Menu

Marta Denise - kako je Polani postala najposlušniji pas u Hrvatskoj

Nedavno ste u Jutarnjem listu mogli pročitati da je kujica Polani najposlušniji pas u Hrvatskoj. Pošto nismo mogli direktno razgovarati s njom, morali smo pitati Martu Denise, njezinu vlasnicu (iako to možda nije idealna riječ da se opiše njihov odnos) kako je do toga došlo, te je li Polani učila nju ili je ona učila Polani.

Inače, Martu Denise čitatelji ovog bloga znaju i kao talentiranu
fotografkinju kućnih ljubimaca, ali eto - sada ćete upoznati i njezinu drugu stranu (a tko zna, uskoro možda i treću, jer Marta nikada ne staje)....

: Marta, kako si se odlučila za Belgijsku ovčarku, odnosno Malinois pasminu? S obzirom da se radi prvenstveno o izrazito radnom psu....

MD: Suprug i ja smo željeli psa koji će osim ravnopravnog člana obitelji biti i čuvarkuća. U obzir je dolazio isključivo Belgijski ovčar, a ja sam se nakon 2 godine negiranja ipak složila s tom odlukom iako nisam ni slutila koliko će se moj život promijeniti uz pravog radnog psa. Te dvije godine koje slatko nazivam negiranjem, zapravo su bile čekanje i istraživanje o pasmini, uzgajivačnicama i svemu ostalom što donosi život s psom. Odlučili smo se za psa od uzgajivača koje smo poznavali kao odgovorne profesionalce i zaljubljenike u radne i potražne pse koji su sa štencima počeli raditi na socijalizaciji već od samog početka.
Radi se o uzgajivačnici Canine Caffe
instruktorice Andree Pintar koja u Hrvatskoj zauzima istaknuto mjestu u radu s potražnim pasima.
Iz prvih dana života našeg šteneta posebno je važno napomenuti da smo bili prisutni  od samog početka. 
U sedmom tjednu života smo ju doveli doma potpuno prilagođenu na nove ljude i novi život. Ovakvo upoznavanje je psa lišilo traume odvajanja od legla i čopora, a nas je postepeno prilagodilo na izazove koji nas očekuju. Inače, Polani na Havajskom znači “Božanstvena noć” i smatramo da savršeno pristaje uz njezinu lijepu crnu njuškicu.


polanimala

Polani je bila najmanja i najmlađa u leglu. Uz dogovor s uzgajivačem, odabrali smo upravo našu Polani zato što je pokazivala osobine važne za psa koji bi se najlakše mogao prilagoditi gradskom životu i našem životnom stilu.
Jako je važno u psu prepoznati dobar balans osobina koje omogućavaju da vlasnik-početnik uspije odgojiti stabilnog i poslušnog psa. U 
svim tim odlukama ključna je uloga uzgajivača posebno ako nemate prethodnog iskustva.
Velika podršku u odabiru psa mi je pružio suprug kojem ovo nije prvi Belgijski ovčar i mogao je dobro procijeniti koji štenac bi mi najviše odgovarao. Danas, kad već znam jako mnogo o pasmini, radu s psima i odabiru šteneta (za određenu namjenu), svjesna sam koliko je odabir bio dobar.
Nas dvije smo kliknule odmah, nešto kao ljubav na prvi pogled - i prvi šnjof! 

PŽ: Znači, Polani je u stvari kućno-radni pas? 

MD: Polani je u biti obiteljski pas koji živi život radnog psa.
Smještena je s nama u kući, ima svoj kauč, ima svoj boks u kojem potraži mir kad god joj to odgovara. U stanu se slobodno kreće čak i kad je sama te nemamo straha da će napraviti nešto nedozvoljeno.
Prednost boravka radnog psa u kući je to što provodi puno vremena s vlasnikom što direktno utječe na njihov odnos koji postaje čvršći i topliji. Moj odnos prema Polani se prije svega zasnivna za uvažavanju nje kao psa, živog bića koje ima inteligenciju i svijest svojstvenu svojoj vrsti.
Od samog sam početka bila vrlo dosljedna u izgradnji našeg odosa. S jedne strane uvažavam njezine potrebe, narav i temperament a s druge strane tražim da se ona uvijek ponaša u skladu naučenih dozvoljenih i nedozvoljenih radnji.

BDNJ: Kojom si se metodom ili metodama koristila u treningu?

