Pasmine po namjeni - štakoraši
- font size decrease font size increase font size
Napisao: Miljenko Vojta, Međi klub
U poplavi plemenitih pasmina gospodskih lovačkih pasa specijaliziranih za beskompromisni lov na moćne lavove ili bespoštednu borbu s krvoločnim vukovima, opakim medvjedima, strašnim veprovima, golemim jazavcima i lukavim lisicama ili pak za iscrpljujući pogon plemenite, elegantne i skupocjene kapitalne divljači, uloga pasa specijaliziranih za lov na štakore te druge srodne im štetne glodavce pa i kukcojede, pučki najčešće jednostavno nazivanih štakorašima ili u najboljem slučaju dvorištarima, na prvi pogled ne djeluje baš osobito atraktivno. Ali nekada su bili vrlo cijenjeni, pa su se u Londonu u 19.st. čak organizirale i borbe pasa protiv štakora za gradsku elitu, jasno - uz pripadajuće kladionice.
Pas u tipu Jack/Parson Russella u areni za borbu sa štakorima
Povijesno su se mnogi vlasnici pasa upravo putem posjedovanja četveronožnih ljubimaca elitnih pasmina željeli simbolički prezentirati kao pripadnici elitnih skupina, identificirajući svoj vlastiti društveni status s onakvim društvenim statusom kakav se pripisivao njihovim psima. Pa čak nam i danas poneki plemeniti psi najčešće jedini simbolički pružaju privid žuđenog elitnog legitimiteta koji možda nikada nećemo ni steći.
Prava je istina da su mnogi terijeri a i psi mnogih drugih malih i patuljastih pasmina tijeko povijesti najčešće masovno svakodnevno korišteni u svojim prebivalištima upravo za bespoštednu borbu protiv štakora i ostalih sličnih štetočina, a u organiziranom lovu na druge vrste životinja tek povremeno i po potrebi, što se mudro i uporno prešućuje. U njihovim službenim pasminskim biografijama mahom ponosno stoji tek da su beskompromisni lovci na lisice i jazavce, koje neustrašivo istjeruju iz njihovih podzemnih jazbina, hrabro se boreći u njihovim mračnim i tijesnim podzemnim skrovištima.
Stoga i ne čudi da se nakon upisivanja pojma štakoraš u hrvatski Google prvo i skoro jedino pojavljuje niz inače vrlo rijetkih i malobrojnih napisa o našem Malom međimurskom psu – Međiju. Naime, pripadnici te sedme hrvatske autohtone pasmine, kojoj tek predstoji mukotrpno prolaženje kroz dogotrajni proces međunarodnog priznavanja, još uvijek se u svojoj užoj postojbini Međimurju najčešće koriste upravo za lov na štetne glodavce te za čuvanje kuće i gospodarskih zgrada na seoskim imanjima pa se u tom duhu i dalje uporno promiču njihova temeljna svojstva. Čini se da će još mnogo vode proteći Murom i Dravom, prije nego što većina živućih Međija promijeni tu svoju primarnu radnu ulogu brzog, nepogrešivog i strašnog lovca za mnogo lagodniju i perspektivniju ulogu suvremenog kućnog ljubimca i obiteljske maze.
Foto: Miljenko Vojta
Nažalost, potcjenjivanje i zaziranje od pasa štakoraša i njihove povijesne uloge te općih tjelesnih i mentalnih sposobnosti posljedica je teških predrasuda, neupućenosti i neznanja. Danas nam često nije ni na kraj pameti da su upravo psi štakoraši tijekom cijele povijesti spašavali čovječanstvo od gladi i epidemija koje su izazivali štakori - bilo bi ih još puno više da nisu!
Štakori ulovljeni u samo 15 minuta u rovu u Francuskoj za vrijeme I svj.rata. - lijevo gore u rukama vojnika je Jack Russell terijer
Jeste li znali da na svakog dvonožnog stanovnika ovog planeta ima po desetak štakora? Riječ je o jednoj od svakako najinteligentnijih, najprilagodljivijih, najorganiziranijih i najizdržljivijih životinjskih vrsta, izuzetno visokih reproduktivnih sposobnosti, koju je naprosto nemoguće učinkovito suzbiti i potpuno osujetiti u štetnom djelovanju u svim krajevima svjieta koje uspješno nastanjuju - bez obzira na zemljopisne ili klimatske osobitosti - od ekvatora do polova, točnije - svugdje gdje je ikada stupila ljudska noga (crveno):
Stoga je jasno da i pse koji se i dalje marljivo i uspješno suprostavljaju tom sveprisutnom glodavcu koji harači po ambarima na selu i kanalizacijama u gradu nužno moraju u svakom pogledu resiti izraženo natprosječne radne i opće sposobosti, kako tjelesne, tako i mentalne. Najvrsnije i najučinkovitije pasmine pasa štakoraša s pravom i ponosom se mogu smatrati istinski najelitnijim pripadnicima psećeg roda. Uostalom, mačke se rijetko kada usude navaliti na štakore!
