Menu

Što je to agility? Pita i piše Didi, naša nova reporterka!

Sve fotke mene, Didi: Ana Šesto
Zapisala: Vedrana Radić

Kad sam bila mala Namćorasta me je upoznala s jednom od mojih danas najboljih frendica. Kad je vidim budem izvan sebe, hoću je samo ljubiti. Ona je Marlo i uvijek je bila izuzetno dobar i pristojno odgojen Pas.
Ona je sa svojom Namćorastom odlazila na treninge Agility škole u KOSSP Zagreb, a kako se tamo trči, skače, igra i uči moja Namćorasta je postala opsjednuta idejom Agilityja.
I sama sam joj dala povoda za razmišljanje o tome s obzirom na to kako sam stalno skakala po njoj, kada bi bili u Vrtu ja bih lajala na nju, grizla joj trenirku ili rukave.
Nije mi ni 10 kilometara trčanja pomoglo za smirenje. Nikad nisam bila umorna!
Namćorasta je danima tipkala po Onom po čemu tipka kada se ništa ne igra sa mnom, tražila Agility školu i gledala slike i filmove.

Marlo nam je ispričala kako je njoj bilo, i uvijek je tako oduševljeno prezentirala što zna. U Šumi je uz svoju Namćorastu preskakala debla, trčala oko stabala i zavlačila se u kojekakve rupe, uvijek je dolazila na poziv.

2. Petar Santini Marlo
Fotka: Petar Santini - moja frendica Marlo

To su učili u Agility školi, a moja Namćorasta je rekla kako njih dvije izgledaju kao jedno. Htjela je da nas dvije postanemo jedno, kazala je kako joj je samoj sa sobom više dosadno provoditi vrijeme.

Marlo je odlazila i na natjecanja, a napomenula je i kako je agility sport koji je u Europi i svijetu jako popularan, puno pasa i Namćorastih ljudi trči staze agilityja.
Osim što je moja Marlo obilježila agility, on ima i drugih korijena.
Agility sport stigao je iz Engleske, gdje se 1977. godine održalo natjecanje pasa u preskakanju prepona, slično kao u jahanju s konjima. Prilikom održavanja najveće izložbe pasa u Engleskoj (Crufts), Peter Meanwell i John Varley skupili su 4 člana i nakon više mjeseci vježbe odžali prvo agility natjecanje i ušli u povijest!

3. Ana Sesto Didi


Već u veljači 1978. godine gledateljima Cruftsa predstavljen je novi sport - agility!
Prvo službeno natjecanje u Hrvatskoj održano je 13.12.1992. godine u Zagrebu na terenu za obuku KOSSP Zagreb. Prvi službeni tečaj započeo je 6.3.1993. godine.
Nakon 24 godine, nakon Marlo, puno pasa i Namćorastih ljudi koji su trčali terenom KOSSP-a i ja trčim na agility treningu!
Kako to stvarno izgleda i što radimo pročitajte u mom prvom intervjuu! S mojom trenericom Brunom Kukec. Oko 19 pitanja! Hop!

4. Ana Sesto Didi

D: Bok Trenerka, jesi ti neki sportski tip?

BK: Draga Didi, pa nisam ti ja neki sportski tip, ali redovito odlazim na pilates, plivanje, jogu, trčanje :) , i agility (hehe, skoro sam zaboravila!).


D: Kad i kako si počela trenirati agility?


BK: Agility sam počela trenirati kao 13-ogodišnjakinja. Naravno, sukladno mojem malom broju godina, uz mene se našao i moj prvi mali pas – križanac pudle i maltezera (od milja „mali kraljević Leonardo", poznatiji kao Leon).

Kako sam od djetinjih dana naprosto obožavala životinje, ponajviše pse, mojim roditeljima baš nije bilo lako. Počesto su morali muku mučiti s onima koje sam pronalazila na putu od škole do kuće…
Bili su prilično OK, pa razumjevši moju ljubav, odlučili me voditi na izložbe,i tamo sam se prvi puta susrela s agilityjem. Bila sam fascinirana i odlučila od mog malog ljubimca stvoriti agility-sportaša. Nisam pogriješila, osvojili smo zaredom tri državna prvenstva :). Leonica mi je bio veliki poticaj za dalje.

D: Što ti je najzabavnije u agilityju?


