Ako mi ne znamo - znamo tko zna! Razgovor s Markom Ljutićem
- font size decrease font size increase font size
Marko Ljutić je posve slučajno ušao u moj život - kako već znaju oni koji su pročitali Bez dlake na jeziku. Nakon nekoliko trenera koji nisu uspjeli izaći na kraj s Joy, došao je Marko i njegova "pozitivna metoda treninga" - meni tada prvi glas da postoji tako nešto, pogotovo nakon što je prošlo gotovo 20 godina otkada sam imala potrebe psa uopće nečemu učiti. Bilo je pravo osvježenje otkriti da su metode koje sam svojevremeno čitala u priručnicima odavno prevaziđene - unatoč tome što se i danas neki njima koriste.
Negdje tokom učenja tzv."ring dresure", odnosno pravilnog izlaganja psa, Marko i ja smo se skompali i on mi je otvorio oči za svijet izložbi i uzgajivača, pa sam dio svog dojma mogla i opisati u knjizi, koja je tada još bila u procesu nastajanja.
Marko, inaće rođeni Splićanin, topla je i pozitivna osoba koja se stvarno u stanju uvući pod kožu svakom psu, a oboružan je (osim hrenovčicama) i vrlo opsežnim znanjem iz mnoštva segmenata zajedničkog života čovjeka i psa, stoga mi je posebno drago što sam prva dobila priliku predstaviti i pozdraviti njegov novi projekt.
Osim što je uzgajivač Australskih ovčara, također je kinološki sudac FCI organizacije, aktivan član Hrvatskog kinološkog saveza - predsjednik Kluba prijatelja pastirskih i ovčarskih pasmina Zagreb, te aktivan natjecatelj i predstavnik Hrvatske na međunarodnim izložbama pasa. U 2014. je postigao svjetske i europske rezultate na izložbama: njegova kuja Infinity osvojila je titulu mlade svjetske prvakinje na Svjetskoj izložbi u FInskoj, a pas Buzzdo je osvojio titulu mladog Evropskog prvaka i najljepšeg psa pasmine na Evropskoj izložbi u Češkoj. Marko je inače po struci manager, te je radio kao konzultant za malo i srednje poduzetništvo, zatim kao medijski planer za neke od vodećih tvrtki u državi, te se također okušao kao voditelj i osnivač prvog online uzgajivačkog kluba u regiji.
Sada je, kako kaže, stečena znanja i iskustvo odlučio zaokružiti s udrugom za edukaciju i promicanje suživota psa i čovjeka koja će sjeditini sve to, a ponajprije pomoći vlasnicima pasa i njihovim psima, kako bi što ljepše i uspješnije zajedno živjeli...
Canis Campus (lat. Pasja livada :)), kako se zove njegova udruga, planira raznovrsne aktivnosti, no sada mu je primarni cilj doći do adekvatnog prostora u kojem bi udruga mogla djelovati i provoditi sve one stvari koje Marko ima na umu. No on nema namjeru sjediti skrštenih ruku i čekati da mu prostor padne u krilo, već je u međuvremenu osnovao savjetodavni telefon 060 500 005. Smatram kako je najbolje da on objasni o čemu se zapravo radi:
BDNJ: Marko, kako si došao na ideju o savjetodavnom telefonu i što te sve ljudi mogu pitati?
MLJ: Na ovom broju telefona korisnik može dobiti u biti sve informacije (koje znamo) a vezano su za suživot psa i čovjeka. U principu je ideja doći do odgovora skupa s korisnikom i to od samog početka i osnovnog pitanja: „Je li pas za mene?“ - dakle prije nabavke psa, pa sve do kasne starosti, kada se ljudi najčešće pitaju na koji način mogu pomoći i olakšati psu da što bezbolnije uživa u starosti.
BDNJ: Ali to još nije sve, jer kako si meni pričao na kavi, ideja je puno sveobuhvatnija....
MLJ: Da, ja sam zamislio da osim odgovora na česta pitanja, ovaj moj projekt preporukom na neki način umreži sve kvalitetne profesionalce koji se danas bave psima u Hrvatskoj, što uključuje razne trenere po regijama, uzgajivače, veterinare, hotelske smještaje za pse, različite brendove iz segmenta njege i držanja psa, i slično.
S obzirom da nitko naravno ne može imati sve informacije i poznavati sve osobe u Hrvatskoj koje se bave poslom u našoj sferi, telefon je također osmišljen i za davatelje usluge koji slobodno mogu nazvati i predstaviti sebe i svoj rad, koji mi kasnije po potrebama možemo savjetovati korisnicima 060 usluge ovisno o potrebama.
BDNJ: Jednoga dana kada nađeš adekvatan prostor za djelovanje Udruge Canis Campus, što planiraš? Kakve ćeš usluge pružati ljudima i psima?
MLJ: Kao što si već spomenula, primarni cilj udruge je naći prostor u Zagrebu, a zatim ga osmisliti tako da vlasnici mogu doći i prisustvovati radionicama sa svojim psima, bilo da se radi o socijalizaciji štenaca, raznim kontakt igrama, školici, izložbenim treninzima, seminarima, mjestu zabave za pse i vlasnike i sl. Bit je da se vlasnici opuste, druže i unaprijede svoj kontakt s njihovim voljenim ljubimcima a samim time podižu i suživot na jednu višu razinu.
No dok još tražim adekvatan prostor, odlučio sam ne tratiti vrijeme i pružiti vlasnicima informacije koje svakodnevno dobivam i profesionalce s kojima i sam radim. U želji da prenesem znanje drugima, došao sam na ideju da počnem djelovati preko telefonske linije za pomoć vlasnicima pasa. Linija je već u pogonu, tako da se na broj 060 500 005 slobodno mogu javiti svi koji imaju pitanja ili nedoumice.
BDNJ: Osim savjetodavne djelatnosti prema vlasnicima pasa - trenutnim ili budućim, kakve će aktivnosti tvoj projekt obuhvaćati?
MLJ: Stvarno se nadam i vjerujem da će ovaj projekt biti od koristi svim sadašnjim i budućim članovima udruge, kao i profesionalcima; trenerima, odgovornim uzgajivačima, veterinarima, distributerima raznih brendova pa i sestrinskim udrugama. Dosadašnji savjetodavni rad sam odlučio pretvoriti u ozbiljnu udrugu koja zatvara cijelu priču kvalitetnih ljudi u Hrvatskoj, koji se bave psima i kinologijom opčenito! Mislim da će biti vrlo zanimljiv projekt za mnoge, a ponajviše one koji trebaju informaciju, ali i za one koji su je i spremni dati u svrhu podizanja frekvencije svjesnosti o suživotu čovjeka i najboljeg mu prijatelja, psa!
BDNJ: Koja je cijena poziva i što sve korisnici mogu očekivati? Što ako ti netko postavi pitanje na koje ne znaš dogovor - jer kao što znamo, ne postoji čovjek koji sve zna....
MLJ: Cijena poziva na broj 060 500 005 je 3,49 s fiksnog, odnosno 4,78 kn s mobilnog telefona - no smatram da je to takozvana win-win situacija. Nekoliko kuna će biti važna podrška Udruzi, što će poslužiti za promociju naših članova koji rade profesionalno i predano svoj posao u svijetu pasa - a u konačnici će i sami korisnici dobiti jedno drugo, potpunije viđenje, podršku i informaciju. Naime, ako mi ne budemo znali pomoći, svakako ćemo znati tko zna, a to je upravo suština projekta Canis Campus udruge.
Dakle, dragi/e čitatelji/ce, slobodno nasrnite na Marka, obaspite ga pitanjima, a odgovore na najčešća vaša pitanja mi je obećao objaviti i ovdje na blogu! Dočekati će vas raširenih ruku i velikog osmijeha:
Canis Campus - pseća livadica uvijek na usluzi!
