Menu

Neki psi žive duže od drugih, ali svi žive - prekratko!

Smrt me fakat ubija u pojam.
Ne znam, neću i ne mogu se pomiriti s tim da će svi oni koje volim jednoga dana umrijeti i baš me briga što ću ja umrijeti - samo ako mogu tražiti da umrem prije njih.
A najviše na svijetu mrzim - kad je ovo već blog o psima - što psi žive toliko kraće od nas!

Već sam vam u knjizi prepričala dijalog s psihijatrom o mom strahu pred mogućnosti da se mome psu nešto dogodi, nakon čega je on hladnokrvno odgovorio; "Pa nabaviti ćete si novog!" 
To je bio kraj moje psihoterapije u koju sam ušla nakon smrti oca, a tokom koje je - poprilično, pa recimo ne-neočekivano - uginula i moja preko 18 godina stara Chili...
Na sreću, Joy nema ni tri godine, a Pixie ima oko 9 mjeseci - ali već sad ispitujem sve vlasnike Labradora i Zlatnih retrievera s vidljivo ostarjelim psima koliko im je godina; "On je već star, deset godina!" ili "Ufff, ma jako je stara, 11 joj je godina već!" su uobičajeni odgovori. 

Liza uskoro puni 9 i načelno mi se čini da se drži puno bolje od mnogih pasa njene kombinacije pasmina - ali sa 6 godina su joj na rendgenu skužili spondilozu, na što sam ja pitala; "Pa kako već???" U tom je trenutku moja Jack Russellica Chili imala skoro 18...

Stoga me užasava kraći životni vijek velikih pasa i odgovorno tvrdim da je Liza moj prvi i posljednji veliki pas. Tješi me što u kvartu ima još dva Zlatna retrievera od 14 godina koji hodaju, iako ne bez većih poteškoća. Nedavno je ozlijedila nogu i odmah sam je odvela na veterinarski faks - artroza zgloba, zbog koje je noga više boli. Naravno, ozlijedila se trčeći za loptom, a nastavila je i na tri noge. Sada pije Glukozamin&Kondroitin kapsule, te homeopatske tablete Traumeel koje mi je davno preopručio vet u Austriji, a ja sam ih odmah uvalila i baki - za ljude su, tako da znate da sam ih testirala prije nego sam ih dala svojim životinjama.
Pazim da se ne udeblja, šetam barem dva sata dnevno, hranim je grain free i BARF hranom, a već neko vrijeme pokušavam spoznati koji su to faktori koji određuju duljinu života nekog psa? 

Ima vrlo malo istraživanja na temu dužine života psa, iako sam sigurna da to pitanje muči baš svakoga od nas psoljubaca. Pokušati ću vam sažeti svoje spoznaje u nadi da će vam one pomoći u odabiru, ali i brizi oko vaših sadašnjih i budućih pasa.

Što se mojih tiče - prema svemu što sam uspjela saznati (ako sve bude išlo po planu) ja sam mirna do iza 60., a onda ćemo vidjeti!

starci3
Ako poživimo, ovako ćemo Jeger i ja....švercati cucka u staračkom!

Poznato je da je očekivana dužina života psa u pravilu obrnuto proporcionalna veličini - što je pas veći rastom, to će kraće živjeti. To je jedno od pravila koje je ponešto drugačije nego što smo naviknuli - slon inače živi otprilike jednako dugo kao čovjek (ako mu čovjek ne dođe glave), a miš tek nekih godinu dana (također ako ga ne spljeska neka mišolovka).

mali i veliki 
E, mali mišu, koliko ti je godina?

Tako mali psi bez većih problema mogu dogurati i do 16, a neke velike pasmine jedva doguraju do 6-7 godina. Među takve pasmine spadaju Bulmastif, Leonberger, Irski vučji hrt i Rotvajler, dok među najdugovječnije spadaju Border i Cairn terijer, te Lhasa Apso i Shih Tzu.
Moja Chili bila je Jack Russell terijer, ali oni često zbog svoje lude prirode znaju stradati u prometu ili lovu - dok ih u S. Americi često, a vjerujte, baš sam zbog ove teme češljala po svim stranicama uzgajivača širom svijeta - ubiju kojoti!

