ecodog - Drekec Vila u suradnji s Majkom prirodom, razgovor s Jasminom Hodžićem
- font size decrease font size increase font size
Jeste li znali da više od milijun ptica i 100 000 morskih sisavaca ugine svake godine nakon što pojedu ili se zaglave u plastične vrećice?
Da plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla?
Da u međuvremenu imamo mikroplastiku, ne samo u krvotoku životinja kojima se većina ljudi hrani, nego i u vlastitom?
I ne samo u krvotoku, jer znamo da ono što unesemo nekad mora i van – no mi ljudi bar imamo kanalizacijski sistem koji ima filtere. Nije da baš filtriraju mikroplastiku, i to je problem na kojem se radi na svjetskoj razini, ali što je s našim psima?
Možemo li nekako – uz svijest o tome da zapravo ne postoji "Drekec Vila" i da smo mi ti koji moramo pokupiti drekiće naših ljubimaca, osvijestiti i činjenicu da biorazgradivoj plastici treba
najmanje tisuću (brojkom: 1000) godina da se razgradi, dok se obična plastika ne razgrađuje nikada (brojkom: ∞, plastika je vječna), a da Zemlja pred sobom nema toliko vremena prije nego postane nenastanjiva?
Držanje pasa u gradu već ima određen broj neprijatelja koji su, nažalost, djelomično u pravu.
Za pseću hranu treba uzgojiti životinje koje, kao i one za prehranu onih ljudi koji su mesojedi, zagađuju atmosferu metanskim emisijama, a drekići na cesti su ne samo estetski, već i sanitarni problem – primjerice, moji psi su dobili giardiju kad smo privremeno bili prisiljeni ići uvijek u isti park za pse (inače ne idemo u takve parkove), kao i drugom prilikom, kad smo bili prisiljeni na isto (zbog Lizine starosti i slabe pokretnosti), pa su dobili Clostridium perfrigens.
Niti jedno ni drugo nije neka sreća, jer osim veterinarskih troškova, pa troškova za posebnu hranu tijekom liječenja i troškova liječenja samog (pogotovo ove druge gadarije), možete zamisliti kako je bilo skupljati proljeve - a svjesna da će se neki drugi pas zaraziti ako ih ne skupim, dosta sam se namučila… Uglavnom, bez vlažnih maramica (još jedan ekološki upitan proizvod) nisam mogla nikuda. Usput, takve i slične zaraze kod pasa sa slabijim imunitetom, starih pasa ili mlade štenadi mogu biti opasne po život.
A da ne pričam koliko se jadno osjećam kad stanem u drek pokušavajući doći do dreka vlastitih pasa, ili kad prolazim kraj nepokupljenog dreka na pločniku, a prolaznici me gledaju kao da su ga moji upravo sad ispustili. Pa mi bude neugodno i skupljam onda tuđi, pri čemu ne samo da trošim vlastite resurse, već se i osjećam prljavo.
Moram priznati da me u zadnje vrijeme također muče neka ekološka pitanja. Trenutno Jeger i ja radimo na tome da stavimo solarne panele na krov, s obzirom da je sunčanih dana u Zagrebu sve više (i previše, ako mene pitate).
Također me muči pitanje „biorazgradivih“ plastičnih vrećica za pasji drek - naime, nedavno samo vidjela ovo (kliknite na link) i skužila da sam u stvari svojom kupnjom (duplo skupljih, btw.) „bio“ vrećica – dala dreku pljusku!
Onda sam se sjetila jednog svog posta od prije više od godine dana o papirnim vrećicama za skupljanje drekić pod nazivom ecodog.
Lako sam ih našla na webu: https://ecodog.hr/trgovina. Naručuju se preko neta i što ih više kupite, jeftinije su.
Nakon što sam bila prisiljena par puta eksperimentirati da skužim točno kako primiti lopaticu, prilično sam zadovoljna ne samo vrećicama, nego i čistoćom savjesti.
Zaintrigirala me cijela priča i začudilo da to ekološko rješenje nije dostupno u svakom pet shopu, pa sam kontaktirala tvrtku i tako upoznala Jasmina Hodžića, čovjeka s jasnom misijom i vizijom.
Zanimalo me otkuda mu ideja za ovakve vrećice, a kad je počeo pričati, shvatila sam da se radi o istinskom borcu za budućnost planete.
Jasmine, kako si došao na ideju za ove vrećice i kako je sve počelo?
Prilikom turističkog posjeta Pragu i njegovim predivnim parkovima 2020. godine, naišao sam na FEDOG vrećicu koja je bila dostupna u praškim parkovima i ulicama. Kako je FEDOG vrećica besplatna, uzeo sam nekoliko desetaka primjeraka i shvatio da u rukama imam savršen proizvod koji je stvarno ekološki, a služi za prikupljanje psećeg izmeta i na sebi ima oznaku industrijskog zaštićenog dizajna za područje cijele EU. Pun dojmova, vratio sam se doma, uzeo FEDOG vrećice, pozvao frendice s psima (ja ga u tom trenutku nisam imao) sjeo u park i čekao da se neki od tri psa pokenja.
Pogledao sam uputstva na stražnjoj strani vrećice, izvadio kartonsku lopaticu i čekao. Čim je Cura, prva ecodog ambasadorica (mješanka od tada 5 i pol g i 20 kg) obavila nuždu, krenula je lančana reakcija, pa su isto učinile Adri (mješanka u tipu Border collie-a od 13 godina i 23 kg) i najmlađa, Gita, bernski planinski pas od 40 kg. Adri se, kao najstarija dama, nakon obavljene nužde prva povukla i krenuo sam do njezinog shita.
Bio je srednje mekoće (to sam vizualno zaključio jer nisam imao plastičnu vrećicu da primim njezin drekec u ruku, kao inače). Malo sam se pomučio, no sve sam pokupio, ubacio lopaticu u vrećicu i zatvorio.
Izvadio sam drugu vrećicu i posjetio Curin drekec, kojeg je bilo podosta, no bio je tvrd. Postavio sam lopaticu uz drekec i počeo pomicati lopaticu naprijed-nazad, naprijed-nazad. Drekec je sam završio na lopatici.
Ubacio sam ga u vrećicu i ponovio postupak još dva puta, pošto su bila 3 primjerka.
Ovaj postupak mi se učinio izrazito jednostavnim.
Na putu do spremnika i klupe gdje su stajale ostale vrećice (u rukama sam imao samo dvije), na putu se pojavio i Gitin „drekec“. Pošto sam već bio u prolazu, odlučio sam iz već korištene vrećice izvaditi lopaticu i pokupiti istom tehnikom: naprijed-nazad. U tom trenutku sam se iznenadio kvalitetom i otpornošću lopatice, a kada sam vidio da je za drekec dva psa dovoljna samo jedna vrećica, uzbuđenju nije bilo kraja.
A više i nemam potrebu rukom dirati topli (ili još gore - hladni) drek prilikom svake šetnje, što je dosad bilo uobičajeno.
Sad će neki reći previše uzbuđenja oko dreka, ali tvoja publika me sigurno razumije :).
Za mene je to bio doživljaj, jer sam u svakoj karakteristici i primjeni FEDOG vrećice osjetio olakšanje za Majku Prirodu. Ona pati, dok ja u rukama držim nešto što će joj olakšati život - fakat dobru vrećicu od recikliranog papira.
I kaj sad?
Nikad se nisam bavio prodajom, marketingom, ekologijom, već vrlo specifičnom vrstom posla, a to su atomska skloništa.
No, znajući da imam u rukama proizvod koji se koristi u EU već nekoliko desetljeća, proizvod koji je u širokoj upotrebi, testiran i stvarno ekološki, uz pomoć prijatelja sam ušao u priču s ecodogom.
To je bilo jedino razumno ime za ovaj proizvod. Kontaktirao sam proizvođača i vlasnika licence, predstavio se, iznio svoju ideju i dobio poziv da ponovo posjetim Prag kako bismo održali sastanak o eventualnoj suradnji.
Do sastanka sam imao mjesec dana. To vrijeme sam posvetio istraživanjima, počeo sam proučavati kakve sve vrećice postoje, od čega su, tko ih proizvodi, kako utječu na okoliš, koliko pasa ima kod nas, što govori statistika o prikupljanju drekeca, koje su zakonske obveze...
Krenuo sam istraživati i patent FEDOG vrećice, te saznao da pravilnik za taj Industrijski zaštićeni dizajn nalaže da sirovina za proizvodnju može biti jedino reciklirani papir (ovime je eliminirana ikakva mogućnost da se sruši stablo kako bi nastala FEDOG/ecodog vrećica), boje i ljepilo koje se koriste su na bazi vode i siguran su proizvod, te da se vrećica proizvodi posebnom tehnikom kojom se postiže njezina nepropusnost.
Nakon prikupljanja svih tih informacija, ostao sam šokiran kada sam saznao kako nas kompanije koje nam nude različite vrste vrećica, a prodaju ih pod nazivima bio/eko/reciklirano/razgradivo/bioplastika, zapravo rade budalama. Danas, kada se osvrnem na tu šokantnu spoznaju, ponosno mogu izjaviti da kad vidim na nekoj vrećici da piše „bio“, ja čitam „Da, bio - bio sam prevaren“.
Sada više nisam jer imam ecodog :)
Priča je dalje išla tečno, dobio sam dozvolu vlasnika licence FEDOG da na hrvatsko i druga tržišta plasiram FEDOG proizvod pod nazivom ecodog. Od početka se ecodog povezao s različitim udrugama za zaštitu životinja i prirode, jer smo drugačija vrećica. Druge vrećice uzmeš i baciš, s ecodogom je priča puno dublja i osjećajnija.
Molim te, objasni čitateljima ukratko kako funkcionira vrećica s lopaticom (ispod je i video za one koji bolje uče vizualno).
Svaka ecodog vrećica u sebi ima no touch lopaticu s perforacijama. Kako drekec ne bi završio na prstima, potrebno je ispravno primiti lopaticu. Kao što sam već rekao, postavljanjem gornjeg djela lopatice uz drekec i pomicanjem ruke s lopaticom naprijed-nazad-naprijed-nazad, drekec sam završi na lopatici. Kako je lopatica otporna i čvrsta, od nje se može napraviti i hvataljka poput pincete kojom se jednostavno pokupi pravilno formirani drekec. Ove dvije osnovne tehnike su prikazane u videu koji smo snimili za korisnike. Uskoro ćemo prezentirati i druge video materijale, pa ćete vidjeti kako funkcionira korištenje ecodog vrećice s lajnom u ruci, pa u situacijama s visokom travom, na snijegu, po kiši i naravno, s mekšim drekecom.
Sigurni smo da će novim korisnicima biti potrebno par dana da uhvate grif s no touch lopaticom, trebalo je i nekima iz našeg tima, no uz spoznaju koji je učinak ecodog vrećice na okoliš (razgradi se u par mjeseci i nema nikakav loš utjecaj), a koliko malo truda je potrebno uložiti da bismo se naviknuli na lopaticu, s veseljem koristimo ovaj proizvod. Tako da… samo si dajte priliku i mrvicu vremena, sve je stvar navike.
Ali i tehnike - ja se još uhodavam s dvije lajne u rukama. K tome, u mom kvartu su spremnici dosta problematični (prepuni) i rijetki, što znači da ponekad moram nositi vrećicu i po nekoliko stotina metara – što bi poručio gradskim vlastima i kako bi riješio općenito problem odlaganja pasjih drekeca, ali i nedostatak najobičnijih kanti za smeće?
Spremnika nikad dosta. Mi ljudi smo skloni brzinskim rješenjima, ako je spremnik pun bacit ćemo smeće pored spremnika, a rijetko ćemo ga nositi do sljedećeg, također upitno praznog spremnika.
Pri obilasku Praga primijetio smo da oni baš i nemaju problema s takozvanim „nagaznim minama“ na javnim površinama, a kultura čišćenja kod njih je na visokom nivou. To je tako upravo zato jer imaju dostupnu besplatnu ekološku vrećicu koju financiraju grad, komunalno poduzeće i mjesni odbor – benefiti za grad/komunalno poduzeće/mjesni odbor su manje količine otpada na odlagalištima, usklađivanje s Direktivom EU o smanjenju upotrebe jednokratne plastike, uredne javne površine, prepoznatljivost kao ekološki osviještene zajednice itd.
Šetači pasa u Pragu, uz ovako široko dostupne lokacije s FEDOG vrećicama, jednostavno osjećaju nelagodu ako ne počiste za svojim ljubimcem.
Ovakav model primjene FEDOG vrećice primjenjuje se u preko 500 europskih gradova koji su zbog toga zdraviji, čišći, a također sam primijetio da će oni radije postaviti spremnik s FEDOG vrećicama nego oznaku da je prostor zabranjen za boravak pasa (Zagreb ih je pun). Pas je živo biće zajednice u kojoj živi i nije humano živom biću ograničavati prostor kretanja zbog nebrige vlasnika koji ne pokupi za svojim psom.
Upravo taj model, koji je testiran, u primjeni je već nekoliko desetljeća te ima vidljive rezultate, mi iz ecodoga želimo implementirati tu kod nas, dakle - građanima osigurati besplatne, stvarno ekološke vrećice u parkovima za pse i na javnim zelenim površinama.
I kako vam to polazi za rukom?
Za sad smo obavili 2 kruga razgovora s Gradskim uredom za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje - Sektor za zaštitu okoliša i održivo gospodarenje otpadom. Pohvalili su našu ideju i uputili su nas na adresu Zagrebačkog Holdinga, pa smo se javili i njima, no, nažalost, za sad nismo dobili odgovor.
Komuniciramo s nekoliko gradova i općina, a imamo i prve rezultate:
• Krajem lipnja smo na otoku Braču u suradnji s predstavnicima vlasti i komunalnim poduzećem u ovoj prvoj fazi postavili 5 ecoURBAN spremnika s ecodog vrećicama. Građani i turisti su oduševljeni samom ecodog vrećicom i vizualom ecoURBAN i ecoSTREET spremnika, uz samo par zamjerki da smo spremnike možda mogli postaviti na drugim lokacijama. Sugestije građana smo svakako prihvatili te relocirali nekoliko spremnika, a u znak zahvale i dobre volje postavili smo i dodatni ecoSTREET spremnik
.
• Sredinom kolovoza predstavili smo jedan jako interesantan projekt u kojem nas je još jednom prepoznao i podržao turistički sektor. Nakon uspješno realiziranog projekta s Villa casa Manerom, te projektom South Istria – Pet Friendly, kojeg provodi klaster turističkih zajednica Južne Istre, postigli smo dogovor s hotelskim lancem Valamar. Pod njihovim okriljem djeluje veliki broj hotela, luksuznih vila i kampova koji su pet friendly, a od nedavno provode uslugu Wow Wow Pet Friendly Holiday, za sve ljubimce koji borave kod njih. U ovoj suradnji smo postavili ecoURBAN spremnike u novom Amicor Green Resortu, koji je dio naselja Helios Faros na otoku Hvaru te predstavili novi dizajn ecodog vrećice po zamisli Valamara.
ecodog vrećica je i odličan reklamni proizvod kojeg intenzivno koristi turistički sektor u predstavljanju Hrvatske kao pet friendly osviještene destinacije.
Ove jeseni ćemo predstaviti jednu suradnju koja nam je jako prirasla srcu. Riječ je o suradnji s Nacionalnim Parkom Risnjak. Na ovo smo izrazito ponosni jer, halo! - riječ je o nacionalnom parku! Risnjak kao javna ustanova ima široku lepezu dostupnih fondova za različite projekte. Nedavno je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prezentirao Javni poziv za neposredno sufinanciranje projekata poticanja "PLASTIC FREE ZONE" (JP ZO 2/2022), i NP Risnjak se, naravno, javio na taj poziv. Tako imamo i prvu situaciju u kojoj je ecodog vrećica financirana od strane Fonda. U sklopu projekta, u NP RISNJAK ćemo postaviti tri MAG spremnika za razvrstavanje otpada (plastika, papir, miješani otpad), ecoSTREET dispenzer i, naravno, ecodog vrećice.
Htio bih naglasili da smo uvjereni kako sve ostale vrećice koje na sebi imaju samoprozvanu titulu bio ili eko sigurno nisu pogodne za povlačenje sredstava iz Fondova. Kako bismo mi iz ecodoga bili sigurni u to, u svojoj komunikaciji s poslovnim partnerima, predstavnicima javne i izvršne vlasti ističemo tko nam je konkurencija i uputimo ih u sve relevantne i dokazane karakteristike proizvoda, kako bi bili osigurani od prevare („bio“ = bio sam prevaren).
Komuniciramo i s drugim javnim službama, informiramo ih o mogućnostima financiranja preko fondova, upućujemo na činjenicu kako to funkcionira vani i koji su benefiti, no, nažalost, od velike veličine ne dobijemo niti odgovor, iako je situacija u okolišu ALARMANTNA. Svjedoci smo sve žešćih i učestalijih prirodnih katastrofa – u čemu plastika i njezine izvedenice imaju glavnu ulogu.
U Gradu Zagrebu obitava oko 60 000 registriranih pasa, a statistika kaže da tek oko 50% vlasnika pasa redovno čisti za svojim ljubimcem. Ako jedan pas dnevno u prosjeku potroši 2,5 vrećice, dolazimo do brojke od 75 000 plastičnih vrećica koje završe na odlagalištima, odnosno u okolišu. Na razini cijele Hrvatske taj broj se penje na više od 550 000 vrećica dnevno.
Brojke su zastrašujuće.
U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, mi smo se javili svima, nekima i po nekoliko puta. Odgovor smo dobili od njih desetak.
No, iako su nam mnoga vrata su još uvijek zatvorena, mi nećemo prestati kucati!
Znači, “Dok nam živo srce bije…”, kako glasi stih Lijepe Naše, u koju se mnogi zaklinju, ali ne bi baš puno za nju napravili (bacili čik u kantu za smeće/ponijeli sa sobom, bacali razdvojeni otpad u za to predviđene spremnike, nosili sa sobom platnene i slične torbe za tržnicu i izbjegavali kupovinu namirnica umotanu u višeslojnu plastiku...) - da i ne spominjem čega sam se nagledala roneći - turisti sigurno nisu sa sobom donijeli stare zahodske školjke i vešmašine…
Kad smo već kod mora/vode - koliko su ecodog vrećice doista sigurne od promakanja? (u trenutku pisanja nisam još doživjela šetnju po jakoj kiši s ecodog vrećicom, op. RJ)
FEDOG/ecodog vrećica je izrađena posebnom tehnikom koja omogućuje nepropusnost. Sve kopije FEDOG/ecodog koje su se do sada pojavile imale su problem s nepropusnošću i brzo su, između ostaloga i zbog toga, nestale s tržišta.
ecodog vrećica je nepropusna do određene mjere, jer ipak je riječ o papiru, a papir i voda nisu baš dobri prijatelji. No zbog već spomenute tehnike izrade, svaka ecodog vrećica će po kiši izdržati do prvog spremnika. Sad ćeš me sigurno posjetiti da nema puno spremnika za otpad, da su jako udaljeni, no ako već šećemo pesa po kiši velika je vjerojatnost da imamo i kišobran, s kišobranom u jednoj ruci te s lajnom i korištenom ecodog vrećicom u drugoj samo hrabro naprijed, snaći će se ona s tim kapima što završe na njoj. Naš ecoSTREET dispenzer na svojoj prednjoj površini ima izrezan oblik psa kroz koji se vidi ecodog vrećica i vremenski uvjeti šamaraju po vrećici samo tako kroz taj otvor. Čim izađe sunce i puhne vjetar, ecodog vrećica je i dalje spremna za upotrebu.
Da, spomenuo si kako su ecodog vrećice od recikliranog papira? Kolika je točno razlika između „normalnog“ i recikliranog papira – za one koji možda (još) ne recikliraju?
Tako je. ecodog je 100% reciklirani proizvod. Osnovna razlika između recikliranog i običnog papira je ta da se za običan papir ubije stablo. Reciklirani je nastao od otpadnog papira. Papir se, inače, može reciklirati do 7 puta, što znači da se od njega može napraviti sedam različitih proizvoda koji su funkcionalni. Sirovina za ecodog vrećicu se uzima nakon četvrtog stupnja reciklaže. Uz sve to, građani na našim čestim akcijama koje možete vidjeti na našim društvenim mrežama FB https://www.facebook.com/ecodog.hrvatska i IG https://www.instagram.com/ecodog.hrvatska/ mogu i donirati ili zasaditi stablo u ime svog ljubimca.
Time se vraćamo na početak priče: da bi nastao papir, ubijeno je stablo, mi smo iskoristili taj otpad, proizveli smo proizvod koji je olakšanje za prirodu u svakom segmentu i na kraju smo posadili stablo kako bi nastavio živjeti duh onog prvog posječenog stabla. Kampanje sadnje stabala u ime kućnih ljubimaca odradili smo na tri lokacije, uz pomoć građana koji su donirali sadnice, te su tako nastala tri ecodog voćnjaka. Lokacije su Farmica – Našice, Anima dvor – Dvor na Uni i Noina Arka – Dumovec. Posadili smo stotinjak starih sorti voćaka i plan je da se u nekim udrugama od plodova rade proizvodi s kojima će si udruge osigurati dodatna sredstva za rad. Uz voćke, posadili smo i raskošne katalpe koje će osigurati hlad psima na Farmici, a lipe u Noinoj arci. Svaki donator i sadnica dobili su pločicu s imenom i tako smo ih trajno obilježili. Uskoro sadimo opet!
Kao što sam već rekao, s nama je priča dublja i emotivnija – druge bio, eko itd. vrećice uzmeš i baciš. A onda se zakopavaju, ali to nije ista vrsta dubine.
Sramim se priznati da sam do sada koristila „biorazgradive“ vrećice, ali kako bi ih što manje potrošila, kada sam u vikendici s velikim voćnjakom, prvo bih pustila malo da se posuše drekići, pa skupila više njih u istu vrećicu, kako bi se zbrinuli na jeftiniji način...
Nažalost, jeftini način, tj. jednokratna plastika, nas je i dovela u ovu situaciju s okolišem. Hoćemo li s nečim jeftinim riješiti globalni problem? Mislim da ne. Veliki postotak plastičnih vrećica i njihovih izvedenica se proizvodi u Kini, gdje ekološki standardi u proizvodnji nisu baš na viskom nivou. Naravno da Kina proizvodi i visokokvalitetne proizvode koji su konkurentni i nisu jeftini. Ali, ako usporediš cijene (od 75 do 60 lipa/kom, ovisi koliko kupite odjednom, op. RJ), ecodog vrećica je čak i jeftinija od nekih vrećica koje nose oznaku bio. Nama cilj nije toliko profit, koliko mijenjanje navika ljudi i olakšanje za okoliš, edukacija i besplatne ecodog vrećice za građane.
Međutim, biorazgradiva vrećica razgradiva je jedino u industrijskim uvjetima, gdje moraju postojati određeni parametri kako bi se ona razgradila, a ti parametri se ne mogu postići u okolišu. U zadnje vrijeme popularne su vrećice od kukuruznog škroba koji se dobiva iz zrna kukuruza.
Neke biljke koje uzgajamo dijelom ne završe u našem tanjuru, već služe isključivo za proizvodnju bioplastike, kao npr. vrećice od kukuruznog škroba. No, neke biljke kao kukuruz i soja važne su za prehranu svjetske populacije. Stoga, upotreba kukuruznog škroba za bioplastiku nije održiva jer tim postupkom smanjujemo količinu hrane koja bi trebala biti dostupna ljudima, a poznato je da i danas ima gladnih. Uz to, za uzgoj 1 kg kukuruza prirodi oduzimamo 1200 litara vode, a površine koje su potrebne za njezin uzgoj uzrokuju devastaciju okoliša i bioraznolikosti.
Jedina „dobra“ stvar je ta što se ona brzo razgradi, no uz nedostatke u proizvodnji smatram da ih je bolje ne koristiti. Svakako pročitaj i gdje su proizvedene bio vrećice koje kupuješ i razmisli!
Kod nas se u zadnjih godinu dana nekoliko kompanija hvalilo kako su proizvele plastične boce za svoje napitke od reciklirane plastike. U 2022. godini. Wow… fakat napredak. A ljudi to kupuju kao inovativno.
ecodog vrećica nije od plastike, a reciklirani je proizvod od 1998 g. i kod nas dostupan već dvije godine!
Okej, sada se osjećam još gore….
Ali one rolice su praktične jer ih mogu zakačiti na povodac ili zavezati za njega kad se dogodi da samo izletim iz kuće, u žurbi, a nemam džepova. Nudiš li slično rješenje?
Kada je ecodog zaživio kod nas, plan nam je bio proizvesti kopču za držanje ecodog vrećice koja bi bila izrađena od reciklirane plastike tehnikom 3D printanja. Brzo smo se osvijestili i zaključili da bi to bio totalni promašaj, iako bi to bio ecodog3D. Stvorili bismo još jedan xy proizvod od te plastike i time bismo sami sebi pljunuli u usta. Rješenje je bila torbica od ostataka tekstila. Tu samo angažirali Ustanovu DES iz Splita koja je za ecodog proizvela prvu seriju platnenih torbica. S njima više ne surađujemo, jer su upravo oni proizveli kopiju FEDOG/ecodog vrećice. (o čemu više uskoro, op. RJ)
Pregovaramo s novim partnerom koji će za nas proizvesti platnene torbice od recikliranog tekstila s čičkom radi lakšeg otvaranja.
RJ: Super, jer mi ljudi smo robovi navika, iako možemo svi postati ispravne i odgovorne Drekec Vile. Ima li još nešto što bi nam poručio?
Živimo u 21. stoljeću. Mnoga rješenja su provjerena, dokazana, održiva. Tako da pitanje „možemo li?“ danas više ne smije postojati.
Možemo, da. Znamo da možemo.
Novo pitanje koje se treba danas istaknuti kako bi se osvijestila populacija jedine nam Zemlje je: Želiš li?
Želiš li i dalje biti fosil i koristiti proizvode koji su nastali na bazi fosilnih goriva?
Želiš li pojesti kilu plastike u godini dana (sad pojedeš jednu karticu tjedno)?
Želiš li da tvoji potomci ne upoznaju različite biljne i životinjske vrste koje su pred izumiranjem zbog nas i jednokratne plastike, a mnogo njih već mogu gledati samo na slikama?
Ili želiš biti kulturan, educiran, angažiran građanin Planete Zemlje koji živi što bliže Prirodi?
Situacija u okolišu je dramatična, a rješenja koja su nam dostupna ne koristimo. Mi ljudi/udruge/kompanije koji se bavimo ekološkim pitanjima moramo biti puno direktniji i iskreniji. Suočiti ljude s činjenicama.
Ove godine svjedočimo različitim ekološkim katastrofama. Presušuju rijeke Po, Dunav, Rajna, izvor rijeke Temze… lista je dugačka. Poljoprivredni sektor je devastiran sušama. Ako hitno ne promijenimo svoje navike prijete nam još gore stvari kao što su žeđ, glad, još više ratova. Prema istraživanjima, Hrvatska je prostor na kojem će klimatske promjene biti najizraženije. Svjedočimo sušama i poplavama. Nedavno je međunarodna speleološka ekspedicija istraživala 15 jama u najzaštićenijim dijelovima Velebita. U jednoj od njih, Lukinoj jami, koja je posljednje 22 godine bila potpuno zatvorena ledom, a nalazi se na 70 m dubine, zbog klimatskih promjena i ubrzanog topljenja leda pojavili su se prolazi u dublje dijelove. Procjena je da je taj led stariji od pola milenija...
Prema zadnjim podacima sa stranice EDU, 35% EU teritorija je u stanju upozorenja (narančasto) 25% u stanju upozorenja (crveno)!
Neka druga rješenja prikladnija 21. stoljeću koja će ecodog sigurno početi promovirati su hoteli za gliste (još istražujemo). Ne tako davno, udruga Vestigium iz Zagreba je postavila prvi hotel za gliste u jedan park. Njegova namjena je da građani nakon šetnje svog ljubimca drekec ubace kroz otvor (cijev) i za sve se pobrinu gliste. Naravno, građani bacaju drekec u plastičnim vrećicama, cijev se često zablokira, gliste ne razgrađuju plastiku, tj. ne hrane se njom kao s drekecom, pa taj sustav ima dosta nedostataka. ecodog vidi sav potencijal ovog sistema - ukoliko će se u otvor ubacivati drekeci u ecodog vrećicama, koje se brzo razgrade i nemaju štetan utjecaj ni na okoliš, a time ni na gliste.
ecodog možda nije jedino i ultimativno rješenje, ali je bitan faktor u psećem svijetu. Podsjećam da 75 000 vrećica na području grada Zagreba dnevno završi u okolišu zbog vlasnika pasa koji koriste jednostavna jednokratna rješenja.
U 21. stoljeću nema mjesta jednokratnoj plastici - moramo se unaprijediti!
ecodog je uistinu jedina ekološka vrećica!
Hvala ti Jasmine, pridružujemo se i Joy, Pixie i ja - a nadajmo se i mnoge druge pasje guze koje nas čitaju!
Od sad me zovite ecoDrekec Vila® i ne zaboravite ecodog poruku: Majka Priroda ne treba nas - mi trebamo Nju!
