Supertalent Bongo - razgovor s Ivankom Španić
- font size decrease font size increase font size
Ivanka Španić i njezin Labrador Bongo su nedavno na Supertalentu 2017. dospjeli čak do polufinala - što nas kao psoljubački portal posebno veseli. S obzirom na to da je naša suradnica Marta Denise bila stručna suradnica i na tom projektu te radila s natjecateljima koji su nastupali sa svojim psima, dobila je zadatak da napravi intervju s Ivankom i sazna kako su osmislili svoj nastup.
Marta i Ivanka zadubljene u razgovor o psima, foto: privatna arhiva
PŽ: Ivanka, kako si uopće počela učiti Bonga čitati, odnosno raspoznavati slova?
IŠ: Počelo je sasvim slučajno. Kada je Bongo stigao u moj dom, nisam ni slutila da mogu postići nešto takvo sa psom niti mi je to bio cilj. Primijetila sam da je Bongo naizgled teško odgojiv, zaigran, nestašan i vrlo zahtjevan, a zapravo vrlo inteligentan pas. Nije prihvaćao školovanje niti naredbe poput „sjedni“, „lezi“, „uz nogu“, a moguće je da ni ja nisam bila dovoljno domišljata kako takvog psa podučiti tome. Bongo nije moj prvi pas. Prije sam imala pse koji su usvajali osnovni odgoj bez većih poteškoća. Slijedeći dotadašnja iskustva, Bonga sam također pokušala naučiti na lijep način, no to baš i nije išlo, a ja ga nisam željela maltretirati i ni na što prisiljavati.
PŽ: Kakvog si jokera izvukla iz rukava, Bongo te svugdje prati i jako je poslušan...
Prihvatio je i shvatio neke druge stvari, kroz naredbe ili kako vi treneri to kažete, kroz trikove - poput one da da lijevu i desnu šapu, da pokaže šapom neku igračku i slično. To me je zaintrigiralo te sam radila s njime razne takve stvari, kako ne bismo uvijek radili isto. Ne mogu precizno objasniti na koji sam ga način naučila prepoznavati slova zato što je sve počelo sasvim slučajno, kao igra, pri čemu sam spontano koristila razne metode i isprobavala razne načine učenja dok on ne bi svladao određenu naredbu. Imala sam više jokera u rukavu. Vjerojatno stručnjaci mogu bolje objasniti kako pas uči, može li nešto naučiti i izlazi li po određenim kriterijima iz okvira.
Kad smo već kod Jokera, Bongo kuži karte "mađarice" foto: privatna arhiva
PŽ: Koliko dugo se ti i Bongo bavite slovima, odnosno čitanjem?
IŠ: Kao što sam već rekla, Bongo je odmalena bio zahtjevan pas i krenuli smo s raznim igrama u kojima je on trebao pokazati određenu stvar još kad je bio štene. Kada je bio star nešto više od godinu dana, iz znatiželje smo počeli s učenjem slova.
PŽ: Vaš nastup je završio s raspoznavanjem novčanica, a tu sam jako znatiželjna kako si došla na ideju psa naučiti čak i novčanice raspoznavati?
Jednoga je dana kod nas u posjetu došao čovjek koji nam je donio neke novce – imao je četiri novčanice od tisuću kuna i ja sam tada rekla Bongu, s obzirom na to da mi je uvijek bio pod nogama, da idemo spremiti te novce. Pritom sam mu pokazala četiri prsta i rekla da u ruci imam četiri novčanice od tisuću kuna, a kada sam ih stavljala u novčanik, pokazala sam mu i novčanicu od deset kuna i rekla mu koja je njena vrijednost.
Navečer, kad su ostali ukućani došli kući, izvadila sam novce i rekla Bongu da pokaže koja novčanica vrijedi tisuću kuna i on je pokazao točnu novčanicu. Zatim sam ga pitala da pokaže novčanicu od deset kuna, na što je on pokazao novčanicu od deset kuna. Zatim sam malo pomiješala novčanice, isprobala nekoliko kombinacija i on je uvijek pokazao ono što sam ga tražila da pokaže.
Drugi sam dan razmišljala o tome što se dogodilo - bila sam zbunjena i odlučila sam ga ponovno testirati i iznenadila se kad je on ponovno pokazao ispravno. Kroz idućih nekoliko dana, nastavila sam ga testirati i primijetila da je dobar u ovoj igri pogađanja i da pokazuje novčanice koje ga tražim da mi pokaže. Narednih tjedan dana sam mu svakodnevno nastavila pokazivala novčanice različite vrijednosti i tako smo nastavili tu našu igru.
PŽ: Znači tako, Bongo je zapravo prvo počeo s brojkama, točnije s novcem, pametan je on.
IŠ: U jednom sam se trenutku počela pitati može li pas razlikovati slova i odlučila sam to i provjeriti. Svaki smo dan vježbali po dva slova i tako sam mu svaki idući dan, uz ponavljanje dva slova od prethodnog dana, dodavala po dva nova slova. Vježbali smo maksimalno pet minuta dnevno i sve je bilo prilagođeno njemu – vodila sam računa o tome je li raspoložen za igru u tom trenutku ili ne.
Primijetila sam da bi se on za vrijeme naše igre tj. učenja primirio i da ga je to veselilo. Ako bih radila nešto drugo, on bi divljao i skakao po meni, vukao me za rukav, nogavice i slično, dok bi se na moje riječi da se idemo igrati sa slovima umirio i s veseljem to iščekivao. Tako sam ga naučila cijelu abecedu za malo manje od mjesec dana.
...ako može Bongo, možda mogu i drugi psi....
PŽ: Slažemo se s tobom Ivanka, ne preporučamo vlasnicima pasa da im poklone pažnju kada skaču po njima i vuku ih za rukave, ma koliko bilo simpatično. Obično savjetujemo neko preusmjeravanje s igrom povlačenja, ali tvoja ideja mi se sviđa. Učenje abecede kao nagrada za lijepo ponašanje. Vrlo domišljato. A kakvo ti je bilo iskustvo sudjelovati na Supertalentu i još k tome proći u polufinale?
IŠ: Iskustvo nastupa na Supertalentu je bio veliki izazov i nešto posve novo za oboje, s obzirom na Bongov temperament i na moje neiskustvo pred kamerama. Moram priznati da me bilo strah kako će to ispasti jer nije nimalo lako u kratkom se vremenu opustiti i pomoći psu da se također opusti, pogotovo u polufinalu kad sve ide uživo. Iz prve sam ruke vidjela kako sve ono što izgleda lako kad sjedimo ispred TV-a, iziskuje puno truda i rada da bi se prenijelo u novo, stresnije okruženje. Sama prisutnost, te iskustvo i savjeti stručnih osoba poput tebe i Irene Petak, savjetnice za ponašanje pasa. Ulile ste mi dodatnu sigurnost u slučaju da se dogodi neka nepredviđena situacija i usmjerile me sitnim korekcijama.
PŽ: Bilo nam je zadovoljstvo.
Marta, ti si mi pomogla u dosta praktičnom dijelu rada s psom – naučila sam kako Bonga pridobiti da ostane na mjestu, kada i kako ga točno trebam nagraditi hranom. Što napraviti ako se ipak odluči nečemu drugome. To mi je tada bilo veoma bitno i korisno, a moram naglasiti da ste dale više korisnih uputa meni, nego Bongu.
Irena mi je dala nekoliko korisnih situacija o tome kako se trebam ponijeti u određenim situacijama koje su se mogle dogoditi, na što trebam obratiti pažnju pri komunikaciji sa psom. Nadopunjavale ste se s praktičnim i znanstvenim spoznajama u jednu cjelinu, što mi je uveliko dalo jednu dodatnu sigurnost.
Kroz suradnju s vama, imala sam priliku vidjeti da, osim što vrlo dobro znate svoj posao, volite životinje i imate humani pristup u radu s njima. Potvrdile ste i moj stav da pse ne treba odgajati uz grube metode i da vlasnik treba slušati svog psa te da vlasniku njegov pas može biti zanimljiv bez obzira na to zna li nešto ili ne.
Ivanka&Bongo Foto: privatna arhiva
PŽ: Kako je Bongo podnio studijsko okruženje – intervjue, reflektore, glazbu i puno ljudi, s obzirom da ima sedam godina i ovo mu je bilo prvo takvo iskustvo?
IŠ: Nisam imala apsolutno nikakva očekivanja što se njega tiče, znajući kakav je on inače – pas naviknut na kuću, koji baš i ne voli izlaziti, a kada izlazi, čini to isključivo sa mnom. Dotad se nikad nije htio ni približiti autu, a kamoli da bi se vozio, stoga ga je trebalo priviknuti i na to, s obzirom na to da ne živimo u Zagrebu i da je trebalo doputovati nekoliko puta. Osim toga, on je vrlo znatiželjan pas i pažnja mu lako odluta, ne može biti na miru kad mu je nešto novo i zanimljivo. Bila sam prilično uvjerena da od svega toga neće biti ništa, stoga me iznenadilo koliko je Bongo sve to dobro podnio i koliko je uživao u studijskom okruženju. Nadmašio je sva moja očekivanja! Naučila sam da se psi brzo prilagođavaju i brzo uče, mnogo brže nego što sam prije mislila. Uz toliko puno ometanja koja smo imali, zadovoljna sam s Bongom i našim nastupom u polufinalu.
PŽ: Je li se tebi i Bongu život nekako promijenio nakon nastupa u Supertalentu?
IŠ: Nije, i dalje radim posao koji sam i prije radila, a Bongo i ja se i dalje igramo na isti način. No, bilo bi divno da smo poslužili kao mali primjer sretnog psa i sretne «gazdarice». Voljela bih kada bih mogla znati da se nakon našeg nastupa nekom psu promijenio život, onim psima koji nemaju baš sreće sa svojim vlasnicima. Također bi bilo dobro da smo bar malo uspjeli promijeniti svijest ljudi o odgoju pasa, te da smo pokazali da se psa ne bi trebalo odgajati uz strogoću i batine i da psu nije mjesto na lancu. Osim toga, smatram da je važno prije same nabave kućnog ljubimca posavjetovati se sa stručnjakom koji bi mogao pomoći osobi u donošenju odluke o tome kakav bi ljubimac bio najprikladniji za tu osobu ili koji bi osobi mogao savjetovati da možda uopće ni ne nabavlja kućnog ljubimca.
Nadamo se da ste uživali u intervjuu s Ivankom. Tko zna, možda do idućeg Supertalenta, Bongo nauči i pričati, pa će mi onda i on moći dati intervju. Ako mislite da u vašem psu čuči talent, pogledajte video, inspirirajte se Ivankinim idejama i pokušajte s vašim psom.
I na kraju, zanimali su nas osobni dojmovi o odnosu između Ivanke i Bonga od strane naših suradnica Marte i Irene koje su sudjelovale u pripremi za njihov nastup na Supertalentu:
Irena Petak: Zadivio me odnos Ivanke i Bonga zato što je primjer toga što mogu postići pametan pas i strpljivi vlasnik! Način kako oni komuniciraju, Bongova sposobnost pamćenja i razmišljanja, vještina s kojom sve to kombinira čine zabavan spoj. Bongo je jedan od onih pasa čije kognitivne sposobnosti bi vrijedilo znanstveno istraživati. Usredotočen je na svoju vlasnicu zato što mu je to zanimljivo, zabavno. On to radi bez krutosti kakva se vidi kod pasa koje se "dresira", on to radi spontano.
Marta Denise: Oduševila sam se prijateljstvom koje vlada između Ivanke i Bonga, odnos koji imaju. Bongo je Ivanki privržen, a Ivanka ima mnošto strpljenja i volje za pametnu mustricu kao što je Bongo. Iako nisu prošli klasičnu školu poslušnosti, Bongo je fokusiran na Ivanku u svakom trenutku. Naravno da su odmah pale sve pohvale s moje strane, za dobro odgojenog i socijaliziranog psa. Bongo i ja smo se vrlo lako oko svega dogovorili bez poteškoća. Drago mi je da sam upoznala Ivanku, za koju bih rekla da ima šesto čulo za pse. Mogu slobodno reći da su u ovom projektu učestovale: šaptačica psima, trenerica pasa i savjetnica za ponašanje pasa.
S lijeva na desno: Irena, Marta, Ivanka, Bongo i Tamara sa Supertalenta, foto: privatna arhiva
Razgovarala: Marta Denise
Zapisala: Mia Bašić Stanić
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.