Menu

15 pitanja koja trebate pitati kada kupujete čistokrvno štene!

Formularbegi

Naravno, nakon što ste sami sebe upitali sva ona pitanja koja možete naći ovdje, te ukoliko ste se odlučili za čistokrvnog psa - nadajmo se ne samo zato što je "Joooj, taaaaako lijepiiii", već ima i kvalitete te karakteristike pasmine koje se uklapaju u vaš način života.

Dakle, nemojte misliti da ja sad tu nešto popujem jer sam tako jako pametna da sam sve svoje pse na pametan i planirani način stekla - pola mojih pasa bili su psi s ulice, slučajno nađeni, dva su bili čistokrvni ali u moj su život ušli posve slučajno, a dva planirano kupljeni ali posve nasumce odabrani - pogotovo moja Jack Russellica Chili.

Mislim da sam imala jako puno sreće: osim što je ta pasmina koju sam ciljano kupila dosta genetski neiskvarena (u odnosu na neke druge) - uspjela sam naslijepo natrapati na solidne uzgajivače - što se itekako dobro osjetilo na cijeni!

"Za te pare mogla si dobiti većeg!" komentirao je jedan moj frend kada sam mu pokazala malu dvomjesečnu Chili:

chilko 

Osamnaest godina kasnije, on je već bio na trećem psu, a Chili je bila još živa:

"Kad Švabo napravi, to je kao Volkswagen!" komentirao je (oba su psa kupljena u Austriji)...

Ne kažem naravno da su uzgajivači u nekoj zemlji bolji od drugih, ali baš je taj pasminski klub dosta poznat po rigoroznim testovima koje psi moraju proći kako bi im bilo dopušteno parenje, te po ograničenjima vezanih za broj legala i kombinacije parnjaka - ne više od tri legla u istoj kombinaciji, ne više od četiri općenito, itd.

Naravno, sigurna sam da ima tzv."kućnih legala" iz kojih sam mogla dobiti jednako tako slatkog psića i nije isključeno da bi jednako dugo i zdravo živio, ali kao što rekoh - imala sam valjda sreće (i s mješancima i s čistokrvnima).

Međutim, smatram da je, ako ste baš zapeli za određenu pasminu, posve opravdano izdvojiti ozbiljan novac za nju (dakle, obično više od 3-4 somića kunića) i kupiti psa od odgovornog uzgajivača. Što pod time podrazumijevam (naime, cijena nije jedini pokazatelj odgovornosti)?

Odgovorni uzgajivač će vam dati "papire", pokazati majku i oca (ili sliku oca te kopiju rodovnice), pitati vas vjerojatno više od ovih 15 pitanja koje biste vi morali pitati nju ili njega i vjerojatno vas poželjeti upoznati prije nego što vam proda psića.

Odgovoran uzgajivač će vam pod nos gurnuti ugovor koji ćete morati potpisati u kojem će vjerojatno pisati i da ukoliko više ne budete htjeli ili mogli imati psa - morate njemu/njoj dati prvome pravo otkupa istoga, te razne druge stvari - ovisno već od koga kupujete. Neće vam reći: "Ah, on/a nema papire jer je bio/la višak u leglu!" ili tako nešto slično. Neće oglasiti na Njuškalu i prodati vam psa i prije nego što vas vidi, bez pitanja.

Štenad iz takvog uzgoja dolazi od strane veterinara pregledanih i ukoliko je potrebno genetički testiranih roditelja kod kojih će biti isključene nasljedne bolesti i stanja, a ukoliko ipak dođe do problema sa zdravljem koji imaju veze sa za tu pasminu tipičnim problemima, s takvim ćete uzgajivačem moći dogovoriti kako riješiti takvu situaciju....

Štenad odgovornog uzgajivača je socijalizirana, naviknuta na ljude, vožnju u automobilu, kućanske zvukove i slično - velike pasmine često ne kote i ne stanuju nužno u kući, ali unatoč tome bi štenci trebali imati pristup u kuću i nešto vremena provoditi u uvjetima u kojima će vrlo vjerojatno živjeti. Naravno, uglavnom se ovo odnosi na kućne ljubimce a ne na buduće lovačke pse ili čuvare - za njih bi kriteriji bili ipak drugačiji, ovisno o namjeri.

Odgovoran uzgajivač u biti i ne zarađuje toliko koliko ljudi misle da zarađuje - ukoliko poduzme sve one preglede i testove koji se ne samo podrazumijevaju nego i one koji se samo "toplo preporučuju", te hrani majku i štenad kvalitetnom hranom, da o cijepljenjima i eventualnim komplikacijama sa zdravljem i ne pričamo - zarada baš i nije tolika, u stvari - čini mi se da na kraju zarade otprilike isto onoliko koliko i neodgovorni štanceri koji nemaju uzgojnu dozvolu, preglede i rodovnice a naplate vam "čistokrvno štene od odličnih roditelja, bez papira" oko 2 somića kunića.

Kao prvo - kako znamo da su roditelji odlični a štene čistokrvno? A kao drugo - ako je to doista tako, zašto onda nemaju "papire"?

E pa dragi moji ili zato jer ih nije briga za zdravlje psića koje će vam prodati ili zato što nisu uspjeli dobiti uzgojnu dozvolu - što samo po sebi isto baš nije neki problem ako pas nema, recimo, displaziju kukova ili neku drugu očitu manu. Ali nešto košta.

I tako, da sada ne idem u detalje oko neodgovornih uzgajivača iz prostog razloga što ćete ih lako razotkriti kroz ovih 15 pitanja koja vam u tu svrhu donosim, a na kojima sam surađivala sa Markom Ljutićem, kinološkim sudcem, uzgajivačem Australskih ovčara i predsjednikom Kluba prijatelja ovčarskih i pastirskih pasmina Zagreb.
On je pružio vrijedna dodatna pojašnjenja iz perspektive uzgajivača.


1. Imaju li majka i otac uzgojnu dozvolu?

Ukoliko imaju, to znači da su prošli obavezne preglede kod veterinara - ovisno o pasmini; kod velikih je pasmina to najčešće rentgenska snimka kukova, kod pasa s puno bijelog pigmenta tzv. BAER test na gluhoću, kod nekih pasa su to određeni pregledi za genetske bolesti oka, dok je kod drugih potrebno genetičko testiranje na određene nasljedne bolesti. Raspitajte se o tome koje su to tipične bolesti za pasminu koju želite, tako da možete procijeniti je li ugajivač s kojim razgovarate dovoljno odgovoran.

"Što se naše strane priče tiče, cijena uzgojnog pregleda za psa je 150 kn da bi štenci imali papire. Ukoliko nikada nije bio na izložbi, moguće je na uzgojnom pregledu dobiti ocjenu sudca koja uključuje ocjenjivanje fizičkih karakteristika, temperamenta i zdravlja, a cijena takve ocjene stečene izvan izložbe je dodatnih 200 kn. To nije neka suma s obzirom da informirani kupci žele psa od standardom tipičnih roditelja bilo da se radi o temperamentu ili zdravlju."


2. Imaju li štenad rodovnicu?

Iako bi se trebalo podrazumijevati da imaju, kao što sam gore spomenula, naslušala sam se svakakvih priča, pa najbolje da Marko objasni što je rodovnica i zašto ona služi:
"Odgovoran uzgajivač  za svaku rodovnicu HKS-u plaća 120 kn po štenetu, a mistifikacije/česte navlakuše "štancera" koji će vam reći da je, ako želite papire cijena 400 eura više - netočne su. On vjerojatno niti nije u mogućnosti dati izraditi rodovnicu štenetu, a naravno da računa kako će svaki vlasnik kućnog ljubimca reći "Ma ne treba mi rodovnica, neću ići na izložbe!" - i ne znajući kako ga je ovaj preveo žednog preko vode.
Odgovoran uzgajivač mora po zakonu izvaditi rodovnik pri HKS-u za SVAKO štene, pa makar ono imalo i neke pasminske "mane" ili bilo 10-o u leglu. To je ne samo zakon, nego i obveza.
Rodovnica je dokument koji prikazuje rodovno stablo šteneta i to je to - rodvnik nije luksuz, rodovnica je osnova svakog odgovornog uzgoja i ne košta baš toliko skupo"
.

pedigrenovi


3. Mogu li vidjeti majku?


Otac najčešće nije iz istog uzgoja, no važno je vidjeti kako se majka ponaša (je li sramežljiva/agresivna), kako izgleda i kolika je - mnogi ljudi poslije psa oglase u stilu: "Narastao je veći nego što smo očekivali, daje se u dobre ruke." Naravno, da biste trebali znati kolika neka pasmina naraste, to se podrazumijeva, ali možda griješim....
"Majka je, kao kod čovjeka tako i kod šteneta, ogledalo onog što možete očekivati kod vašeg budučeg psa - bilo da se radi o izgledu, temperament ili zdravlju."

puppies3


4. Mogu li vidjeti gdje ste držali/gdje držite štence?

Izbjegavajte sastati se s uzgajivačem van njegove kuće, tamo gdje će vam donijeti samo jedno štene - ako vas ne pozove kod sebe da prvo vidite psića (i to možda čak par puta) prije nego se odlučite, pa makar bio zadnji u leglu - možda se u stvari radi o nekom preprodavaču koji će vam uvaliti psa iz neke farme psića bogznaotkuda...
Procijenite zdravim razumom u kakvim su uvjetima držani - naravno da svaka prostorija u kojoj su psići mjesecima piškili ne miriši baš kao parfumerija, ali trebala bi izgledati razumno čisto, biti grijana i s prostorom u koji bi štenci već manje-više sami odlazili obavljati nuždu. Psi su vrlo čiste životinje i samo će u krajnjoj nuždi obaviti tamo gdje spavaju. A to odgovoran uzgajivač ne bi trebao dozvoliti.


Inače, baš od jednog gore opisanog lika smo mama i ja još 1990. kupile baki toy pudla a na vrata su nam donijeli srednjeg, bolesnog, jadnog. Naravno da smo platiti veću cijenu (toy je bio skuplji) i naravno da smo uzeli psića jer nam ga je bilo žao tako upovraćanog. Na kraju je 15 godina živio sa mnom - bolovao je od epilepsije (blage) i pred kraj života, dijabetesa. Rodovnica je bila na mađarskom, kada smo je konačno dobili. Naravno, mi smo mislile da je tip uzagajivač a u stvari je bio preprodavač - pas je očito bio iz nekog "puppy milla". Ponavljam, imala sam sreće što nije bio bolesniji.

5. Kako ste socijalizirali štence?

Kako sam već spomenula, socijalizacija je najvažnija stvar kod šteneta, a počinje već od kada progledaju - u stvari i ranije, prema najnovijim saznanjima. Naime i uvijeti u kojima živi skotna kuja također utječu na socijalizaciju....

Tradicionalno se smatra da je period rane socijalizacije 6-16 tjedana, te da bi se trebala sastojati ne samo od socijalizacije s ljudima, već i s drugim odraslim psima u situacijama koje sam gore opisala - dakle za psa ljubimca: kućni ambijent, tipični zvukovi (TV, mikser, usisavač) i slično... vjerojatno će vam uzgajivač psića htjeti prodati s navršenih 8 tjedana, po novome čak i 10. No ako vam ga pokuša dati prije navršenog 8. tjedna - nije odgovoran.

6. Kada je i protiv čega štene do sada već cijepljeno?

U stvari, ovo bi vam trebali reći i prije nego pitate, te vam kao dokaz dati knjižicu ne samo s obavljenim cjepivima, nego i podsjetnikom na ritam budućih cijepljenja. Po novoj odredbi unutar EU, štene iz inozemnog uzgoja nećete moći transportirati preko granice prije nego navrši 3 mjeseca što je donja granica za cijepljenje protiv bjesnoće.

7. Je li štene očišćeno od glista?

Svi se štenci rađaju s crijevnim nametnicima i do prodaje bi trebala biti tretirana pastom, tabletama ili sirupom protiv glista, a uzgajivač bi vam i o budućim dehelminizacijama trebao podastrijeti plan kojeg biste se trebali držati (u početku svakih 14 dana).

8. Je li koje štene u leglu bolovalo od nečega?


Ako jest, tražite na uvid dijagnozu i raspitajte se gdje je i čime liječeno. Neki psići koji prežive opasne zarazne bolesti poput parvoviroze mogu biti oštećeni za cijeli život, no to ne mora biti odmah očito.

puppies


9. Obiteljska anamneza

Interesirajte oko ostalih pasa koji dolaze iz iste linije - na primjer, dosta je važno koliko su preci vašeg psa dugo živjeli, kao i od čega su umrli. Imajte na umu da će vam ovo jednoga dana biti jako važno kada vaš pas ostari...