Cairn terijer - ako pazite na njega, mogao bi potrajati! Ali hodati bez lajne? Teško.

cairn
leonberger
Leonberger - kada kupujete ovakvoga psa, uzmite u obzir da ćete ga prvih 6 mjeseci (a i zadnjih) možda morati nositi po stepenicama...


Sada se sigurno pitate, otkud tako velika razlika i u čemu se ona krije?

Ne postoji jedan uzrok i jedan odgovor - dapače, istraživanja na temu pasjeg rasta/starenja u stvari nema, ali starenje u odnosu na rast je, dosta istraženo kod nekih drugih životinjskih vrsta, pa se na osnovu toga da pretpostaviti da se radi o kombinaciji nekoliko faktora, od kojih je ključni IGF - 1, Insulin-like Growth Factor, odnosno kvazi-inzulinski faktor rasta.

On nastaje u jetri stimulacijom štitnjače i nalazi se u svim tkivima, a tokom djetinjstva sisavaca njegova je razina, te razina Somatropina (hormona rasta) jako povišena, s time da je najviša tokom puberteta a kasnije opada.

Kako je nedavno utvrđeno, svi psi maloga rasta imaju mutaciju na IGF-1 genu, što znači da im je razina te supstance bitno niža nego drugima. Zanimljivo je da su znanstvenici utvrdili da je ta mutacija jako stara, što ih je navelo na razmišljanje da je prisutna u svim malim pasminama, pa čak i onima koje su jako daleko jedna od druge na porodičnom stablu psa.

dog history tree

To pak znači da je nastupila jako rano u tzv. periodu domestikacije psa te je omogućila poprilično ranu selekciju pasa s obzirom na veličinu - uostalom, već su nam poznati prikazi pasa u egipatskoj umjetnosti koji su stari barem 5 000 godina a iz kojih se vidi da su neki primjerci nesumnjivo mali rastom:

egipatski psi


Ista stvar za IGF-1 vrijedi i u obrnutom slučaju; ako ga je više, dolazi do gigantskih proporcija, pa čak i do akromegalije - što znači da su šape i glava neproporcionalno veliki u odnosu na tijelo, a to je obično povezano s opuštenom kožom na glavi i vratu i visećim labrnjama:

neo-mastiff-crufts-2012
Ako vas zanima problematika estetike mastifa, kliknite ovdje.

Problem je u tome što se IGF-1 ne ograničava samo na vanjski rast, pa je uz akromegaliju moguća i kardiomegalija, što je pretjerani rast veličine srca koji, kao što znamo i kod čovjeka smanjuje snagu pumpanja krvi kroz tijelo, te tako uzrokuje tjelesnu slabost i na kraju smrt.

I to još nije sve - visok IGF-1 može potencirati i rast tumora, tako da su najčešći uzroci smrti jako velikih pasmina - slabljenje srca i rak.

Dobsonovo istraživanje iz 2013. bavi se incidencijom raka kod različitih pasmina.
Prema tom istraživanju pasmine koje su najugroženije su Bernski planinski pas, Leonberger, Veliki šnaucer i Erdel terijer.

bernski pas
Prekrasan je, ali....nije to za mene.

Među onima s najnižim faktorom rizika nalaze se opet Shih Tzu, Lhasa Apso, i mali te patuljasti špicevi.

shih tzu

"Metličari" se imaju čemu radovati, ali oprez - diskovi na kičmi znaju stradati, pogotovo uslijed debljine!

Još je jedno istraživanje iz 1995. pokazalo da velike pasmine česšće obolijevaju od osteosarkoma - raka kostiju.
Prije nego svi vi vlasnici Leonbergera i sličnih dobroćudnih giganata padnete u depresiju, moram vam još iznijeti podatke jednog istraživanja provedenog na 2000 Leonbergera 2011. godine; 279 ih je uginulo od srca u dobi od 6,4 godine, 571 je uginuo od raka u dobi od 7,6 godina, dok ih je 68 uginulo od torzije želuca u prosječnoj dobi od 6,3 godine.

Ok, sad taj utješni dio; 171 pas uginuo je od starosti u dobi od 12 godina! Nažalost, ne znamo jesu li ti dvostruko dugovječniji primjerci spadali među rastom manje Leonbergere, na primjer.

Ali pažnja vlasnici Portugalskog vodenog psa; kod vaših pasa je vrlo velika varijacija životne dobi u odnosu na standard pasmine - manji primjerci dugovječniji su od većih!portugalci
Portugalci - što manji, to bolje!?

Ono što mene, recimo sada zanima je - hoće li uzgajivači i kinološki suci obratiti pažnju na ovu uzročno- posljedičnu vezu pa prestati s trendom nagrađivanja pasa koji izlaze van okvira standarda pasmine?
Jer ono što sam u kratkoj izlagačkoj karijeri do sada vidjela je poražavajuće. Moja Parson Russell terijerka Joy već je 5 cm viša od stare Chili, a spada među najmanje primjerke na svakoj izložbi, iako se već jedva može obuhvatiti rukama oko prsa, što je osnovni standard ove pasmine!
Naime, tako je Fox terijer ispao iz lova, jer je zahvaljujući modi postao prevelik za lisičju jamu, za što je u konačnici i stvoren!
Današnji Bernardinci, an primjer, često znaju imati i blizu stotinu kilograma, dok su prije pedesetak godina bili oko 50-60 kg teški! A to su samo neki od mnogih primjera....


Drugi jako važan faktor u dugovječnosti naših najboljih prijatelja (a i nas) je - ovo vam se sigurno neće svidjeti; kretanje. Da, vježba. Sport.

jogging
Trkom do izvora mladosti!

Naime, kako su mali psi dakle - mali, da bi prešle istu kilometražu koju moja križanka Labradora/Zlatnog retrievera Liza prijeđe u 100 koraka, male Joy i Pixie moraju napraviti trostruko pa i četverostruko  više koračića, čime bolje vježbaju organizam i troše više kalorija. U stvari, njih dvije zajedno imaju oko 17 kg a pojedu točno istu količinu hrane kao Liza sama koja teži 28-29 kg!


Još kada se uzme u obzir da veliki psi često pate od kroničnih degenerativnih bolesti zglobova, te se stoga ponekad i ne mogu dovoljno kretati - displazija kukova/laktova i osteohondroza  - sve su to bolesti koje muče velike i gigantske pasmine i često dovode do uvelike smanjene mobilnosti, pa čak i kod mladih pasa.

A kretanje je zdravo, za pse, baš kao i za ljude - ma koliko mi šutjeli o tome: 
aktivira izmjenu tvari u organizmu, prokrvljuje sve organe i tkiva, podmazuje zglobove, smanjuje stres, pospješuje izlučivanje inzulina, a da o utjecaju na težinu i ne pričamo. Evo, svjesna svega ovoga, pišem ove retke u bolovima uslijed vježbanja trbušnjaka koji su ljenčarili nekoliko mjeseci....

Uostalom, dokazano je kako snižavanje razine kortizola u krvi (hormona stresa, jel'te) doslovce - produžava život!

starci2

Psi snižavaju razinu stresa u našem organizmu - omogućimo im kretanje!

Ali ima još jedna stvar zbog koje je kretanje sveti gral mladosti, a ima veze s molekulama i kromosomima; starenje i smrt stanica ima veze s strukturom kromosoma koji su pak nosioci genetskih informacija, a zamislimo ih kao male poštare koji imaju zaštitnu obuću i šljemić na glavi, a ta se oprema zove telomeri. E, pa ti telomeri se svakom diobom stanice stanjuju, odnosno skraćuju, da ne kažem - fucaju! I kad se skroz ofucaju, kromosom ostane gol i bos i ugiba!

