Kako od jednog psa napraviti dva? Ili čak tri?
- font size decrease font size increase font size
Povijest Jack i Parson Russell terijera je tako neodvojiva a toliko puna peripetija da nisam htjela zagušiti priču o povijesti pasmine picajzlastim detaljima, no ako ovo čitate, svakako ste terijerofil/ka a možda i terijeroman/ka, pa eto:
Arthur Blake Heinemann, osnivač Devonsko - Somersetskog kluba lovaca na jazavce prvi je zapisao standard za Jack Russell terijere 1894. No kako je cilj kluba bio prefokusirati se s lisica na lov jazavaca, počeli su uzgajati terijere idealne za ovu svrhu.
John Emms (1844-1912.)
Svoje je prve pse nabavio od Nicholasa Snowa koji je bio u istom lovačkom društvu s Johnom Russellom – pa su njegovi psi najvjerojatnije potjecali od Russellovih. Naime, kako sam već spomenula, Russell je bio strastveni lovac ali i volio je popiti (a možda i malo kockati) te je u nekoliko navrata bio prisiljen prodati sve svoje pse – tako da je zapravo upitno koliko današnji Russell terijeri u stvari potječu od njegovih pasa – znamo da su dva lovca nastavila uzgajati nakon njegove smrti – nemamo sačuvanih rodoslovnih stabala starijih od 1862. ali ima nekoliko zapisa o parenjima u periodu između 1860 i 1880. Važno je napomenuti da se pasmina tada naprosto zvala fox terrier – dakle, prema namjeni. Russellovo se ime počelo koristiti u nazivu tek početkom 20. stoljeća, tako da se klub lovaca na jazavce kasnije prozvao Parson Jack Russell terijer klub.
Pošto lov na jazavce iziskuje pse s nešto kraćim nogama, u pasminu su dodali malo krvi bulterijera pa su tako napravili kratkonogu varijantu psa – u to je vrijeme došlo i do podjele na radne i izložbene foksterijere, pa su po uzoru na to pokušali podijeliti i Jackove, ali Charles Cruft je ukinuo izlaganje ove pasmine jer ideja o izložbenim Jackovima nije zaživjela.
Tipičan lov na lisice u Engleskoj 19.st
Nakon 2. Svjetskog rata jako je opala potražnja za lovačkim psima, pa tako i ovima – postali su kućni ljubimci, te ih se dodatno parilo sa Chihuahuama i manjim tipovima terijera – te su mikseve nazvali Puddin’ dogs, Shortie Jacks ili Russell terriers.
Jack Russell Terrier Club of America osnovan je 1976. a prva je uzgajivačica bila Ailsa Crawford. Veličina je varirala, a radne su kvalitete bile važnije od izgleda. Registracija je bila otvorena, tako da su Jack Russelli morati dočekati punoljetnost prije nego što bi ih se procijenilo i tek onda im se dodijelio registracijski broj i dozvola za parenje.
U Britaniji su cvali klubovi obožavatelja ovih malih zvrkova, pa tako je sedamdesetih osnovan Jack Russell Club od Great Britain (JRTCGB), zatim South east Jack Russell Terrier Club (SEJRTC), s tim da je ovaj potonji bio striktniji oko visine pasa (33 cm), a prvom su bile važnije radne osobine. 1983. osnovan je Parson Jack Russell Club of Great Britain (PJRTCGB) koji je pokušao ishoditi priznanje Kennel Cluba, no nije ga dobio sve dok nije stvoren novi standard zasnovan na SEJRTC te je pasmina priznata 1990. kao Parson Russell terijer
Krajem devedesetih je American Kennel Club pokušao ishoditi priznenje za Jack Russell terijera, no Jack Russell terrier Club of America (JRTCA) se usprotivio jer nisu htjeli da pasmina izgubi svoje radne karakteristike. Zatim su osnovali Udruženje uzgajivača Jack Russella Amerike i konačno 2001. dobili potvrdu, no ime je promijenjeno u Parson Russell terijer, tako da je JRTCA postao PRTCA.
I na kraju, da bi stvar bila još kompliciranija, zbrci su se pridružili još i Australian National Kennel Council (ANKC) kao i New Zealand Kennel Club (NZCK) – oba su registrirala i Jack i Parson Russell terijere - no u Americi obje pasmine potpadaju pod Russell terijere, nepriznatu radnu podskupinu....
Proporcije današnjih JRT, PRT i FT
Dakle, iz nekadašnjih “foksterijera”(ne misli se na pasminu, već na skupinu pasa korištenih za lov na lisice) s početka 19. st. izašle su dakle 4 direktne pasmine: Kratkodlaki i oštrodlaki Foksterijer, Jack i Parson Russell terijer, te zatim moderne pasmine Tenterfield terijer, Rat terijer, Brazilski terijer, Japanski terijer, minijaturni Foksterijer i Ratonero Bodeguero Andaluz....
Arthur Blake Heinemann, osnivač Devonsko - Somersetskog kluba lovaca na jazavce prvi je zapisao standard za Jack Russell terijere 1894. No kako je cilj kluba bio prefokusirati se s lisica na lov jazavaca, počeli su uzgajati terijere idealne za ovu svrhu.
John Emms (1844-1912.)
Svoje je prve pse nabavio od Nicholasa Snowa koji je bio u istom lovačkom društvu s Johnom Russellom – pa su njegovi psi najvjerojatnije potjecali od Russellovih. Naime, kako sam već spomenula, Russell je bio strastveni lovac ali i volio je popiti (a možda i malo kockati) te je u nekoliko navrata bio prisiljen prodati sve svoje pse – tako da je zapravo upitno koliko današnji Russell terijeri u stvari potječu od njegovih pasa – znamo da su dva lovca nastavila uzgajati nakon njegove smrti – nemamo sačuvanih rodoslovnih stabala starijih od 1862. ali ima nekoliko zapisa o parenjima u periodu između 1860 i 1880. Važno je napomenuti da se pasmina tada naprosto zvala fox terrier – dakle, prema namjeni. Russellovo se ime počelo koristiti u nazivu tek početkom 20. stoljeća, tako da se klub lovaca na jazavce kasnije prozvao Parson Jack Russell terijer klub.
Pošto lov na jazavce iziskuje pse s nešto kraćim nogama, u pasminu su dodali malo krvi bulterijera pa su tako napravili kratkonogu varijantu psa – u to je vrijeme došlo i do podjele na radne i izložbene foksterijere, pa su po uzoru na to pokušali podijeliti i Jackove, ali Charles Cruft je ukinuo izlaganje ove pasmine jer ideja o izložbenim Jackovima nije zaživjela.
Tipičan lov na lisice u Engleskoj 19.st
Nakon 2. Svjetskog rata jako je opala potražnja za lovačkim psima, pa tako i ovima – postali su kućni ljubimci, te ih se dodatno parilo sa Chihuahuama i manjim tipovima terijera – te su mikseve nazvali Puddin’ dogs, Shortie Jacks ili Russell terriers.
Jack Russell Terrier Club of America osnovan je 1976. a prva je uzgajivačica bila Ailsa Crawford. Veličina je varirala, a radne su kvalitete bile važnije od izgleda. Registracija je bila otvorena, tako da su Jack Russelli morati dočekati punoljetnost prije nego što bi ih se procijenilo i tek onda im se dodijelio registracijski broj i dozvola za parenje.
U Britaniji su cvali klubovi obožavatelja ovih malih zvrkova, pa tako je sedamdesetih osnovan Jack Russell Club od Great Britain (JRTCGB), zatim South east Jack Russell Terrier Club (SEJRTC), s tim da je ovaj potonji bio striktniji oko visine pasa (33 cm), a prvom su bile važnije radne osobine. 1983. osnovan je Parson Jack Russell Club of Great Britain (PJRTCGB) koji je pokušao ishoditi priznanje Kennel Cluba, no nije ga dobio sve dok nije stvoren novi standard zasnovan na SEJRTC te je pasmina priznata 1990. kao Parson Russell terijer
Krajem devedesetih je American Kennel Club pokušao ishoditi priznenje za Jack Russell terijera, no Jack Russell terrier Club of America (JRTCA) se usprotivio jer nisu htjeli da pasmina izgubi svoje radne karakteristike. Zatim su osnovali Udruženje uzgajivača Jack Russella Amerike i konačno 2001. dobili potvrdu, no ime je promijenjeno u Parson Russell terijer, tako da je JRTCA postao PRTCA.
I na kraju, da bi stvar bila još kompliciranija, zbrci su se pridružili još i Australian National Kennel Council (ANKC) kao i New Zealand Kennel Club (NZCK) – oba su registrirala i Jack i Parson Russell terijere - no u Americi obje pasmine potpadaju pod Russell terijere, nepriznatu radnu podskupinu....
Proporcije današnjih JRT, PRT i FT
Dakle, iz nekadašnjih “foksterijera”(ne misli se na pasminu, već na skupinu pasa korištenih za lov na lisice) s početka 19. st. izašle su dakle 4 direktne pasmine: Kratkodlaki i oštrodlaki Foksterijer, Jack i Parson Russell terijer, te zatim moderne pasmine Tenterfield terijer, Rat terijer, Brazilski terijer, Japanski terijer, minijaturni Foksterijer i Ratonero Bodeguero Andaluz....