Posavski gonič
- font size decrease font size increase font size
Napisao: Miljenko Vojta, Međi klub
Posavski goniči, poput ostalih do sada priznatih i poznatih hrvatskih autohtonih pasmina goniča - Istarskog goniča kratke dlake i Istarskog goniča oštre dlake - te vrlo im srodnog Dalmatinskog psa, prema FCI klasifikaciji također spadaju u skupinu 6., Goniče i srodne pasmine - Sekcija 1. Goniči - 1.2. Goniči srednjeg rasta.
Vrlo vjerojatno vuku podrijetlo od istih brakoidnih predaka - istočnojadranskih bijelih goniča s oznakama, koji ove naše krajeve nastanjuju od "pamtivijeka".
Stoga su im zajednički i drevni povijesni izvori, koji dokazuju njihovo neupitno hrvatsko podrijetlo, a koje smo opširnije naveli u našem zajedničkom prikazu obiju pasmina Istarskih goniča. Međutim, podrobno opisujući lovačke pse koji su se u njihovo vrijeme uzgajali u Hrvatskoj, već đakovački biskup Petar Bakić, u svom rukopisu iz 1719. godine te đakovački kanonik Petar Lukić, u svojim zapisima iz 1752. godine, uz jasan opis današnjih Istarskih goniča - lovačkih pasa kratke ili srednje duge bijele dlake, s crvenim pjegama po tijelu, visokih tri do četiri pedlja, koji se uzgajaju u hrvatskim krajevima blizu mora te su naročito dobri za lov u kamenitim područjima – zasebno opisuju i Posavske goniče - lovačke pse kratke, crvenkastožućkaste dlake s bijelim znakovima na čelu, vratu, nogama i repu, visoke oko četiri pedlja, koji se ponajviše uzgajaju u Posavini i drugim kontinentalnim dijelovima Hrvatske, a podjednako se uspješno koriste u lovu na sve vrste divljih životinja, na svim vrstama terena.
Foto: Jasminko Kormoš - Buco
Suvremena standardizacija Posavskog goniča, često kolokvijalno nazivanog i boskin, baš kao i svih drugih, njemu srodnih pasmina goniča iz našeg podneblja, ozbiljnije je započeta tek 1924. godine, nakon osnivanja ljubljanskog „Kluba ljubitelja brakov“ i to definiranjem specifičnih pasminskih znakova pojedinih vrsta goniča s cijelog područja tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te organiziranjem prvih pregleda pasa tih pasmina. Prvi upisi u Hrvatsku rodovnu knjigu potječu iz 1929. godine.
Standardi pet pasmina jugoslavenskih goniča, predviđeni za međunarodno usvajanje, bili su dovršeni u kasnu jesen 1939. godine, ali su ratna zbivanja osujetila sve daljnje aktivnosti. Stoga su standardi za goniče, u to vrijeme nove, Titove Jugoslavije, ponovno predloženi tek 1948. godine i to za Posavskog goniča, Istarskog kratkodlakog goniča, Istarskog oštrodlakog goniča, Dalmatinskog goniča (današnji Dalmatinski pas), Keltskog goniča (današnji Barak) i Balkanskog goniča (današnji Srpski gonič). Iste godine, svi ti standardi objavljeni su u Ljubljani, u knjizi Janka Lokara „Lovski psi“, no međunarodno su verificirani tek 8. travnja 1955. godine, u dijelom izmijenjenim oblicima.
Tako je Posavski gonič bio prvotno međunarodno priznat pod imenom Kraški gonič (F.C.I. standard verificiran pod brojem 154), da bi mu pravo, povijesno ime, koje naglašava podrijetlo pasmine iz prostrane gusto pošumljene doline Save južno od Zagreba bilo vraćeno tek 1969. godine.
Još u vrijeme priznavanja pasmine, Kinološki savez Jugoslavije odlučio je da se sastave standardi i za Posavskog oštrodlakog goniča te Posavskog dugodlakog goniča. Ta zadaća povjerena je tadašnjem Kinološkom udruženju Hrvatske, no baš ništa nije učinjeno da se ona i ispuni. Postojeći međunarodni standard Posavskog goniča posljednji put je revidiran 3. studenog 2014. godine.
STANDARD
Foto: Jasminko Kormoš - Buco
Visina 47-56 cm
Težina 16-20 kg
Dlaka - dobro priljubljena uz tijelo, duljine dva do tri centimetra, kruta, oštra, gusta i ravna. Trbuh je dobro odlakan, na njegovoj donjoj strani, stražnjoj strani udova i donjoj strani repa, dlaka je nešto dulja.
Boja - od pšeničnožute do lisičje crvene, u svim mogućim nijansama, ali nikada smeđa. Bijele oznake raznih oblika na glavi, vratu, predprsju, ispod trbuha te na udovima i vrhu repa ne smiju zauzimati više od jedne trećine površine tijela.
Foto: Frederic Dunayer
Na prvi pogled, Posavski gonič razlikuje se od Istarskog goniča kratke dlake upravo po međusobnom omjeru zastupljenosti dviju temeljnih boja, crvenkastožute i bijele, poput fotografskog pozitiva i negativa. Dok kod Posavskih goniča prevladava pšenično-crvenkasta boja, s bijelim oznakama, Istarski goniči su temeljno bijeli, s crvenkastim oznakama. Uz to, Posavci su u odnosu na Istarske goniče malo krupniji, kraćeg tijela, šire i snažnije glave te neznatno duže dlake pa djeluju i nešto robusnije. Već svojom pojavom odaju snagu i izdržljivost. Strastveni su lovci, koji naprosto žive za lov. Zahvaljujući dobroj, čvrstoj, ni prelakoj, niti preteškoj tjelesnoj konstituciji, posebno su dobro prilagođeni lovu u prostranim područjima Posavine, prekrivenim gustim šumama s mnogo šiblja. No izvrsno se snalaze i na svim drugim vrstama terena i podloga pa se podjednako dobro mogu koristiti u gorskim, šumovitim predjelima, kao i u najljućem kamenjaru i kršu. Zahvaljujući velikoj otpotnosti i uvjetno rečeno nešto smirenijem temperamentu, sposobni su u svim prostornim i vremenskim uvjetima dugo i ustrajno slijediti divljač, što im je i osnovna namjena. Osobito su umješni u lovu na zečeve, lisice, divlje svinje i jelensku divljač, ali se mogu vrlo uspješno rabiti i kao krvosljednici. Pri traženju lovine samouvjereno se koriste iskljuČivo svojim izvrsnim njuhom. Iako po potrebi mogu biti zadivljujuće brzi i pokretljivi, rade nešto sporije od Istarskih kratkodlakih goniča. Tijekom rada u pravilu ne gube kontakt s lovcima, iako obično gone dosta daleko od divljači. Pritom se glasaju jasno i zvonko visokim i dalekočujnim lavežom. Izvrsnih su karakternih osobina, vrlo poslušni i odani svojim vlasnicima, pa im se nakon gonjenja sami vraćaju.
Foto: Jasminko Kormoš - Buco
Zbog svih navedenih osobina, Posavski goniči su uz Istarske kratkodlake goniče, daleko najpopularniji lovački psi u Hrvatskoj. Iznimno su cijenjeni osobito u našoj, ali i Bosanskoj Posavini pa i u mnogim drugim regijama bivše države, dok su izvan tih prostora ostali praktički nepoznati.
Zahvaljujući izrazito dobroćudnom i otvorenom karakteru, vjernosti, privrženosti, poslušnosti te naglašenoj sklonosti za druženje, igru i maženje, kako s odraslima, tako i s djecom, živahni, veseli i uvijek radoznali Posavski goniči mogu biti i idealni kućni ljubimci. No, preporuka je da ih odabiru samo naglašeno aktivne, dinamične osobe i obitelji, koje su im spremne svakodnevno omogućiti puno slobodnog i brzog kretanja.
Foto: Flickr, pusher6
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – najljepša fotka postati će naslovnica za pasminu, a poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Naslovna fotografija: Zita, vl. Sonja Švec Španjol
Image Gallery
View the embedded image gallery online at:
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/575-posavski-gonic#sigProGalleria5faeb77482
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/575-posavski-gonic#sigProGalleria5faeb77482