Genetski testovi pasa na nasljedne bolesti - zašto, kako i gdje?
- font size decrease font size increase font size
Napisale: Rujana Jeger&Mateja Janeš, mag.ing.agr.
Poštovana,
Imam Cavalier King Charles španijelku – negdje sam na vašoj stranici svojevremeno čitala o genetskim testovima, ali nisam to mogla ponovno naći. Možete li mi reći gdje mogu svoju kujicu testirati na nasljedne bolesti?
Unaprijed hvala,
M.
Izuzetno mi je drago da imate ovu pasminu, pošto imam idealnu osobu da vam odgovori na sva pitanja – naša suradnica, Mateja Janeš,mag.ing. agr. završila je Animalne znanosti kao preddiplomski studij te Genetiku i oplemenjivanje životinja na Agronomskom fakultetu svučilišta u Zagrebu, a bavi se genetikom pasa. Pošto je velika ljubiteljica, poznavateljica i vlasnica psa iste pasmine, najbolje da njoj prepustim riječ:
Bravo! Testiranje pasa na nasljedne bolesti je odlična investicija jer nama vlasnicima pomaže biti korak ispred mogućih problema.
S nedavnim brzim razvojem genetike i molekularne biologije, razvijaju se i DNK testovi na različite genetske bolesti o čemu sam više pisala/pričala ovdje.
Oni su prije svega idealni za čistokrvne pse i kontrolu kvalitete njihovog uzgoja.
Nažalost, tu mogućnost ne koriste baš svi uzgajivači u Hrvatskoj (a svakako ne oni koje nazivamo „štancerima“, op.ur.) iako bi trebali pošto svaka pasmina nosi određene sklonosti za neke od genetskih bolesti.
Kada bi se uvelo obavezno testiranje na neke bolesti po pasminama, moglo bi se usmjeriti uzgajivače na pravilno planiranje uzgoja kako bi se zadržala ili povećala kvaliteta genske strukture uzgojnih pasmina.
U svakom slučaju, jako je bitno pravovremeno prepoznati sklonosti razvoju nasljednih bolesti kod svog psa kako bi se moglo određene bolesti prevenirati ili početi s terapijom prije nego se „razbuktaju“. Naravno, bilo bi idealno ako ste kupili psa od odgovornog uzgajivača koji je sve testove već proveo na majci legla te pario s isto tako testiranim ocem, ali živimo u realnom svijetu a ne u bajci.
...u našoj bi bajci i vuk bio testiran, pošto se vučji genom samo u 0,2% razlikuje od pasjeg ;)
Veliki problem nastaje kada se psi koji posjeduju poželjne karakteristike prečesto koriste u uzgoju, dok oni bez njih (dakle, oni koji ne osvajaju titule na izložbama) često u potpunosti bivaju izbačeni iz programa parenja.
To u prijevodu znači da će popularni mužjak ili (u manjoj mjeri) ženka, češće prenositi svoj genetski materijal na potomke, za razliku od onih pasa bez titula koji ne moraju nužno biti „lošiji“ (ljepota je doista u oku promatrača pa neki kinološki suci preferiraju određeni tip ili čak – frizuru), o čemu sam već nešto rekla u razgovoru s Rujanom ovdje.
Ovakvo selektivno parenje je dovelo do izrazitog smanjenja genetskog bazena (”gene pool”) kod čistokrvnih pasa, što povećava rizik od parenja pasa u srodstvu, a to pak naravno povećava rizik od pojave nasljednih bolesti.
Postoji naime razlog zašto je kod nas ljudi zakonom zabranjeno sklapati brakove u uskom srodstvu i zašto su mnoge aristokratske obitelji koje su sklapale brakove među sobom imale tako veliki broj potomaka s određenim intelektualnim i fizičkim problemima.
Upravo je tako smanjeni genetski bazen razlog zbog kojeg su čistokrvni psi (i plemstvo ;)) ponešto podložniji razvoju genetskih bolesti, u usporedbi s mješancima – iako je teško usporediti jer ne postoji dovoljan broj studija o mješancima (o razlici između mješanaca i križanaca više pročitajte ovdje).
U Hrvatskoj već nekoliko godina djeluje AnimaLabs, laboratorij koji obavlja tehničko ispitivanje i analizu bioloških uzoraka a posebno je usredotočen na usluge DNA testiranja nasljednih bolesti i osobina, kao i brzo i precizno testiranje životinja na prisutnost infekcija. Uz to, nude i znanstveni dokaz pedigrea – u Kinološkoj Zvezi Slovenije to je već od početka godine obaveza, o čemu sam pisala ovdje.
Laboratorij je moderno i suvremeno opremljen u što sam se i osobno uvjerila, a sve su metode proizvod najnovijih znanstvenih istraživanja, tako da nude profesionalnu, brzu i kvalitetnu uslugu, pa im se slobodno obratite.
Na web stranici AnimaLabsa možete pretraživati testove po pasminama, npr. za vašu pasminu se nude različiti testovi i paketi koje možete vidjeti ovdje.
Moj bi vam savjet bio da počnete s testom na sindrom epizodičnog padanja (EFS) a eventualno još možete napraviti test za sindrom suhih očiju i kovrčavog krzna (CCS), već prema kućnom budgetu.
S obzirom da za MVD mitral valve disease, odnosno nasljedno oboljenje srčanog zaliska još ne postoji genetski test, na vašem bih mjestu napravila još i kvalitetan, ultrazvučni pregled srca. Moj pokojni Chinky je uginuo upravo od te bolesti, stoga sam svoju Wendy (na slici ispod) naravno dala pregledati.
Svakako pratite stranice AnimaLabsa jer se ažuriraju pošto naša znanost munjevito napreduje i sigurno će ubuduće biti još dostupnih testova.
Želim vam puno sreće i dobre rezultate,
Mateja
S obzirom da je ovo vrlo važna tema, da i ja dodam još par stvari koje sam naučila nakon što sam nabavila Joy, moju Parson Russell terijerku koja je prije par dana napunila 7 godina i za rođendan dobila – sistematski pregled:
Okej, povod je bio jak napadaj gastritisa, ali svejedno – sada sam puno mirnija.
Iako ova pasmina spada među relativno zdrave, sa „samo“ nekoliko nasljednih bolesti, od čega su na neke njezini roditelji testirani - ili pregledani (što je i zapisano u rodovnici):
Pregledane su im dakle patele i oči, a svi štenci su prije prodaje morali obavezno imati obavljeno testiranje sluha pošto su primarno bijele boje - bijeli psi mogu genetski biti gluhi na jedno ili oba uha.
Kada je Joy imala oko godinu dana, na međunarodnoj FB grupi ljubitelja i uzgajivača te pasmine u koju sam bila učlanjena baš se počelo pričati o ataksiji, neurološkom oboljenju koje ima prilično jezive simptome: pas nema koordinaciju pokreta a kvaliteta života.... ma, prosudite sami:
Kako je moja Chili živjela preko 18 godina, nadala sam se (i još se naravno nadam) kako će i novo štene iz iste uzgojne linije također dugo „potegnuti“....
No kada sam dala jednoj prijateljici-uzgajivačici Parsona da mi analizira rodovnik, ispostavilo se da u njemu ima nekoliko poznatih nositelja (obično se koristi riječ carrier pa ćete ju naći i na stranicama AnimaLabsa) ataksije s kasnim nastupanjem, LOA (Late Onset Ataxia).
Kada sam konačno (nakon par tjedana grickanja noktiju i buljenja u psa razmišljajući nazirem li i najmanju nekoordiniranost pokreta) saznala da su se na tržištu pojavili testovi za ataksiju, munjevito sam naručila komplet za uzimanje uzoraka kod jedne britanske tvrtke.
Naime, Jeger je poludio od moje paranoje i rekao da sami sebi za Božić poklonimo testiranje, ne bih li prestala gledati u Joy „tim luđačkim očima“.
A da ste me tek vidjeli kada je jedne večeri počela šepati.....(do ujutro je prestala, srećom, jer time je bolnica Vrapče ostala siromašnija za jednu pacijenticu).
Ne moram vam ni reći kako sam prvo komplete za testiranje pa zatim rezultate (naručujući test za LOA, otkrila sam da mogu testirati psa i na Spinocerebralnu ataksiju, SCA - pa sam naručila oba) na kraju čekala ukupno gotovo 2 mjeseca!
U međuvremenu sam "visila" na grupi i/ili proučavala rodoslovlje svog psa – a da ne pričamo kako sam kontaktirala SVE uzgajivače SVIH njezinih predaka unatrag 8 generacija, koliko mi je prijateljica izvukla posebnim programom (normalni rodovnik priložen na gornjoj slici seže samo tri generacije unatrag).
Neki su mi odgovorili da njihovi psi nisu nikada oboljeli od ataksije, neki nisu ni znali što je to, a neki mi nikada nisu odgovorili.
Proučavala sam njihove web stranice kako bih skužila koliko dugo su im psi živjeli, te po mogućnosti od čega su uginuli. Usput sam naučila i nešto korisno: da se carriere (nositelje, dakle) ne smije isključiti iz uzgoja zbog smanjenog genetskog bazena, što je Mateja gore pripomenula.
Ukratko, bila sam luđa od Ludog Šešidžije:
Vrlo je bitno znati je li vaš pas nositelj neke genetske bolesti (što znači da ima 50% "bolesnih" gena), te još važnije znati je li onaj pas s kojim parite svog, također nositelj. Kod autosomalnog recesivnog nasljeđivanja (slika dolje), ako se spare jedan nositelj/carrier i jedan zdravi pas/clear, šansa da štenci postanu nositelji/carrieri je 50%, dok bi parenje dva nositelja/carriera trebalo izbjegavati jer će 25% štenaca sigurno oboljeti/affected:
Obje ilustracije:http://www.animalabs.com/hr
Međutim, potpunim isključivanjem carriera postiže se još veće smanjenje genetskog bazena a time je veća i šansa da se pojavi do sada nepoznato, novo oboljenje kao posljedica mutacije tako smanjenog genetskog bazena.
Ja sam odustala od uzgoja kada je u moj život ušla napuštena mješanka Pixie koja mi je pomogla da shvatim koliko je krasnih napuštenih pasa u Hrvatskoj te koliko se brzo emocionalno vežem za pse (dakle, ne bi bilo šanse da se od njih rastanem nakon 2 mjeseca brige i njege)...
Naime, nakon tri dana sam shvatila da Pixie (gore) uopće ni ne pokušavam udomiti – pošto sam ju već bila udomila - sama sebi!
I konačno, nakon više od mjesec dana neizvjesnosti saznala sam da Joy nije carrier niti za koji oblik ataksije.
Već nekoliko mjeseci kasnije, naš matični Parson und Jack Russell Terrier Club Austria uveo je SCA i LOA testiranje kao obavezu za sve uzgajivače.
AnimaLabs nudi iste testove po daleko nižoj cijeni nego što sam ja tada platila, tako da možete biti sretni - ukoliko se odlučite testirati svoje pse, nećete poput mene izludjeti čekajući rezultate, niti ćete toliko platiti, stoga super da konačno imamo i domaći labos!
Naravno, cijena ovisi o broju testova za vašu pasminu, bacite oko ovdje.
Pri uzorkovanju je bitno (a to mi je bila drama jer nisam znala, pa sam u šetnji do veterinara koristila nagradice za "stani", "sjedi", "lezi" i još par trikova koje smo tada učili) da pas prije uzimanja brisa s unutarnje strane usta NE JEDE barem sat vremena, niti žvače umjetnu kost i slično, kako uzorak ne bi bio kontaminiran. Detaljnije upute pročitajte ovdje.
Tada nisam znala da uzorak mogu uzeti i sama, već sam odšetala do veta u kvartu, ali u stvari – samo ugurate štapić/četkicu psu u usta koji će vam stići poštom kad budete naručivali test/ove - te malo postružete unutarnju stranu obraza, cca 10-20 sekundi - pazeći da ništa ne dodirnete (i ne gurate psu prste u usta), štapić/e stavite u kovertu i zatvorite ju, a zatim uzorak pošaljete poštom. Ako budete imali još pitanja, vjerujem da ćete odgovor naći ovdje.
Ne zaboravite da možete testirati svog psa i na zarazne bolesti, poput borelioze/piroplazmoze ili parvoviroze, štenećaka i mnogih drugih – bacite oko ovdje.
Možete testirati i svog križanca, pod uvjetom da znate od kojih je pasmina nastao – to recimo vrijedi za sve popularnije (a popularno je, kao što ste mogli shvatiti, u genetici – opasno) tzv. "dizajnerske pasmine" poput Morkieja (Maltezer+Yorki) ili Pugglea (Bigl i Mops), Labradudla (Labrador i Pudl), itd.
Znači, udomljenu križanku Lizu bih mogla testirati na bolesti Zlatnih retrivera kao i Labrador retrivera. No kako ima već 13 godina, a već smo dva puta uklonili mastocitom (prema nekim istraživanjima čak 60% Zlatnih retrivera obolijeva od tog zloćudnog raka kože o čemu više ovdje), mislim da za to više nema potrebe - dovoljne su redovne godišnje kontrole kod veterinara.
Za razliku, Pixie je vrlo vjerojatno mješanka (više od dvije pasmine su sigurno u igri, a možda i Disney ;)), pa ću morati pričekati da AnimaLabs ponudi test na udjele pasmina u mješancima....
Moja ekipa - s lijeva: udomljene križanka Liza (13) i mješanka Pixie (5), te čistokrvna (i na sve testirana) Joy (7) - kao što vidite, vlastitim primjerom oduvijek (od 1980.) podržavam moto:
"Udomite ili kupite od ODGOVORNOG uzgajivača!"
Btw. znam da među vama ima i mačkoljubaca kao i onih s drugim vrstama ljubimaca i domaćih životinja - postoje testovi i za njih.
A sad šećer na kraju za vas koji ste sve ovo vrijedno pročitali - zbilja ste zaslužili blagdansku 2+1 akciju za testiranje svog ljubimca (ili više njih): ponuda traje do 31.12. 2018!
Sretni vam i zdravi blagdani,
Rujana
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Poštovana,
Imam Cavalier King Charles španijelku – negdje sam na vašoj stranici svojevremeno čitala o genetskim testovima, ali nisam to mogla ponovno naći. Možete li mi reći gdje mogu svoju kujicu testirati na nasljedne bolesti?
Unaprijed hvala,
M.
Izuzetno mi je drago da imate ovu pasminu, pošto imam idealnu osobu da vam odgovori na sva pitanja – naša suradnica, Mateja Janeš,mag.ing. agr. završila je Animalne znanosti kao preddiplomski studij te Genetiku i oplemenjivanje životinja na Agronomskom fakultetu svučilišta u Zagrebu, a bavi se genetikom pasa. Pošto je velika ljubiteljica, poznavateljica i vlasnica psa iste pasmine, najbolje da njoj prepustim riječ:
Bravo! Testiranje pasa na nasljedne bolesti je odlična investicija jer nama vlasnicima pomaže biti korak ispred mogućih problema.
S nedavnim brzim razvojem genetike i molekularne biologije, razvijaju se i DNK testovi na različite genetske bolesti o čemu sam više pisala/pričala ovdje.
Oni su prije svega idealni za čistokrvne pse i kontrolu kvalitete njihovog uzgoja.
Nažalost, tu mogućnost ne koriste baš svi uzgajivači u Hrvatskoj (a svakako ne oni koje nazivamo „štancerima“, op.ur.) iako bi trebali pošto svaka pasmina nosi određene sklonosti za neke od genetskih bolesti.
Kada bi se uvelo obavezno testiranje na neke bolesti po pasminama, moglo bi se usmjeriti uzgajivače na pravilno planiranje uzgoja kako bi se zadržala ili povećala kvaliteta genske strukture uzgojnih pasmina.
U svakom slučaju, jako je bitno pravovremeno prepoznati sklonosti razvoju nasljednih bolesti kod svog psa kako bi se moglo određene bolesti prevenirati ili početi s terapijom prije nego se „razbuktaju“. Naravno, bilo bi idealno ako ste kupili psa od odgovornog uzgajivača koji je sve testove već proveo na majci legla te pario s isto tako testiranim ocem, ali živimo u realnom svijetu a ne u bajci.
...u našoj bi bajci i vuk bio testiran, pošto se vučji genom samo u 0,2% razlikuje od pasjeg ;)
Veliki problem nastaje kada se psi koji posjeduju poželjne karakteristike prečesto koriste u uzgoju, dok oni bez njih (dakle, oni koji ne osvajaju titule na izložbama) često u potpunosti bivaju izbačeni iz programa parenja.
To u prijevodu znači da će popularni mužjak ili (u manjoj mjeri) ženka, češće prenositi svoj genetski materijal na potomke, za razliku od onih pasa bez titula koji ne moraju nužno biti „lošiji“ (ljepota je doista u oku promatrača pa neki kinološki suci preferiraju određeni tip ili čak – frizuru), o čemu sam već nešto rekla u razgovoru s Rujanom ovdje.
Ovakvo selektivno parenje je dovelo do izrazitog smanjenja genetskog bazena (”gene pool”) kod čistokrvnih pasa, što povećava rizik od parenja pasa u srodstvu, a to pak naravno povećava rizik od pojave nasljednih bolesti.
Postoji naime razlog zašto je kod nas ljudi zakonom zabranjeno sklapati brakove u uskom srodstvu i zašto su mnoge aristokratske obitelji koje su sklapale brakove među sobom imale tako veliki broj potomaka s određenim intelektualnim i fizičkim problemima.
Upravo je tako smanjeni genetski bazen razlog zbog kojeg su čistokrvni psi (i plemstvo ;)) ponešto podložniji razvoju genetskih bolesti, u usporedbi s mješancima – iako je teško usporediti jer ne postoji dovoljan broj studija o mješancima (o razlici između mješanaca i križanaca više pročitajte ovdje).
U Hrvatskoj već nekoliko godina djeluje AnimaLabs, laboratorij koji obavlja tehničko ispitivanje i analizu bioloških uzoraka a posebno je usredotočen na usluge DNA testiranja nasljednih bolesti i osobina, kao i brzo i precizno testiranje životinja na prisutnost infekcija. Uz to, nude i znanstveni dokaz pedigrea – u Kinološkoj Zvezi Slovenije to je već od početka godine obaveza, o čemu sam pisala ovdje.
Laboratorij je moderno i suvremeno opremljen u što sam se i osobno uvjerila, a sve su metode proizvod najnovijih znanstvenih istraživanja, tako da nude profesionalnu, brzu i kvalitetnu uslugu, pa im se slobodno obratite.
Na web stranici AnimaLabsa možete pretraživati testove po pasminama, npr. za vašu pasminu se nude različiti testovi i paketi koje možete vidjeti ovdje.
Moj bi vam savjet bio da počnete s testom na sindrom epizodičnog padanja (EFS) a eventualno još možete napraviti test za sindrom suhih očiju i kovrčavog krzna (CCS), već prema kućnom budgetu.
S obzirom da za MVD mitral valve disease, odnosno nasljedno oboljenje srčanog zaliska još ne postoji genetski test, na vašem bih mjestu napravila još i kvalitetan, ultrazvučni pregled srca. Moj pokojni Chinky je uginuo upravo od te bolesti, stoga sam svoju Wendy (na slici ispod) naravno dala pregledati.
Svakako pratite stranice AnimaLabsa jer se ažuriraju pošto naša znanost munjevito napreduje i sigurno će ubuduće biti još dostupnih testova.
Želim vam puno sreće i dobre rezultate,
Mateja
S obzirom da je ovo vrlo važna tema, da i ja dodam još par stvari koje sam naučila nakon što sam nabavila Joy, moju Parson Russell terijerku koja je prije par dana napunila 7 godina i za rođendan dobila – sistematski pregled:
Okej, povod je bio jak napadaj gastritisa, ali svejedno – sada sam puno mirnija.
Iako ova pasmina spada među relativno zdrave, sa „samo“ nekoliko nasljednih bolesti, od čega su na neke njezini roditelji testirani - ili pregledani (što je i zapisano u rodovnici):
Pregledane su im dakle patele i oči, a svi štenci su prije prodaje morali obavezno imati obavljeno testiranje sluha pošto su primarno bijele boje - bijeli psi mogu genetski biti gluhi na jedno ili oba uha.
Kada je Joy imala oko godinu dana, na međunarodnoj FB grupi ljubitelja i uzgajivača te pasmine u koju sam bila učlanjena baš se počelo pričati o ataksiji, neurološkom oboljenju koje ima prilično jezive simptome: pas nema koordinaciju pokreta a kvaliteta života.... ma, prosudite sami:
Kako je moja Chili živjela preko 18 godina, nadala sam se (i još se naravno nadam) kako će i novo štene iz iste uzgojne linije također dugo „potegnuti“....
No kada sam dala jednoj prijateljici-uzgajivačici Parsona da mi analizira rodovnik, ispostavilo se da u njemu ima nekoliko poznatih nositelja (obično se koristi riječ carrier pa ćete ju naći i na stranicama AnimaLabsa) ataksije s kasnim nastupanjem, LOA (Late Onset Ataxia).
Kada sam konačno (nakon par tjedana grickanja noktiju i buljenja u psa razmišljajući nazirem li i najmanju nekoordiniranost pokreta) saznala da su se na tržištu pojavili testovi za ataksiju, munjevito sam naručila komplet za uzimanje uzoraka kod jedne britanske tvrtke.
Naime, Jeger je poludio od moje paranoje i rekao da sami sebi za Božić poklonimo testiranje, ne bih li prestala gledati u Joy „tim luđačkim očima“.
A da ste me tek vidjeli kada je jedne večeri počela šepati.....(do ujutro je prestala, srećom, jer time je bolnica Vrapče ostala siromašnija za jednu pacijenticu).
Ne moram vam ni reći kako sam prvo komplete za testiranje pa zatim rezultate (naručujući test za LOA, otkrila sam da mogu testirati psa i na Spinocerebralnu ataksiju, SCA - pa sam naručila oba) na kraju čekala ukupno gotovo 2 mjeseca!
U međuvremenu sam "visila" na grupi i/ili proučavala rodoslovlje svog psa – a da ne pričamo kako sam kontaktirala SVE uzgajivače SVIH njezinih predaka unatrag 8 generacija, koliko mi je prijateljica izvukla posebnim programom (normalni rodovnik priložen na gornjoj slici seže samo tri generacije unatrag).
Neki su mi odgovorili da njihovi psi nisu nikada oboljeli od ataksije, neki nisu ni znali što je to, a neki mi nikada nisu odgovorili.
Proučavala sam njihove web stranice kako bih skužila koliko dugo su im psi živjeli, te po mogućnosti od čega su uginuli. Usput sam naučila i nešto korisno: da se carriere (nositelje, dakle) ne smije isključiti iz uzgoja zbog smanjenog genetskog bazena, što je Mateja gore pripomenula.
Ukratko, bila sam luđa od Ludog Šešidžije:
Vrlo je bitno znati je li vaš pas nositelj neke genetske bolesti (što znači da ima 50% "bolesnih" gena), te još važnije znati je li onaj pas s kojim parite svog, također nositelj. Kod autosomalnog recesivnog nasljeđivanja (slika dolje), ako se spare jedan nositelj/carrier i jedan zdravi pas/clear, šansa da štenci postanu nositelji/carrieri je 50%, dok bi parenje dva nositelja/carriera trebalo izbjegavati jer će 25% štenaca sigurno oboljeti/affected:
Obje ilustracije:http://www.animalabs.com/hr
Međutim, potpunim isključivanjem carriera postiže se još veće smanjenje genetskog bazena a time je veća i šansa da se pojavi do sada nepoznato, novo oboljenje kao posljedica mutacije tako smanjenog genetskog bazena.
Ja sam odustala od uzgoja kada je u moj život ušla napuštena mješanka Pixie koja mi je pomogla da shvatim koliko je krasnih napuštenih pasa u Hrvatskoj te koliko se brzo emocionalno vežem za pse (dakle, ne bi bilo šanse da se od njih rastanem nakon 2 mjeseca brige i njege)...
Naime, nakon tri dana sam shvatila da Pixie (gore) uopće ni ne pokušavam udomiti – pošto sam ju već bila udomila - sama sebi!
I konačno, nakon više od mjesec dana neizvjesnosti saznala sam da Joy nije carrier niti za koji oblik ataksije.
Već nekoliko mjeseci kasnije, naš matični Parson und Jack Russell Terrier Club Austria uveo je SCA i LOA testiranje kao obavezu za sve uzgajivače.
AnimaLabs nudi iste testove po daleko nižoj cijeni nego što sam ja tada platila, tako da možete biti sretni - ukoliko se odlučite testirati svoje pse, nećete poput mene izludjeti čekajući rezultate, niti ćete toliko platiti, stoga super da konačno imamo i domaći labos!
Naravno, cijena ovisi o broju testova za vašu pasminu, bacite oko ovdje.
Pri uzorkovanju je bitno (a to mi je bila drama jer nisam znala, pa sam u šetnji do veterinara koristila nagradice za "stani", "sjedi", "lezi" i još par trikova koje smo tada učili) da pas prije uzimanja brisa s unutarnje strane usta NE JEDE barem sat vremena, niti žvače umjetnu kost i slično, kako uzorak ne bi bio kontaminiran. Detaljnije upute pročitajte ovdje.
Tada nisam znala da uzorak mogu uzeti i sama, već sam odšetala do veta u kvartu, ali u stvari – samo ugurate štapić/četkicu psu u usta koji će vam stići poštom kad budete naručivali test/ove - te malo postružete unutarnju stranu obraza, cca 10-20 sekundi - pazeći da ništa ne dodirnete (i ne gurate psu prste u usta), štapić/e stavite u kovertu i zatvorite ju, a zatim uzorak pošaljete poštom. Ako budete imali još pitanja, vjerujem da ćete odgovor naći ovdje.
Ne zaboravite da možete testirati svog psa i na zarazne bolesti, poput borelioze/piroplazmoze ili parvoviroze, štenećaka i mnogih drugih – bacite oko ovdje.
Možete testirati i svog križanca, pod uvjetom da znate od kojih je pasmina nastao – to recimo vrijedi za sve popularnije (a popularno je, kao što ste mogli shvatiti, u genetici – opasno) tzv. "dizajnerske pasmine" poput Morkieja (Maltezer+Yorki) ili Pugglea (Bigl i Mops), Labradudla (Labrador i Pudl), itd.
Znači, udomljenu križanku Lizu bih mogla testirati na bolesti Zlatnih retrivera kao i Labrador retrivera. No kako ima već 13 godina, a već smo dva puta uklonili mastocitom (prema nekim istraživanjima čak 60% Zlatnih retrivera obolijeva od tog zloćudnog raka kože o čemu više ovdje), mislim da za to više nema potrebe - dovoljne su redovne godišnje kontrole kod veterinara.
Za razliku, Pixie je vrlo vjerojatno mješanka (više od dvije pasmine su sigurno u igri, a možda i Disney ;)), pa ću morati pričekati da AnimaLabs ponudi test na udjele pasmina u mješancima....
Moja ekipa - s lijeva: udomljene križanka Liza (13) i mješanka Pixie (5), te čistokrvna (i na sve testirana) Joy (7) - kao što vidite, vlastitim primjerom oduvijek (od 1980.) podržavam moto:
"Udomite ili kupite od ODGOVORNOG uzgajivača!"
Btw. znam da među vama ima i mačkoljubaca kao i onih s drugim vrstama ljubimaca i domaćih životinja - postoje testovi i za njih.
A sad šećer na kraju za vas koji ste sve ovo vrijedno pročitali - zbilja ste zaslužili blagdansku 2+1 akciju za testiranje svog ljubimca (ili više njih): ponuda traje do 31.12. 2018!
Sretni vam i zdravi blagdani,
Rujana
Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.