Ana Odak: Život sa psom je za mene život!
- font size decrease font size increase font size
Ana Odak je zanimljiva mlada žena sa zastrašujućom hrpom iskustva, pa mi je strašno drago što je poželjela djelić tog iskustva podijeliti s nama, te se nadam da ćete i vi imati kakvo pitanje u vezi odgoja ili bilo čega drugoga - vjerujte mi, i više je nego kvalificirana da vam odgovori...
BDNJ: Ana, kako si uopće počela baviti se psima, kinologijom općenito?
AO: Otkad znam za sebe, životna mi je želja bila imati psa.. To je za mene bio pojam idealnog sretnog života. Čovjek i njegov pas, njihovo zajedničko vrijeme, zdrav i dinamičan ritam.. Netko tko ti se uvijek veseli i može te ostaviti bez daha svojim idejama.. I tako je u moj život došao Lujo, mješanac udomljen sa ceste. Na početku je bilo jako teško, jer je Lujo prije mene očito prošao težak put koji je na njega ostavio traga. Tako smo se borili sa razno raznim strahovima, novim prostorima, želudčanim tegobama. Na kraju smo prošli školu u KOSSP-u "Zagreb", zajedno trčali agility u drugom razredu A2 i položili uspješno neke od ispita poslušnosti kao što su ispit za psa pratioca i nacionalni ispiti športsko radne kinologije.
BDNJ: ....znači, imaš licencu za rad s psima - ili točnije, nekoliko njih?
AO: Da, licencirana sam voditeljica za ispit za psa pratioca (par godina sam intenzivno vodila tečajeve u KOSSP "Zagreb", dok mi je vrijeme to dopuštalo), voditeljica sam športsko radne kinologije, tragopolagačica, imam položene ispite za vodiča spasilačkog psa (treba mi još samo pas), i samouka sam ljubiteljica kliker metode (otuda dolaze želja i aktivno bavljenje dog dancingom). U slobodno vrijeme volontiram u radu s djecom i starijim ljudima, koje Kota najčešće zabavlja svojim silnim trikovima. Kao metodičarka, točnije profesorica fizike, super se snalazim u radu s ljudima, a na ovaj način veoma kvalitetno provodim vrijeme sa svojim psom - veoma sam sretna kako sam te dvije stvari objedinila :)
BDNJ: Jesi li svoj put s psima od početka tako zamislila ili si doživjela neki - Aha! trenutak?
AO: Dolazak Kote u moj život je najveća promjena koju mogu istaknuti na svom polju rasta kao kinologinje i ljubiteljice životinja.
Kota, kuja pasmine border collie došla je ravno iz Belgije sa mnom u avionu. Klik između nas dvije desio se na prvi pogled. Nažalost, Kota je sa nepunih šest mjeseci zadobila frakturu glave bedrene kosti i morala na operaciju. Put koji smo tada prošle, od toga da joj je prijetio život s tri noge do toga da je danas veseli aktivni pas koji normalno radi sve šta u životu želi - bio je pakao. Nas dvije savladale smo sve, zahvaljujući njenoj pozitivnoj energiji. Za mene je ona jedinstveno čudo!
BDNJ: Koliko znam, takva ozljeda je morala utjecati na njezinu sposobnost za sportsku disciplinu agility, zar ne?
AO: Svakako da je, krenuli smo skroz u drugom smjeru. Da bih uopće pomogla Koti u trenutcima kada joj je rehabilitacija bila potrebna morala sam smišljati raznorazne vježbe razgibavanja i poslužila sam se klikerom kao glavnim sredstvom. Kota danas zna preko par stotina trikova i tako se javila moja želja za dog dancingom, te sam ove godine po prvi puta prisustvovala jednom takvom natjecanju u Mađarskoj (ovo je prvi puta da je Hrvatska kao država bila prijavljena). To je jako velik korak za sve nas. Također, jako smo aktivne i u radu sa djecom i starijim ljudima, i nadamo se da ćemo nas dvije uspjeti dobiti sve potrebne certifikate kako bismo postale i terapijski tim.
Kota je također položila ispite poslušnosti kao što su ispit za psa pratioca i nacionalni ispiti športsko radne kinologije, te nam je želja i spremamo ispit za psa tragača. U navratima se natječemo u disciplini Rally obedience i nakon samo dva natjecanja savladale smo sve - idući put idemo već u drugi razred! Ove godine imamo još svakakve radne planove i uspješno radimo na tome da iste savladamo. Vježbanje i veselje, pa na zasluženi godišnji!