BK: U agilityju mi je najvažniji timski rad, dakle Moj pas i Ja, zatim sam proces postizanja zadanog cilja, tj. učenje određenih segmenata prelaska agility-staze.


5. Ana Sesto Didi

D: Koji psi mogu na agility? Moraju biti mladi ili se i starog psa mogu naučiti novi trikovi?


BK: Agility mogu trenirati svi psi, ama baš svi: veliki, mali, srednji, s rodovnicom ili bez nje. Jedini uvjet je da su stariji od godinu dana, zdravi i, naravno, zainteresirani.

Stoga ti mogu reći, Didi, da se i starijeg psa mogu naučiti sve vještine koje agility zahtijeva.

D: Zašto je na slici za agility najčešće jedna posebna vrsta psa - Border Collie?


BK: Borderi su najpopularniji psi zbog svojih vrhunskih rezultata u agilityju pa zato krase naslovnice časopisa.

Radi se o ovčarskoj pasmini koja je nastala u Velikoj Britaniji prvenstveno za rad s ovcama. Border Collie karakterizira velika prilagodljivost, žustrost, fokusiranost na rad, brzina i iznimna inteligencija. Zbog svega navedenog ta pasmina postiže vrhunske rezultate u svim „psećim“ aktivnostima: sportskim i posebnim, radnim, poput spašavanja ljudi u ruševinama ili traganja za izgubljenima po planinama.
No, ne gubi nadu, ima i ovdje iznimaka ;)

D: Zašto vi ljudi volite agility, a zašto mi psi? Kakvi postajemo nakon agilityja?


BK: Ooooo, draga moja Didi, pa znaš i sama. Vi – psi i Mi – ljudi volimo timski rad, volimo biti zajedno i družiti se zajedno. Rekla bih da smo povezani na nekoj „višoj“ razini. Fokusirani smo jedno na drugo, odani jedno drugome, poznajemo se, osjećamo se, družimo se, zabavljamo se, radimo zajedno...

Čula si za onu: „Kud ja okom – tud on skokom!“. I doslovno je tako.
Iskustvo agilityja to sve što sam rekla samo još više potvrđuje i učvršćuje.

6. Ana Sesto Didi

D: Nakon svih tih godina agilityja što ti se čini, tko brže uči ljudi ili psi?

BK: Haha, dobro ti je pitanje. Psi definitivno!


D: Koje su vrline potrebne za dobrog vodiča i psa agilitaša? Postoje li antitalenti u agilityju? Ja sam recimo antitalent za sjedi i čekaj!


BK: Vrline koje su potrebne za dobrog vodiča i agilitaša iste su kao i kod bilo kojeg sportaša: šačica okretnosti i agilnosti, malo talenta, punoooo rada, upornosti, strpljivosti, no i discipliniranost/poslušnost također nije na odmet.

A antitalenata ima, kao i u bilo kojem drugom sportu.

D: Ako ja sada poželim biti prvak svijeta, što bi mi savjetovala, što trebam raditi?


BK: Ako zaista želiš biti prvakinja – pronađi si gazdu/gazdaricu s kojim se sporazumijevaš pogledom ;)


7. Ana Sesto Didi

D: Zašto svi kažu da pas koji juri za pticama i vjevericama ne treba ići na agility?


BK: Zašto kažu? E, pa zato što – ne znaju!


D: Kada smo moji prijatelji Kola, Tesa, Bartol, Riki i ja na treningu naši Namćorasti ljudi ne smiju koristiti deranje, silu i agresiju. Pa kako nas mogu bilo što naučiti? Ja kada počnem lajati ne stajem, mene nekad Namćorasta okrene na leđa kako bih prestala, ili mi zatvori gubicu!


BK: Da, istina je. Namćorasti ne smiju vikati, koristiti silu i agresiju. Postoje drugi oblici da učiniš što treba i ti to znaš. Omiljenoj igrački, ukusnom keksiću ili mirisnoj salami ne možeš odoljeti, zar ne? Učinit ćeš sve što Namćorasta traži samo da to dobiješ.
Što se tiče tvog lajanja, tvoja Namćorasta ne kuži da se glasaš jer si uzbuđena i vesela.
Zato poruči Namćorarastoj da te fizičkim prisiljavanjem i deračinom neće prisiliti ni na što, samo ćeš biti još zbunjenija, tužnija i manje raspoložena za rad.

8. Ana Sesto Didi

D: Meni često kažu da imam dobar kliker u glavi. Što je kliker u treningu?


BK: Bravo za tvoj „kliker“ u glavi! A kliker u treningu je jedna spravica koja ispušta kratki reski zvuk. Znači, kada učiniš nešto dobro Namćorasta bi klikom trebala oglasiti da si uspjela. To se vježba i ne sumnjam da bi mogla i to svladati.

dog clickers

To su vam ti klikerići...

D: Što očekuješ od svojih učenika? Postoje li natjecanja ili se samo foliramo po kvartu?


BK: Od svojih učenika, kao i od tebe, očekujem da se zabavljaju, uče i budu sretni trenirajući agility.

Da, postoje natjecanja na državnoj i međunarodnoj razini.
A dok ne stigneš na neko od gore navedenih, slobodno se foliraj po kvartu :))

D: Koja su najpoznatija natjecanja? Postoji li nešto što je posebno važno prije natjecanja?


BK: U Europi je zasigurno najpoznatije Europsko otvoreno prvenstvo koje se održava svake godine u drugoj državi, pa svjetska prvenstva...

Prije svakog natjecanja tj. izlaska na stazu potrebno je dobro se zagrijati i „moliti boga“ da ti Namćorastu nije „popapala“ trema pa je zaboravila stazu koju morate pretrčati :))

D: Kakve mogu biti staze na agilityju i koliko imaju prepreka?


BK: Staze mogu biti suhe ili mokre/blatnjave, lakše ili teže – ovisno o razredu težine staze u kojoj se natječeš (A1, A2 ili A3). Imaš najmanje 15 prepreka, pa sve to zastrašujućih 22-ije. No, kada si spremna (i Namćorasta također) sve je to „peace of cake“.


9. Ana Sesto Didi

D: Postoje li negativni bodovi u natjecanjima i dešavaju li se kakve ozljede? Može li mi se dogoditi nešto frustrirajuće? Na što treba paziti?


BK: Da, postoje negativni bodovi, čak i diskvalifikacije. Ozljede su kao i u svakom sportu moguće.

Što se frustracija tiče, mogu se dogoditi dva slučaja frustriranosti.
Prvi slučaj: Namćorasta zaboravlja stazu, krivo Te vodi i Ti si frustrirana.
Drugi slučaj: toliko si brza na stazi da ostavljaš dezorijentiranu i frustriranu Namćorastu.
Zaključak: obje ste frustrirane :)

curke

Foto: Staša Šoh – Trenerka Bruna Kukec, njena pasica Tama, Marlo, njezina Namćorasta i ja!

D: S koliko si pasa vježbala agility i postoji li granica?


BK: Dosad sam vježbala s pet pasa, a trenirala ih… hmmm, zaista ne znam broj – što znači da ne vidim granicu.


D: Mi smo imali super profu Tanju Janeš, sada imamo supersoničnu Trenerku Brunu Kukec, koliko vas je u KOSSP-u?


BK: Da, da, Tanja je bila super profa. Teško ću je nadmašiti, no trudim se :)

Ako smatraš da sam supersonična, što se obično koristi za zrakoplove (brzina, probijanje zvučnog zida…) gledat ću samo na pozitivne strane te riječi ;), u nekim aspektima se slažem, npr. dosta brzo govorim, a sada da li svojim glasom npr. probijam zvučni zid, to bi mi ti trebala pokazati.
Trenutno ima 7 aktivnih voditelja agilityja.

D: I za kraj, osim tvojih pasa i Marlo, koji ti je najdraži učenik svih vremena (ne moram to biti ja, iako je ovo moj prvi intervju i već imam 4. mjesto na natjecanju koje nam je priredila Tanja)?


BK: Draga Didi, žao mi je što ću te svojim odgovorom razočarati jer kao svaka učiteljica ne mogu izdvojiti najdražu učenicu ili učenika. Svaki od vas ima individualne kvalitete, svaki je poseban i svaki je učenik izazov za mene. Stoga, mada jest nerealno očekivati, moja najveća sreća bila bi kada biste svi postigli i postizali vrhunske rezultate u svojoj agility karijeri.

I na kraju ne zaboravi: UŽIVAJ U TRENUTKU, SAMO NEBO TI JE GRANICA! :) Voli te trenerica Bruna.

Pratite Didi na njezinoj FB stranici i blogu VeniVidiDidi!

10. Ana Sesto Didi

 
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)







KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK