Šetnju s malim štenetom potrebno je planirati!
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Ana Bakašun, sekcija vrtić Kluba sportskih pasa Split
Dobar dan!
Kupila sam malu pudlicu, to mi je prvi pas u životu - trebala bih par savjeta o šetanju štenaca, jer se nekad osjećam malo pogubljeno u svemu tome. Različiti ljudi mi daju različite savjete pa sad više ne znam kome vjerovati....
Hvala,
B.M.
Veselje i radost, štenčić je stigao, jedva čekamo izaći vani i krenuti u avanture, No ipak, isplati se malo unaprijed razmisliti i napraviti plan da šetnje budu zabavne i ugodne – kako za nas tako i za štene!
PLANIRANJE I PRIPREMA ZA ŠETNJU
Gdje?
Ako ste u većem naselju, sigurno negdje na službenoj web stranici vašeg grada postoji dokument (otprilike) naslovljen „Odluka (ili Pravilnik) o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca“: pronađite, proučite. Tu će sigurno biti navedene gradske površine na kojima je dopušteno slobodno šetanje pasa, a pisati će i gdje nipošto ne smijete ići – sve su to jako korisne informacije, nešto što bi svaki odgovoran skrbnik morao znati. Makar da znate u kojim situacijama morate bježati ako ugledate komunalce! Ovo zadnje baš i nije dobar savjet, ali eto… mislim da ne moram objašnjavati, razumjeli smo se, zar ne?
Ukoliko takav dokument za vaše područje ne možete pronaći, interesirajte se u lokalnoj kinološkoj udruzi: sigurno će vam pomoći i znati reći gdje su, na primjer, lovna područja, gdje je možda opasno ići, a gdje nije.
Tko?
Organizirajte obiteljski sastanak i napravite okvirni raspored izlazaka sa štenetom. Koliko su stara djeca? Možete li im s punim povjerenjem dati zadatak da štene kratko izvedu radi obavljanja nužde kada vi niste kod kuće? Ako da, napravite čvrsti dogovor kuda će ići i koliko dugo će vani ostati. Dijete sa štenetom je ranjivo pa u tom smislu razmislite o vašoj neposrednoj okolini: na primjer, tko su i kakvi su vam i ljudi i psi u susjedstvu? Kojim putem je najsigurnije ići? Kamo ne smiju ići? Preporuka je da dijete nipošto ne pušta psa s povodnika te da vani ostanu što kraće. Duže šetnje bi trebale biti odgovornost odraslih članova obitelji. Naravno, to ne znači da djeca moraju ostati kod kuće, šetajte zajedno i usput pokažite svojim primjerom što znači odgovorna šetnja – banalni primjer: djeca su često nesklona sakupljanju izmeta, pokažite im kako se to radi i objasnite im zbog čega je to nužno.
Kako?
Ako ste početnik u svijetu pasa, počnite promatrati i doživljavati okruženje u kojem šetate iz perspektive psa:
Gdje su hranilišta za ulične mačke?
Ima li jestivog smeća kod „fast food“ kioska?
Kada je u vašem kvartu najbučnije?
Hoćete li možda u taj određeni sat naletjeti na grupe vrišteće djece koja izlaze iz škole i mogla bi, ako naglo grunu iza ugla, nenamjerno uplašiti vašeg psića? Gdje inače izlaze vaši susjedi sa psima?
Okupljaju li se na lokalnoj livadi s koje se možda psi zalijeću lajući prema svima koji tu prolaze? (više o tome pročitajte ovdje)
Ok, znam da vas sada plašim – ali sve ovo što sam nabrojala svakodnevne su stvari i bitno ih je znati ako imate štene koje je tek počelo upoznavati vanjski svijet. Što bi za vaše štene moglo biti pozitivno, a što negativno iskustvo?
Sve doživljeno itekako utječe na buduća ponašanja i ono što je jako važno u osjetljivoj razvojnoj dobi jest sačuvati štene (ili mladog psa) od neugodnih (ili čak traumatskih) doživljaja. Naravno, to ne znači da ga trebate držati pod staklenim zvonom, ali malo pametnog planiranja unaprijed itekako znači!
Dakle, birajte vrijeme, mjesta, a naročito i društvo za šetnju: sve skupa prilagođeno dobi vašeg psa, tjelesnim sposobnostima i zdravlju, veličini i pasmini.