No zato je tu enzim koji se zove telomeraza, a dođe kao neki postolar i popravljač šljemića a živi samo u stanicama koje imaju veze s imunim sistemom - matičnim i spolnim stanicama. Međutim, on nema nikakvih kriterija pa tako krpa cipelice i kapice i tumorskim stanicama, pogotovo što su one radoholičari!

E sad - istraživanja raka kod ljudi pokazala su da su telomeri sve duži što se više čovjek fizički kreće! Drugim riječima, kretanje je povezano s dužinom života, pa su to dokazali prateći parove blizanaca - onaj brat/sestra koji se više bavio sportom imao/la je duže telomere u svojim leukocitima od svog lijenog pandana!

Ima tu još nekih detalja na proteinskoj razini, ali sve se svodi na ovo; dignite se sada s fotelje i idite prošetati psa - još bolje, isplanirajte neke zajedničke sportske aktivnosti pa ćete duže imati prilike biti najbolji prijatelji: 

frizbi

Kad se prisjetim, Chili je svaku večer barem 100-200 puta aportirala lopticu koju sam joj šutala, i tako sve dok je vid služio. Igralište gdje je provela najveći dio svog sportskog života moglo je biti dugo oko 100 metara - znači da je svake večeri pretrčala najmanje oko 10 km, i tako otprilike do svoje 16-te.
Najdugovječniji pas kojeg znam nije bio tako malen - engleski pointer u mojoj ulici uginuo je u svojoj 21. godini. Ne mora vas začuditi što mu je vlasnik iz hobija - maratonac! Pas je do svoje 17. uvijek trčao s njim.


Sve ovo sada ne znači da trebate pohitati kupovati patuljaste pasmine - dapače - patuljaste pasmine, a pod time mislim, na primjer; toy Maltezer u odnosu na normalnoga, imaju manju gustoću kostiju pa su sklonije lomovima, a imaju i poteškoće pri porodu.

Drugim riječima, ne treba ići niti u jednu krajnost:

chi


Do sada je bilo uglavnom riječi o pasminama - ali što je s mješancima i križancima? Te žive li duže mužjaci ili ženke?

Ono istraživanje na Leonbergerima pokazalo je da u pravilu duže žive......taratataaaaaa; isto kao i kod nas ljudi - ženke! To doduše malo kvari moju teoriju da muškarci ranije umiru jer su skloniji nezdravim navikama te zato što mrze ići liječniku :(....u stvari je ključ u estrogenu, što je onovni razlog zašto se ženama nakon menopauze daje zamjenska terapija. Estrogen također utječe na duljinu onih već prije spomenutih poštara, telomera, pa tako mi žene (a valjda i kuje) imamo u prosjeku 3,5% dužeg....telomera :)

Koliko je prekrasan taj naš estrogen vidjelo se na jednom istraživanju provedenom na populaciji Rotvajlera - njihov je prosječni životni vijek 9 godina.

rottweiler


Međutim, jedna grupa kuja živjela je upadljivo duže - 13 godina! Istraživanje se zatim fokusiralo na intaktnost, odnosno kastraciju - rezultat je pokazao da su najstarije kuje bile nekastrirane, pa su tako bile doživotno pod utjecajem estrogena - pošto psi nemaju menopauzu.

Druge po redu bile su kuje kastrirane između 6. i 8. godine života - imale su tako trostruko veću šansu doživjeti duboku starost od onih kastriranih jako rano.

Godinama se nisam mogla odlučiti svoje kuje kastrirati (samo da znate, sterilizacija nije ispravan pojam, iako je mnogi vetovi koriste - a to mi je rekao jedan šef kirurgije, tako da znate da nisam iz prsta isisala mudrost), tako da je Liza sada kastrirana u 9. godini, tek zbog početka upale maternice. Chili, moja metuzalemica, također nije bila kastrirana sve do svoje 17. godine života, kada joj je uklonjen tumor s jajnika nakon čega je još poživjela godinu i pol.