Zato - pokupite kak' spada ;)
Razgovarala: Rujana Jeger, ecoDrekec Vila®
Pasji život™
Da plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla?
Da u međuvremenu imamo mikroplastiku, ne samo u krvotoku životinja kojima se većina ljudi hrani, nego i u vlastitom?
I ne samo u krvotoku, jer znamo da ono što unesemo nekad mora i van – no mi ljudi bar imamo kanalizacijski sistem koji ima filtere. Nije da baš filtriraju mikroplastiku, i to je problem na kojem se radi na svjetskoj razini, ali što je s našim psima?
Možemo li nekako – uz svijest o tome da zapravo ne postoji "Drekec Vila" i da smo mi ti koji moramo pokupiti drekiće naših ljubimaca, osvijestiti i činjenicu da biorazgradivoj plastici treba
najmanje tisuću (brojkom: 1000) godina da se razgradi, dok se obična plastika ne razgrađuje nikada (brojkom: ∞, plastika je vječna), a da Zemlja pred sobom nema toliko vremena prije nego postane nenastanjiva?
Držanje pasa u gradu već ima određen broj neprijatelja koji su, nažalost, djelomično u pravu.
Za pseću hranu treba uzgojiti životinje koje, kao i one za prehranu onih ljudi koji su mesojedi, zagađuju atmosferu metanskim emisijama, a drekići na cesti su ne samo estetski, već i sanitarni problem – primjerice, moji psi su dobili giardiju kad smo privremeno bili prisiljeni ići uvijek u isti park za pse (inače ne idemo u takve parkove), kao i drugom prilikom, kad smo bili prisiljeni na isto (zbog Lizine starosti i slabe pokretnosti), pa su dobili Clostridium perfrigens.
Niti jedno ni drugo nije neka sreća, jer osim veterinarskih troškova, pa troškova za posebnu hranu tijekom liječenja i troškova liječenja samog (pogotovo ove druge gadarije), možete zamisliti kako je bilo skupljati proljeve - a svjesna da će se neki drugi pas zaraziti ako ih ne skupim, dosta sam se namučila… Uglavnom, bez vlažnih maramica (još jedan ekološki upitan proizvod) nisam mogla nikuda. Usput, takve i slične zaraze kod pasa sa slabijim imunitetom, starih pasa ili mlade štenadi mogu biti opasne po život.
A da ne pričam koliko se jadno osjećam kad stanem u drek pokušavajući doći do dreka vlastitih pasa, ili kad prolazim kraj nepokupljenog dreka na pločniku, a prolaznici me gledaju kao da su ga moji upravo sad ispustili. Pa mi bude neugodno i skupljam onda tuđi, pri čemu ne samo da trošim vlastite resurse, već se i osjećam prljavo.
Moram priznati da me u zadnje vrijeme također muče neka ekološka pitanja. Trenutno Jeger i ja radimo na tome da stavimo solarne panele na krov, s obzirom da je sunčanih dana u Zagrebu sve više (i previše, ako mene pitate).
Također me muči pitanje „biorazgradivih“ plastičnih vrećica za pasji drek - naime, nedavno samo vidjela ovo (kliknite na link) i skužila da sam u stvari svojom kupnjom (duplo skupljih, btw.) „bio“ vrećica – dala dreku pljusku!
Onda sam se sjetila jednog svog posta od prije više od godine dana o papirnim vrećicama za skupljanje drekić pod nazivom ecodog.
Lako sam ih našla na webu: https://ecodog.hr/trgovina. Naručuju se preko neta i što ih više kupite, jeftinije su.
Nakon što sam bila prisiljena par puta eksperimentirati da skužim točno kako primiti lopaticu, prilično sam zadovoljna ne samo vrećicama, nego i čistoćom savjesti.
Zaintrigirala me cijela priča i začudilo da to ekološko rješenje nije dostupno u svakom pet shopu, pa sam kontaktirala tvrtku i tako upoznala Jasmina Hodžića, čovjeka s jasnom misijom i vizijom.
Zanimalo me otkuda mu ideja za ovakve vrećice, a kad je počeo pričati, shvatila sam da se radi o istinskom borcu za budućnost planete.
Jasmine, kako si došao na ideju za ove vrećice i kako je sve počelo?
Prilikom turističkog posjeta Pragu i njegovim predivnim parkovima 2020. godine, naišao sam na FEDOG vrećicu koja je bila dostupna u praškim parkovima i ulicama. Kako je FEDOG vrećica besplatna, uzeo sam nekoliko desetaka primjeraka i shvatio da u rukama imam savršen proizvod koji je stvarno ekološki, a služi za prikupljanje psećeg izmeta i na sebi ima oznaku industrijskog zaštićenog dizajna za područje cijele EU. Pun dojmova, vratio sam se doma, uzeo FEDOG vrećice, pozvao frendice s psima (ja ga u tom trenutku nisam imao) sjeo u park i čekao da se neki od tri psa pokenja.
Pogledao sam uputstva na stražnjoj strani vrećice, izvadio kartonsku lopaticu i čekao. Čim je Cura, prva ecodog ambasadorica (mješanka od tada 5 i pol g i 20 kg) obavila nuždu, krenula je lančana reakcija, pa su isto učinile Adri (mješanka u tipu Border collie-a od 13 godina i 23 kg) i najmlađa, Gita, bernski planinski pas od 40 kg. Adri se, kao najstarija dama, nakon obavljene nužde prva povukla i krenuo sam do njezinog shita.
Bio je srednje mekoće (to sam vizualno zaključio jer nisam imao plastičnu vrećicu da primim njezin drekec u ruku, kao inače). Malo sam se pomučio, no sve sam pokupio, ubacio lopaticu u vrećicu i zatvorio.
Izvadio sam drugu vrećicu i posjetio Curin drekec, kojeg je bilo podosta, no bio je tvrd. Postavio sam lopaticu uz drekec i počeo pomicati lopaticu naprijed-nazad, naprijed-nazad. Drekec je sam završio na lopatici.
Ubacio sam ga u vrećicu i ponovio postupak još dva puta, pošto su bila 3 primjerka.
Ovaj postupak mi se učinio izrazito jednostavnim.
Na putu do spremnika i klupe gdje su stajale ostale vrećice (u rukama sam imao samo dvije), na putu se pojavio i Gitin „drekec“. Pošto sam već bio u prolazu, odlučio sam iz već korištene vrećice izvaditi lopaticu i pokupiti istom tehnikom: naprijed-nazad. U tom trenutku sam se iznenadio kvalitetom i otpornošću lopatice, a kada sam vidio da je za drekec dva psa dovoljna samo jedna vrećica, uzbuđenju nije bilo kraja.
A više i nemam potrebu rukom dirati topli (ili još gore - hladni) drek prilikom svake šetnje, što je dosad bilo uobičajeno.
Sad će neki reći previše uzbuđenja oko dreka, ali tvoja publika me sigurno razumije :).
Za mene je to bio doživljaj, jer sam u svakoj karakteristici i primjeni FEDOG vrećice osjetio olakšanje za Majku Prirodu. Ona pati, dok ja u rukama držim nešto što će joj olakšati život - fakat dobru vrećicu od recikliranog papira.
I kaj sad?
Nikad se nisam bavio prodajom, marketingom, ekologijom, već vrlo specifičnom vrstom posla, a to su atomska skloništa.