BDNJ: A Lujo? Kako se njih dvoje slažu?
Lujo je pravi fakin
AO: Ma nas troje smo prava ekipa. Obožavamo planinariti i kupati se. To su nam dvije najveće ljubavi. Kota mora pretražiti svaki dio terena da možda nađe nešto zanimljivo s čime bi se mogli igrati, a Lujo se kao pravi fakin od osam godina drži ipak pored mene i samo uživa u šetnji. Svaki dan šetamo barem 5 km, a vikendom i oko 10 do 15km. Aktivni psi stvarno zahtjevaju veliki angažman i čovjek mora biti ljubitelj kako mu to ne bi teško padalo.
Izgleda da ipak imaju i mrvu slobodnog vremena....
BDNJ: Pretpostavljam da imaš i mnoge planove za budućnost?
AO: Moji psi nisu prvaci svijeta, niti se ja trudim da to postanu. Želim samo mentalno stimulirati psa, zabavljati se s njim, pripremati ispite, baviti se i uživati u kliker metodi, uveseljavati djecu i starije ljude. Mislim da ću i u budućnosti uvijek biti okružena psima, koji će svi biti aktivni barem u nekom polju kinologije. Ne mogu nešto ne učiti psa, nikako...
To je jednostavno dio mene. Kako moja majka često kaže "Za tebe je i vrijeme koje provodiš na wc-u iskorišteno." Istina, nema trena koji ja ne iskoristim da ja i psi ipak nešto barem malo provježbamo. Volim biti u pokretu i jako sam sretna ako to dijelim sa svojim psima, aktivni psi biti će dio moga života sigurno još dulje vrijeme. Sljedeći pas bi uskoro trebao ušetati u naš život, te je namjera i njega uputiti terapijskim vodama, a svakako položiti s njim mnoge radne ispite koji će biti zabava kako za moj tako i za mozak moga psa.
BDNJ: I na kraju da te pitam ono pitanje koje ja najviše mrzim: možeš li zamisliti život bez psa?
AO: Život sa psima za mene je život!
Ana i Kota u akciji
Ovako izgleda disciplina Rally obedience:
... ovako Agility:
... a ovako dog dancing - Ana i Kota:
Imate pitanja? Javite se Ani: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
BDNJ: Ana, kako si uopće počela baviti se psima, kinologijom općenito?
AO: Otkad znam za sebe, životna mi je želja bila imati psa.. To je za mene bio pojam idealnog sretnog života. Čovjek i njegov pas, njihovo zajedničko vrijeme, zdrav i dinamičan ritam.. Netko tko ti se uvijek veseli i može te ostaviti bez daha svojim idejama.. I tako je u moj život došao Lujo, mješanac udomljen sa ceste. Na početku je bilo jako teško, jer je Lujo prije mene očito prošao težak put koji je na njega ostavio traga. Tako smo se borili sa razno raznim strahovima, novim prostorima, želudčanim tegobama. Na kraju smo prošli školu u KOSSP-u "Zagreb", zajedno trčali agility u drugom razredu A2 i položili uspješno neke od ispita poslušnosti kao što su ispit za psa pratioca i nacionalni ispiti športsko radne kinologije.
BDNJ: ....znači, imaš licencu za rad s psima - ili točnije, nekoliko njih?
AO: Da, licencirana sam voditeljica za ispit za psa pratioca (par godina sam intenzivno vodila tečajeve u KOSSP "Zagreb", dok mi je vrijeme to dopuštalo), voditeljica sam športsko radne kinologije, tragopolagačica, imam položene ispite za vodiča spasilačkog psa (treba mi još samo pas), i samouka sam ljubiteljica kliker metode (otuda dolaze želja i aktivno bavljenje dog dancingom). U slobodno vrijeme volontiram u radu s djecom i starijim ljudima, koje Kota najčešće zabavlja svojim silnim trikovima. Kao metodičarka, točnije profesorica fizike, super se snalazim u radu s ljudima, a na ovaj način veoma kvalitetno provodim vrijeme sa svojim psom - veoma sam sretna kako sam te dvije stvari objedinila :)
BDNJ: Jesi li svoj put s psima od početka tako zamislila ili si doživjela neki - Aha! trenutak?
AO: Dolazak Kote u moj život je najveća promjena koju mogu istaknuti na svom polju rasta kao kinologinje i ljubiteljice životinja.
Kota, kuja pasmine border collie došla je ravno iz Belgije sa mnom u avionu. Klik između nas dvije desio se na prvi pogled. Nažalost, Kota je sa nepunih šest mjeseci zadobila frakturu glave bedrene kosti i morala na operaciju. Put koji smo tada prošle, od toga da joj je prijetio život s tri noge do toga da je danas veseli aktivni pas koji normalno radi sve šta u životu želi - bio je pakao. Nas dvije savladale smo sve, zahvaljujući njenoj pozitivnoj energiji. Za mene je ona jedinstveno čudo!
BDNJ: Koliko znam, takva ozljeda je morala utjecati na njezinu sposobnost za sportsku disciplinu agility, zar ne?
AO: Svakako da je, krenuli smo skroz u drugom smjeru. Da bih uopće pomogla Koti u trenutcima kada joj je rehabilitacija bila potrebna morala sam smišljati raznorazne vježbe razgibavanja i poslužila sam se klikerom kao glavnim sredstvom. Kota danas zna preko par stotina trikova i tako se javila moja želja za dog dancingom, te sam ove godine po prvi puta prisustvovala jednom takvom natjecanju u Mađarskoj (ovo je prvi puta da je Hrvatska kao država bila prijavljena). To je jako velik korak za sve nas. Također, jako smo aktivne i u radu sa djecom i starijim ljudima, i nadamo se da ćemo nas dvije uspjeti dobiti sve potrebne certifikate kako bismo postale i terapijski tim.
Kota je također položila ispite poslušnosti kao što su ispit za psa pratioca i nacionalni ispiti športsko radne kinologije, te nam je želja i spremamo ispit za psa tragača. U navratima se natječemo u disciplini Rally obedience i nakon samo dva natjecanja savladale smo sve - idući put idemo već u drugi razred! Ove godine imamo još svakakve radne planove i uspješno radimo na tome da iste savladamo. Vježbanje i veselje, pa na zasluženi godišnji!
BDNJ: A Lujo? Kako se njih dvoje slažu?
Lujo je pravi fakin
AO: Ma nas troje smo prava ekipa. Obožavamo planinariti i kupati se. To su nam dvije najveće ljubavi. Kota mora pretražiti svaki dio terena da možda nađe nešto zanimljivo s čime bi se mogli igrati, a Lujo se kao pravi fakin od osam godina drži ipak pored mene i samo uživa u šetnji. Svaki dan šetamo barem 5 km, a vikendom i oko 10 do 15km. Aktivni psi stvarno zahtjevaju veliki angažman i čovjek mora biti ljubitelj kako mu to ne bi teško padalo.
Izgleda da ipak imaju i mrvu slobodnog vremena....
BDNJ: Pretpostavljam da imaš i mnoge planove za budućnost?
AO: Moji psi nisu prvaci svijeta, niti se ja trudim da to postanu. Želim samo mentalno stimulirati psa, zabavljati se s njim, pripremati ispite, baviti se i uživati u kliker metodi, uveseljavati djecu i starije ljude. Mislim da ću i u budućnosti uvijek biti okružena psima, koji će svi biti aktivni barem u nekom polju kinologije. Ne mogu nešto ne učiti psa, nikako...
To je jednostavno dio mene. Kako moja majka često kaže "Za tebe je i vrijeme koje provodiš na wc-u iskorišteno." Istina, nema trena koji ja ne iskoristim da ja i psi ipak nešto barem malo provježbamo. Volim biti u pokretu i jako sam sretna ako to dijelim sa svojim psima, aktivni psi biti će dio moga života sigurno još dulje vrijeme. Sljedeći pas bi uskoro trebao ušetati u naš život, te je namjera i njega uputiti terapijskim vodama, a svakako položiti s njim mnoge radne ispite koji će biti zabava kako za moj tako i za mozak moga psa.
BDNJ: I na kraju da te pitam ono pitanje koje ja najviše mrzim: možeš li zamisliti život bez psa?
AO: Život sa psima za mene je život!
Ana i Kota u akciji
Ovako izgleda disciplina Rally obedience:
... ovako Agility:
... a ovako dog dancing - Ana i Kota:
Imate pitanja? Javite se Ani: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.