Osim našeg Međija, pasmine idealne za štakorašenje su terijeri, i to: Rat, Cairn, Yorkshire, Norfolk, Jack/Parson Russell, Westie i Lakeland terijer te Jazavčar, minijaturni Šnaucer i Pinč.
P.S. (Rujana Jeger)
Znamo da mnogi od vas kod kuće imaju štakore-kućne ljubimce, te se ispričavamo ako smo vam povrijedili osjećaje - međutim, nepobitno je da su štakori u velikom dijelu svijeta problem zbog prenošenja bolesti i pljačkanja zaliha žitarica. Ipak treba imati na umu da većina ljudi na svijetu ne sjedi u stanovima pred svojim kompjuterima pitajući se kada je zadnji put uopće vidjela štakora.
Osobno imam problem sa štakorima pošto stanujem u prizemlju pokraj restorana i imam dvorište, a ne dozvoljavam deratizacijskoj službi postavljanje otrova. Stoga smo se našli na čudu kada je moja Jack Russell terijerka Chili u poznim godinama oslijepila i oglušila - odjednom su nam štakori koje do tada nismo baš viđali doslovno protrčavali kroz dvorište a jednog koji je ušao u kuću nismo mogli izbaciti iz smočnice mjesecima...(zato što ga nisam htjela otrovati, priznajem - bilo mi je žao)
Također, ljetujem na Kornatima (tzv.Robinzonski turizam) gdje ima dosta štakora i miševa što može biti doista problematično ukoliko nemate psa koji je u stanju po cijeli dan se baviti naganjanjem istih kako ne bi ušli u kuću i klopali vam zalihe (1 plinski hladnjak na 3 tjedna boravka je kao ništa - savladali smo zanimljive varijente spremanja hrane:))
Pri tome naglašavam da Parson Russell terijerica Joy niti stara Chili nisu niti jednoga morale ubiti - bilo je dovoljno da ih uporno ganjaju kako bi nas zaštitile. Također moram reći kako je križanka Lab/Zlatni retriver Liza u stanju pobjeći od štakora, a mješanka Pixie se sakrije pod krevet kad ga vidi.
Tako da iz osobnog iskustva vidim da se s njima mogu nositi samo izrazito srčani psi.
U poplavi plemenitih pasmina gospodskih lovačkih pasa specijaliziranih za beskompromisni lov na moćne lavove ili bespoštednu borbu s krvoločnim vukovima, opakim medvjedima, strašnim veprovima, golemim jazavcima i lukavim lisicama ili pak za iscrpljujući pogon plemenite, elegantne i skupocjene kapitalne divljači, uloga pasa specijaliziranih za lov na štakore te druge srodne im štetne glodavce pa i kukcojede, pučki najčešće jednostavno nazivanih štakorašima ili u najboljem slučaju dvorištarima, na prvi pogled ne djeluje baš osobito atraktivno. Ali nekada su bili vrlo cijenjeni, pa su se u Londonu u 19.st. čak organizirale i borbe pasa protiv štakora za gradsku elitu, jasno - uz pripadajuće kladionice.
Pas u tipu Jack/Parson Russella u areni za borbu sa štakorima
Povijesno su se mnogi vlasnici pasa upravo putem posjedovanja četveronožnih ljubimaca elitnih pasmina željeli simbolički prezentirati kao pripadnici elitnih skupina, identificirajući svoj vlastiti društveni status s onakvim društvenim statusom kakav se pripisivao njihovim psima. Pa čak nam i danas poneki plemeniti psi najčešće jedini simbolički pružaju privid žuđenog elitnog legitimiteta koji možda nikada nećemo ni steći.
Prava je istina da su mnogi terijeri a i psi mnogih drugih malih i patuljastih pasmina tijeko povijesti najčešće masovno svakodnevno korišteni u svojim prebivalištima upravo za bespoštednu borbu protiv štakora i ostalih sličnih štetočina, a u organiziranom lovu na druge vrste životinja tek povremeno i po potrebi, što se mudro i uporno prešućuje. U njihovim službenim pasminskim biografijama mahom ponosno stoji tek da su beskompromisni lovci na lisice i jazavce, koje neustrašivo istjeruju iz njihovih podzemnih jazbina, hrabro se boreći u njihovim mračnim i tijesnim podzemnim skrovištima.
