Pasmine pasa
- font size decrease font size increase font size
Pasmine pasa su najčešće okosnica svake „pseće“ web stranice koja drži do sebe – no kao i obično, ja sve radim obrnuto kao Antun Tun, pa tako i ovo. Nakon par godina dogbloganja, tek ću se sada upustiti u pasmine i to s ponešto drugačijim pristupom a trebati ću i vašu pomoć.
Moja je zamisao da se ne ograničim na FCI ili AKC ili KC popis pasmina već obuhvatim sve – pa čak i one pasmine kojih više nema ili one koje nisu priznate od strane krovnih organizacija. Kada tako pogledate na stvar, pasmina ima puno više od 406 – koliko ih, čini mi se, trenutno priznaje FCI. U stvari, ima ih preko 1000!
I točno 1000 će se tokom vremena naći u ovoj rubrici – a vas molim sljedeće: tko ima pasminu o kojoj se u opisu radi, voljela bih da ispod teksta i opisa pasmine napišete otkuda vam pas i kako/zašto ste se odlučili za tu pasminu – ako želite možete napisati svoje zapažanje i iskustvo, i svakako vas molim – fotku!
Najljepša fotka će postati naslovna fotka te pasmine!
Dakle – za početak bih htjela dati neke smjernice o tome što podrazumijevam pod pasmine u sklopu ovog projekta....
Pasmina je u stvari tip psa koji se razlikuje od drugih, ima svoju povijest i naziv te već generacijama ima standardizirani izgled, bez obzira je li registrirana pri nekoj krovnoj organizaciji ili (još) nije – svaka pasmina ima svoje mjesto u povijesti domaćeg psa i svaka je vrijedna pažnje bez obzira hoćete li ju vidjeti na izložbama ili ne.
Sve su pasmine pasa, važno je napomenuti – potekle od jednog zajedničkog pretka, evropskog sivog vuka (Canis lupus) i to sigurno prije više od 16 000 godina.
Najstariji sigurno potvrđeni nalaz star je točno toliko, a potječe iz špilje Kniegrotte u Švicarskoj, dok je najpoznatiji i za sada najznačajniji ukop psa u ljudskom grobu star 14 600 godina iz Bonn/Oberkassela u Njemačkoj. Pas je ne samo prva „domesticirana“ (o ovome terminu i njegovoj nedostatnosti nekom drugom prilikom) životinja, već je ujedno i prvi i jedini veliki mesožder s kojim živimo u istom kućanstvu.
Naravno da je proces domestikacije utjecao na njihovu psihu i izgled, tako da već u staroegipatskom kraljevstvu postoje freske iz kojih se vidi koliko su se tipovi pasa međusobno razlikovali prije samo kojih 4 tisućice godina. S vremenom se razvijalo sve više tipova, ljudi su ovladali principom odabira i počeli namjerno stvarati pse za različite svrhe i namjene, a većina danas poznatih pasmina nastala je u zadnjih 200 godina!
Kroz ovu dugu zajedničku povijest možemo razlikovati šest osnovnih tipova pasa/pasmina:
DIVLJE PASMINE
Ovo su u stvari psi nastali napuštanjem – u nekim zemljama postoje čitave divlje populacije pasa koje su nastale miješanjem pasminskih pasa, križanaca i mješanaca koji su se s vremenom svi tako izmiješali da su počeli tvoriti zajednički tip koji može varirati od zemlje do zemlje, ali je ustvari međusobno vrlo sličan. Čini se da psi nakon generacija miješanja svi počinju stremiti nekadašnjem (možda bismo ga mogli nazvati i originalnom) tipu prapovijesnog domaćeg psa – Dinga (Canis lupus dingo).
Dingo je naime feralizirani (podivljali) tip psa koji je u Australiju i Novi Zeland dospio (prema arheološkim i genetičkim istraživanjima) prije 5 600 godina i tamo ostao u relativnoj izolaciji sve do prije par stotina godina. Stoga ga možemo u stvari smatrati najstarijom pasminom na svijetu i stvarno nema razloga zašto ga se s punim pravom ne bi izlagalo na psećim izložbama.
Canis lupus dingo
IZOLIRANE PASMINE
Osim divljih pasmina, sve ostale su pod kontrolom čovjeka i svaka je jedinka povezana s određenom osobom ili porodicom, međutim u nekim slučajevima kada je ljudska zajednica izolirana od ostatka svijeta - pasmina se može spontano razviti i bez ljudskog odabira – naprosto tako što su i psi u izolaciji, baš kao i ljudi. Na primjer, tako se iz populacije Dinga razvio Novogvinejski pjevajući pas – naime, Australija, Novi Zeland i Nova Gvineja bili su u kamenom dobu djelomično povezani te se razdvojili tek nešto kasnije podizanjem razine mora, te je tako došlo do spontane izolacije kojom je nastala ova (također nepriznata) pasmina.
Novogvinejski pjevajući pas
ZAŠTIĆENE PASMINE
Danas je jako rijetko da neka pasmina živi u kompletnoj genetskoj izolaciji – u većini svijeta novopridošle pasmine dodaju svoje gene u zajednički „bazen“, mijenjajući tako lokalnu populaciju – kao što se dogodilo s indijanskim psima kada je Kolumbo „otkrio“ Ameriku. Ljudi su preko Beringova prijelaza u Ameriku došli prije oko 14 000 godina sa svojim psima (kako sam gore navela, psi su već postojali), a danas nije preostala gotovo niti jedna njihova originalna pasmina. Lokalni su se psi tokom stoljeća prilagodili svom okolišu, tako da ponekad uvođenje nove populacije može imati i katastrofalne posljedice po lokalno pseće stanovništvo. Stoga se izbjegava miješanje Dinga i evropskih pasmina u Australiji, te je razlog za to što Dingo ima status zaštićene pasmine. Šteta što je puno pasmina nestalo prije nego što su ljudi shvatili da ih treba zaštititi...
Danas izumrli tzv. Salish pas koji se koristio za vunu (sjevernoamerički Indijanci nisu imali ovce)
SPECIJALIZIRANE PASMINE
Najraniji tipovi pasa su nastali upravo tako što su ljudi odabirali pse s dugim nogama i međusobno ih parili kako bi stvorili što brže trkače, ili krupne pse u svrhu čuvanja imovine, kratkonoge pse za umijeće kopanja, pse s gustom dlakom za hladne krajeve, te mnoge druge koji danas čine osnovu FCI grupa.
Do neke mjere određene promjene nastaju i spontano, bez ljudskog upliva – primjerice, štenci s kratkom dlakom ionako ne bi bez ljudske pomoći preživjeli na hladnom sjeveru. no u većini slučajeva ljudski je odabir odigrao ključnu ulogu i na taj način potaknuo još jaču specijalizaciju koja se zatim očituje ne samo na izgledu već i osobnosti psa. Pa tako neki lovački psi moraju ubiti plijen, dok ovčarski psi to nipošto ne smiju! Stoga je pri odabiru pasmine potrebno voditi račun o karakteristikama pasmine a ne samo njezinu izgledu.
Beagle je u stvari vrlo specijalizirana pasmina
RAFINIRANE PASMINE
Većina današnjih pasmina počele su svoj put kao specijalizirane pasmine, nastale u određenu svrhu. Sve su one u osnovi bile radni psi, nastali kako bi bili idealni za određene zadatke. Nažalost, većina je tih zadataka danas – nakon industrijalizacije i urbanizacije – nepostojeća. Pesticidi, deratizacija, mehanizacija, nestanak divljih životinja, sve je to posredno kumovalo i izumiranjem mnogih tipova pasa. Oni koji nisu izumrli, ostali su samo zato što ih se ljudi nisu željeli odreći već su im dodijelili novu ulogu – kućnih ljubimaca. Otprilike u to vrijeme (u 19.st.) počele su se organizirati prve izložbe pasa koje su odjednom postale svrha same po sebi, pa su tu radne pasmine počele igrati novu ulogu – manekena. No kako bi se psi mogli ocjenjivati, bilo je potrebno za svaku pasminu uvesti „standarde“ prema kojem bi se zatim mogli ravnati izlagači, suci i uzgajivači. Ovdje se ne bih upuštala u detalje, ukoliko vas zanima više, možete pročitati ovdje. Ukratko, većina rasnih pasa koje u Evropi vidimo na ulici spadaju među rafinirane pasmine, iako sve ćešće postaju i novostvorene pasmine.
Papillon je zbilja rafiniran :)
NOVOSTVORENE PASMINE
Ovo je u stvari donekle kontroverzna kategorija, pošto su sve pasmine u nekom trenutku svog postojanja bile novostvorene pasmine. No recimo da danas ovo funcionira tako što se neko sjeti „izumiti“ neku novu pasminu, bilo iz zabave ili zarade – kako bi dao i svoj pečat dugom službenom popisu pasmina....
Ponekad se radi i o slučajnosti, kada dođe do spontanog križanja dviju pasmina koji da posebno zgodan rezultat, no većina ovakvih miješanja završi dajući „obične“ mješance čija se dinastija kasnije ne nastavi (kao slučajno parenje moje Jack Russell terijerice i srednjeg Pudla – nije nešto što bih ponovila :)).
No ponekad se dogodi da grupa entuzijasta dalje promovira tako nastali miks i nakon nekoliko generacija ta nova „pasmina“ postigne ujednačeni izgled i osobnost - ako ju i ne prizna lokalni kinološki klub, fanovi mogu osnovati vlasiti „pasminski klub“ i početi kampanju da se njihova pasmina službeno prizna u jednoj od krovnih organizacija. To naravno nije lako postići, pošto svaka organizacija ima dugi popis još nepriznatih a dugo postojećih pasmina – jack Russell terijer je tako tek nedavno priznat od strane Britanskog Kennel Cluba, a postoji od sredine 19.st.
Mnogi su tradicionalisti vrlo konzervativni kada se radi o novim pasminama, ali neke su ipak na putu da ostvare svoj cilj a najpoznatija među njima je svakako Labradoodle – pasmina nastala križanjem Labradora i Pudle.
Još jedna podvarijanta „novonastale pasmine“ su u stvari varijante u veličini nekih već odavno registriranih pasmina – dobar primjer za to je recimo razvoj podvarijante „toy“ za mnoge već poznate pasmine. Kada razlika u veličini postane dovoljno velika, pasmine se mogu službeno razdvojiti, tako da nova pasmina može dobiti vlastiti standard i odvojeno se izlagati na izložbama pasa.
Leteći Labradoodle
I na kraju - osnovna literatura koju ću koristiti za ovaj projekt biti će „Dogs“ Desmonda Morrisa 2001. (reizdanje iz 2008.), pošto njegov pristup smatram najsveobuhvatnijim.
Priznate pasmine tvore manji dio svjetske pasje baštine koja je doista ogromna i seže tako duboko u povijest da slobodno možemo reći da je pas ne samo najbolji, već i najstariji – te i najšarolikiji čovjekov prijatelj. Zajedno smo se proširili na gotovo sve kontinente a ne bi bilo istraživanja ni sjevernog niti južnog pola da nije bilo pasa koji su poslužili kao prijevoz, a na kraju i kao hrana ljudskih članova ekspedicije.....stoga ih treba paziti, maziti i ne napuštati - budimo im vjerni kao oni nama.
PODJELA PASMINA PREMA FCI (u koju spada HKS):
Skupina 1: Ovčarski i stočarski psi
Moja je zamisao da se ne ograničim na FCI ili AKC ili KC popis pasmina već obuhvatim sve – pa čak i one pasmine kojih više nema ili one koje nisu priznate od strane krovnih organizacija. Kada tako pogledate na stvar, pasmina ima puno više od 406 – koliko ih, čini mi se, trenutno priznaje FCI. U stvari, ima ih preko 1000!
I točno 1000 će se tokom vremena naći u ovoj rubrici – a vas molim sljedeće: tko ima pasminu o kojoj se u opisu radi, voljela bih da ispod teksta i opisa pasmine napišete otkuda vam pas i kako/zašto ste se odlučili za tu pasminu – ako želite možete napisati svoje zapažanje i iskustvo, i svakako vas molim – fotku!
Najljepša fotka će postati naslovna fotka te pasmine!
Dakle – za početak bih htjela dati neke smjernice o tome što podrazumijevam pod pasmine u sklopu ovog projekta....
Pasmina je u stvari tip psa koji se razlikuje od drugih, ima svoju povijest i naziv te već generacijama ima standardizirani izgled, bez obzira je li registrirana pri nekoj krovnoj organizaciji ili (još) nije – svaka pasmina ima svoje mjesto u povijesti domaćeg psa i svaka je vrijedna pažnje bez obzira hoćete li ju vidjeti na izložbama ili ne.
Sve su pasmine pasa, važno je napomenuti – potekle od jednog zajedničkog pretka, evropskog sivog vuka (Canis lupus) i to sigurno prije više od 16 000 godina.
Najstariji sigurno potvrđeni nalaz star je točno toliko, a potječe iz špilje Kniegrotte u Švicarskoj, dok je najpoznatiji i za sada najznačajniji ukop psa u ljudskom grobu star 14 600 godina iz Bonn/Oberkassela u Njemačkoj. Pas je ne samo prva „domesticirana“ (o ovome terminu i njegovoj nedostatnosti nekom drugom prilikom) životinja, već je ujedno i prvi i jedini veliki mesožder s kojim živimo u istom kućanstvu.
Naravno da je proces domestikacije utjecao na njihovu psihu i izgled, tako da već u staroegipatskom kraljevstvu postoje freske iz kojih se vidi koliko su se tipovi pasa međusobno razlikovali prije samo kojih 4 tisućice godina. S vremenom se razvijalo sve više tipova, ljudi su ovladali principom odabira i počeli namjerno stvarati pse za različite svrhe i namjene, a većina danas poznatih pasmina nastala je u zadnjih 200 godina!
Kroz ovu dugu zajedničku povijest možemo razlikovati šest osnovnih tipova pasa/pasmina:
DIVLJE PASMINE
Ovo su u stvari psi nastali napuštanjem – u nekim zemljama postoje čitave divlje populacije pasa koje su nastale miješanjem pasminskih pasa, križanaca i mješanaca koji su se s vremenom svi tako izmiješali da su počeli tvoriti zajednički tip koji može varirati od zemlje do zemlje, ali je ustvari međusobno vrlo sličan. Čini se da psi nakon generacija miješanja svi počinju stremiti nekadašnjem (možda bismo ga mogli nazvati i originalnom) tipu prapovijesnog domaćeg psa – Dinga (Canis lupus dingo).
Dingo je naime feralizirani (podivljali) tip psa koji je u Australiju i Novi Zeland dospio (prema arheološkim i genetičkim istraživanjima) prije 5 600 godina i tamo ostao u relativnoj izolaciji sve do prije par stotina godina. Stoga ga možemo u stvari smatrati najstarijom pasminom na svijetu i stvarno nema razloga zašto ga se s punim pravom ne bi izlagalo na psećim izložbama.
Canis lupus dingo
IZOLIRANE PASMINE
Osim divljih pasmina, sve ostale su pod kontrolom čovjeka i svaka je jedinka povezana s određenom osobom ili porodicom, međutim u nekim slučajevima kada je ljudska zajednica izolirana od ostatka svijeta - pasmina se može spontano razviti i bez ljudskog odabira – naprosto tako što su i psi u izolaciji, baš kao i ljudi. Na primjer, tako se iz populacije Dinga razvio Novogvinejski pjevajući pas – naime, Australija, Novi Zeland i Nova Gvineja bili su u kamenom dobu djelomično povezani te se razdvojili tek nešto kasnije podizanjem razine mora, te je tako došlo do spontane izolacije kojom je nastala ova (također nepriznata) pasmina.
Novogvinejski pjevajući pas
ZAŠTIĆENE PASMINE
Danas je jako rijetko da neka pasmina živi u kompletnoj genetskoj izolaciji – u većini svijeta novopridošle pasmine dodaju svoje gene u zajednički „bazen“, mijenjajući tako lokalnu populaciju – kao što se dogodilo s indijanskim psima kada je Kolumbo „otkrio“ Ameriku. Ljudi su preko Beringova prijelaza u Ameriku došli prije oko 14 000 godina sa svojim psima (kako sam gore navela, psi su već postojali), a danas nije preostala gotovo niti jedna njihova originalna pasmina. Lokalni su se psi tokom stoljeća prilagodili svom okolišu, tako da ponekad uvođenje nove populacije može imati i katastrofalne posljedice po lokalno pseće stanovništvo. Stoga se izbjegava miješanje Dinga i evropskih pasmina u Australiji, te je razlog za to što Dingo ima status zaštićene pasmine. Šteta što je puno pasmina nestalo prije nego što su ljudi shvatili da ih treba zaštititi...
Danas izumrli tzv. Salish pas koji se koristio za vunu (sjevernoamerički Indijanci nisu imali ovce)
SPECIJALIZIRANE PASMINE
Najraniji tipovi pasa su nastali upravo tako što su ljudi odabirali pse s dugim nogama i međusobno ih parili kako bi stvorili što brže trkače, ili krupne pse u svrhu čuvanja imovine, kratkonoge pse za umijeće kopanja, pse s gustom dlakom za hladne krajeve, te mnoge druge koji danas čine osnovu FCI grupa.
Do neke mjere određene promjene nastaju i spontano, bez ljudskog upliva – primjerice, štenci s kratkom dlakom ionako ne bi bez ljudske pomoći preživjeli na hladnom sjeveru. no u većini slučajeva ljudski je odabir odigrao ključnu ulogu i na taj način potaknuo još jaču specijalizaciju koja se zatim očituje ne samo na izgledu već i osobnosti psa. Pa tako neki lovački psi moraju ubiti plijen, dok ovčarski psi to nipošto ne smiju! Stoga je pri odabiru pasmine potrebno voditi račun o karakteristikama pasmine a ne samo njezinu izgledu.
Beagle je u stvari vrlo specijalizirana pasmina
RAFINIRANE PASMINE
Većina današnjih pasmina počele su svoj put kao specijalizirane pasmine, nastale u određenu svrhu. Sve su one u osnovi bile radni psi, nastali kako bi bili idealni za određene zadatke. Nažalost, većina je tih zadataka danas – nakon industrijalizacije i urbanizacije – nepostojeća. Pesticidi, deratizacija, mehanizacija, nestanak divljih životinja, sve je to posredno kumovalo i izumiranjem mnogih tipova pasa. Oni koji nisu izumrli, ostali su samo zato što ih se ljudi nisu željeli odreći već su im dodijelili novu ulogu – kućnih ljubimaca. Otprilike u to vrijeme (u 19.st.) počele su se organizirati prve izložbe pasa koje su odjednom postale svrha same po sebi, pa su tu radne pasmine počele igrati novu ulogu – manekena. No kako bi se psi mogli ocjenjivati, bilo je potrebno za svaku pasminu uvesti „standarde“ prema kojem bi se zatim mogli ravnati izlagači, suci i uzgajivači. Ovdje se ne bih upuštala u detalje, ukoliko vas zanima više, možete pročitati ovdje. Ukratko, većina rasnih pasa koje u Evropi vidimo na ulici spadaju među rafinirane pasmine, iako sve ćešće postaju i novostvorene pasmine.
Papillon je zbilja rafiniran :)
NOVOSTVORENE PASMINE
Ovo je u stvari donekle kontroverzna kategorija, pošto su sve pasmine u nekom trenutku svog postojanja bile novostvorene pasmine. No recimo da danas ovo funcionira tako što se neko sjeti „izumiti“ neku novu pasminu, bilo iz zabave ili zarade – kako bi dao i svoj pečat dugom službenom popisu pasmina....
Ponekad se radi i o slučajnosti, kada dođe do spontanog križanja dviju pasmina koji da posebno zgodan rezultat, no većina ovakvih miješanja završi dajući „obične“ mješance čija se dinastija kasnije ne nastavi (kao slučajno parenje moje Jack Russell terijerice i srednjeg Pudla – nije nešto što bih ponovila :)).
No ponekad se dogodi da grupa entuzijasta dalje promovira tako nastali miks i nakon nekoliko generacija ta nova „pasmina“ postigne ujednačeni izgled i osobnost - ako ju i ne prizna lokalni kinološki klub, fanovi mogu osnovati vlasiti „pasminski klub“ i početi kampanju da se njihova pasmina službeno prizna u jednoj od krovnih organizacija. To naravno nije lako postići, pošto svaka organizacija ima dugi popis još nepriznatih a dugo postojećih pasmina – jack Russell terijer je tako tek nedavno priznat od strane Britanskog Kennel Cluba, a postoji od sredine 19.st.
Mnogi su tradicionalisti vrlo konzervativni kada se radi o novim pasminama, ali neke su ipak na putu da ostvare svoj cilj a najpoznatija među njima je svakako Labradoodle – pasmina nastala križanjem Labradora i Pudle.
Još jedna podvarijanta „novonastale pasmine“ su u stvari varijante u veličini nekih već odavno registriranih pasmina – dobar primjer za to je recimo razvoj podvarijante „toy“ za mnoge već poznate pasmine. Kada razlika u veličini postane dovoljno velika, pasmine se mogu službeno razdvojiti, tako da nova pasmina može dobiti vlastiti standard i odvojeno se izlagati na izložbama pasa.
Leteći Labradoodle
I na kraju - osnovna literatura koju ću koristiti za ovaj projekt biti će „Dogs“ Desmonda Morrisa 2001. (reizdanje iz 2008.), pošto njegov pristup smatram najsveobuhvatnijim.
Priznate pasmine tvore manji dio svjetske pasje baštine koja je doista ogromna i seže tako duboko u povijest da slobodno možemo reći da je pas ne samo najbolji, već i najstariji – te i najšarolikiji čovjekov prijatelj. Zajedno smo se proširili na gotovo sve kontinente a ne bi bilo istraživanja ni sjevernog niti južnog pola da nije bilo pasa koji su poslužili kao prijevoz, a na kraju i kao hrana ljudskih članova ekspedicije.....stoga ih treba paziti, maziti i ne napuštati - budimo im vjerni kao oni nama.
PODJELA PASMINA PREMA FCI (u koju spada HKS):
Skupina 1: Ovčarski i stočarski psi
-
- Odsjek 1: Ovčarski psi
- Odsjek 2: Stočarski psi
- Skupina 2: Pinčeri i Šnauceri, Molosi i švicarski pastirski psi
- Odsjek 1: Pinčeri i šnauceri
- Pododsjek 1: Pinčeri
- Pododsjek 2: Šnauceri
- Pododsjek 3: Nizozemski pinč
- Pododsjek 4: Crni terijer
- Odsjek 1: Pinčeri i šnauceri
- Skupina 3: Terijeri
- Odsjek 1: Veliki i srednji terijeri
- Odsjek 2: Mali terijeri
- Odsjek 3: Bull terijeri
- Odsjek 4: Patuljasti terijeri
- Skupina 4: Jazavčari
- Skupina 5: Špic i primitivni tip pasa
- Odsjek 1: Nordijski psi za vuču saonica
- Odsjek 2: Nordijski lovački psi
- Odsjek 3: Nordijski psi čuvari
- Odsjek 4: Europski špicevi
- Odsjek 5: Azijski špicevi i srodne vrste
- Odsjek 6: Osnovni tip
- Odsjek 7: Primitivan tip - lovački psi
- Odsjek 8: Primitivan tip - lovački psi tipa Ridgeback
- Skupina 6: Psi tragači, goniči i srodne vrste
- Odsjek 1: Nordijski psi za vuču saonica
- Pododsjek 1: Veliki goniči
- Pododsjek 2: Goniči srednjeg rasta
- Pododsjek 3: Goniči malog rasta
- Odsjek 2: Tragači po krvi
- Odsjek 1: Nordijski psi za vuču saonica
- Skupina 7: Ptičari
- Odsjek 1: Kontinentalni ptičari
- Pododsjek 1: Tip brako
- Pododsjek 2: Tip španijel
- Pododsjek 3: Tip grifon
- Odsjek 2: Britanski i Irski seteri
- Pododsjek 1: Ptičari
- Odsjek 1: Kontinentalni ptičari
- Skupina 8: Retriveri, dizači divljači, psi za vodu
- Odsjek 1: Retriveri
- Odsjek 2: Dizači divljači
- Odsjek 3: Psi za vodu
- Skupina 9: Psi za pratnju i razonodu
- Odsjek 1: Bishoni i srodne vrste
- Pododsjek 1: Bishoni
- Pododsjek 2: Coton de Tuléar
- Pododsjek 3: Petit chien lion
- Odsjek 2: Pudle
- Odsjek 3: Mali belgijski psi
- Pododsjek 1: Grifoni
- Pododsjek 2: Mali barbanson
- Odsjek 4: Golokoži psi
- Odsjek 5: Tibetanski psi
- Odsjek 6: Chihuahua
- Odsjek 7: Engleski španijeli za igru
- Odsjek 8: Japanski španijeli i pekinezeri
- Odsjek 9: Kontinentalni patuljasti španijeli
- Odsjek 10: Kromfohrländer
- Odsjek 11: Mali dogoliki psi
- Odsjek 1: Bishoni i srodne vrste
- Skupina 10: Hrtovi
- Odsjek 1: Dugodlaki hrtovi
- Odsjek 2: Oštrodlaki hrtovi
- Odsjek 3: Kratkodlaki hrtovi
- P.S.
- Imajte u vidu da će mi trebati malo vremena! FCI trenutno priznaje oko 400 pasmina, ali ne želim se ograničiti samo na priznate već i na povijesne, odnosno (još) nepriznate, te razne druge grupe pasa koje su nepravedno zapostavljene samo zato što nemaju pristupa izložbama - smatram sve pse jednako vrijednima, pa će i mješanci dobiti svoje poglavlje u ovoj prekrasnoj i najstarijoj ljubavnoj priči između dvije životinjske vrste - čovjeka i psa.
-
Psi u galeriji ispod su svi psi mog života, pa ću početi od njih :)
Vaše fotke će u ovakvim galerijama izaći za svaku pasminu, a najljepša će postati njezina naslovnica.
Image Gallery
View the embedded image gallery online at:
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/500-pasmine-pasa#sigProGalleriab80e081f5d
http://rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/500-pasmine-pasa#sigProGalleriab80e081f5d