Prikladna oprema – i za čovjeka i za štene!
Tebati ćete obuću u kojoj nećete proklizati, odjeću koju vam nije žao isprljati, mali ruksak ili torbicu oko struka tako da su vam obje ruke potpuno slobodne… čini se ludo što ovo uopće napominjem, ali nevjerojatno je koliko često vidim nepraktično opremljene ljude u šetnji sa psima. Torbe s ramena padaju štenetu na glavu kad se osoba sagne, dugi šalovi lepršaju i pletu se o povodnike, preskupe jakne bliješte pa ako štene skoči, dobije koljenom u pleksus, obuća u kojoj ne želite niti zakoračiti na mokro tlo… Nemojte. Obucite se malo ležernije, bit ćete sretniji i opušteniji. Malo blata je zdravo za živce. Uostalom, niste krenuli u kazalište, već u šetnju s psom.
Za štene izaberite kvalitetnu oprsnicu, a ovdje saznajte i zašto. Naravno, to ne znači da ga nećete naviknuti i na nošenje ogrlice, ali oprsnica je puno ugodnija i za štene i za vas: nehotice ćete ga naglo potegnuti jer je krenulo njušiti mrtvu glistu, potegnut ćete ga (opet nenamjerno) jer ste se uplašili velikog psa, štene će i samo povući jer je u blizini poletjela ptičica… pritisak na tijelo (preko oprsnice) je puno ugodniji za štene čiji vratić još nije ni čvrst ni mišićav, a i za vas jer se ne morate bojati da ćete ga ozlijediti nehotičnim i naglim povlačenjem. Preporučam kroj kojeg nazivamo 'ipsilon' (Y): ostavlja cijelu prednju nogu slobodnu (uključujući i rameni zglob) za prirodni iskorak, a ovdje pročitajte kako ga na nju naviknuti!
Prije svega pazite da je povodnik dovoljno dug! Čudesno je koliko prekratkih povodnika viđam svaki dan. Pa onda psi potežu i rastežu jer žele nešto ponjušiti što je samo malo dalje od tog nesretnog prekratkog jednog metra, ljudi se ljute i viču, optužuju psa za neposluh, pas je frustriran jer šetnja ne sliči ni na što, sve se svede na povlačenje i navlačenje ili pak popustimo pa zajedno s psom njušimo grmove po blatu ili zapišavamo stablo koje je na dva metra od staze – a da smo se samo sjetili dati psu još metar ili dva prostora, sav bijes bi se ugasio. I pas bi bio sretniji. Kupite dovoljno dugi povodnik. Tri metra, barem toliko. Kasnije ćete za neke stvari trebati i desetmetarski, o čemu više pročitajte ovdje.
U ŠETNJI
Jedna od najvažnijih lekcija koju me je naučila moja (sad već pokojna belgijanerka) Zara: uključi radare, ali bez nervoze! Dakle, utišajte mobitel, pratite što se događa u neposrednom okruženju, povremeno se okrenite i provjerite što vam je iza leđa, ali nemojte paničariti. Opuštena budnost. Ili, ako hoćete riječ koja je sada jako moderna, mindfulness. Al' nije to ništa novo, samo se treba malo prisjetiti kako se osjećamo kad opušteno plešemo s dragim partnerom: u stanju smo istovremeno biti koncentrirani na jako puno informacija. Plešite sa svojim štenetom, pređite cestu ako vam se ne sviđa 'to nešto' što vam dolazi ususret, zaobiđite, izmaknite se. Šetnja, pogotovo sa štenetom, nije vojni marš od točke A do točke B, zastanite ako psić želi nešto proučiti i iznjuškati, ne požurujte ga. Učiti o svijetu se ne može brzo.
Flaster na usta (sebi, ne psu!): napravite eksperiment i pokušajte se prisjetiti se što ste sve govorili štenetu za vrijeme vaše zadnje šetnje. Koliko je od te količine riječi uistinu bilo potrebno – i učinkovito? Pokušajte se suzdržati: nemojte se pretvoriti u besmislenu pozadinsku buku na koju vaš pas uopće ne obraća pažnju. Štene vas jednostavno ne može poslušati jer ga tek počinjete odgajati i tek ste počeli neku malu školu poslušnosti. U kuhinji zna 'sjedi', ali vani je previše ometanja i svijet je prezanimljiv – to je normalno i ne treba se ljutiti. Dugi povodnik, opušteno njuškanje i šuti. Diši i uživaj. Školu poslušnosti treba planirati, a ne stihijski urlati na malca kad ne dođe na poziv iz prve. Sada je puno važnije razviti odnos bliskosti i povjerenja sa štenetom, nego drilati nekakve (samo nama ljudima važne) 'naredbe'. Ono što nazivamo 'poslušnošću' se sa štenetom puno bolje gradi putem zabavnih igara, nego formalnim školovanjem (koje je štencima, ako se ne radi jako pažljivo, često dosadno i zamorno). Pročitajte kako to radimo u psećem vrtiću KSP Split!
Mogla bih još puno toga nabrojati, ali zaustavit ću se na samo još jednoj napomeni, na nečemu što također vrlo često smetnemo s uma, a jako je važno za štence i mlade pse u razvoju: planirajte aktivnosti, barem okvirno, za cijeli tjedan.
Nemojte nabiti preintenzivne i jako uzbuđujuće ili zamorne aktivnosti dan za danom. Energija i razigranost mladog bića nas povuče pa mislimo da može još i još, ali, štencima treba puno sna i odmora, treba im vremena da procesuiraju ono što su prethodno doživjeli: dojmovi, nova iskustva, sve se to treba slegnuti. Ako pretjeramo, premorit ćemo mladog psa i tjelesno i umno – što dugoročno nije zdravo.
Na primjer, ako ste se upisali na neki tečaj ili ćete otići na vikend radionicu, pazite da dan prije i dan poslije ne upadne i višesatni izlet u prirodu. Crvena linija na ovom grafu znači premor i stres. Nije to ništa strašno, i to je (često najzabavniji) dio života, ali treba paziti da se takvi događaji ne nagomilaju u kratkom vremenu. Pokušajte ostati (u prosjeku) na zelenoj liniji: jeste li znali da štenci spavaju i po 20 sati dnevno? Ima vremena za sve, ne žurite! Pred vama su još godine!
UKOLIKO STE ZAINTERESIRANI ZA PSEĆI VRTIĆ KSP SPLIT, SVE BITNE PODATKE NAĆI ĆETE NA OVOM LINKU: https://www.ksp-split.com/vrtic-za-stence/
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - no ukoliko ne tražite dopuštenje i ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Dobar dan!
Kupila sam malu pudlicu, to mi je prvi pas u životu - trebala bih par savjeta o šetanju štenaca, jer se nekad osjećam malo pogubljeno u svemu tome. Različiti ljudi mi daju različite savjete pa sad više ne znam kome vjerovati....
Hvala,
B.M.
Veselje i radost, štenčić je stigao, jedva čekamo izaći vani i krenuti u avanture, No ipak, isplati se malo unaprijed razmisliti i napraviti plan da šetnje budu zabavne i ugodne – kako za nas tako i za štene!
PLANIRANJE I PRIPREMA ZA ŠETNJU
Gdje?
Ako ste u većem naselju, sigurno negdje na službenoj web stranici vašeg grada postoji dokument (otprilike) naslovljen „Odluka (ili Pravilnik) o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca“: pronađite, proučite. Tu će sigurno biti navedene gradske površine na kojima je dopušteno slobodno šetanje pasa, a pisati će i gdje nipošto ne smijete ići – sve su to jako korisne informacije, nešto što bi svaki odgovoran skrbnik morao znati. Makar da znate u kojim situacijama morate bježati ako ugledate komunalce! Ovo zadnje baš i nije dobar savjet, ali eto… mislim da ne moram objašnjavati, razumjeli smo se, zar ne?
Ukoliko takav dokument za vaše područje ne možete pronaći, interesirajte se u lokalnoj kinološkoj udruzi: sigurno će vam pomoći i znati reći gdje su, na primjer, lovna područja, gdje je možda opasno ići, a gdje nije.
Tko?
Organizirajte obiteljski sastanak i napravite okvirni raspored izlazaka sa štenetom. Koliko su stara djeca? Možete li im s punim povjerenjem dati zadatak da štene kratko izvedu radi obavljanja nužde kada vi niste kod kuće? Ako da, napravite čvrsti dogovor kuda će ići i koliko dugo će vani ostati. Dijete sa štenetom je ranjivo pa u tom smislu razmislite o vašoj neposrednoj okolini: na primjer, tko su i kakvi su vam i ljudi i psi u susjedstvu? Kojim putem je najsigurnije ići? Kamo ne smiju ići? Preporuka je da dijete nipošto ne pušta psa s povodnika te da vani ostanu što kraće. Duže šetnje bi trebale biti odgovornost odraslih članova obitelji. Naravno, to ne znači da djeca moraju ostati kod kuće, šetajte zajedno i usput pokažite svojim primjerom što znači odgovorna šetnja – banalni primjer: djeca su često nesklona sakupljanju izmeta, pokažite im kako se to radi i objasnite im zbog čega je to nužno.
Kako?
Ako ste početnik u svijetu pasa, počnite promatrati i doživljavati okruženje u kojem šetate iz perspektive psa:
Gdje su hranilišta za ulične mačke?
Ima li jestivog smeća kod „fast food“ kioska?
Kada je u vašem kvartu najbučnije?
Hoćete li možda u taj određeni sat naletjeti na grupe vrišteće djece koja izlaze iz škole i mogla bi, ako naglo grunu iza ugla, nenamjerno uplašiti vašeg psića? Gdje inače izlaze vaši susjedi sa psima?
Okupljaju li se na lokalnoj livadi s koje se možda psi zalijeću lajući prema svima koji tu prolaze? (više o tome pročitajte ovdje)
Ok, znam da vas sada plašim – ali sve ovo što sam nabrojala svakodnevne su stvari i bitno ih je znati ako imate štene koje je tek počelo upoznavati vanjski svijet. Što bi za vaše štene moglo biti pozitivno, a što negativno iskustvo?
Sve doživljeno itekako utječe na buduća ponašanja i ono što je jako važno u osjetljivoj razvojnoj dobi jest sačuvati štene (ili mladog psa) od neugodnih (ili čak traumatskih) doživljaja. Naravno, to ne znači da ga trebate držati pod staklenim zvonom, ali malo pametnog planiranja unaprijed itekako znači!
Dakle, birajte vrijeme, mjesta, a naročito i društvo za šetnju: sve skupa prilagođeno dobi vašeg psa, tjelesnim sposobnostima i zdravlju, veličini i pasmini.
Prikladna oprema – i za čovjeka i za štene!
Tebati ćete obuću u kojoj nećete proklizati, odjeću koju vam nije žao isprljati, mali ruksak ili torbicu oko struka tako da su vam obje ruke potpuno slobodne… čini se ludo što ovo uopće napominjem, ali nevjerojatno je koliko često vidim nepraktično opremljene ljude u šetnji sa psima. Torbe s ramena padaju štenetu na glavu kad se osoba sagne, dugi šalovi lepršaju i pletu se o povodnike, preskupe jakne bliješte pa ako štene skoči, dobije koljenom u pleksus, obuća u kojoj ne želite niti zakoračiti na mokro tlo… Nemojte. Obucite se malo ležernije, bit ćete sretniji i opušteniji. Malo blata je zdravo za živce. Uostalom, niste krenuli u kazalište, već u šetnju s psom.
Za štene izaberite kvalitetnu oprsnicu, a ovdje saznajte i zašto. Naravno, to ne znači da ga nećete naviknuti i na nošenje ogrlice, ali oprsnica je puno ugodnija i za štene i za vas: nehotice ćete ga naglo potegnuti jer je krenulo njušiti mrtvu glistu, potegnut ćete ga (opet nenamjerno) jer ste se uplašili velikog psa, štene će i samo povući jer je u blizini poletjela ptičica… pritisak na tijelo (preko oprsnice) je puno ugodniji za štene čiji vratić još nije ni čvrst ni mišićav, a i za vas jer se ne morate bojati da ćete ga ozlijediti nehotičnim i naglim povlačenjem. Preporučam kroj kojeg nazivamo 'ipsilon' (Y): ostavlja cijelu prednju nogu slobodnu (uključujući i rameni zglob) za prirodni iskorak, a ovdje pročitajte kako ga na nju naviknuti!
Prije svega pazite da je povodnik dovoljno dug! Čudesno je koliko prekratkih povodnika viđam svaki dan. Pa onda psi potežu i rastežu jer žele nešto ponjušiti što je samo malo dalje od tog nesretnog prekratkog jednog metra, ljudi se ljute i viču, optužuju psa za neposluh, pas je frustriran jer šetnja ne sliči ni na što, sve se svede na povlačenje i navlačenje ili pak popustimo pa zajedno s psom njušimo grmove po blatu ili zapišavamo stablo koje je na dva metra od staze – a da smo se samo sjetili dati psu još metar ili dva prostora, sav bijes bi se ugasio. I pas bi bio sretniji. Kupite dovoljno dugi povodnik. Tri metra, barem toliko. Kasnije ćete za neke stvari trebati i desetmetarski, o čemu više pročitajte ovdje.
U ŠETNJI
Jedna od najvažnijih lekcija koju me je naučila moja (sad već pokojna belgijanerka) Zara: uključi radare, ali bez nervoze! Dakle, utišajte mobitel, pratite što se događa u neposrednom okruženju, povremeno se okrenite i provjerite što vam je iza leđa, ali nemojte paničariti. Opuštena budnost. Ili, ako hoćete riječ koja je sada jako moderna, mindfulness. Al' nije to ništa novo, samo se treba malo prisjetiti kako se osjećamo kad opušteno plešemo s dragim partnerom: u stanju smo istovremeno biti koncentrirani na jako puno informacija. Plešite sa svojim štenetom, pređite cestu ako vam se ne sviđa 'to nešto' što vam dolazi ususret, zaobiđite, izmaknite se. Šetnja, pogotovo sa štenetom, nije vojni marš od točke A do točke B, zastanite ako psić želi nešto proučiti i iznjuškati, ne požurujte ga. Učiti o svijetu se ne može brzo.
Flaster na usta (sebi, ne psu!): napravite eksperiment i pokušajte se prisjetiti se što ste sve govorili štenetu za vrijeme vaše zadnje šetnje. Koliko je od te količine riječi uistinu bilo potrebno – i učinkovito? Pokušajte se suzdržati: nemojte se pretvoriti u besmislenu pozadinsku buku na koju vaš pas uopće ne obraća pažnju. Štene vas jednostavno ne može poslušati jer ga tek počinjete odgajati i tek ste počeli neku malu školu poslušnosti. U kuhinji zna 'sjedi', ali vani je previše ometanja i svijet je prezanimljiv – to je normalno i ne treba se ljutiti. Dugi povodnik, opušteno njuškanje i šuti. Diši i uživaj. Školu poslušnosti treba planirati, a ne stihijski urlati na malca kad ne dođe na poziv iz prve. Sada je puno važnije razviti odnos bliskosti i povjerenja sa štenetom, nego drilati nekakve (samo nama ljudima važne) 'naredbe'. Ono što nazivamo 'poslušnošću' se sa štenetom puno bolje gradi putem zabavnih igara, nego formalnim školovanjem (koje je štencima, ako se ne radi jako pažljivo, često dosadno i zamorno). Pročitajte kako to radimo u psećem vrtiću KSP Split!
Mogla bih još puno toga nabrojati, ali zaustavit ću se na samo još jednoj napomeni, na nečemu što također vrlo često smetnemo s uma, a jako je važno za štence i mlade pse u razvoju: planirajte aktivnosti, barem okvirno, za cijeli tjedan.
Nemojte nabiti preintenzivne i jako uzbuđujuće ili zamorne aktivnosti dan za danom. Energija i razigranost mladog bića nas povuče pa mislimo da može još i još, ali, štencima treba puno sna i odmora, treba im vremena da procesuiraju ono što su prethodno doživjeli: dojmovi, nova iskustva, sve se to treba slegnuti. Ako pretjeramo, premorit ćemo mladog psa i tjelesno i umno – što dugoročno nije zdravo.
Na primjer, ako ste se upisali na neki tečaj ili ćete otići na vikend radionicu, pazite da dan prije i dan poslije ne upadne i višesatni izlet u prirodu. Crvena linija na ovom grafu znači premor i stres. Nije to ništa strašno, i to je (često najzabavniji) dio života, ali treba paziti da se takvi događaji ne nagomilaju u kratkom vremenu. Pokušajte ostati (u prosjeku) na zelenoj liniji: jeste li znali da štenci spavaju i po 20 sati dnevno? Ima vremena za sve, ne žurite! Pred vama su još godine!
UKOLIKO STE ZAINTERESIRANI ZA PSEĆI VRTIĆ KSP SPLIT, SVE BITNE PODATKE NAĆI ĆETE NA OVOM LINKU: https://www.ksp-split.com/vrtic-za-stence/
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - no ukoliko ne tražite dopuštenje i ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.