Sve što sam ju naučila bilo je uz korištenje pozitivnih metoda nagrade, odnosno poznatije pod nazivom kliker trening. Za sve što je Polani dobro napravila, dobila je nagradu (nagrada u obliku hrane, igre, loptice), a ako je nešto “pogriješila” jednostavno sam to ignorirala. Polani se na taj način s vremenom sama kondicionirala da radi one stvari koje donose nagradu, a ono što ne donosi nagradu nije više nudila. Međutim da bi “kliker metoda” funkcionirala u punom sjaju, treba izgraditi dobar odnos s psom. Sam “kliker trening” bez izgrađenog odsnosa s psom postaje (kako to volim nazvati) “sistem bez duše”. Dobar odnos između čovjeka i psa je dinamična ravnoteža između nekoliko različita komplementarna tipa socijalne interakcije između psa i čovjeka, odnosno takvo što je moguće preko psećeg socijalnog nagona.


Što u prijevodu znači da me Polani smatra liderom u kojeg ima apsolutno povjerenje, to podrazumijeva da pas razumije moje vodstvo koje se sastoji od jasnih uputa (pri učenju) koji postaju pravila. Liderstvo gradi povjerenje i samopouzdanje kod psa, omogućava jasnu komunikaciju između psa i čovjeka. Ujedno me smatra i autoritetom kojem bira dorovoljno udovoljiti, što nema nikakve veze s tradicionalnim stavovima “kao što je “alfa čopora, dominacija-submisivnost” nego definira pravila po kojima smo odlučili živjeti i poštivati ih a za uzvrat pas uvijek dobije ono što voli. Psa naučimo što je dozvoljeno, što nije dozvoljeno. Takva jasna komunikacija se pretvara u uigranu dobrovljnu suradnju, udovoljavanje vodiču i podčinjavanje vodiču. Pas naprosto izgleda kao da je “zaljubljen” u svog čovjeka i ništa drugo ga pretjerano ne zanima. S veseljem izvršava zadane radnje, radilo se o nekim komandama u sportskim programima ili u svakodnevnom životu. Pas uživa biti u prisustvu svog čovjeka.

3 Polani i Marta

BDNJ: Ok, ali moraš priznati da Malinois nije baš tipični kućni ljubimac - jesi li od početka imala namjeru baviti se treningom ili je to došlo sekundarno, kao "nuspojava" Malinoisa?

PŽ: S Malinoisima ne postoji sretan život bez treninga.

Dovesti štene Malinoisa u kuću znači prelazak na novu brzinu životnog ritma. Potrebno je puno strpljenja i predanosti dok se stvori rutina koja će i psu i vlasniku omogućiti malo odmora. Sa socijalizacijom sam krenula od prvog dana uz savjete uzgajivačice Andree Pintar koja me nesebično uputila u ispravan odgoj šteneta kao i razumijevanje pasmine.
Socijalizacija štenata s izraženim nagonima u gradskoj sredini je zahtjevnija nego s psom koji nema jako izražene nagone. Sve je puno izazova: zvukovi u zgradi, auti, drugi psi, mačke, različiti ljudi, dućani, parkirališta, parkovi s puno mirisa… 
Vrlo odgovorno sam pristupila socijalizaciji psa jer se radi o snažnoj pasmini s izraženim nagonima a svakodnevni život s psom (u gradu) podrazumijeva da vlasnik mora vladati psom u svim nepredviđenim situacijama.

polaniii

Polani je izuzetno brza i agilna s izraženim plijenskim nagonom ( to u prijevodu znači “lovim sve šta se kreće”) te početak rada na poslušnosti nije bio jednostavan. Rad s ovakvim psom iziskuje iskusnog vodiča, puno predanog rada i strpljenja. Iskustvo sam nadoknađivala s voljom za učenjem i radom, te odlučnosću da se Polani u potpunosti socijalizira na okolinu u kojoj živi kao i svaki drugi dobro odgojeni kućni ljubimac, ali da ujedno njene nagone očuvamo i usmjerimo u zabavne aktivnosti. Ovakva posvećenost treninzima je bila moguća jer se inače bavim sportom, volim aktivno provoditi vrijeme izvan kuće, a radno vrijeme fotografa je fleksibilno. Ljudi koji nabavljaju psa moraju unaprijed voditi računa o tome hoće li nove obaveze moći uklopiti u svoj životni stil.

Nakon mjeseci samostalnog rada s psom uz pomoć literature do koje sam dolazila na razne načine, odlučila sam da je vrijeme da se okušamo u polaganju BH/VT ispita. 

PŽ: Stani, stani, stani - molim te objasni i meni i mojim čitateljima koji možda ne znaju - što je to? 

MD: BH/VT je međunarodni ispit psa pratitelja u kojem provjeravamo socijalizaciju psa, osnove poslušnosti na poligonu i u realnom svijetu. Vodič prolazi i pismenu provjeru znanja o psima, njihovom pravilnom odgoju, držanju, brizi i postupanju. Ovo je međunarodno priznat ispit. 
BH/VT je ujedno i osnovni ispit za radne pse bez kojeg se ne mogu polagati višestupnjevani ispiti. 

Nakon uspješno položenog BH/VT ispita i nakon što je Polani prošla, kako to volimo nazivati “pubertetsku” zaigranost, otkrila sam s kojom lakoćom uči, koliko ju veseli rad i koliko pokazuje želju za novim lekcijama.


Prvi uspjesi su i mene motivirali da se iskušamo u radu raznih disciplina: traženje igračke zvane Kong, takozvani “pseći trikovi” , frizbi, detekcija i dr.
Neke od navedenih disciplina su čista igra i uživanje kako za vlasnika tako i za psa. Psi vole trikove ili hvatanje frizbija, a okolina s oduševljenjem reagira na pokazanu vještinu psa. Ujedno su i savršen odmor od monotonih vježbi kakvih ima u radu u malo ozbiljnijim disciplinama.

Sve ovo nas je navelo da se pokušamo natjecati s drugim radnim psima.

Početkom 2015. priključila sam se klubu 
KOP Kutina koji se između ostalog jedini u Hrvatskoj bavi zahtijevnom disciplinom koja se zove KNPV (Königlich Niederländische Polizeihundevereinigung). 
No Polani nije tip psa koji može tu vrstu rada trenirati. 
U klubu sam međutim stekla titulu licenciranog voditelja tečaja što u laičkom prevodu znači da sam licencirani trener za rad s vodičima i psima u okviru programa BH/VT i NP-A.


polaniprva

PŽ: Ok, ok, ubijaš me kraticama.... ok, sigurno si imala mentore - kako si se spremala za ta natjecanja?

MD: Pa eto, nadogradila sam već usvojene vještine u radu i tako smo Polani i ja odlučile da okušamo sreću u prvenstvu Hrvatske po 
NP - nacionalnom programu.
A na pitanje s kim sam sve radila i od koga sam učila nije mi jednostavno odgovoriti. Kao neiskusan vodič imala sam želju učiti što više i vidjeti što više različitih pristupa u radu s psom. Stoga sam ciljano i kratkoročno radila s mnogim trenerima i to je bio jedini način da pronađem najbolju formulu koja odgovara meni osobno kao i mom psu.

Također sam posjećivala razne seminare u Hrvatskoj i vani, a teme seminara su uglavnom bile 
IPO program (trag, poslušnost, obrana), detekcija, mantrailing, psihologija učenja i ponašanje kod pasa, predavanja o socijalizaciji, posjećujem znanstvene konferencije na temu psi i sve uvezi pasa itd. Čitam razne knjige i znanstvene članke, pratim razni video materijal, predavanja, seminare, dobra škola su i online tečajevi, ali uvijek dajem prednost praktičnom dijelu nastave. Naprosto sam željna znanja i dalje ću nastaviti s istom praksom.

S veseljem sam odlazila na sate kod instruktora za rad s problematičnim psima i instruktora za potražne pse Željka Martića, koji je uveliko utjecao na moj razvoj kao vodič psa. Martićev pristup, znanje, iskustvo, talent, vještina mi se najviše dojmila. Vjerojatno se pitaš zašto sam tražila instruktora za problematične pse? Odgovor je jednostavan, kao neiskusan vodič u jednom trenutku sam mislila da je moja Polani problematična. Većini vlasnika belgijskih ovčara se njihov prvi Malinois čini jaaaako problematičnim što uopće ne znači da je to zbilja tako, pasmina je zahtjevna.

Za natjecanja sam se spremala u početku dugo sama. Potom sam potražila vodstvo stručne osobe za natjecateljsku godinu 2015, to je bio gospodin N.Novak. Pripremalo se svugdje, najviše i najčešće, ne bi vjerovali, u parku ispred kuće, u gradu, u brdima, šumama, poljima ali i tu je bilo naravno i ozbiljnog pristupa na sportskim stadionima i klubskim poligonima.

PŽ: U stvari, ono čime se ti baviš zove se Športska radne kinologija, možeš li nam i to malo razjasniti? Što sve spada u to i kako se provodi, što je važno za bavljenje ŠRK - osim psa? 

MD: Bavljenje Športskom radnom kinologijom zahtjeva disciplinirani sportski način življenja i rada prvenstveno za psa a potom i za vodiča. Poželjno je da je vodič kao i pas u dobroj sportskoj kondicji. Pravilna i zdrava prehrana psa (ja i Polani 
preferiramo BARF), kondicijske vježbe i vježbe snage, te tehnički treninzi i sve to ponavljati mnogo puta, dakle, trening, trening, trening odabranih programa, te održavanje zdravog psihičkog stanja psa. 

PŽ: Kakve si rezultate osvojila ove godine? Mislim, ipak je povod razgovora Polani - najposlušniji pas Hrvatske?!

MD: Ufff, bilo je toga... da vidimo: Ove 2015 u ožujku u Čakovcu se održalo 1. kolo Prvenstva Hrvatske, bilo je to naše prvo natjecanje u životu a osvojile smo 2. mjesto čemu se uopće nisam nadala. Sljedeće kolo prvenstva a ujedno i međunarodna utakmica (CACIT) se održalo u travnju na poligonu u Odri, a osvojile smo 4. mjesto. Zatim, 3. kolo se održalo u Varaždinu u lipnju, Polani i ja smo osvojile 1. mjesto s 57 od 60 bodova i time proslavile našu prvu pobjedu, a nakon nje usljedile su još tri takve!. U kolovozu sam izašla na reginalnu utakmicu i osvojila 59 bodova - dakle opet 1. mjesto a u rujnu opet! 
Ovu utakmicu smo koristile kao trening pošto se nije bodovala u ukupnom bodovanju utakmica. Veliko “finale” tj. 4. kolo i ujedno zatvaranje Prvenstva Hrvatske se održalo u Vinkovcima gdje je borba za 1. mjesto bila stvarno žestoka. Iako je troje natjecatelja imalo jednaki broj bodova na kraju smo sudačkom odlukom Polani i ja proglašene pobjednicama tog kola i ukupne pobjednice Prvenstva Hrvatske po nacionalnom program za 2015 godinu.


: Mora da si bila izvan sebe.... 

MD: Bila sam jako sretna. Izdržati pritisak oko natjecanja je posebno teško. Pas kroz čitavu sezonu ima ozbiljne treninge, prisutna je uvijek neka vrsta opreza što pas radi, kako i gdje hoda, šeta, trči, s kim se druži. Kroz čitavu sezonu se psa prati i vodi računa o njegovom psihičkom zdravlju, kondiciji, pazimo na razinu stresa našeg četveronožnog sportaša jer treninzi su naporni i teški, pazimo da se ne bi ozljedio ili razbolio jer bilo koji izostanak sa kola PH je gubljenje plasmana. I tako korak po korak, godinu po godinu, program po program se radi, napreduje - i zabavlja….

PŽ: Meni to zvuči jako teško i naporno, svaka čast!

MD: Športska radna kinologija me je privukla upravo iz razloga što je zahtjevna, što je detaljna, iziskuje mnogo rada i truda. ŠRK je opširna iako na izgled tako ne djeluje, program zapravo izgleda dosadno i jednostavno ali tek kad se počnete baviti njim, otkrijete mnogo detalja oko kojih ima poprilično puno posla. 

Stoga se za rad biraju ozbiljni radni psi koji ispunjavaju uvjete i koji mogu pratiti ovaj program, drugim riječima - stabilni psi s potrebnim izraženim nagonima kao što su plijenski, nagon za hranom, igrom. 

Cilj svih vježbi u ovim programima jeste da je pas veseo i da uživa u tom radu, da je pun strasti, da je prisutan srcem, mozgom, dušom i tijelom, a uz svu tu goruću želju ocjenjuje se i preciznost psa pri izvođenju vježbi, koje moraju biti uz sve to i brzo i izvedene. 
Vodič s psom za vrijeme ispita i natjecanja ne komunicira tijekom izvedbe, ne pomaže psu, ni na koji način ne smije utjecati na psa. 
Vodič ima pravo dati normalnim tonom glasa zapovijed, a pas mora pokazati da to voli, želi, da ga veseli. Ne vidim niti jednu drugu metodu kojom bi se mogao postići uspješan rad kroz sve tri discipline IPO programa osim metode pozitivnog potvrđivanja.

PŽ: Ima li u ŠRK žena ili si ti jedna rijetka ptičica?

Ove godine je broj natjecatelja porastao pa se nadam da će svakom godinom biti sve veći broj kako natjecatelja tako i gledatelja te da će ovaj sport napokon zaživjeti, naravno da u tome igraju ulogu i žene. U manjini smo, ali ima nas. Muške kolege su korektni ali priznajem da ponekad ima malo bockanja. 

PŽ: Dobro, počeci su uvijek teški....a dalje? Sigurna sam da za tebe uvijek postoji dalje.... 

MD: O budućnosti previše ne razmišljam. Polani me je naučila da je život u trenutku u kojem živimo zapravo život, ovdje i sad. Zabavljamo se i uživamo jedna u drugoj. Zaljubila sam se u rad sa psima i naprosto uživam u tome, sve ostalo dolazi spontano kao rezultat moje znatiželje, učenja i rada. 
Svoju sam profesionalnu karijeru kao fotografkinja također, kao što znaš - prilagodila i usmjerila na područje rada sa životinjama, posebno psima. Stvari se uvijek nekako dobro poslože kad trebaju i kako trebaju.

PŽ:....kada postoji volja, želja i trud, dodala bih. Gomila volje, želje i truda. Čestitamo Marti a pogotovo Polani! ;)

polanich


KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK