeseci, prema dogovoru sa svojim suprugom, Hadom. Tako su stari Grci objašnjavali mjesece bez vegetacije.
Paganizam se vjerojatno dosta dugo zadržao u Evropi nakon dolaska kršćanstva, pa tako znamo da su neki sjevernoslavenski narodi pokršteni tek u 11, pa čak i 12. stoljeću, a mnogi su običaji iz antičkih vremena nadživjeli kršćanstvo. Ako se pitate kako su grčki običaji i vjerovanja prisutni u sjevernoslavenskom kulturnom krugu, dovoljno je da Hekatu usporedimo i s nordijskom podzemnom božicom Helom, odnosno Hel.
Hela i Garmr - Johannes Gehrts 1889. - u vrijeme njemačkog neopaganizma
Snorri Sturluson u 13. stoljeću piše kako je Hela je jedna od troje djece Lokija i Angrbode - braća su joj vuk Fenrir i zmija Jormungandr (zanimljiva paralela s Asklepijem, bogom liječništva koji za svete životinje ima zmije i pse).
U engleskoj se frazi: "Go to hell!" misli na Helu, dakle, "Go to Hel!", a ne na pakao - tek kasnije to ime postaje sinonim.
Poput Hekate, i Hela ima psa ili se pojavljuje u liku psa; inače, Hellhounds ili Heleshunde - nisu psi iz pakla nego Helini psi, zaštitinici svijeta podzemlja Nifilheima. U Njemačkoj je Hel Frau Holle, u indiji Holda/Kali itd....
Njezin se pas zove Garmr i biti će pušten iz Nifilsheima kada dođe do sumraka bogova - Ragnaroka!
Moguće je da su se žene koje su se bavile liječništvom, babice, vidarice i tome slično još uvijek držale starih paganskih rituala - vjerojatno ih i ne dovodeći više nužno u vezu s kultom Hekate, pošto nakon nekog vremena takvi običaji počnu sačinjavati folklor.
Nekadašnji religijski rituali tako postaju običaji - žrtvovanje crne životinje na križanjima, procesija s bakljama noću 13. u mjesecu, odnosno na pun mjesec vrlo vjerojatno su ostali dugo prisutni, te u njima možemo prepoznati neke stvari koje su se vezivale za progon vještica u srednjevjekovnoj Evropi.
Ivanu Orleansku također su spalili kao vješticu
Vješticama su se nazivale sve žene koje su se smatrale čudnima, živjele bez muškaraca ili jednostavno bile drugačije. Optuživalo ih se za pakt sa vragom, i sve neobjašnjive pojave su pripisivali radu vještica i njihovim vračanjima. Životinje poput crnog psa i/ili mačke smatrali su se vještičjim pomagačima, te se i njih ubijalo!
Smatralo se da vještice noću u šumama izvode magiju; plešu gole (obredi plodnosti u čast Demetri podrazumijevali su spolni odnos na svježe posijanom polju) i lete na metlama, pripremaju razne napitke, prinose životinjske žrtve (Hekati), a ponekad i malu djecu. No ako to smjestimo u povijesni kontekst, religijski običaji mnogih naroda nisu baš bili previše "nježni":
Feničani i Kartažani su malu djecu žrtvovali još u 1. stoljeću pne., kada je i službeno zabranjeno žrtvovanje ljudi; Cezar je pisao kako su Keltski Druidi žrtvovali ljude u gorućim skulpturama od šiblja, dok su Germani žrtvovali ljude u doba ratova, gladi ili sličnim stresnim situacijama, baš kao i Skandinavci, i to čak sve do 10. i 11. stoljeća - i to istovremeno s darovima Crkvi.
I ne, nismo nikakav izuzetak - Slaveni su žrtvovali Perunu do u 12.st., žrtvovanja i paganizam su zabranjeni tek 980., ruskim carskim ediktom.
Rimljani su pak smatrali prve Kršćane kanibalima, jer su ovi "jeli" krv i tijelo Kristovo - bez obzira na to što se zapravo radilo o simbolici, ali treba uzeti u obzir da je Isus (prema kršćanskom vjerovanju) bio u stvari ljudska žrtva koja je čovječanstvo trebala iskupiti od grijeha. Rimljani su i Židove smatrali kanibalima, pošto su prvi kršćani dolazili iz Judeje, a zatim su sve to ponovili kršćani proganjajući Židove!
Više je od slučajnosti to što je do progona Židova u Evropi došlo skoro istovremeno kada je i počeo progon na vještice u 14. i 15. st - a sve to najvjerojatnije zbog Crne Smrti koja je poharala preko 2/3 Evrope i nekoga je valjalo okriviti. Naravno, ljudi će prvo okriviti one druge, drugačije - bilo izgledom ili uvjerenjima ili vjerovanjima....
Ukratko, ljude (većinom žene) koje su smatrali vješticama lovili su, mučili, te na kraju spaljivali na lomači. Sve je ozakonjeno od strane Pape Inocenta VIII koji je 1484.g. donio povelju o vješticama i naredio njihov progon. Tokom samo tri stoljeća u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500.000 "vještica", a za inkvizitore je postojao čak i svojevrsni "priručnik" - Maleus Maleficarum (Malj koji ubija vještice).
Not so innocent...
Kako se držalo da se Sotona pojavljuje u liku crnog psa, a kasnije i mačke, u progonima vještica stradale su mnoge crne životinje...
S obzirom da su progoni vještica u našim krajevima trajali sve dok ih Marija Terezija 1756. nije zabranila carskim ediktom - moguće je da se praznovjerje protiv crnih životinja toliko ukorjenilo da je ostalo negdje u kolektivnoj podsvijesti. Ipak smo mi zemljopisno vrlo blizu izvorišta kršćanstva ali prije toga i antičkih religija, te slavenskog paganizma, tako da smo logični kandidati za svakojaka praznovjerja.... Ali ne brinite, jednako tako je teško udomiti crnu životinju i u mnogim drugim zemljama zapadnog kulturnog kruga:
Stoga, ako želite udomiti psa - crni pas je uvijek moderan izbor, pošto vam se dlake neće vidjeti na uvijek modernoj - maloj crnoj haljini :)
http://offtheleashdogcartoons.com/
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)