Sonja Tica - Naši hrtovi su prilagodljivi i idealni ljubimci
- font size decrease font size increase font size
Sonju Ticu sam upoznala na bazenu. Bile smo tamo nakon masaže, Sonja, Honey, Liza i ja, pijuckale smo kavicu iz McDonaldsa i ćaskale.....
Sada vi vjerojatno zamišljate 4 komada u bikinijima kraj velikog bazena kako razglabaju o modnim trendovima....
Nije bilo tako, naravno.
Bile smo na odjelu za fizioterapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kod dr. Zorana Vrbanca, gdje istina - postoji bazen koji košta puke desetke tisuća eura, ali u njemu se ne brčkaju komadi u bikinijima. Naime, Liza i Honey se najviše vole kupati gole. Osim ogrlice, njih uvijek ostave na sebi.
Gore je Lizina faca, a dolje elegantni profil Honey
Kao što vidite, radi se o pokretnoj traci u malom terapijskom bazenu u koji nisam sigurna da bih stala, a ako i bih - to nije prizor koji želim divnom osoblju na fizioterapiji
Naime, Liza ima osteoartritis, godine su tu - desetljeće i sitno, no o tome jednom drugom prilikom
A Honey - to je jedna malo duža i tužnija priča sa sretnim krajem.
Honey je hrt, točnije - Greyhound, kod nas poznat još i kao veliki engleski hrt. Njezini mišići definitivno odaju prošlost - profesionalno bavljenje sportom, pošto je Honey bivši trkaći pas. Možda su se na nju mnogi i kladili, možda je bila favoritkinja, možda je nekome donijela lovu kada mu je najviše trebalo, a možda je nekoga i osiromašila. Njezina je sudbina mogla biti grozna - no umjesto toga, Honey tjedno odlazi na bazen i u duge šetnje sa svojom prijateljicom Sonjom.
Sonja Tica, inače po struci veterinarka, zahvaljujući slučajnosti nije spasila samo Honey, već je i djelovanjem u okviru Udruge Pomozimo hrtovima Hrvatska doprinijela spašavanju mnogih drugih isluženih hrtova. Ali možda je najbolje da tu priču sama ispriča (uz pokoje pitanjce sa strane ;):
BDNJ: Sonja, prije svega pojasni u čemu je stvar s hrtovima - kako završavaju u azilima? Otkuda ti Honey, kako si došla do nje - jesi li ikada prije imala hrta?
ST: Ne, ona je moj prvi hrt, a sigurno ne i posljednji - u stvari, nisam puno znala o njima, saznala sam za problem isluženih hrtova kada su jedni obiteljski frendovi udomili jednu Greyhoundicu i jednu Galgicu (Galgo, španjolski hrt, vrlo sličan Greyhoundu samo manji, op.aut.).
Za mnoge koji ne znaju, trkaći hrtovi ne idu u penziju uz počasti - nakon kratke trkačke karijere, obično bivaju ubijeni! Spašeni su samo vrlo rijetki koje uzmu azili, pošto nema mjesta za sve - odnosno oni koje vlasnici dovedu u azil, iznimno rijetko. Uglavnom ih na licu mjesta /trkalištu "uspavaju"- pravilo je da ukoliko hrt u Irskoj u 3 uzastopne trke ne bude među prva tri od 6 ili 8 mjesta - legalno može biti eutanaziran! Naši hrtovi, pa i Honey uglavnom dolaze iz Irske....no pošto kod nas ne postoje utrke pasa, većina ljudi nije svjesna te problematike.
Jasno, ti su me psi toliko zašarmirali a njihova priča pogodila, da sam odmah počela nagovarati roditelje da i mi uzmemo jednoga. Prije toga smo imali Kerry blue terijericu...
BDNJ: ...što je jedna sasvim druga priča, zar ne? Terijeri baš nisu za svakoga, kakvi su hrtovi?
ST: Pa u stvari da, iznenadila me prije svega mirnoća Greyhounda, pogotovo nakon terijera ;)
Jedna od najčešćih ako ne i najčešća predrasuda o ovim hrtovima je da se moraju istrčavati i puno šetati, što je daleko od istine - u stvari, njihova je najveća vrlina što su izrazito prilagodljivi.
Hrtovi su prilagodljivi - Galgo imenom Cult udomljen u Hrvatskoj baš voli surfanje!