Već vidim da neću kastrirati ni Joy ni Pixie pošto imam jako dobro ograđeno dvorište i znam paziti kako ne bi došlo do neželjene trudnoće. A onima koji smatraju da je loše ne kastrirati životinju jer se ona ovako "muči" mogu samo - bez dlake na jeziku poručiti; znate li vi koliko ima ljudi koji bi se ševili ali nemaju s kim? A da o cijelim religijskim zajednicama u celibatu i ne pričamo.... toliko.

Međutim, smatram da je kastracija životinja nažalost, nužna kako bi se smanjio broj neželjenih sirotana koji potom završavaju u azilima, skloništima, šinterajima, na cesti i slično - a sve zbog neodgovornosti nas ljudi. Ako niste u stanju paziti na svoju kuju (a to nije baš samo "tak") radije kastrirajte! Uostalom, nekastrirane kuje mogu pak dobiti upalu maternice ili tumore na cicama ili jajnicima koji vas, osim što ih možda na vrijeme ne primjetite, mogu koštati puno, puno više nego jedna kastracija. A ponekad koštaju kujicu i života. A hoće li moja individualna odluka biti ispravna, pokazati će vrijeme.

I na kraju - pitanje (ne)pasmine!

Tu definitivno nema sumnje - istraživanja su složna u tome da mješanci žive duže, pa čak i kada se uzme u obzir veličina.

kriz2

Što se, dakle, iz svega ovoga na kraju može zaključiti?


Ako vam je, poput meni - najvažnije na svijetu da vam pas što duže živi - pohrlite u azile i razgrabite mješanke malog rasta!

kriz4

Da, najduže žive nekastrirane kujice malog rasta i nepoznatog porijekla.


Naravno, ima tu još dosta faktora poput kvalitete prehrane, postupanja sa psom (moja je mala mješanka Kiki imala staru ozljedu kičme i repa zbog koje se s 12 oduzela u dvije lijeve noge pa sam je morala dati uspavati....), zagađenja, sreće, sudbine (kako god želite to zvati), te inih drugih stvari koje uostalom, znamo jer naš životni vijek također ovisi i o njima.
Ali to vam je ukratko, barem do novih znanstvenih spoznaja - to.

Sad, kada sam tako fino posložila svoju pseću postavu (prinova je Pixie, mala mješanka s ulice koju neću kastrirati), nema mi druge nego se baviti sportom, joggirati, planinariti i nadati se da neću riknuti od srca, raka ili neke druge boleštine pošto sam jako visoka!


Eh. 
Zaputila bih ovom prilikom zamolbu genetičarima, kada se već tako lijepo igraju pa imamo GMO ovo i ono, zašto ne bi recimo napravili GMO psa s genima kornjače koji bi tako uvijek na leđima imao kuću pa ne bi bio beskućnik, a živio bi kao prosječna čančara - može?


A u međuvremenu, ajmo telomeri, jen-dva, a-e-r-o-b-i-k-a!




The Power of The Dog

Rudyard Kipling

There is sorrow enough in the natural way

From men and women to fill our day;
And when we are certain of sorrow in store,
Why do we always arrange for more?
Brothers and Sisters, I bid you beware
Of giving your heart to a dog to tear. 

Buy a pup and your money will buy
Love unflinching that cannot lie--
Perfect passion and worship fed
By a kick in the ribs or a pat on the head.
Nevertheless it is hardly fair
To risk your heart for a dog to tear. 

When the fourteen years which Nature permits
Are closing in asthma, or tumour, or fits,
And the vet's unspoken prescription runs
To lethal chambers or loaded guns,
Then you will find--it's your own affair--
But...you've given your heart for a dog to tear. 

When the body that lived at your single will,
With its whimper of welcome, is stilled (how still!);
When the spirit that answered your every mood
Is gone--wherever it goes--for good,
You will discover how much you care,
And will give your heart for the dog to tear. 

We've sorrow enough in the natural way,
When it comes to burying Christian clay.
Our loves are not given, but only lent,
At compound interest of cent per cent.
Though it is not always the case, I believe,
That the longer we've kept 'em, the more do we grieve:
For, when debts are payable, right or wrong,
A short-time loan is as bad as a long--
So why in Heaven (before we are there)
Should we give our hearts to a dog to tear?

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK