Uzgajivačica Iva Raič: "Genetsko testiranje je odličan alat!"
- font size decrease font size increase font size
Razgovarala: Rujana Jeger
S obzirom da smo u zadnje vrijeme dosta pisali o genetici i važnosti genetičkog testiranja kod uzgoja pasa, razgovarala sam s uzgajivačicom pasmina Grand Basset Griffon Vendeen i Petit Basset Griffon Vendeen - Ivom Raič.
Ona je, unatoč svojoj mladosti - uz Marka Ljutića, osoba koja me uvela u svijet izložbi pasa, a od njih sam također naučila što je to odgovoran uzgoj, kako se odgovoran uzgajivač odnosi prema svojim psima, kako i kome ih prodaje – ako mu je doista stalo. I naravno, puno drugih stvari od kojih sam neke i napisala u knjizi Bez dlake na jeziku – o psima i ljudima (Ljevak, 2013.), te nekim tekstovima na ovom portalu.
Dugo sam živjela u uvjerenju da je način na koji njih dvoje i neki njihovi kolege koje sam uz njih upoznala, vode svoj uzgoj – hrvatski standard.
Nažalost, u ovih sedam godina, imala sam se prilike uvjeriti da to baš i nije tako, no to je sasvim neka druga tema.
Iva i Nino
Iva Raič s psima živi cijeli život, a poput mene - još je kao malo dijete željela postati pas kad odraste. Kada je uvidjela da to baš i nije moguće, odlučila je postati veterinarka.
Tokom školovanja doživjela je razne uspone i padove, razočaranja, pa je skoro i odustala...no odlučila se vratiti kada je doživjela ponovni nalet inspiracije i motivacije upoznavši, kako kaže «suđene ljude» koji su joj pomogli osvijestiti da je veterina ipak njezin pravi put. Posebno ju zanima reprodukcija i genetika pasa te se u budućnosti želi usavršavati na tim područjima.
Tko šljivi padove, najvažnije se uvijek dočekati na noge! - Iva i Farandole, foto Nikola Perković
Unatoč mladosti, Iva je prekaljena uzgajivačica i groomerica koja je sebe kroz srednju školu groomingom a istovremeno počela sa uzgajivačnicom koju je registrirala još 2003.godine, kada je imala samo 15 godina!
«Ime uzgajivačnice Black Majesty je posveta mojoj prvoj mentorici koja me naučila puno o psima, a bila mi je (i još uvijek jest) velika podrška i inspiracija. Također i zbog toga što sam se tada još intenzivno bavila crnim engleskim koker španijelima. Iako danas više ne uzgajam tu pasminu, ime je ostalo jer ima duboko značenje za mene osobno a i podsjeća me na moju prvu kokericu Holly s kojom sam naučila da se rad i upornost uvijek isplati. Holly me naučila i gubiti i pobjeđivati, ma Holly me naučila svemu.
"Holly me naučila svemu!"
Bila je moj vjerni ljubimac skoro 15 godina.
Zoomie, moj prvi Grand Basset Griffon Vendeen (kratica GBGV) u moj je život ušla 2005. i preokrenula cijeli moj svijet – a moram reći, u stvari i cijele obitelji, pošto su i moja majka, otac i brat kao i prijateljica Marina bili ili jesu uključeni u rad uzgajivačnice, putovanja po izložbama i njegu i socijalizaciju štenaca. Zoomie je istovremeno i prvi registrirani Grand u Hrvatskoj.
Prvog Petit Basset Griffon Vendeena (kratica PBGV) nabavila sam 2010., tako da sada uzgajam obje pasmine.»
Zoomie (GBGV) u akciji (desno)
Osim što je uzgajivačica, Iva je također i odlična hendlerica – to su ljudi koji profesionalno ili iz hobija vode pse na izložbama – i vjerujte mi, jako je važno kako to rade! Jedan jedini put sam sama izlagala Joy i to je ujedno jedini put da nije osvojila nikakvu titulu. Naime, to treba znati raditi – a Iva to zbilja zna, jer i to je nešto čime se doslovno bavi od malih nogu.
Iva i Farandole (GBGV) u ringu
«Izložbe pasa su me oduvijek privlačile, ali ne samo te estetske strane – istovremeno me zanimala i povijest pasmina, njihov nastanak, karakteristike i anatomija. Smatram da uzgoj pasa može biti vrlo kreativan.
Lijevo: PBGV, Senorita, desno: GBGV, Doodah - obje pasmine spadaju u FCI grupu VI - goniči, foto: Tatiana Zaderenko
Na primjer, s obzirom da Grand i Petit Basseti do 70-tih godina prošlog stoljeća bili ista pasmina, Grand Basseti još uvijek mogu jako varirati u visini, duljini nogu, ušiju i repa. Tijekom uzgoja sam godinama zapisivala sve visine svih štenaca i pasa, te omjere tijela, dužinu nogu, ušiju i repa te ih međusobno uspoređivala. To su recimo osobine koje spadaju u nasljeđivanje fenotipa, a nadam se da će se ukazati prilika i za nekakvo genetsko istraživanje mojih pasmina kako bi se još više moglo saznati o njihovim nasljednim osobinama.
Ali naravno, na kraju zbilja nije važno koji psić ima duže ili kraće noge - najsretnija sam ipak kad su vlasnici naših štenaca oduševljeni sa svojim psima.» priča Iva.
"Iva? Koja Iva? Gdje je Iva?"
Kada smo se upoznale, Iva je imala više pasa nego sada, no to je iziskivalo ogromnu količinu posla i bilo je nespojivo s povratkom na studij veterine. Naime, Ivini psi nikada nisu bili držani u vanjskim boksovima, niti išta slično – svi su odmalena oduvijek bili u kući, odnosno stanu i tako će uvijek biti. Na taj način svi vrlo brzo nauče sve što jedan štenac mora znati kako bi imao podlogu za uspješan suživot u gradu, ali isto tako – iziskuje puno truda i vremena od strane uzgajivača, obitelji i pomagača.
Više pasa - više posla! Zamislite kako bi bilo istrčati ih (i očistiti) desetak (PBGV)? Foto: ProDog
Stoga je po povratku na fakultet ponešto promijenila način uzgoja:
«Svoj uzgoj sve više baziram sa internacionalnoj kao i nacionalnoj suradnji. Bit takvih suradnji je da sam uzgajivač ima što manje pasa a što više suradnika na svjetskoj razini koji rade za dobrobit pasmine - na taj način je i razmjena genetskog „materijala“ puno brža što je prijeko potrebno kod bilo kakvog uzgoja. Sada imam mrežu suradnika sa psima iz mog uzgoja na kontinentima (osim Antarktika) a taj tim ljudi koji sam s godinama izgradila mi je izuzetno važan.
Iva i njezina proširena pasja i ljudska obitelj, Natascha i Kristina, foto ProDog
U timu je najvažnije prije svega cijeniti sve što druga strana napravi, a vlastiti ego i prevelika očekivanja trebaju biti na zadnjem mjestu.
Mi svi kao pojedinci dajemo svoj maksimum – možda maksimum dvije različite osobe ne mora ni biti isti - ali jednako je vrijedan. Ovakav tim mi omogućava da imam doma samo dvije ženke s kojima uzgajam, dok su ostale uglavnom u suvlasničkim domovima.
Smatram da je važno naglasiti da su izložbe pasa – iako se nekome mogu činiti glamurozne i strašno važne - samo dva dana u tjednu.
No moj uzgojni cilj je imati stabilne, zdrave i lijepe pse sa kojima je užitak živjeti, a ne samo jednog šampiona u leglu.
Želim da svi budu kvalitetni u smislu ne samo estetike već i zdravlja, te velika sreća i ponos vlasnicima. A na tome je potrebno dugoročno i puno raditi!
"Izložbe su samo dva dana u tjednu!" Iva i Rembrandt (GBGV), foto ProDog
Zato sam se genetskim testovima počela koristiti prije nekih desetak godina, još dok sam se bavila kokerima. Tada je kod njih otkriven gen, a time i napravljen genetski test za PRA (bolest očiju - progresivna atrofija retine) i FN (bolest bubrega - nefropatija), a Petit Bassete testiram na glaukom (POAG) - sve tri testa se mogu naručiti od laboratorija AnimaLabs (klik na crvene linkove). Glaukom je progresivna bolest očiju kod koje dolazi do povećanja tlaka oka što izaziva bol, ukoliko terapija sa kapima ne funkcionira tada je najhumanije napraviti enukleaciju oka tj izvaditi oko van. Upravo zbog ovakvih potencijalno radikalnih zahvata genetski testiramo pse.
Genetsko testiranje je odličan alat koji nam pomaže da uspješno izbjegnemo pojavu tzv. affected, odnosno bolesnih pasa, pogotovo od bolesti koje smanjuju kvalitetu života psa. Neke genetske bolesti nisu smrtonosne i poneke su samo više estetski problem, kao npr. prhut u Golden retrivera što nikako nije usporedivo s bolešću koja ima potencijalno smrtni ishod ili će izazivati patnju tokom cijelog života. Prhut psu ne predstavlja nikakav zdravstveni problem dok glaukom, PRA ili FN uvelike utječu na kvalitetu života. Ali svakako uvijek treba uvijek imati na umu i širu sliku, sliku cijele pasmine i sve što bi moglo utjecati na suživot s čovjekom, pri čemu mi uzgajivači snosimo veliku odgovornost za sreću svojih pasa i njihovih ljudi.»
Iva i Papaya (GBGV), foto: ProDog
Naravno da s vremenom ima sve više istraživanja, a time i raznih testova kojima se mogu izbjeći različite bolesti. Kada je moja Joy imala oko 9 mjeseci, pojavili su se testovi za dvije neurološke bolesti i odmah sam ih obavila – o tome sam više pisala ovdje. No prije nego što su se pojavili, «češljala» sam rodovnike uz pomoć kooperativnih uzgajivača – baš onako kako me Iva naputila. Njezine su obje pasmine na svjetskoj razini još poprilično rijetke...
«Stoga je kod nas uzgajivača jako važno naučiti čitati rodovnike, posjetiti što više zemalja svijeta kako bi vidjeli što više primjeraka, ostvariti kontakte po cijelom svijetu kako bi se „umrežili“ i dobili informaciju o nekoj eventualnoj bolesti koja se pojavi.
Vrlo je bitno, da vlasnici pasa kućnih ljubimaca bez obzira što njihovi psi ne idu dalje u uzgoj - a pogotovo je važno kod onih koji idu, jave uzgajivaču ukoliko se pojavi neki problem sa psom! Pa makar vlasniku taj izgledao bezazlen - recimo učestale probavne smetnje. Tada si prvo postavim pitanje jesmo li možda u krivo vrijeme počeli nadohranjivati štence i odvajati ih od mame? Jesu li osjetljivi na nešto? Svaka, čak i najmanja preosjetljivost je za mene alarmantno stanje jer u jednoj generaciji to može biti samo češkanje ili netolerancija na hranu a u sljedećoj - teške alergije koje su muka i za psa i vlasnika.»
Salsa, (GBGV) - ProDog
Ali želim da moji psi budu što prirodniji, pogotovo kad se tiče o prirodnom štenenju, parenju i odgoju štenaca. Iz tih razloga za uzgoj ne koristim ženke koje moraju na carski rez a da prethodno nije dokazan neki medicinski problem, na primjer - štene u krivoj poziciji.
Ivini su psi već godinama višestruko nagrađivani i na svjetskoj i europskoj razini:
Farandole (GBGV)
«Farandole, ljubimica iz našeg uzgoja je jedna od najtrofejnijnih ženki grand basseta u povijesti pasmine, sada puni 9 godina, Chiquita je također osim što je svjetska prvakinja, mlada svjetska i mlada europska prvakinja, osvajala trofeje u Americi i Evropi, moj najdraži pas ljubimac, krevetar s kojim treniram i trikove.
Salsa, odrasla
Ne znam što bi još nadodala, osim da mi sve to donosi određeno zadovoljstvo - ali još uvijek i zauvijek će mi biti najvažnije mi je da su svi moji psi ljubimci i da su svi sretni, zadovoljni i zdravi. (o tome što sve može poći krivo ako ne odaberete odgovornog uzgajivača a želite rasnog psa, više možete otkriti ovdje, op.R.J.)
Chiquita (PBGV) u izložbenom ringu, vidi se da uživa! Foto: Neža Jereb
Bilo je naravno još tema koje sam s Ivom htjela proći, ali ovaj bi se razgovor pretvorio u knjigu. Bilo je vrijeme da se rastanemo i zato što je imala goste – predivan mladi par iz Nizozemske koji je potegnuo čak do Zagreba po svog ljubimca, štenca Petit Basseta s kojim su došli provesti par dana (i odslušati sva Ivina uputstva, bez sumnje) prije nego ga odvedu u novi dom!
Mali Nino (PBGV) prije puta u Nizozemsku. Foto: ProDog
Naslovna fotografija - Malin i Iva, Nikola Perković
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
S obzirom da smo u zadnje vrijeme dosta pisali o genetici i važnosti genetičkog testiranja kod uzgoja pasa, razgovarala sam s uzgajivačicom pasmina Grand Basset Griffon Vendeen i Petit Basset Griffon Vendeen - Ivom Raič.
Ona je, unatoč svojoj mladosti - uz Marka Ljutića, osoba koja me uvela u svijet izložbi pasa, a od njih sam također naučila što je to odgovoran uzgoj, kako se odgovoran uzgajivač odnosi prema svojim psima, kako i kome ih prodaje – ako mu je doista stalo. I naravno, puno drugih stvari od kojih sam neke i napisala u knjizi Bez dlake na jeziku – o psima i ljudima (Ljevak, 2013.), te nekim tekstovima na ovom portalu.
Dugo sam živjela u uvjerenju da je način na koji njih dvoje i neki njihovi kolege koje sam uz njih upoznala, vode svoj uzgoj – hrvatski standard.
Nažalost, u ovih sedam godina, imala sam se prilike uvjeriti da to baš i nije tako, no to je sasvim neka druga tema.
Iva i Nino
Iva Raič s psima živi cijeli život, a poput mene - još je kao malo dijete željela postati pas kad odraste. Kada je uvidjela da to baš i nije moguće, odlučila je postati veterinarka.
Tokom školovanja doživjela je razne uspone i padove, razočaranja, pa je skoro i odustala...no odlučila se vratiti kada je doživjela ponovni nalet inspiracije i motivacije upoznavši, kako kaže «suđene ljude» koji su joj pomogli osvijestiti da je veterina ipak njezin pravi put. Posebno ju zanima reprodukcija i genetika pasa te se u budućnosti želi usavršavati na tim područjima.
Tko šljivi padove, najvažnije se uvijek dočekati na noge! - Iva i Farandole, foto Nikola Perković
Unatoč mladosti, Iva je prekaljena uzgajivačica i groomerica koja je sebe kroz srednju školu groomingom a istovremeno počela sa uzgajivačnicom koju je registrirala još 2003.godine, kada je imala samo 15 godina!
«Ime uzgajivačnice Black Majesty je posveta mojoj prvoj mentorici koja me naučila puno o psima, a bila mi je (i još uvijek jest) velika podrška i inspiracija. Također i zbog toga što sam se tada još intenzivno bavila crnim engleskim koker španijelima. Iako danas više ne uzgajam tu pasminu, ime je ostalo jer ima duboko značenje za mene osobno a i podsjeća me na moju prvu kokericu Holly s kojom sam naučila da se rad i upornost uvijek isplati. Holly me naučila i gubiti i pobjeđivati, ma Holly me naučila svemu.
"Holly me naučila svemu!"
Bila je moj vjerni ljubimac skoro 15 godina.
Zoomie, moj prvi Grand Basset Griffon Vendeen (kratica GBGV) u moj je život ušla 2005. i preokrenula cijeli moj svijet – a moram reći, u stvari i cijele obitelji, pošto su i moja majka, otac i brat kao i prijateljica Marina bili ili jesu uključeni u rad uzgajivačnice, putovanja po izložbama i njegu i socijalizaciju štenaca. Zoomie je istovremeno i prvi registrirani Grand u Hrvatskoj.
Prvog Petit Basset Griffon Vendeena (kratica PBGV) nabavila sam 2010., tako da sada uzgajam obje pasmine.»
Zoomie (GBGV) u akciji (desno)
Osim što je uzgajivačica, Iva je također i odlična hendlerica – to su ljudi koji profesionalno ili iz hobija vode pse na izložbama – i vjerujte mi, jako je važno kako to rade! Jedan jedini put sam sama izlagala Joy i to je ujedno jedini put da nije osvojila nikakvu titulu. Naime, to treba znati raditi – a Iva to zbilja zna, jer i to je nešto čime se doslovno bavi od malih nogu.
Iva i Farandole (GBGV) u ringu
«Izložbe pasa su me oduvijek privlačile, ali ne samo te estetske strane – istovremeno me zanimala i povijest pasmina, njihov nastanak, karakteristike i anatomija. Smatram da uzgoj pasa može biti vrlo kreativan.
Lijevo: PBGV, Senorita, desno: GBGV, Doodah - obje pasmine spadaju u FCI grupu VI - goniči, foto: Tatiana Zaderenko
Na primjer, s obzirom da Grand i Petit Basseti do 70-tih godina prošlog stoljeća bili ista pasmina, Grand Basseti još uvijek mogu jako varirati u visini, duljini nogu, ušiju i repa. Tijekom uzgoja sam godinama zapisivala sve visine svih štenaca i pasa, te omjere tijela, dužinu nogu, ušiju i repa te ih međusobno uspoređivala. To su recimo osobine koje spadaju u nasljeđivanje fenotipa, a nadam se da će se ukazati prilika i za nekakvo genetsko istraživanje mojih pasmina kako bi se još više moglo saznati o njihovim nasljednim osobinama.
Ali naravno, na kraju zbilja nije važno koji psić ima duže ili kraće noge - najsretnija sam ipak kad su vlasnici naših štenaca oduševljeni sa svojim psima.» priča Iva.
"Iva? Koja Iva? Gdje je Iva?"
Kada smo se upoznale, Iva je imala više pasa nego sada, no to je iziskivalo ogromnu količinu posla i bilo je nespojivo s povratkom na studij veterine. Naime, Ivini psi nikada nisu bili držani u vanjskim boksovima, niti išta slično – svi su odmalena oduvijek bili u kući, odnosno stanu i tako će uvijek biti. Na taj način svi vrlo brzo nauče sve što jedan štenac mora znati kako bi imao podlogu za uspješan suživot u gradu, ali isto tako – iziskuje puno truda i vremena od strane uzgajivača, obitelji i pomagača.
Više pasa - više posla! Zamislite kako bi bilo istrčati ih (i očistiti) desetak (PBGV)? Foto: ProDog
Stoga je po povratku na fakultet ponešto promijenila način uzgoja:
«Svoj uzgoj sve više baziram sa internacionalnoj kao i nacionalnoj suradnji. Bit takvih suradnji je da sam uzgajivač ima što manje pasa a što više suradnika na svjetskoj razini koji rade za dobrobit pasmine - na taj način je i razmjena genetskog „materijala“ puno brža što je prijeko potrebno kod bilo kakvog uzgoja. Sada imam mrežu suradnika sa psima iz mog uzgoja na kontinentima (osim Antarktika) a taj tim ljudi koji sam s godinama izgradila mi je izuzetno važan.
Iva i njezina proširena pasja i ljudska obitelj, Natascha i Kristina, foto ProDog
U timu je najvažnije prije svega cijeniti sve što druga strana napravi, a vlastiti ego i prevelika očekivanja trebaju biti na zadnjem mjestu.
Mi svi kao pojedinci dajemo svoj maksimum – možda maksimum dvije različite osobe ne mora ni biti isti - ali jednako je vrijedan. Ovakav tim mi omogućava da imam doma samo dvije ženke s kojima uzgajam, dok su ostale uglavnom u suvlasničkim domovima.
Smatram da je važno naglasiti da su izložbe pasa – iako se nekome mogu činiti glamurozne i strašno važne - samo dva dana u tjednu.
No moj uzgojni cilj je imati stabilne, zdrave i lijepe pse sa kojima je užitak živjeti, a ne samo jednog šampiona u leglu.
Želim da svi budu kvalitetni u smislu ne samo estetike već i zdravlja, te velika sreća i ponos vlasnicima. A na tome je potrebno dugoročno i puno raditi!
"Izložbe su samo dva dana u tjednu!" Iva i Rembrandt (GBGV), foto ProDog
Zato sam se genetskim testovima počela koristiti prije nekih desetak godina, još dok sam se bavila kokerima. Tada je kod njih otkriven gen, a time i napravljen genetski test za PRA (bolest očiju - progresivna atrofija retine) i FN (bolest bubrega - nefropatija), a Petit Bassete testiram na glaukom (POAG) - sve tri testa se mogu naručiti od laboratorija AnimaLabs (klik na crvene linkove). Glaukom je progresivna bolest očiju kod koje dolazi do povećanja tlaka oka što izaziva bol, ukoliko terapija sa kapima ne funkcionira tada je najhumanije napraviti enukleaciju oka tj izvaditi oko van. Upravo zbog ovakvih potencijalno radikalnih zahvata genetski testiramo pse.
Genetsko testiranje je odličan alat koji nam pomaže da uspješno izbjegnemo pojavu tzv. affected, odnosno bolesnih pasa, pogotovo od bolesti koje smanjuju kvalitetu života psa. Neke genetske bolesti nisu smrtonosne i poneke su samo više estetski problem, kao npr. prhut u Golden retrivera što nikako nije usporedivo s bolešću koja ima potencijalno smrtni ishod ili će izazivati patnju tokom cijelog života. Prhut psu ne predstavlja nikakav zdravstveni problem dok glaukom, PRA ili FN uvelike utječu na kvalitetu života. Ali svakako uvijek treba uvijek imati na umu i širu sliku, sliku cijele pasmine i sve što bi moglo utjecati na suživot s čovjekom, pri čemu mi uzgajivači snosimo veliku odgovornost za sreću svojih pasa i njihovih ljudi.»
Iva i Papaya (GBGV), foto: ProDog
Naravno da s vremenom ima sve više istraživanja, a time i raznih testova kojima se mogu izbjeći različite bolesti. Kada je moja Joy imala oko 9 mjeseci, pojavili su se testovi za dvije neurološke bolesti i odmah sam ih obavila – o tome sam više pisala ovdje. No prije nego što su se pojavili, «češljala» sam rodovnike uz pomoć kooperativnih uzgajivača – baš onako kako me Iva naputila. Njezine su obje pasmine na svjetskoj razini još poprilično rijetke...
«Stoga je kod nas uzgajivača jako važno naučiti čitati rodovnike, posjetiti što više zemalja svijeta kako bi vidjeli što više primjeraka, ostvariti kontakte po cijelom svijetu kako bi se „umrežili“ i dobili informaciju o nekoj eventualnoj bolesti koja se pojavi.
Vrlo je bitno, da vlasnici pasa kućnih ljubimaca bez obzira što njihovi psi ne idu dalje u uzgoj - a pogotovo je važno kod onih koji idu, jave uzgajivaču ukoliko se pojavi neki problem sa psom! Pa makar vlasniku taj izgledao bezazlen - recimo učestale probavne smetnje. Tada si prvo postavim pitanje jesmo li možda u krivo vrijeme počeli nadohranjivati štence i odvajati ih od mame? Jesu li osjetljivi na nešto? Svaka, čak i najmanja preosjetljivost je za mene alarmantno stanje jer u jednoj generaciji to može biti samo češkanje ili netolerancija na hranu a u sljedećoj - teške alergije koje su muka i za psa i vlasnika.»
Salsa, (GBGV) - ProDog
Ali želim da moji psi budu što prirodniji, pogotovo kad se tiče o prirodnom štenenju, parenju i odgoju štenaca. Iz tih razloga za uzgoj ne koristim ženke koje moraju na carski rez a da prethodno nije dokazan neki medicinski problem, na primjer - štene u krivoj poziciji.
Ivini su psi već godinama višestruko nagrađivani i na svjetskoj i europskoj razini:
Farandole (GBGV)
«Farandole, ljubimica iz našeg uzgoja je jedna od najtrofejnijnih ženki grand basseta u povijesti pasmine, sada puni 9 godina, Chiquita je također osim što je svjetska prvakinja, mlada svjetska i mlada europska prvakinja, osvajala trofeje u Americi i Evropi, moj najdraži pas ljubimac, krevetar s kojim treniram i trikove.
Salsa, odrasla
Ne znam što bi još nadodala, osim da mi sve to donosi određeno zadovoljstvo - ali još uvijek i zauvijek će mi biti najvažnije mi je da su svi moji psi ljubimci i da su svi sretni, zadovoljni i zdravi. (o tome što sve može poći krivo ako ne odaberete odgovornog uzgajivača a želite rasnog psa, više možete otkriti ovdje, op.R.J.)
Chiquita (PBGV) u izložbenom ringu, vidi se da uživa! Foto: Neža Jereb
Bilo je naravno još tema koje sam s Ivom htjela proći, ali ovaj bi se razgovor pretvorio u knjigu. Bilo je vrijeme da se rastanemo i zato što je imala goste – predivan mladi par iz Nizozemske koji je potegnuo čak do Zagreba po svog ljubimca, štenca Petit Basseta s kojim su došli provesti par dana (i odslušati sva Ivina uputstva, bez sumnje) prije nego ga odvedu u novi dom!
Mali Nino (PBGV) prije puta u Nizozemsku. Foto: ProDog
Naslovna fotografija - Malin i Iva, Nikola Perković
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.