Ja recimo volim hodati i nas dvije puno hodamo; ali ima nekih koji šetaju tri puta dnevno po dvadesetak minuta. Osim toga, ne laju, jako se malo linjaju, mirni su u stanu, nemaju tjelesni miris, a što se tiče odnosa prema drugim psima, oni savršeno funkcioniraju u čoporu i nije ih nikakav problem imati više ili uz druge pse.
Ma znam da zvučim kao reklama, ali stvarno su idealni od prvog dana.
BDNJ: Jasno nam je da si se zaljubila, pošto si odmah postala aktivna članica udruge Pomozimo Hrtovima Hrvatska...reci nešto o vašem radu.
ST: Da, ova udruga postoji već 6 godina ali u zadnje smo se vrijeme malo jače konsolidirali i aktivirali pa smo sve više prisutni na raznorodnim psećim manifestacijama.
Tijesno surađujemo s udrugama iz Engleske, Španjolske i Italije preko kojih se udomljavaju Greyhoundi i Lurcheri - uglavnom iz Irske, te Galgosi i Podencosi - iz Španjolske.
Lurcher Ross, također udomljen u Hrvatskoj
Pošto se obično radi o odraslim psima, koji se najčešće moraju neko vrijeme rehabilitirati - bilo zbog zdravlja ili drugih problema - udruge imaju vremena naći i provjeriti idealnog udomitelja pošto imaju vremena dobro upoznati psa i njegov karakter. Naime, mnogi su hrtovi odrasli u psetarnicima i boksovima pa ih treba naučiti na kućni/gradski život, što obavljaju njihovi volonteri pod paskom licenciranih trenera za pse:
U našim su sestrinskim udrugama zbog specifične situacije ovih pasa provjere udomitelja relativno detaljne, a svaki pas ima izrađen profil na kojem stoji je li kompatibilan s djecom, mačkama, drugim ljubimcima, drugim psima i slično - tako da se psi gotovo i ne vraćaju natrag - što se inače zna događati kada ljudi shvate da nisu kompatibilni s psom ili on s njima.
Možda Galgo Octavio čeka samo vas? Pogledajte njegov profil!
A ako vam srce želi lijepu Lurchericu, možda je Melody curka za vas?
Osim toga, mi i ostale udruge za spašavanje hrtova naplaćujemo pse - baš kao i sve udruge u Evropi - jer smatramo da će ljudi ipak dvaput razmisliti prije nego uzmu (ili odbace) psa kojeg su platili. Također se svi trudimo da profil psa i čovjeka nekako "klikne" - koliko je to moguće unaprijed procijeniti.
Uglavnom, meni je taj sistem bio izrazito koristan jer sam i ja njima mogla iskomunicirati kakvog psa želim - nisu svi psi u programu bili u utrkama, ima i mladih pasa koji se udomljavaju zbog toga što nemaju potrebni plijenski nagon da bi bili dobri trkači. Ili drugih koji zbog plijenskog nagona imaju sklonost ganjati male pse.....
Meni je recimo odgovaralo da pas bude odrastao, pa čak i nešto stariji, jer zbog posla ne bih imala vremena za odgoj šteneta. Također sam htjela da pas bude crn zbog toga što se crni jako, jako teško udomljavaju.
Hrtovi su dugovječni, što je još jedna njihova prednost, ali i mana - ako uzmemo u obzir da se aktivno utrkuju samo 2-3 godine, a mogu dugo poživjeti, čak 12-15 godina....Honey sam udomila kada je imala 7 i pol godina i nadam se da ćemo se još dugo družiti.
Prvo što sam na Honey zamijetila su divne ogrlice....
Ovi su psi inače dušu dali za modno osviještene vlasnike - osim što stvarno imaju tanku i kratku dlaku bez podlake, pa ih se stvarno zimi mora oblačiti, za njih Sonja ima cijeli popis web stranica koje prodaju različite opravice...previše da bih sve ovdje nabrojala.
BDNJ: Jesi li ti uopće vidjela Honey uživo prije nego što si je udomila?
Ne, svi naši psi su smješteni u azile u Irskoj i Španjolskoj, tako da je prvi susret "pao" tek kada je tih nekoliko pasa dovezeno u Hrvatsku - naime, princip je da se pse pošalje ovamo tak kada su nađeni udomitelji. Ja sam po nju išla u Celje, a u tom ih je transportu bilo četvero - prva mi je misao kada sam je ugledala bila: "Ajme koliki pas!"
No kada su mi dali njezinu putovnicu, u njoj je bilo nešto što me jako ugodno iznenadilo: pismo njezinih uzgajivača iz Engleske koji su se prestali baviti uzgojem za utrke. Napisali su mi da bi voljeli biti u kontaktu i da im se javim kako je Honey. Jako su mi bili korisni i sretna sam što sam stupila u kontakt s njima jer su mi pomogli u početku - na primjer, kada bih povela Honey u Maksimir, ona je bila sva stisnuta i zbunjeno je gledala oko sebe umjesto da uživa. Ispostavilo se da ona nikada prije nije vidjela šumu visokih stabala jer su ih oni istrčavali na plažama i svojem ograđenom travnatom terenu....
...šume više nisu problem!
Oni se inače više ne bave uzgojem i strašno su ponosni što su sve svoje islužene hrtove sretno udomili - ovoga su ljeta čak došli u Hrvatsku da nas posjete.
BDNJ: Udruge za spašavanje hrtova bave se s nekoliko pasmina hrtova - Greyhoundi se koriste u utrkama pasa, no ovi drugi su uglavnom lovački psi, zar ne?
ST: Da, na primjer Lurcheri su križanci Greyhounda i neke druge pasmine a koriste se ponajviše u Irskoj za lov na zečeve, baš kao pasmine Galgo i Podenco (inače s Kanarskog otočja) u Španjolskoj. Lovci ih odbace ili ubiju kada više ne mogu trčati a najčešće su im metode treninga tjerati pse da trče iza motornog vozila, na primjer. Što je naravno - ilegalna metoda "treninga"za koju se lovci bore da se legalizira....:
Inače, Greyhoundi u Engleskoj su u super situaciji u odnosu na Irsku - "penzionira" ih se oko 8 000 godišnje - no udruge poput The Retired Greyhound Trust uspiju udomiti čak oko 4000 ovih krasnih stvorenja.
Dapače, Britanska krovna udruga za pasje utrke godišnje isplaćuje poveće sume za zbrinjavanje hrtova, a na utrkama se također održavaju i razni eventi kojima je svrha podizanje svijesti javnosti i sakupljanje sredstava za "penzioniranje" bivših trkača.
No Galgosi i Podencosi u Španjolskoj po završetku lovačke sezone najčešće bivaju ubijeni - dapače, tamo je "tradicija" da ih se - objesi! Zato se dokumentarni film o njima i zove February, pošto sezona lova na zečeve završava u veljači... dakle, oni koji su odbačeni i napušteni još su dobro prošli!
FIlm February (pazite, pripremite maramice):
Iako se udruga za zaštitu životinja koja je surađivala na istrazi kojom je otkriveno što se u ruralnim dijelovima Španjolske događa s Galgosima i Podencosima dobila ime po psu iz crtića, Scooby - obavlja doista vrlo ozbiljan posao.
BDNJ: Kada je i kako završila Honeyina karijera?
ST: Honey je trčala čak 4,5g što je iznimno dugo, a karijeru je završila trodnevnom utrkom za seniore, nakon koje više nije bila namijenjena za trčanje nego rasplod. Ali štenci nisu bili ni na mamu ni na tatu, pokazali su jako loše rezultate pa uzgajivači nisu išli na drugo leglo, već su je poslali u zasluženu penziju...
BDNJ: Znači nije na terapiji zbog posljedica utrkivanja?
ST: Ne, ma kakvi! Nedavno se ozlijedila u igri s drugim hrtom - nije vidjela prepreku pa se nije dovoljno odrazila i zapela je stražnjom nogom....no kako je slomila nogu prije nekoliko godina, nije za agility. Stoga nam je od psećih sportova preostao samo Rally Obedience - inače imamo završen I, II i III. stupanj poslušnosti, te A0 ispit i radnu knjižicu (i to smo položili sa 4). Honey je motivirana hranom pa joj to jako dobro ide ;)
BDNJ: I za kraj, reci nam koliko je hrtova udomljeno u Hrvatskoj preko udruge?
ST: Kod nas ima sve skupa 18 udomljenih hrtova - no što se više pojavljujemo u medijima, to će više ljudi čuti za nas! Nastaviti ćemo se truditi promicati hrtove, a čitatelje pozivam, ako nemaju mogućnosti i dovoljno vremena za psa, ili ako imate jednoga a želite dva, možete virtualno usvojiti hrta, kao na primjer jednog od ove ekipe iz udruge Galgos del Sol:
Svaka udruga naravno ima različite pristojbe, no većinom su to simbolični iznosi koje uplatite jednokratno godišnje, mjesečno, ili tromjesečno, kako vam već odgovara.
Od svih udruga ćete naravno dobiti poštom ili mailom zahvalnicu i fotografiju "svog" psa, a u većini slučajeva i svakih par mjesec izvješća s novim slikicama da znate kako vam je psić.
BDNJ: Hvala Sonja, ovo je korisna informacija, pošto imam tri psa i muž će mi pobjeći od kuće ako dovedem i četvrtoga...a baš mi se svidio ovaj Fred:
I na kraju, još jednom da ponovimo kojim se pasminama udruga bavi:
Greyhound je kod nas još poznat pod imenom Veliki engleski hrt, a stara je pasmina kojoj je svrha lov na zečeve i sitnu divljač te u moderno vrijeme i utrke pasa. Ovaj pas može razviti brzinu do 70 km/h, što ga čini trećom najbržom životinjom na svijetu - iza geparda i jedne vrste gazela. Mužjaci narastu do 71-76 cm a ženke 68-71 cm, težina im je prosječno 27-32 kg. Dlaka je kratka, dopuštene su sve varijante boja.
Galgo se još naziva Španjolski Greyhound, no nešto je drugačije građen i također manji: 62-70 cm visine u grebenu, sve boje su dopuštene kao i kod Greyhounda, no za razliku od njega, i ovaj psa može biti oštrodlaki.
Lurcher je križanac psa pasmine Greyhound s bilo kojom drugom pasminom te kao takav nema standard - također se pojavljuje u oštrodlakom ruhu svih boja.
S lijeva na desno: Lurcher, Galgo, Greyhound - svi su našli dom u RH ;)
Podenco Ibizenco/Canario/Andaluz (već prema području) je pasmina podrijetlom od Faraonskog psa, vrlo je sličan Greyhoundu no nešto manji (oko par cm), uši su mu uglavnom uspravne a boja bijela, riđa ili kombinacija tih dviju boja. Podenco može biti kratkodlaki ili oštrodlaki. Za sada niti jedan nije udomljen kod nas, ali možda uskoro baš vi negdje na svim linkovima koje smo vam podastrli nađete svoga ;)
Sada vi vjerojatno zamišljate 4 komada u bikinijima kraj velikog bazena kako razglabaju o modnim trendovima....
Nije bilo tako, naravno.
Bile smo na odjelu za fizioterapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kod dr. Zorana Vrbanca, gdje istina - postoji bazen koji košta puke desetke tisuća eura, ali u njemu se ne brčkaju komadi u bikinijima. Naime, Liza i Honey se najviše vole kupati gole. Osim ogrlice, njih uvijek ostave na sebi.
Gore je Lizina faca, a dolje elegantni profil Honey
Kao što vidite, radi se o pokretnoj traci u malom terapijskom bazenu u koji nisam sigurna da bih stala, a ako i bih - to nije prizor koji želim divnom osoblju na fizioterapiji
Naime, Liza ima osteoartritis, godine su tu - desetljeće i sitno, no o tome jednom drugom prilikom
A Honey - to je jedna malo duža i tužnija priča sa sretnim krajem.
Honey je hrt, točnije - Greyhound, kod nas poznat još i kao veliki engleski hrt. Njezini mišići definitivno odaju prošlost - profesionalno bavljenje sportom, pošto je Honey bivši trkaći pas. Možda su se na nju mnogi i kladili, možda je bila favoritkinja, možda je nekome donijela lovu kada mu je najviše trebalo, a možda je nekoga i osiromašila. Njezina je sudbina mogla biti grozna - no umjesto toga, Honey tjedno odlazi na bazen i u duge šetnje sa svojom prijateljicom Sonjom.
Sonja Tica, inače po struci veterinarka, zahvaljujući slučajnosti nije spasila samo Honey, već je i djelovanjem u okviru Udruge Pomozimo hrtovima Hrvatska doprinijela spašavanju mnogih drugih isluženih hrtova. Ali možda je najbolje da tu priču sama ispriča (uz pokoje pitanjce sa strane ;):
BDNJ: Sonja, prije svega pojasni u čemu je stvar s hrtovima - kako završavaju u azilima? Otkuda ti Honey, kako si došla do nje - jesi li ikada prije imala hrta?
ST: Ne, ona je moj prvi hrt, a sigurno ne i posljednji - u stvari, nisam puno znala o njima, saznala sam za problem isluženih hrtova kada su jedni obiteljski frendovi udomili jednu Greyhoundicu i jednu Galgicu (Galgo, španjolski hrt, vrlo sličan Greyhoundu samo manji, op.aut.).
Za mnoge koji ne znaju, trkaći hrtovi ne idu u penziju uz počasti - nakon kratke trkačke karijere, obično bivaju ubijeni! Spašeni su samo vrlo rijetki koje uzmu azili, pošto nema mjesta za sve - odnosno oni koje vlasnici dovedu u azil, iznimno rijetko. Uglavnom ih na licu mjesta /trkalištu "uspavaju"- pravilo je da ukoliko hrt u Irskoj u 3 uzastopne trke ne bude među prva tri od 6 ili 8 mjesta - legalno može biti eutanaziran! Naši hrtovi, pa i Honey uglavnom dolaze iz Irske....no pošto kod nas ne postoje utrke pasa, većina ljudi nije svjesna te problematike.
Jasno, ti su me psi toliko zašarmirali a njihova priča pogodila, da sam odmah počela nagovarati roditelje da i mi uzmemo jednoga. Prije toga smo imali Kerry blue terijericu...
BDNJ: ...što je jedna sasvim druga priča, zar ne? Terijeri baš nisu za svakoga, kakvi su hrtovi?
ST: Pa u stvari da, iznenadila me prije svega mirnoća Greyhounda, pogotovo nakon terijera ;)
Jedna od najčešćih ako ne i najčešća predrasuda o ovim hrtovima je da se moraju istrčavati i puno šetati, što je daleko od istine - u stvari, njihova je najveća vrlina što su izrazito prilagodljivi.
Hrtovi su prilagodljivi - Galgo imenom Cult udomljen u Hrvatskoj baš voli surfanje!
Ja recimo volim hodati i nas dvije puno hodamo; ali ima nekih koji šetaju tri puta dnevno po dvadesetak minuta. Osim toga, ne laju, jako se malo linjaju, mirni su u stanu, nemaju tjelesni miris, a što se tiče odnosa prema drugim psima, oni savršeno funkcioniraju u čoporu i nije ih nikakav problem imati više ili uz druge pse.
Ma znam da zvučim kao reklama, ali stvarno su idealni od prvog dana.
BDNJ: Jasno nam je da si se zaljubila, pošto si odmah postala aktivna članica udruge Pomozimo Hrtovima Hrvatska...reci nešto o vašem radu.
ST: Da, ova udruga postoji već 6 godina ali u zadnje smo se vrijeme malo jače konsolidirali i aktivirali pa smo sve više prisutni na raznorodnim psećim manifestacijama.
Tijesno surađujemo s udrugama iz Engleske, Španjolske i Italije preko kojih se udomljavaju Greyhoundi i Lurcheri - uglavnom iz Irske, te Galgosi i Podencosi - iz Španjolske.
Lurcher Ross, također udomljen u Hrvatskoj
Pošto se obično radi o odraslim psima, koji se najčešće moraju neko vrijeme rehabilitirati - bilo zbog zdravlja ili drugih problema - udruge imaju vremena naći i provjeriti idealnog udomitelja pošto imaju vremena dobro upoznati psa i njegov karakter. Naime, mnogi su hrtovi odrasli u psetarnicima i boksovima pa ih treba naučiti na kućni/gradski život, što obavljaju njihovi volonteri pod paskom licenciranih trenera za pse:
U našim su sestrinskim udrugama zbog specifične situacije ovih pasa provjere udomitelja relativno detaljne, a svaki pas ima izrađen profil na kojem stoji je li kompatibilan s djecom, mačkama, drugim ljubimcima, drugim psima i slično - tako da se psi gotovo i ne vraćaju natrag - što se inače zna događati kada ljudi shvate da nisu kompatibilni s psom ili on s njima.
Možda Galgo Octavio čeka samo vas? Pogledajte njegov profil!
A ako vam srce želi lijepu Lurchericu, možda je Melody curka za vas?
Osim toga, mi i ostale udruge za spašavanje hrtova naplaćujemo pse - baš kao i sve udruge u Evropi - jer smatramo da će ljudi ipak dvaput razmisliti prije nego uzmu (ili odbace) psa kojeg su platili. Također se svi trudimo da profil psa i čovjeka nekako "klikne" - koliko je to moguće unaprijed procijeniti.
Uglavnom, meni je taj sistem bio izrazito koristan jer sam i ja njima mogla iskomunicirati kakvog psa želim - nisu svi psi u programu bili u utrkama, ima i mladih pasa koji se udomljavaju zbog toga što nemaju potrebni plijenski nagon da bi bili dobri trkači. Ili drugih koji zbog plijenskog nagona imaju sklonost ganjati male pse.....
Meni je recimo odgovaralo da pas bude odrastao, pa čak i nešto stariji, jer zbog posla ne bih imala vremena za odgoj šteneta. Također sam htjela da pas bude crn zbog toga što se crni jako, jako teško udomljavaju.
Hrtovi su dugovječni, što je još jedna njihova prednost, ali i mana - ako uzmemo u obzir da se aktivno utrkuju samo 2-3 godine, a mogu dugo poživjeti, čak 12-15 godina....Honey sam udomila kada je imala 7 i pol godina i nadam se da ćemo se još dugo družiti.
Prvo što sam na Honey zamijetila su divne ogrlice....
Ovi su psi inače dušu dali za modno osviještene vlasnike - osim što stvarno imaju tanku i kratku dlaku bez podlake, pa ih se stvarno zimi mora oblačiti, za njih Sonja ima cijeli popis web stranica koje prodaju različite opravice...previše da bih sve ovdje nabrojala.
BDNJ: Jesi li ti uopće vidjela Honey uživo prije nego što si je udomila?
Ne, svi naši psi su smješteni u azile u Irskoj i Španjolskoj, tako da je prvi susret "pao" tek kada je tih nekoliko pasa dovezeno u Hrvatsku - naime, princip je da se pse pošalje ovamo tak kada su nađeni udomitelji. Ja sam po nju išla u Celje, a u tom ih je transportu bilo četvero - prva mi je misao kada sam je ugledala bila: "Ajme koliki pas!"
No kada su mi dali njezinu putovnicu, u njoj je bilo nešto što me jako ugodno iznenadilo: pismo njezinih uzgajivača iz Engleske koji su se prestali baviti uzgojem za utrke. Napisali su mi da bi voljeli biti u kontaktu i da im se javim kako je Honey. Jako su mi bili korisni i sretna sam što sam stupila u kontakt s njima jer su mi pomogli u početku - na primjer, kada bih povela Honey u Maksimir, ona je bila sva stisnuta i zbunjeno je gledala oko sebe umjesto da uživa. Ispostavilo se da ona nikada prije nije vidjela šumu visokih stabala jer su ih oni istrčavali na plažama i svojem ograđenom travnatom terenu....
...šume više nisu problem!
Oni se inače više ne bave uzgojem i strašno su ponosni što su sve svoje islužene hrtove sretno udomili - ovoga su ljeta čak došli u Hrvatsku da nas posjete.
BDNJ: Udruge za spašavanje hrtova bave se s nekoliko pasmina hrtova - Greyhoundi se koriste u utrkama pasa, no ovi drugi su uglavnom lovački psi, zar ne?
ST: Da, na primjer Lurcheri su križanci Greyhounda i neke druge pasmine a koriste se ponajviše u Irskoj za lov na zečeve, baš kao pasmine Galgo i Podenco (inače s Kanarskog otočja) u Španjolskoj. Lovci ih odbace ili ubiju kada više ne mogu trčati a najčešće su im metode treninga tjerati pse da trče iza motornog vozila, na primjer. Što je naravno - ilegalna metoda "treninga"za koju se lovci bore da se legalizira....:
Inače, Greyhoundi u Engleskoj su u super situaciji u odnosu na Irsku - "penzionira" ih se oko 8 000 godišnje - no udruge poput The Retired Greyhound Trust uspiju udomiti čak oko 4000 ovih krasnih stvorenja.
Dapače, Britanska krovna udruga za pasje utrke godišnje isplaćuje poveće sume za zbrinjavanje hrtova, a na utrkama se također održavaju i razni eventi kojima je svrha podizanje svijesti javnosti i sakupljanje sredstava za "penzioniranje" bivših trkača.
No Galgosi i Podencosi u Španjolskoj po završetku lovačke sezone najčešće bivaju ubijeni - dapače, tamo je "tradicija" da ih se - objesi! Zato se dokumentarni film o njima i zove February, pošto sezona lova na zečeve završava u veljači... dakle, oni koji su odbačeni i napušteni još su dobro prošli!
FIlm February (pazite, pripremite maramice):
Iako se udruga za zaštitu životinja koja je surađivala na istrazi kojom je otkriveno što se u ruralnim dijelovima Španjolske događa s Galgosima i Podencosima dobila ime po psu iz crtića, Scooby - obavlja doista vrlo ozbiljan posao.
BDNJ: Kada je i kako završila Honeyina karijera?
ST: Honey je trčala čak 4,5g što je iznimno dugo, a karijeru je završila trodnevnom utrkom za seniore, nakon koje više nije bila namijenjena za trčanje nego rasplod. Ali štenci nisu bili ni na mamu ni na tatu, pokazali su jako loše rezultate pa uzgajivači nisu išli na drugo leglo, već su je poslali u zasluženu penziju...
BDNJ: Znači nije na terapiji zbog posljedica utrkivanja?
ST: Ne, ma kakvi! Nedavno se ozlijedila u igri s drugim hrtom - nije vidjela prepreku pa se nije dovoljno odrazila i zapela je stražnjom nogom....no kako je slomila nogu prije nekoliko godina, nije za agility. Stoga nam je od psećih sportova preostao samo Rally Obedience - inače imamo završen I, II i III. stupanj poslušnosti, te A0 ispit i radnu knjižicu (i to smo položili sa 4). Honey je motivirana hranom pa joj to jako dobro ide ;)
BDNJ: I za kraj, reci nam koliko je hrtova udomljeno u Hrvatskoj preko udruge?
ST: Kod nas ima sve skupa 18 udomljenih hrtova - no što se više pojavljujemo u medijima, to će više ljudi čuti za nas! Nastaviti ćemo se truditi promicati hrtove, a čitatelje pozivam, ako nemaju mogućnosti i dovoljno vremena za psa, ili ako imate jednoga a želite dva, možete virtualno usvojiti hrta, kao na primjer jednog od ove ekipe iz udruge Galgos del Sol:
Svaka udruga naravno ima različite pristojbe, no većinom su to simbolični iznosi koje uplatite jednokratno godišnje, mjesečno, ili tromjesečno, kako vam već odgovara.
Od svih udruga ćete naravno dobiti poštom ili mailom zahvalnicu i fotografiju "svog" psa, a u većini slučajeva i svakih par mjesec izvješća s novim slikicama da znate kako vam je psić.
BDNJ: Hvala Sonja, ovo je korisna informacija, pošto imam tri psa i muž će mi pobjeći od kuće ako dovedem i četvrtoga...a baš mi se svidio ovaj Fred:
I na kraju, još jednom da ponovimo kojim se pasminama udruga bavi:
Greyhound je kod nas još poznat pod imenom Veliki engleski hrt, a stara je pasmina kojoj je svrha lov na zečeve i sitnu divljač te u moderno vrijeme i utrke pasa. Ovaj pas može razviti brzinu do 70 km/h, što ga čini trećom najbržom životinjom na svijetu - iza geparda i jedne vrste gazela. Mužjaci narastu do 71-76 cm a ženke 68-71 cm, težina im je prosječno 27-32 kg. Dlaka je kratka, dopuštene su sve varijante boja.
Galgo se još naziva Španjolski Greyhound, no nešto je drugačije građen i također manji: 62-70 cm visine u grebenu, sve boje su dopuštene kao i kod Greyhounda, no za razliku od njega, i ovaj psa može biti oštrodlaki.
Lurcher je križanac psa pasmine Greyhound s bilo kojom drugom pasminom te kao takav nema standard - također se pojavljuje u oštrodlakom ruhu svih boja.
S lijeva na desno: Lurcher, Galgo, Greyhound - svi su našli dom u RH ;)
Podenco Ibizenco/Canario/Andaluz (već prema području) je pasmina podrijetlom od Faraonskog psa, vrlo je sličan Greyhoundu no nešto manji (oko par cm), uši su mu uglavnom uspravne a boja bijela, riđa ili kombinacija tih dviju boja. Podenco može biti kratkodlaki ili oštrodlaki. Za sada niti jedan nije udomljen kod nas, ali možda uskoro baš vi negdje na svim linkovima koje smo vam podastrli nađete svoga ;)