No, znajući da imam u rukama proizvod koji se koristi u EU već nekoliko desetljeća, proizvod koji je u širokoj upotrebi, testiran i stvarno ekološki, uz pomoć prijatelja sam ušao u priču s ecodogom.
To je bilo jedino razumno ime za ovaj proizvod. Kontaktirao sam proizvođača i vlasnika licence, predstavio se, iznio svoju ideju i dobio poziv da ponovo posjetim Prag kako bismo održali sastanak o eventualnoj suradnji.
Do sastanka sam imao mjesec dana. To vrijeme sam posvetio istraživanjima, počeo sam proučavati kakve sve vrećice postoje, od čega su, tko ih proizvodi, kako utječu na okoliš, koliko pasa ima kod nas, što govori statistika o prikupljanju drekeca, koje su zakonske obveze...
Krenuo sam istraživati i patent FEDOG vrećice, te saznao da pravilnik za taj Industrijski zaštićeni dizajn nalaže da sirovina za proizvodnju može biti jedino reciklirani papir (ovime je eliminirana ikakva mogućnost da se sruši stablo kako bi nastala FEDOG/ecodog vrećica), boje i ljepilo koje se koriste su na bazi vode i siguran su proizvod, te da se vrećica proizvodi posebnom tehnikom kojom se postiže njezina nepropusnost.
Nakon prikupljanja svih tih informacija, ostao sam šokiran kada sam saznao kako nas kompanije koje nam nude različite vrste vrećica, a prodaju ih pod nazivima bio/eko/reciklirano/razgradivo/bioplastika, zapravo rade budalama. Danas, kada se osvrnem na tu šokantnu spoznaju, ponosno mogu izjaviti da kad vidim na nekoj vrećici da piše „bio“, ja čitam „Da, bio - bio sam prevaren“.
Sada više nisam jer imam ecodog :)
Priča je dalje išla tečno, dobio sam dozvolu vlasnika licence FEDOG da na hrvatsko i druga tržišta plasiram FEDOG proizvod pod nazivom ecodog. Od početka se ecodog povezao s različitim udrugama za zaštitu životinja i prirode, jer smo drugačija vrećica. Druge vrećice uzmeš i baciš, s ecodogom je priča puno dublja i osjećajnija.
Molim te, objasni čitateljima ukratko kako funkcionira vrećica s lopaticom (ispod je i video za one koji bolje uče vizualno).
Svaka ecodog vrećica u sebi ima no touch lopaticu s perforacijama. Kako drekec ne bi završio na prstima, potrebno je ispravno primiti lopaticu. Kao što sam već rekao, postavljanjem gornjeg djela lopatice uz drekec i pomicanjem ruke s lopaticom naprijed-nazad-naprijed-nazad, drekec sam završi na lopatici. Kako je lopatica otporna i čvrsta, od nje se može napraviti i hvataljka poput pincete kojom se jednostavno pokupi pravilno formirani drekec. Ove dvije osnovne tehnike su prikazane u videu koji smo snimili za korisnike. Uskoro ćemo prezentirati i druge video materijale, pa ćete vidjeti kako funkcionira korištenje ecodog vrećice s lajnom u ruci, pa u situacijama s visokom travom, na snijegu, po kiši i naravno, s mekšim drekecom.
Sigurni smo da će novim korisnicima biti potrebno par dana da uhvate grif s no touch lopaticom, trebalo je i nekima iz našeg tima, no uz spoznaju koji je učinak ecodog vrećice na okoliš (razgradi se u par mjeseci i nema nikakav loš utjecaj), a koliko malo truda je potrebno uložiti da bismo se naviknuli na lopaticu, s veseljem koristimo ovaj proizvod. Tako da… samo si dajte priliku i mrvicu vremena, sve je stvar navike.
Ali i tehnike - ja se još uhodavam s dvije lajne u rukama. K tome, u mom kvartu su spremnici dosta problematični (prepuni) i rijetki, što znači da ponekad moram nositi vrećicu i po nekoliko stotina metara – što bi poručio gradskim vlastima i kako bi riješio općenito problem odlaganja pasjih drekeca, ali i nedostatak najobičnijih kanti za smeće?
Spremnika nikad dosta. Mi ljudi smo skloni brzinskim rješenjima, ako je spremnik pun bacit ćemo smeće pored spremnika, a rijetko ćemo ga nositi do sljedećeg, također upitno praznog spremnika.
Pri obilasku Praga primijetio smo da oni baš i nemaju problema s takozvanim „nagaznim minama“ na javnim površinama, a kultura čišćenja kod njih je na visokom nivou. To je tako upravo zato jer imaju dostupnu besplatnu ekološku vrećicu koju financiraju grad, komunalno poduzeće i mjesni odbor – benefiti za grad/komunalno poduzeće/mjesni odbor su manje količine otpada na odlagalištima, usklađivanje s Direktivom EU o smanjenju upotrebe jednokratne plastike, uredne javne površine, prepoznatljivost kao ekološki osviještene zajednice itd.
Šetači pasa u Pragu, uz ovako široko dostupne lokacije s FEDOG vrećicama, jednostavno osjećaju nelagodu ako ne počiste za svojim ljubimcem.
Ovakav model primjene FEDOG vrećice primjenjuje se u preko 500 europskih gradova koji su zbog toga zdraviji, čišći, a također sam primijetio da će oni radije postaviti spremnik s FEDOG vrećicama nego oznaku da je prostor zabranjen za boravak pasa (Zagreb ih je pun). Pas je živo biće zajednice u kojoj živi i nije humano živom biću ograničavati prostor kretanja zbog nebrige vlasnika koji ne pokupi za svojim psom.
Upravo taj model, koji je testiran, u primjeni je već nekoliko desetljeća te ima vidljive rezultate, mi iz ecodoga želimo implementirati tu kod nas, dakle - građanima osigurati besplatne, stvarno ekološke vrećice u parkovima za pse i na javnim zelenim površinama.
I kako vam to polazi za rukom?
Za sad smo obavili 2 kruga razgovora s Gradskim uredom za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje - Sektor za zaštitu okoliša i održivo gospodarenje otpadom. Pohvalili su našu ideju i uputili su nas na adresu Zagrebačkog Holdinga, pa smo se javili i njima, no, nažalost, za sad nismo dobili odgovor.
Komuniciramo s nekoliko gradova i općina, a imamo i prve rezultate:
• Krajem lipnja smo na otoku Braču u suradnji s predstavnicima vlasti i komunalnim poduzećem u ovoj prvoj fazi postavili 5 ecoURBAN spremnika s ecodog vrećicama. Građani i turisti su oduševljeni samom ecodog vrećicom i vizualom ecoURBAN i ecoSTREET spremnika, uz samo par zamjerki da smo spremnike možda mogli postaviti na drugim lokacijama. Sugestije građana smo svakako prihvatili te relocirali nekoliko spremnika, a u znak zahvale i dobre volje postavili smo i dodatni ecoSTREET spremnik
.• Sredinom kolovoza predstavili smo jedan jako interesantan projekt u kojem nas je još jednom prepoznao i podržao turistički sektor. Nakon uspješno realiziranog projekta s Villa casa Manerom, te projektom South Istria – Pet Friendly, kojeg provodi klaster turističkih zajednica Južne Istre, postigli smo dogovor s hotelskim lancem Valamar. Pod njihovim okriljem djeluje veliki broj hotela, luksuznih vila i kampova koji su pet friendly, a od nedavno provode uslugu Wow Wow Pet Friendly Holiday, za sve ljubimce koji borave kod njih. U ovoj suradnji smo postavili ecoURBAN spremnike u novom Amicor Green Resortu, koji je dio naselja Helios Faros na otoku Hvaru te predstavili novi dizajn ecodog vrećice po zamisli Valamara.
ecodog vrećica je i odličan reklamni proizvod kojeg intenzivno koristi turistički sektor u predstavljanju Hrvatske kao pet friendly osviještene destinacije.
Ove jeseni ćemo predstaviti jednu suradnju koja nam je jako prirasla srcu. Riječ je o suradnji s Nacionalnim Parkom Risnjak. Na ovo smo izrazito ponosni jer, halo! - riječ je o nacionalnom parku! Risnjak kao javna ustanova ima široku lepezu dostupnih fondova za različite projekte. Nedavno je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prezentirao Javni poziv za neposredno sufinanciranje projekata poticanja "PLASTIC FREE ZONE" (JP ZO 2/2022), i NP Risnjak se, naravno, javio na taj poziv. Tako imamo i prvu situaciju u kojoj je ecodog vrećica financirana od strane Fonda. U sklopu projekta, u NP RISNJAK ćemo postaviti tri MAG spremnika za razvrstavanje otpada (plastika, papir, miješani otpad), ecoSTREET dispenzer i, naravno, ecodog vrećice.
Htio bih naglasili da smo uvjereni kako sve ostale vrećice koje na sebi imaju samoprozvanu titulu bio ili eko sigurno nisu pogodne za povlačenje sredstava iz Fondova. Kako bismo mi iz ecodoga bili sigurni u to, u svojoj komunikaciji s poslovnim partnerima, predstavnicima javne i izvršne vlasti ističemo tko nam je konkurencija i uputimo ih u sve relevantne i dokazane karakteristike proizvoda, kako bi bili osigurani od prevare („bio“ = bio sam prevaren).
Komuniciramo i s drugim javnim službama, informiramo ih o mogućnostima financiranja preko fondova, upućujemo na činjenicu kako to funkcionira vani i koji su benefiti, no, nažalost, od velike veličine ne dobijemo niti odgovor, iako je situacija u okolišu ALARMANTNA. Svjedoci smo sve žešćih i učestalijih prirodnih katastrofa – u čemu plastika i njezine izvedenice imaju glavnu ulogu.
U Gradu Zagrebu obitava oko 60 000 registriranih pasa, a statistika kaže da tek oko 50% vlasnika pasa redovno čisti za svojim ljubimcem. Ako jedan pas dnevno u prosjeku potroši 2,5 vrećice, dolazimo do brojke od 75 000 plastičnih vrećica koje završe na odlagalištima, odnosno u okolišu. Na razini cijele Hrvatske taj broj se penje na više od 550 000 vrećica dnevno.
Brojke su zastrašujuće.
U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, mi smo se javili svima, nekima i po nekoliko puta. Odgovor smo dobili od njih desetak.
No, iako su nam mnoga vrata su još uvijek zatvorena, mi nećemo prestati kucati!
Znači, “Dok nam živo srce bije…”, kako glasi stih Lijepe Naše, u koju se mnogi zaklinju, ali ne bi baš puno za nju napravili (bacili čik u kantu za smeće/ponijeli sa sobom, bacali razdvojeni otpad u za to predviđene spremnike, nosili sa sobom platnene i slične torbe za tržnicu i izbjegavali kupovinu namirnica umotanu u višeslojnu plastiku...) - da i ne spominjem čega sam se nagledala roneći - turisti sigurno nisu sa sobom donijeli stare zahodske školjke i vešmašine…
Kad smo već kod mora/vode - koliko su ecodog vrećice doista sigurne od promakanja? (u trenutku pisanja nisam još doživjela šetnju po jakoj kiši s ecodog vrećicom, op. RJ)
FEDOG/ecodog vrećica je izrađena posebnom tehnikom koja omogućuje nepropusnost. Sve kopije FEDOG/ecodog koje su se do sada pojavile imale su problem s nepropusnošću i brzo su, između ostaloga i zbog toga, nestale s tržišta.
ecodog vrećica je nepropusna do određene mjere, jer ipak je riječ o papiru, a papir i voda nisu baš dobri prijatelji. No zbog već spomenute tehnike izrade, svaka ecodog vrećica će po kiši izdržati do prvog spremnika. Sad ćeš me sigurno posjetiti da nema puno spremnika za otpad, da su jako udaljeni, no ako već šećemo pesa po kiši velika je vjerojatnost da imamo i kišobran, s kišobranom u jednoj ruci te s lajnom i korištenom ecodog vrećicom u drugoj samo hrabro naprijed, snaći će se ona s tim kapima što završe na njoj. Naš ecoSTREET dispenzer na svojoj prednjoj površini ima izrezan oblik psa kroz koji se vidi ecodog vrećica i vremenski uvjeti šamaraju po vrećici samo tako kroz taj otvor. Čim izađe sunce i puhne vjetar, ecodog vrećica je i dalje spremna za upotrebu.
Da, spomenuo si kako su ecodog vrećice od recikliranog papira? Kolika je točno razlika između „normalnog“ i recikliranog papira – za one koji možda (još) ne recikliraju?
Tako je. ecodog je 100% reciklirani proizvod. Osnovna razlika između recikliranog i običnog papira je ta da se za običan papir ubije stablo. Reciklirani je nastao od otpadnog papira. Papir se, inače, može reciklirati do 7 puta, što znači da se od njega može napraviti sedam različitih proizvoda koji su funkcionalni. Sirovina za ecodog vrećicu se uzima nakon četvrtog stupnja reciklaže. Uz sve to, građani na našim čestim akcijama koje možete vidjeti na našim društvenim mrežama FB https://www.facebook.com/ecodog.hrvatska i IG https://www.instagram.com/ecodog.hrvatska/ mogu i donirati ili zasaditi stablo u ime svog ljubimca.
Time se vraćamo na početak priče: da bi nastao papir, ubijeno je stablo, mi smo iskoristili taj otpad, proizveli smo proizvod koji je olakšanje za prirodu u svakom segmentu i na kraju smo posadili stablo kako bi nastavio živjeti duh onog prvog posječenog stabla. Kampanje sadnje stabala u ime kućnih ljubimaca odradili smo na tri lokacije, uz pomoć građana koji su donirali sadnice, te su tako nastala tri ecodog voćnjaka. Lokacije su Farmica – Našice, Anima dvor – Dvor na Uni i Noina Arka – Dumovec. Posadili smo stotinjak starih sorti voćaka i plan je da se u nekim udrugama od plodova rade proizvodi s kojima će si udruge osigurati dodatna sredstva za rad. Uz voćke, posadili smo i raskošne katalpe koje će osigurati hlad psima na Farmici, a lipe u Noinoj arci. Svaki donator i sadnica dobili su pločicu s imenom i tako smo ih trajno obilježili. Uskoro sadimo opet!
Kao što sam već rekao, s nama je priča dublja i emotivnija – druge bio, eko itd. vrećice uzmeš i baciš. A onda se zakopavaju, ali to nije ista vrsta dubine.
Sramim se priznati da sam do sada koristila „biorazgradive“ vrećice, ali kako bi ih što manje potrošila, kada sam u vikendici s velikim voćnjakom, prvo bih pustila malo da se posuše drekići, pa skupila više njih u istu vrećicu, kako bi se zbrinuli na jeftiniji način...
Nažalost, jeftini način, tj. jednokratna plastika, nas je i dovela u ovu situaciju s okolišem. Hoćemo li s nečim jeftinim riješiti globalni problem? Mislim da ne. Veliki postotak plastičnih vrećica i njihovih izvedenica se proizvodi u Kini, gdje ekološki standardi u proizvodnji nisu baš na viskom nivou. Naravno da Kina proizvodi i visokokvalitetne proizvode koji su konkurentni i nisu jeftini. Ali, ako usporediš cijene (od 75 do 60 lipa/kom, ovisi koliko kupite odjednom, op. RJ), ecodog vrećica je čak i jeftinija od nekih vrećica koje nose oznaku bio. Nama cilj nije toliko profit, koliko mijenjanje navika ljudi i olakšanje za okoliš, edukacija i besplatne ecodog vrećice za građane.
Međutim, biorazgradiva vrećica razgradiva je jedino u industrijskim uvjetima, gdje moraju postojati određeni parametri kako bi se ona razgradila, a ti parametri se ne mogu postići u okolišu. U zadnje vrijeme popularne su vrećice od kukuruznog škroba koji se dobiva iz zrna kukuruza.
Neke biljke koje uzgajamo dijelom ne završe u našem tanjuru, već služe isključivo za proizvodnju bioplastike, kao npr. vrećice od kukuruznog škroba. No, neke biljke kao kukuruz i soja važne su za prehranu svjetske populacije. Stoga, upotreba kukuruznog škroba za bioplastiku nije održiva jer tim postupkom smanjujemo količinu hrane koja bi trebala biti dostupna ljudima, a poznato je da i danas ima gladnih. Uz to, za uzgoj 1 kg kukuruza prirodi oduzimamo 1200 litara vode, a površine koje su potrebne za njezin uzgoj uzrokuju devastaciju okoliša i bioraznolikosti.
Jedina „dobra“ stvar je ta što se ona brzo razgradi, no uz nedostatke u proizvodnji smatram da ih je bolje ne koristiti. Svakako pročitaj i gdje su proizvedene bio vrećice koje kupuješ i razmisli!
Kod nas se u zadnjih godinu dana nekoliko kompanija hvalilo kako su proizvele plastične boce za svoje napitke od reciklirane plastike. U 2022. godini. Wow… fakat napredak. A ljudi to kupuju kao inovativno.
ecodog vrećica nije od plastike, a reciklirani je proizvod od 1998 g. i kod nas dostupan već dvije godine!
Okej, sada se osjećam još gore….
Ali one rolice su praktične jer ih mogu zakačiti na povodac ili zavezati za njega kad se dogodi da samo izletim iz kuće, u žurbi, a nemam džepova. Nudiš li slično rješenje?
Kada je ecodog zaživio kod nas, plan nam je bio proizvesti kopču za držanje ecodog vrećice koja bi bila izrađena od reciklirane plastike tehnikom 3D printanja. Brzo smo se osvijestili i zaključili da bi to bio totalni promašaj, iako bi to bio ecodog3D. Stvorili bismo još jedan xy proizvod od te plastike i time bismo sami sebi pljunuli u usta. Rješenje je bila torbica od ostataka tekstila. Tu samo angažirali Ustanovu DES iz Splita koja je za ecodog proizvela prvu seriju platnenih torbica. S njima više ne surađujemo, jer su upravo oni proizveli kopiju FEDOG/ecodog vrećice. (o čemu više uskoro, op. RJ)
Pregovaramo s novim partnerom koji će za nas proizvesti platnene torbice od recikliranog tekstila s čičkom radi lakšeg otvaranja.
RJ: Super, jer mi ljudi smo robovi navika, iako možemo svi postati ispravne i odgovorne Drekec Vile. Ima li još nešto što bi nam poručio?
Živimo u 21. stoljeću. Mnoga rješenja su provjerena, dokazana, održiva. Tako da pitanje „možemo li?“ danas više ne smije postojati.
Možemo, da. Znamo da možemo.
Novo pitanje koje se treba danas istaknuti kako bi se osvijestila populacija jedine nam Zemlje je: Želiš li?
Želiš li i dalje biti fosil i koristiti proizvode koji su nastali na bazi fosilnih goriva?
Želiš li pojesti kilu plastike u godini dana (sad pojedeš jednu karticu tjedno)?
Želiš li da tvoji potomci ne upoznaju različite biljne i životinjske vrste koje su pred izumiranjem zbog nas i jednokratne plastike, a mnogo njih već mogu gledati samo na slikama?
Ili želiš biti kulturan, educiran, angažiran građanin Planete Zemlje koji živi što bliže Prirodi?
Situacija u okolišu je dramatična, a rješenja koja su nam dostupna ne koristimo. Mi ljudi/udruge/kompanije koji se bavimo ekološkim pitanjima moramo biti puno direktniji i iskreniji. Suočiti ljude s činjenicama.
Ove godine svjedočimo različitim ekološkim katastrofama. Presušuju rijeke Po, Dunav, Rajna, izvor rijeke Temze… lista je dugačka. Poljoprivredni sektor je devastiran sušama. Ako hitno ne promijenimo svoje navike prijete nam još gore stvari kao što su žeđ, glad, još više ratova. Prema istraživanjima, Hrvatska je prostor na kojem će klimatske promjene biti najizraženije. Svjedočimo sušama i poplavama. Nedavno je međunarodna speleološka ekspedicija istraživala 15 jama u najzaštićenijim dijelovima Velebita. U jednoj od njih, Lukinoj jami, koja je posljednje 22 godine bila potpuno zatvorena ledom, a nalazi se na 70 m dubine, zbog klimatskih promjena i ubrzanog topljenja leda pojavili su se prolazi u dublje dijelove. Procjena je da je taj led stariji od pola milenija...
Prema zadnjim podacima sa stranice EDU, 35% EU teritorija je u stanju upozorenja (narančasto) 25% u stanju upozorenja (crveno)!
Neka druga rješenja prikladnija 21. stoljeću koja će ecodog sigurno početi promovirati su hoteli za gliste (još istražujemo). Ne tako davno, udruga Vestigium iz Zagreba je postavila prvi hotel za gliste u jedan park. Njegova namjena je da građani nakon šetnje svog ljubimca drekec ubace kroz otvor (cijev) i za sve se pobrinu gliste. Naravno, građani bacaju drekec u plastičnim vrećicama, cijev se često zablokira, gliste ne razgrađuju plastiku, tj. ne hrane se njom kao s drekecom, pa taj sustav ima dosta nedostataka. ecodog vidi sav potencijal ovog sistema - ukoliko će se u otvor ubacivati drekeci u ecodog vrećicama, koje se brzo razgrade i nemaju štetan utjecaj ni na okoliš, a time ni na gliste.
ecodog možda nije jedino i ultimativno rješenje, ali je bitan faktor u psećem svijetu. Podsjećam da 75 000 vrećica na području grada Zagreba dnevno završi u okolišu zbog vlasnika pasa koji koriste jednostavna jednokratna rješenja.
U 21. stoljeću nema mjesta jednokratnoj plastici - moramo se unaprijediti!
ecodog je uistinu jedina ekološka vrećica!
Hvala ti Jasmine, pridružujemo se i Joy, Pixie i ja - a nadajmo se i mnoge druge pasje guze koje nas čitaju!
Od sad me zovite ecoDrekec Vila® i ne zaboravite ecodog poruku: Majka Priroda ne treba nas - mi trebamo Nju!
Zato - pokupite kak' spada ;)
Razgovarala: Rujana Jeger, ecoDrekec Vila®
Pasji život™