Stoga i ne čudi da se nakon upisivanja pojma štakoraš u hrvatski Google prvo i skoro jedino pojavljuje niz inače vrlo rijetkih i malobrojnih napisa o našem Malom međimurskom psu – Međiju. Naime, pripadnici te sedme hrvatske autohtone pasmine, kojoj tek predstoji mukotrpno prolaženje kroz dogotrajni proces međunarodnog priznavanja, još uvijek se u svojoj užoj postojbini Međimurju najčešće koriste upravo za lov na štetne glodavce te za čuvanje kuće i gospodarskih zgrada na seoskim imanjima pa se u tom duhu i dalje uporno promiču njihova temeljna svojstva. Čini se da će još mnogo vode proteći Murom i Dravom, prije nego što većina živućih Međija promijeni tu svoju primarnu radnu ulogu brzog, nepogrešivog i strašnog lovca za mnogo lagodniju i perspektivniju ulogu suvremenog kućnog ljubimca i obiteljske maze.
Foto: Miljenko Vojta
Nažalost, potcjenjivanje i zaziranje od pasa štakoraša i njihove povijesne uloge te općih tjelesnih i mentalnih sposobnosti posljedica je teških predrasuda, neupućenosti i neznanja. Danas nam često nije ni na kraj pameti da su upravo psi štakoraši tijekom cijele povijesti spašavali čovječanstvo od gladi i epidemija koje su izazivali štakori - bilo bi ih još puno više da nisu!
Štakori ulovljeni u samo 15 minuta u rovu u Francuskoj za vrijeme I svj.rata. - lijevo gore u rukama vojnika je Jack Russell terijer
Jeste li znali da na svakog dvonožnog stanovnika ovog planeta ima po desetak štakora? Riječ je o jednoj od svakako najinteligentnijih, najprilagodljivijih, najorganiziranijih i najizdržljivijih životinjskih vrsta, izuzetno visokih reproduktivnih sposobnosti, koju je naprosto nemoguće učinkovito suzbiti i potpuno osujetiti u štetnom djelovanju u svim krajevima svjieta koje uspješno nastanjuju - bez obzira na zemljopisne ili klimatske osobitosti - od ekvatora do polova, točnije - svugdje gdje je ikada stupila ljudska noga (crveno):
Stoga je jasno da i pse koji se i dalje marljivo i uspješno suprostavljaju tom sveprisutnom glodavcu koji harači po ambarima na selu i kanalizacijama u gradu nužno moraju u svakom pogledu resiti izraženo natprosječne radne i opće sposobosti, kako tjelesne, tako i mentalne. Najvrsnije i najučinkovitije pasmine pasa štakoraša s pravom i ponosom se mogu smatrati istinski najelitnijim pripadnicima psećeg roda. Uostalom, mačke se rijetko kada usude navaliti na štakore!
Osim našeg Međija, pasmine idealne za štakorašenje su terijeri, i to: Rat, Cairn, Yorkshire, Norfolk, Jack/Parson Russell, Westie i Lakeland terijer te Jazavčar, minijaturni Šnaucer i Pinč.
P.S. (Rujana Jeger)
Znamo da mnogi od vas kod kuće imaju štakore-kućne ljubimce, te se ispričavamo ako smo vam povrijedili osjećaje - međutim, nepobitno je da su štakori u velikom dijelu svijeta problem zbog prenošenja bolesti i pljačkanja zaliha žitarica. Ipak treba imati na umu da većina ljudi na svijetu ne sjedi u stanovima pred svojim kompjuterima pitajući se kada je zadnji put uopće vidjela štakora.
Osobno imam problem sa štakorima pošto stanujem u prizemlju pokraj restorana i imam dvorište, a ne dozvoljavam deratizacijskoj službi postavljanje otrova. Stoga smo se našli na čudu kada je moja Jack Russell terijerka Chili u poznim godinama oslijepila i oglušila - odjednom su nam štakori koje do tada nismo baš viđali doslovno protrčavali kroz dvorište a jednog koji je ušao u kuću nismo mogli izbaciti iz smočnice mjesecima...(zato što ga nisam htjela otrovati, priznajem - bilo mi je žao)
Također, ljetujem na Kornatima (tzv.Robinzonski turizam) gdje ima dosta štakora i miševa što može biti doista problematično ukoliko nemate psa koji je u stanju po cijeli dan se baviti naganjanjem istih kako ne bi ušli u kuću i klopali vam zalihe (1 plinski hladnjak na 3 tjedna boravka je kao ništa - savladali smo zanimljive varijente spremanja hrane:))
Pri tome naglašavam da Parson Russell terijerica Joy niti stara Chili nisu niti jednoga morale ubiti - bilo je dovoljno da ih uporno ganjaju kako bi nas zaštitile. Također moram reći kako je križanka Lab/Zlatni retriver Liza u stanju pobjeći od štakora, a mješanka Pixie se sakrije pod krevet kad ga vidi.
Tako da iz osobnog iskustva vidim da se s njima mogu nositi samo izrazito srčani psi.