Logo
Print this page

Kako su psi locirali grobove stare 2770 godina - otkrivaju Vedrana Glavaš i Andrea Pintar

Kako su psi locirali grobove stare 2770 godina - otkrivaju Vedrana Glavaš i Andrea Pintar
Panda je spustila njušku i počela kružiti po kamenjaru, a zatim je legla i zalajala.

panda na djelu copy

Ovo bi možda bio svakodnevni prizor u životu bilo kojeg vlasnika psa u šetnji prirodom da belgijska ovčarka nije legla u grob star 2770. godina i da nije školovana upravo za taj posao - traženje ljudskih ostataka.
Ne, to nije scena iz nove sezone kriminalističke serije Kosti, već senzacionalno otkriće nastalo kao plod suradnje arheološke ekipe s nalazišta Drvišica kod Karlobaga i potražnog tima koji rješava kriminalističke slučajeve uz pomoć posebno školovanih pasa.
Ukratko, Hrvatska se sada može podičiti najstarijim grobovima na svijetu lociranim pomoću pasa za detekciju ljudskih ostataka, pošto su do sada su najstariji ljudski ostaci otkriveni na ovakav način u SAD stari "samo" 800 godina!

Drvišica iznad Karlobaga nalazi se na danas slabo naseljenoj primorskoj padini Velebita koja obiluje tragovima ljudskog života od prapovijesti do danas - posljednji nalaz je čak pomakao to vrijeme još malo dublje u prošlost. Ovaj kompleksni lokalitet je poprilično velik, te se terasasto spušta od kasnoantičke utvrde na samom vrhu gradine, pa gotovo sve do mora. Nalazi iz prethodnih arheoloških kampanja ukazuju na intenzivne kontakte s Mediteranom, otkuda se uvozila fina keramika i amfore, a nadjeni su i novci od kojih neki potječu čak iz Kartage, grada na na obali sjevernog Tunisa.

drvis2
Dr.sc. Vedrana Glavaš, postdoktorantica sa Sveučilišta u Zadru voditeljica je ovog arheološkog istraživanja koje traje već treću godinu. Ljubiteljica je pasa i Velebita - zbog kojeg je, kaže i upisala arheologiju i tako je sada na inovativan način spojila svoje dvije velike ljubavi.
Pitali smo je kako je došla na ideju na ovakav način istražiti teren:
"Od jednog sam stručnog suradnika čula kako Andreu Pintar zanima isprobati pse na arheološkom terenu i tako... ostalo je, kako bismo rekli - povijest. Ili prapovijest." smije se Vedrana Glavaš koja je inače specijalistica za neinvazivne metode istraživanja poput fotografiranja terena iz zrakoplova.

Dipl. ing.arh. Andrea Pintar, instruktorica za rad potražnih pasa i studentica na Etološkom institutu Cambridge koja je sa svojim belgijskim ovčarkama Pandom i Mali te njemačkom ovčarkom Arwen ostvarila ovu neobičnu ali nevjerojatno uspješnu suradnju dalje pojašnjava:
"Bila sam jako zainteresirana za projekt, tako da sam se u petak čula s Vedranom, a u ponedjeljak smo se već našle na Drvišici."

panda i andrea copy


Taj se prvi susret odvio u lipnju, kada su Andrea Pintar i Vedrana Glavaš pse dovele na područje gdje su se već nalazili iskopani grobovi, kako bi vidjele hoće li uopće pokazati zanimanje, no kako Vedrana Glavaš ističe:

"Psi su odmah markirali jedan, doduše opljačkani, grob, koji mi arheolozi možemo prepoznati po tome što ima izvaljenu pokrovnu te bočnu ploču, koja se nalazila uz noge pokojnika. Oba su psa, Panda i Mali - markirala isto mjesto. Kada smo ga prošloga tjedna otkopali, ispostavilo se da su obje legle točno na grobnu škrinju!"  
Ovi grobovi spadaju u željezno doba, a nalaze se na području na kojem su živjele Liburnske zajednice. Pokojnici su sahranjivani u blago skvrčenom položaju sa najvrijednijom imovinom - no ukoliko ih usporedimo sa imovinom japodskih zajednica pronađenoj u nekropolama susjedne Like, ovdje je bila znatno skromnija. Zaključci se za sada temelje na opljačkanim grobovima i nalazima ali ipak je bilo stvari koje su pljačkašima promakle:
"U grobovima je bilo perlica od stakla i jantara, malih lučnih brončanih fibula (kopče poput "ziherice" op. aut.), brončana igla, udica....na pljačkaše ukazuje činjenica da je više stvari nađeno oko grobova nego u grobu. Čini se da je svakom grobu bilo više pokojnika, i to odraslih osoba kao i djece iz čega možemo zaključiti da su to možda bile obiteljske grobnice. Metodom radioaktivnog izotopa ugljika C14 datirane su oko 770. pne." objašnjava Vedrana Glavaš.
Opće je poznata činjenica da psi imaju 100 do 300 000 puta jači njuh od nas, no ipak - kako je uopće moguće da su psi uspjeli nanjušiti tako stare ostatke i je li tako nešto uopće bilo za očekivati pitali smo Andreu Pintar:
"Ja u pravilu nemam nikakvih očekivanja, po ponašanju ubrzo znam imaju li već "nešto u nosu" - stoga ih samo pustim, izdam naredbu "find" i promatram ih. Međutim, one su vrlo brzo odmarkirale otvorene grobove, nakon čega sam ih poslala na područje gdje je Vedrana pretpostavljala da su se nalazili još neotvoreni grobovi i tamo su odmah legle. Iako je postojala mogućnost da se ostaci toga mirisa zadržavaju i čak kroz tako dugačak vremenski period, radi se o jako malim molekulama mirisa koje pas mora prepoznati kao ljudski specifične. No najnovija su istraživanja pokazala kako se kosti dosta dugo raspadaju, te tako ispuštaju molekule mirisa u okolinu, što se onda naziva primarnim bazenom."

Andrea Pintar ima međunarodne certifikate za najrazličitije metode potrage, a nedavno je u Americi na tzv. "farmi tijela" Western Carolina University završila drugi stupanj školovanja za instruktoricu potražnih pasa za detekciju ljudskih ostataka, zajedno s agentima FBI.
"Nadam se da će taj univerzitet biti zainteresiran za neki vid suradnje na Drvišici, pošto je ovo dokaz da je moguće detektirati daleko starije ljudske nalaze nego što se do sada uopće moglo pretpostaviti", kaže.
Kao što je i Andrea Pintar jedina Evropljanka koja je završila školovanje za instruktoricu pasa za detekciju ljudskih ostataka na WCU, tako su i njezine belgijske ovčarke Mali i Panda te njemačka ovčarka Arwen među malobrojnim psima u Evropi obučenim za takva istraživanja, te su do sada sudjelovale (zajedno sa svojom već "umirovljenom" kolegicom Sattve) u rješavanju preko stotine različitih kriminalističkih i sličnih slučajeva ne samo u zemlji već i u ostatku Evrope: od jednog serijskog ubojstva, do slučajeva nestalih osoba ili traženja masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata. A sada se mogu podičiti i nazivom psi-arheolozi.
"Inače na svijetu (točnije, samo u SAD) postoji šest "farmi tijela", od kojih svega dvije dopuštaju školovanje pasa - stoga sam se odlučila za Sveučilište Zapadne Karoline, pošto mi ono u Texasu nije odgovaralo zbog radikalno različitih klimatskih i geografskih uvjeta nego što su oni u Evropi gdje moj tim najčešće djeluje." pojašnjava Andrea Pintar.
Tim inače sačinjavaju Andrein suprug Chris Nikolić (po struci IT-evac), koji ima bogato iskustvo u radu sa spasilačkim kao i potražnim psima, dipl ing.el.Zlatko Balaš, koji osim što se bavi spasilačkim radom na nekoliko razina, također je specijaliziran za kartografiju i analiziranje podataka na potražnim misijama te dipl.ing.stroj. Petar Maša, stručnjak za radne pse. Svi su oni odreda vodiči potražnih pasa sa ogromnim međunarodnim iskustvom, pošto je ovaj tim već uspješno surađivao na mnogim "vrućim" ali i "hladnim" slučajevima u Italiji, Njemačkoj, te Makedoniji, kao i s drugim ekipama, te policijskim i vojnim snagama Švedske ili Turske, na primjer. U Kataru tako školuju potražne pse za traženje ljudskih ostataka u vodi, za što je inače zadužen jedini muški pas u obitelji Pintar/Nikolić - Pepper s kojim su bili na školovanju u Italiji i Njemačkoj a već je odrađivao i poslove lociranja ilegalnih putnika na brodovima u Turskoj.

Osim odličnog nosa, psi su opremljeni GPS uređajima koji omogućavaju mapiranje terena, a biljeze i vrijeme kada se pas i gdje nalazio što je vrlo važno kod obrade kriminalističkih slučajeva. Također se bilježi i kiselost tla, oborine, nakošenost tla, nadmorska visina, vrsta tla ili podzemne vode - sve su to podaci koji će biti uključeni u naš zajednički izvještaj s nalazišta.


gps copy


"Treba uzeti u obzir da je 70% našeg rada ipak znanost, odnosno priprema u kojoj učestvuju svi članovi tima a tu spada prikupljanje podataka vezanih za samo područje rada (zračne snimke, terensko rekognosciranje i slično) - a tek 30% je sam rad s psima, koji primarno obavlja Andrea. Pratimo novosti vezano za stručnu stranu našeg posla jer jako je bitno nova znanstvena saznanja implementirati u naš posao. Mi ostali smo logističari koji se brinemo da su vodič i psi sigurni i da imaju sve što im treba odnosno da ih što bolje pripremimo i olakšamo posao te dokumentiramo snimke, jer ne možemo dozvoliti da nam u kriminalističkim slučajevima detalji pod utjecajem adrenalina, umora ili trenutka promaknu, stoga se taj materijal nakon radnog dana uvijek revidira." kaže Chris Nikolić.

Iako je tom iskusnom kriminalističkom timu ovo bilo prvo arheološko istraživanje, nema sumnje da će uskoro biti puno zahtjeva za ovaj tip suradnje, kako u zemlji tako i u inozemstvu gdje je već "pala" prva ponuda.

Ali Panda, Mali i Arwen nipošto neće propustiti iduću sezonu na Drvišici:

"Sljedeće godine želimo s psima proći širom gradine, kako bismo rekognoscirali točno područje nekropole što neinvazivnijim metodama - psi su nanjušili grobove čak i u jednom dijelu na kojem nisam planirala iskopavanje, tako da ću se time baviti sljedeće godine - ukoliko Ministarstvo Kulture i Turistička zajednica Karlobag odluči i dalje podržavati naš projekt." nada se Vedrana Glavaš.
Zahvaljujući ovoj nesvakidašnjoj suradnji, njezinoj arheološkoj ekipi koju sačinjavaju apsolventi arheologije Mariela Martinov, Dario Brajković i Marta Kalebota, te studenti Paolo i Sara Iglić, biti će moguće u kartu ucrtati cijelo područje nekropole, što će smanjiti troškove kopanja.

lokalitet copy


"Kao što su zračne snimke korisne za prepoznavanje struktura iz zraka, tako su psi idealni za prepoznavanje grobova na tlu koji se teško uočavaju - stoga će ovo će biti savršeno upotpunjavanje dvije neinvazivne metode." zaključuje Vedrana Glavaš, koja je velika ljubiteljica pasa. Zlatna retriverica Frka i križanac labradora i retrivera Ferdo u biti su joj i dali ideju da upotrijebi potražne pse koji su - kao što to psi obično znaju - i te kako opravdali ukazano im povjerenje. I više od toga.


Par zanimljivosti:

Svi su navedeni psi školovani uz pomoć kliker treninga koji podrazumijeva nagrađivanje psa, bez kažnjavanja ili metoda kao što su davilice, ogrlice sa šiljcima, elektrošokeri i sličnih koje bi trebale ionako biti bačene u ropotarnicu povijesti, ako ne i arheologije.
Kod nas djeluje već nekoliko "školica za pse" koje podučavaju građane ovoj metodi odgoja.

sv vid

Unutar ovog kompleksnog nalazišta nalazi se i jednobrodna gotička crkvica Sv.Vida iz 13. stoljeća, no istraživanje koje i dalje provodi dr.sc.Vedrana Glavaš ukazuje i na postojanje ranije strukture. Smještena je na zapadnim obroncima lokaliteta, a pristup je moguć povijesnom cestom Terezijanom iz Karlobaga. Crkva ima sačuvane su zidove, pročelje s dijelom preslice, te četvrtasta apsida.  Male udubine nastale ispadanjem kamenja iz zidova danas služe za postavljanje zavjetnih darova na dan Svetog Vida, 15.lipnja, kada se još uvijek tamo drži misa.

Kult Sv.Vida, inače kršćanskog mučenika iz 4. stoljeća, u slavenskim je zemljama zbog sličnosti imena jako dobro prihvaćen, pošto je u stvari nadomjestio stari slavenski kult Svantovida. Stoga su crkve njemu posvećene redovito smještene na uzvisinama odakle Sv. Vid "sve vidi", što je opet moguće samo na slavenskim jezicima - u našim je krajevima Sv.Vid zaštitnik vida, odnosno očiju - kao i grada Rijeke.

Ovaj je članak objavljen u Magazinu Jutarnjeg lista 19.09.2015
Fotografije: CCK9Team

KOMENTARI

Share
Website developed @ mediaart.hr Sva prava pridržana.