Menu

CSI za pseću kakicu

Dosta vam je "kenjaže" u koju stanete po parkovima i nasadima grada Zagreba? Spadate u one kojima se ne da skupiti "drekec"? Ili vam se dogodi, tu i tamo - u stvari, bolje da citiram moju mamu koja je nedavno Lizu uzela k sebi u Istru: "E, oprosti - a kak' nađem govno u crnom mraku?"

Nikako - rekla sam joj. Dapače, eto sinoć nisam našla, jedna od mojih cura bila je u grmlju na rubu parka koji nije baš osvijetljen - ali sam zato pokupila neki drek kraj ceste na putu kući. Uostalom, tako svejedno - nije da ga kupim golim ručicama, zar ne? Bitno da je jedan drek na cesti manje....

Međutim, u civiliziranom svijetu - konkretnije Londonu, čitam da bi čak i takvo moje ponašanje uskoro moglo postati kažnjivo! Naime, vjerojatno na tragu razmišljanja Verice Raos, vijećnice HDZ-a (jadna zemlja kojoj ova "biserka" u vijećnici sjedi) - no ipak ponešto inteligentnije i preciznije (što nije teško) - gradske četvrti Barking (hm, u prijevodu "lajanje")i Dagenham imaju namjeru napuštene drekove na cesti podvrgavati DNK analizi!

verica raos
Foto svijetpasa.com

Darren Rodwell, glavni u kvartu, kaže da su njegove gradske četvrti prve u zemlji koje su se odlučile okomiti na teror neodgovornih vlasnika pasa - kazna za "napuštanje" dreka biti će oko 800kn, a pilot-projekt počinje u rujnu 2016.

Pitate se zašto sve to? Zato sam i spomenula civilizaciju - zato što čišćenje dreka s ulice te kvartove košta preko 3 milje eura.
Međutim, prvo će trebati skupiti DNK uzorke svih pasa u kvartu, kako bi se uzorci drekića imali s čime usporediti.

Ameri imaju rješenje i za to: Databanku psećeg DNK pod imenom PooPrints! (Poo znači kakica. I ne, ja se ne zaj....m)
Navodno su slični projekti u Americi reducirali govanca na ulici za 90%, a slična stvar postoji u Napulju, u Italiji (na jesen idem tamo, pa vas mogu izvijestiti iz prve ruke. Ili noge :))

Naravno da bi kao preduvjet za to sve trebalo uopće postići da svi vlasnici svoje pse recimo čipiraju, registriraju, cijepe i sve što ide uz to - no nažalost, kod nas se smatra da u stvari oko trećina pasa u gradovima nije čipirana, pa teško da bi se moglo ući u trag svakom dreku, pardon na izrazu :)

A da o troškovima i ne govorim - btw. jutros sam čak vidjela smetljara, naravno, nije meo nego pušio u hladu. Kvart je prljav kao i obično, a skoro svaki dan pokupim nečiji tuđi drekec ispred svojih vrata ili u krugu od 20 m od vrata - na nogostupu. Blam mi je da ljudi ne misle da je od mojih.

pooo

Već zamišljam dakle Bandića i ekipu SiEsAjovaca za pasji drek kako u kutama plaze okolo sa epruveticama i onim štapićima za uzorke i pokušavaju naći odgovarajućeg psa koji uz taj drek paše, pa onda hapse mene jadnu koja sam ćorava i danju a da ne pričamo noću iako sam u međuvremenu očistila pola ulice....a pri tome ljudska ekipa kenja po Ribnjaku glede i unatoč besplatnom WC-u opremljenom papirom...

Jedno sam vrijeme pokušavala i svijetliti mobitelom u potrazi za crnim drekom svoje crne kuje (ok, ok, drek crnih pasa nije tamniji od dreka bijelih, ali malo literarne slobode moram imati), sve dok mi mob nije pao u isti!

pooop

Inače, samo da znate, čitala sam neko istraživanje koje kaže da su mobovi puni drekobakterija, to vam je zato kaj svi "fejsamo" i šire dok sjedimo na "kakaoniku" - što nije dobro iz više razloga - em zbog toga što se od dugog sjedenja na školjci mogu dobiti hemoroidi em zato što onda isti uzrokuju napetost u komunikaciji na gorespomenutoj društvenoj mreži!

poooo

Sigurna sam da će se sada naći neka tvrtka koja će izmisliti svijetleće kapsule koje možemo ubaciti psu u hranu kako bismo našli crni drek u crnoj noći što mi se čini jednostavnijim i jeftinijim rješenjem od Drekodatabaze i SiEsAjovanja.

No ipak je najjeftinije i najjednostavnije rješenje: skupiti drek svog psa, a ako ga baš ne možete naći, onda neki drugi na uočljivom mjestu.

A sugrađane koji kake u grmlju bih zamolila da učine isto. Dobro, ne moraju tuđi. Dovoljno je svoj.




P.S.
Godinu dana nakon nastanka ovog teksta:
čitam na FB grupi za psoljupce kako je Bandić najavio CSI za pseću kakicu - pa idemo vidjeti koliko bi to koštalo:

Mateja Janeš, genetičarka s kojom sam već razgovarala za Bez dlake na jeziku kaže da je minimum troška uzorkovanja 30 Eura po psu, a u Hrvatskoj ima 350 000 čipiranih pasa. Recimo da ih je 250 000 u urbanim sredinama, uzmimo da ih je u Zagrebu 100 000, kako bi računica bila jednostavnija - dakle, 3 milje Eurića - niš prema fontanici-dvije godišnje :)




KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK