Rodezijski gonič lavova
- font size decrease font size increase font size
Naslovna fotografija: Ayaba Kennel, Chivas
Rodezijski gonič lavova spada u FCI skupinu VI, goniče tragače po krvi i srodne pasmine.
Izvorno Južnoafrička pasmina razvijena za traganje i lov na različitu divljač, u Rodeziji je dobila prenamjenu kao lovac na lavove te ime Van Rooyen dog - po jednom od lovaca na krupnu divljač koji je promovirao pasminu u toj zemlji. Njegovo ime na lokalnim jezicima osim Rhodesian Ridgeback ili Rhodesian lion dog glasi simba inja na jeziku Ndebele, odnosno shumba imbwa na jeziku Shona.
Karl Friedrich Schultz (1796-1866), portret Rodezijskog goniča
Ovo je najmoćniji od pasa iz skupine goniča, a radi u čoporu kao tragač i gonič čiji je zadatak natjerati divljač prema lovačkom nišanu. Alternativno, može zadržati divljač odvlačeći joj pažnju do dolaska lovaca.
Njegovi preci bili su lovački psi naroda poznatog pod imenom Hotentoti/KoiKoi, a može ih se pratiti unatrag do 16. stoljeća, te su karakteristični po svojoj pruzi (the ridge, otuda Ridgeback) dlake koja raste na leđima i vratu u suprotnom smjeru. Kada su Evropljani u 17.st. naselili današnju Južnoafričku republiku, sa sobom su doveli svoje velike pse čuvare i desetljećima su s prijezirom gledali na lokalne pse...međutim, uskoro su Boeri (doseljenici iz Holandije) shvatili kako su psi Hotentota idealno prilagođeni lokalnoj klimi, pa su ih počeli križati sa svojima.
Prvi kojem je palo na pamet stvoriti novu pasminu zvao se Gert Pienaar, i to tek u 19. stoljeću (kada je i većina danas poznatih pasmina nastala) – on je uzeo dva psa od Hottentota, nazvao ih Rogers i Rinkhals i započeo s uzgojem.
Osim ovih pasa, u „miks“ je ubacio nekoliko vrsta šunjkavaca, mastifa, navodno čak i terijera (irskog), škotskog ovčara pa čak i Dansku dogu – tako je dobio velikog i jakog psa koji ima odličan njuh koji je u stanju goniti krupnu divljač, a pri tome je prilagođen lokalnoj klimi i otporan na tropske bolesti.
Kada je nešto kasnije Pienaara posjetio engleski misionar Charles Helm, poveo je dvije njegove kuje (oštrodlake, sivo-crne, da stvar bude zanimljivija) natrag u svoju misiju Hope Fountain u Rodeziji – ukoliko tu zemlju bezuspješno tražite na karti, danas se zove Zimbabwe. Tamo je misionara upoznao lovac Van Rooyen te odlučio te kuje pariti sa svojim psima i tako je nastavio uzgoj.
Van Rooyen s psom i ubijenim lavom, foto: www.hati-singha.pl
Ridgeback je uskoro postao pasmina popularna među drugim lovcima na krupnu divljač koji su s manjim čoporima ovih pasa uspješno lovili lavove i geparde. Kao i kod Borzoja, ovi čopori su ustvari bile trojke pasa koje su se hrabro suočavale s čak do pet lavova odjednom.
Ilustracija preuzeta s www.semperfiridgebacks.com
F. R. Barnes je 1922. u Bulawayou u Južnoj Rodeziji osnovao prvi pasminski klub koji je radio na standardiziranju pasmine, u tom trenutku još uvijek relativno varijabilne. Ovaj standard sastavljen po ugledu na Dalmatinskog psa 1927. odobrava South African Kennel Union i već tridesetih godina Rodezijski gonič lavova biva uvezen u udaljene zemlje poput Indije ili Kanade te vrlo brzo ljepotom osvaja izložbeni milje na više kontinenata.
Njihov zaštitni znak je „krijesta“, odnosno pruga dlake na vratu i leđima duž kralježnice i smatra se jedinstvenom u svijetu, no manje je poznato da ona odlikuje još dvije pasmine: Mah Thai Lang Aan iz Tajlanda, odnosno Phu Quoc iz Vijetnama. Vjeruje se da su ove pasmine dospjele u južnu Afriku s ranijim trgovačkim morskim ekspedicijama i da otuda potječe gen za krijestu dlake koja raste u suprotnom smjeru. Naravno, ne postoji znanstveni dokaz (barem za sada) i naravno da je moguće da se ta karakteristika razvila odvojeno.
STANDARD
Visina 60-69 cm
Težina 32-36 kg
Dlaka – kratka, nezahtjevna, bez poddlake, krijesta dlake koja raste u suprotnom smjeru - 25% pasa se okoti bez krijeste, no takvi psi onda ne odgovaraju izložbenim standardima niti su pogodni za uzgoj ali naravno da su svejedno dobri ljubimci.
Boja – žutosmeđa do riđa
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Razina aktivnosti – aktivan pas, nećete se izvući šetnjom oko zgrade na uzici! Kao i mnoge druge radne i lovačke pasmine, može biti destruktivan ukoliko ne dobije dovoljno kretanja.
Osobnost - iako je u lovu neobično hrabar, ovaj je pas kod kuće vrlo miran i danas se uglavnom drži kao ljubimac – opisuju ga kao hrabrog, vjernog, poslušnog, živahnog, umiljatog prema vlasnicima, hladnog prema neznancima i prilično učinkovitog protiv potencijalnih provalnika :) Ipak, pas je u stvari relativno osjetljiv i potreban mu je odgoj bez grubosti. (mi iz Pasjeg života se inače zalažemo za odgoj bez grubosti!)
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
PAŽNJA:
JEDAN RODEZIJSKI GONIČ LAVOVA NESTAO JE PRIJE NEŠTO VIŠE OD DVA MJESECA IZ HOTELA ZA PSE U BLIZINI DUGOG SELA - AKO GA NETKO VIDI, MOLIMO DA SE JAVI NA BROJEVE NAVEDENE U OGLASU - NAGRADA NALAZNIKU IZNOSI 6000 KUNA. NADAMO SE DA ĆE SE KODA VRATITI KUĆI I PROVESTI BOŽIĆ I NOVU GODINU U SVOJOJ OBITELJI!
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – najljepša fotka postati će naslovnica za pasminu, a poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Rodezijski gonič lavova spada u FCI skupinu VI, goniče tragače po krvi i srodne pasmine.
Izvorno Južnoafrička pasmina razvijena za traganje i lov na različitu divljač, u Rodeziji je dobila prenamjenu kao lovac na lavove te ime Van Rooyen dog - po jednom od lovaca na krupnu divljač koji je promovirao pasminu u toj zemlji. Njegovo ime na lokalnim jezicima osim Rhodesian Ridgeback ili Rhodesian lion dog glasi simba inja na jeziku Ndebele, odnosno shumba imbwa na jeziku Shona.
Karl Friedrich Schultz (1796-1866), portret Rodezijskog goniča
Ovo je najmoćniji od pasa iz skupine goniča, a radi u čoporu kao tragač i gonič čiji je zadatak natjerati divljač prema lovačkom nišanu. Alternativno, može zadržati divljač odvlačeći joj pažnju do dolaska lovaca.
Njegovi preci bili su lovački psi naroda poznatog pod imenom Hotentoti/KoiKoi, a može ih se pratiti unatrag do 16. stoljeća, te su karakteristični po svojoj pruzi (the ridge, otuda Ridgeback) dlake koja raste na leđima i vratu u suprotnom smjeru. Kada su Evropljani u 17.st. naselili današnju Južnoafričku republiku, sa sobom su doveli svoje velike pse čuvare i desetljećima su s prijezirom gledali na lokalne pse...međutim, uskoro su Boeri (doseljenici iz Holandije) shvatili kako su psi Hotentota idealno prilagođeni lokalnoj klimi, pa su ih počeli križati sa svojima.
Prvi kojem je palo na pamet stvoriti novu pasminu zvao se Gert Pienaar, i to tek u 19. stoljeću (kada je i većina danas poznatih pasmina nastala) – on je uzeo dva psa od Hottentota, nazvao ih Rogers i Rinkhals i započeo s uzgojem.
Osim ovih pasa, u „miks“ je ubacio nekoliko vrsta šunjkavaca, mastifa, navodno čak i terijera (irskog), škotskog ovčara pa čak i Dansku dogu – tako je dobio velikog i jakog psa koji ima odličan njuh koji je u stanju goniti krupnu divljač, a pri tome je prilagođen lokalnoj klimi i otporan na tropske bolesti.
Kada je nešto kasnije Pienaara posjetio engleski misionar Charles Helm, poveo je dvije njegove kuje (oštrodlake, sivo-crne, da stvar bude zanimljivija) natrag u svoju misiju Hope Fountain u Rodeziji – ukoliko tu zemlju bezuspješno tražite na karti, danas se zove Zimbabwe. Tamo je misionara upoznao lovac Van Rooyen te odlučio te kuje pariti sa svojim psima i tako je nastavio uzgoj.
Van Rooyen s psom i ubijenim lavom, foto: www.hati-singha.pl
Ridgeback je uskoro postao pasmina popularna među drugim lovcima na krupnu divljač koji su s manjim čoporima ovih pasa uspješno lovili lavove i geparde. Kao i kod Borzoja, ovi čopori su ustvari bile trojke pasa koje su se hrabro suočavale s čak do pet lavova odjednom.
Ilustracija preuzeta s www.semperfiridgebacks.com
F. R. Barnes je 1922. u Bulawayou u Južnoj Rodeziji osnovao prvi pasminski klub koji je radio na standardiziranju pasmine, u tom trenutku još uvijek relativno varijabilne. Ovaj standard sastavljen po ugledu na Dalmatinskog psa 1927. odobrava South African Kennel Union i već tridesetih godina Rodezijski gonič lavova biva uvezen u udaljene zemlje poput Indije ili Kanade te vrlo brzo ljepotom osvaja izložbeni milje na više kontinenata.
Njihov zaštitni znak je „krijesta“, odnosno pruga dlake na vratu i leđima duž kralježnice i smatra se jedinstvenom u svijetu, no manje je poznato da ona odlikuje još dvije pasmine: Mah Thai Lang Aan iz Tajlanda, odnosno Phu Quoc iz Vijetnama. Vjeruje se da su ove pasmine dospjele u južnu Afriku s ranijim trgovačkim morskim ekspedicijama i da otuda potječe gen za krijestu dlake koja raste u suprotnom smjeru. Naravno, ne postoji znanstveni dokaz (barem za sada) i naravno da je moguće da se ta karakteristika razvila odvojeno.
STANDARD
Visina 60-69 cm
Težina 32-36 kg
Dlaka – kratka, nezahtjevna, bez poddlake, krijesta dlake koja raste u suprotnom smjeru - 25% pasa se okoti bez krijeste, no takvi psi onda ne odgovaraju izložbenim standardima niti su pogodni za uzgoj ali naravno da su svejedno dobri ljubimci.
Boja – žutosmeđa do riđa
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Razina aktivnosti – aktivan pas, nećete se izvući šetnjom oko zgrade na uzici! Kao i mnoge druge radne i lovačke pasmine, može biti destruktivan ukoliko ne dobije dovoljno kretanja.
Osobnost - iako je u lovu neobično hrabar, ovaj je pas kod kuće vrlo miran i danas se uglavnom drži kao ljubimac – opisuju ga kao hrabrog, vjernog, poslušnog, živahnog, umiljatog prema vlasnicima, hladnog prema neznancima i prilično učinkovitog protiv potencijalnih provalnika :) Ipak, pas je u stvari relativno osjetljiv i potreban mu je odgoj bez grubosti. (mi iz Pasjeg života se inače zalažemo za odgoj bez grubosti!)
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
PAŽNJA:
JEDAN RODEZIJSKI GONIČ LAVOVA NESTAO JE PRIJE NEŠTO VIŠE OD DVA MJESECA IZ HOTELA ZA PSE U BLIZINI DUGOG SELA - AKO GA NETKO VIDI, MOLIMO DA SE JAVI NA BROJEVE NAVEDENE U OGLASU - NAGRADA NALAZNIKU IZNOSI 6000 KUNA. NADAMO SE DA ĆE SE KODA VRATITI KUĆI I PROVESTI BOŽIĆ I NOVU GODINU U SVOJOJ OBITELJI!
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – najljepša fotka postati će naslovnica za pasminu, a poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Image Gallery
View the embedded image gallery online at:
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/558-rodezijski-gonic-lavova#sigProGalleria7e2d6f7010
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/558-rodezijski-gonic-lavova#sigProGalleria7e2d6f7010