10. Jesu li štenci pregledani od strane veterinara?


U pravilu voditelj uzgoja kod pasa koji su registrirani u HKS-u i pasminskim klubovima (odnosno ogovarajućim institucijama u inozemstvu) mora pregledati štence nakon rođenja, ali specifični se pregledi obavljaju kasnije, kao npr. testiranje sluha kod nekih pasmina. O tome bi trebao postojati certifikat i/ili je taj podatak već upisan u rodovnicu (nekada se rodovnica čeka mjesec-dva, ovisno o lokalnom klubu/organizaciji, ali to onda biva uvedeno u kupoprodajni ugovor).
Svako bi štene trebalo biti pregledano prije prodaje i to bi trebalo pisati u ugovoru, bio on kupoprodajni ili neka druga vrsta ugovora koji će vas neki uzgajivači zatražiti da potpišete.


11. Pruža li uzgajatelj/ica kakvu garanciju?

Znam da to zvuči nekako grozno, pa radi se o živom biću, zar ne?

Ali realno, štene od pregledanih roditelja u pravilu ne bi smjelo oboljeti od za tu pasminu tipičnih genetičkih oboljenja...naravno, nekada se tako nešto dogodi zbog recesivnih i dominantnih gena - no odgovoran uzgajivač će vam čak možda ponuditi da oboljelog psa zamijenite nekim iz budućeg legla. Naravno, slomljeno vam srce nitko ne može zaliječiti.
"Ipak imajte na umu da ni odgovornim uzgojem nažalost ne možemo garantirati 100% zdravu jedinku - opet se mogu javiti neke bolesti na koje na žalost ne možemo utjecati. Niti jedan ozbiljan uzgajivač nema loše namjere, svi bi mi htjeli da svi naši štenci dožive duboku starost, voljeni u novom domu.  Ali tko god uzima psa, samim je time preuzeo rizik da možda životinja neće biti zdrava do kraja života."

12. Preporuke

Je li vam uzgajivač spreman dati kontakte s vlasnicima štenadi iz svog uzgoja - je li s njima u kontaktu? Velika većina odgovrnih ugajivač/ica ostaje u kontaku s vlasnicima svojih pasa, preko Facebooka ili web stranice, pogotovo ako su bili uspješni na izložbama ili natjecanjima poslušnosti, sportu i slično. Mogli biste stupiti s nekima od njih u kontakt pa vidjeti jesu li zadovoljni svojim psima, barem što se zdravlja tiče (dosta toga ovisi i o odgoju)...

13. Pripada li uzgajivač nekom klubu, odnosno instituciji tipa HKS, FCI, Klubu npr. ovčarskih pasmina/terijera/....

Ako ne pripada HKS/FCI(za strane pse) a ne radi se o nekoj od strane te organizacije (još) nepriznatoj pasmini, pitanje je može li vam uopće izdati rodovnice, odnosno ako vas zanimaju izložbe - raspitajte se prvo možete li takvog psa izlagati. I svakako se dobro raspitajte o uzgajivaču!


14. Treba li potpisati ugovor s uzgajivačem?

U takvom ugovoru može na primjer stajati da vi imate obvezu svog psa do određene dobi kastrirati ako nije tzv."izložbene kvalitete" - to vas ne treba čuditi, u stvari je to način da se smanji količina tzv."kućnih legala" odnosno uzgajivača na crno koje sam već spomenula a koji prodaju psiće "bez papira od odličnih roditelja"....također je važno je li uzgajivač spreman uzeti natrag štene u slučaju da vi dođete u neku nezgodnu životnu situaciju i ne budete ga više mogli držati, na primjer.

15. Čime hraniti psića?

Odgovoran će vas uzgajivač dočekati s cijelim popisom namirnica i obroka te rasporedom hranjenja i vjerojatno - ukoliko štene jede konzerve ili suhu hranu - s nekom komplementarnom količinom iste. To ne znači da vi ne smijete, recimo, doručak premjestiti s 6 na 9 ili obrnuto ili štencu davati hranu koju vi smatrate boljom - no važno je da te promjene budu vrlo postepene - vrijeme hranjenja pomaknite za pola sata svaki dan, a hranu mijenjajte također postepeno dodajući novu hranu u staru, dok količina nove ne zamijeni staru. Ako psić dobije proljev, krenuli ste prenaglo. Štene ne smije imati proljev duže od jednog dana bez da konzultirate veterinara ili uzgajivača i kažete mu točno što i kako ste hranili.

I na kraju, pitala sam Marka što su najveći troškovi u uzgoju:

"Najveći troškovi u uzgoju su plaćanje parenja, krvni testovi - bilo zdravstveni (na genetske bolesti) bilo progesteronski test da bi se moglo detektirati pravo vrijeme plodnosti majke, zatim odlazak do željenog parnjaka, tretiranje kuje bilo da se radi o antiparazitskom programu, idealnoj prehrani ili održavanju higijene i veterinarskoj kontroli - na primjer ultrazvuku da se vidi stanje skotnosti.
Okot često zahtjeva jako puno dezinficijensa, vitaminskih suplemenata, posebne prehrane, 24/7 bdjenje na štencima i kujom prva dva tjedna. Čišćenje štenaca i mame svaka 2 tjedna preventivnim antiparazitskim programom, presvlake i sama izrada kotilice, grijači jer štenci ne mogu sami regulirati temperaturu, prva posebna dohrana, pa prava dohrana, pa opet dezinficijensa i dezinficijensa, pelenica, plahti, cijepljenje i odlazak veterinaru, čipiranje, knjižice za štenad, pregled legala…
Stoga imajte na umu da je najmanje što uzgajivač u principu na samu tu rodovnicu za vaše štene - a ako je to najmanje, pa zašto ga ne bi izvadio za svakog štenca? Ponavljam, ako je to uopće u mogućnosti s obzirom na ono što sam rekao pod točkom 1.. Rodovnica je samo ona višnja na kupu sladoleda: ako nemate biskvit, šlag i finu kremu skuhanu s ljubavlju, naravno da vam ne treba niti višnja na tom kolaču".


Eto, nadam se da će vam ovaj mali vodič pomoći. Uostalom, uz malo sreće taj će vam pas biti član obitelji (ovisno o pasmini, također) poprilično godina! Gledajte na ovo kao na ulaganje u budućnost (ne mislim ulaganje u smislu-luksuzna pasmina, ljudi će vas drugačije gledati) u smislu zdravlja psa o kojem ovisi što (ne)ćete sve s njim moći raditi.

Stoga molim vas, prvo se raspitajte o karakteristikama pasmine - najbolje da sakupite iskustva ljudi koji s takvim psima žive.
Budite realistični kod izbora pasmine jer su azili i šinteraji puni - ne samo mješanaca već i rasnih pasa koje su ljudi odbacili pošto su precijenili svoje mogućnosti i podcijenili karakteristike pasmine.

puppies2


Na primjer, znam vidjeti na nekim web stranicama uzgajivača Jack i Parson Russella sljedeću laž: "Prijateljski nastrojeni prema djeci i malim životinjama." E pa od takvoga ne bih nikada kupila. Ne kažem da ta ta pasmina ne može POSTATI prijateljski nastrojena prema djeci, ali morati ćete u to uložiti bitno više vremena i treninga nego što biste morali s nekom drugom. Male životinje? Hmmmm. Mačka - možda ako odrastaju zajedno. Glodavci? Nikada.
To naravno ne znači da ovo nisu dobri psi - ali pošteno je reći da nisu za svakoga. Svaka pasmina ima svoje "mane" i "vrline" - namjerno sam stavila navodnike, jer ono što su "mane" jednog Jack Russella u modernim gradovima, nekada su bile vrline - uzgojen je za lov na "štetočine" (opet namjerni navodnici, jer jučerašnja štetočina je danas možda ugrožena vrsta :)) - lisice, jazavce, štakore, kune, lasice, pa čak i divlje svinje.

chapman2


Vidite ovu sliku gore? E pa u to se imaju tendenciju pretvoriti oni slatkiši s početne fotke - inače, ono lijevo na naslovnici je Joy, desno njezina sestra.

Imate još pitanja? Želite čistokrvnog psa ali niste sigurni koja je pasmina za vas?
Slobodno pitajte Marka:

canis markus copy











KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK