Menu

Pseći parkovi i pseće livade - da, ne ili možda?

Napisala: Zrinka Bojanić, Dog Dancing Team

Na Trešnjevci, na križanju Selske i Zagorske, postoji već dugo jedna "pseća livada", jako velika i prostrana, na kojoj svoje pse šeće većina ljudi koji žive u tom, ili u kojem obližnjem kvartu. U nekom trenutku gradske su vlasti odlučile da jedan dio te livade ograde i stave nekakve drvene sprave koje bi trebale glumiti agility, a da sve čiji psi izvan tog ograđenog dijela hodaju bez povodnika kazne.
Jednostavno, zar ne?
Tu vam je park pa si unutra možete pustiti pse, nemate ih što šetati izvan ograde, to više nije pseća livada, nego obična livada na kojoj je jedan pseći park. Naravno, sada je kreirana staza koja ide oko ograđenog psećeg parka, pa se livada i njezini šetači dijele na one koji idu u park i na one koji ne žele u park, a livada je i dalje pseća.


Hm, no je li ispravno uopće reći "šetači" u ovakvom kontekstu?
Baš i ne. Uglavnom se radi o ljudima koji misle da su u šetnji sa svojim psom. U stvarnosti, oni su na druženju s drugim vlasnicima s kojima stoje u krugu ili sjede na klupicama i razgovaraju o najrazličitijim temama, dok se psi "igraju" ili, što još češće čujem, "socijaliziraju"...

shutterstock 241214143

Što ja kao trenerica mislim o psećim parkovima?


Mislim da su jaaako loša ideja! Ako još koji trener bude čitao ove retke, sigurna sam da će se složiti sa mnom.
Zašto?
Paaa, pokušajmo to objasniti..


Najkraće rečeno, sve dobro što možete dobiti u psećem parku možete dobiti na mnoge druge načine, a sve loše što će vaš pas tamo pokupiti i doživjeti dugo i teško ćete "ispravljati".

Zamišljam već mnoge od vas kako negodujući klimaju glavom i misle "ma nisu oni lošiiii, moj pas obožaaava pseće parkove, on hoće šetati samo kada idemo u smjeru paaarkaaa"... Na to mogu samo reći - pseći parkovi su kao junk food. Svi mi obožaaavaaamo junk food, zar ne? Znači li to da je to dobro za nas?

 
Pseći parkovi k nama su došli sa zapada i proizvod su sasvim opravdane i čak potrebne želje da se poboljšaju uvjeti u kojima psi kao najčešći kućni ljubimci u urbanim sredinama žive. Kod nas službeno uopće nije dopušteno puštati pse na otvorenom bez povodnika, osim na za to posebno predviđenim mjestima (koja nisu brojna). U tom smislu, pseći se parkovi čine kao nužnost, posebno u gradovima. Ako se baš potrudimo, ovo bismo mogli navesti kao dobre strane takvih parkova:

1. Slobodna šetnja/igra - neki psi nemaju dobro izrađen dolazak na poziv, ili su njihovi skrbnici nedovoljno sigurni u njihov dolazak a nemaju dvorište ili auto da se odvezu nekamo jednom dnevno sa psom, pa ih nemaju mogućnost puštati u slobodne šetnje osim u zatvorenim psećim parkovima. Tim psima je važno da budu slobodni i njima je vrlo važno da postoje zatvorena mjesta gdje se mogu istrčati.

2. Navikavanje na različite pse i ljude - pas koji u formativnoj dobi socijalizacije (do cca dobi od 4 mj. psa) dolazi redovito u pseći park, svega se nagleda. Navikne se na igru i interakciju i s malim i velikim psima, glasnim i tihim psima, onima koji čudno dišu, onima koji "ovčare", brzima i sporima itd. Navikne se i na muškarce i žene, različitih dobi, često i djecu, na šilterice, šešire, lepeze, tuđe ruksake, tuđe igračke, loptice, zdjelice s vodom..

3........bojim se da je to sve. S time da i ove dvije dobre strane moram zaogrnuti velikim plaštom rezerve i opreza, jer prosječni vlasnici često ne znaju pravilno socijalizirati štene i ne znaju pravilno procijeniti kako se odvija "igra" među psima, niti dobro čitaju govor tijela svojih pasa, a često ih niti ne gledaju, jer su zabavljeni vlastitom socijalizacijom s drugim vlasnicima.

1733

Upravo su ovo razlozi zašto većina trenera, a ja svakako - u pravilu ne preporučuju odlaske u pseće parkove ljudima s kojima trenutno rade, iako oni u teoriji zvuče kao super mjesto na kojemu se psi druže sa svojim prijateljima i doživljavaju različite avanture na zabavnim spravama.

Evo nekoliko razloga zašto je parkove bolje izbjegavati:

1. "Neodgojeni psi" - u pseće parkove često dolaze ljudi koji nemaju kontrolu nad svojim psima, pa im ograda daje privid te kontrole i mogu se "opustiti", a često su i psi sami preuzbuđeni zbog dolaska u park i nemaju niti samokontrolu, kojoj ih njihovi ljudi također nisu naučili. To u praksi znači da ti ljudi ne mogu pozvati svoje pse ako ih to zamoliš jer se njihov pas zalijeće pregrubo na tvog. Često ne samo da ih ne mogu pozvati, nego ih ne mogu niti uloviti ako tako naume, jer psi trče po cijelom parku i zabavljaju se. Najčešće, međutim, ljudi niti ne gledaju što im psi rade, i niti ne pokušaju poštovati prostor koji tvoj pas treba, jer ako si u parku, to znači da ti je sve prihvatljivo, što nas dovodi do problema br.2.

iaabc dogpark 1a sm e1455147452289
Neki se psi (ponekad s pravom) boje dolazaka u pseći park....

iaabc dogpark 1b sm e1455147330135
Ukoliko se vaš pas boji, odvedite ga u šetnju nasamo!

2. Socijalizacija ljudi - Skrbnici poput taksista dovedu svoje pse u park, već se dobro poznaju, ekipa iz parka, neki postaju i prijatelji jer se redovito druže.. Fokusirani su jedni na druge a ne na svoje pse, pa ne mogu niti prepoznati što se događa, a sukladno tome niti na vrijeme reagirati. Kada se napričaju, uhvate pse i taksi ide nazad kući. Ovaj problem onda lako prijeđe u problem br.3.

iaabc dogpark 2a sm e1455147357152
Je li vaš pas malo naporan?

iaabc dogpark 2b
Ako primijetite da gnjavi druge, stavite na ga na uzicu na neko vrijeme ili napravite đir izvan parka...

3. Opasne situacije - psi koji dolaze u park žive u različitim kućanstvima, s različitim pravilima, s različito zainteresiranim ljudima koji brinu o njima, često imaju viška energije i manjak postavljenih granica, a to je čisti recept za katastrofu i opasne situacije u koje su psi dovedeni ili dovedu druge pse. Iz svih situacija, pa tako i iz konflikata koje imaju, psi uče, a nažalost, jedan od najčešćih mitova koje možemo čuti na takvim mjestima je ona rečenica omražena svim trenerima - "treba pustiti pse da se sami dogovore". Puno puta o tome je već pisano, pa nećemo ponovo, ali to je jedna od najgorih ideja koju možete imati. Izbjegavajte situacije u kojima vaš pas može doći u konflikt a ako zakasnite ili krivo procijenite pa dođe do konflikta, odmah prekinite situaciju, nipošto ne čekajte da se "sami dogovore".

4. Igračke/hrana/bilo koji drugi resursi - kada vidim da netko baci lopticu među 5 pasa koji onda istu naganjaju, padne mi mrak na oči. Kada netko ima ruksak u kojemu je hrana i spusti ga na pod ili klupu u psećem parku - još gore. Kada netko daje nagrade svome psu kraj kojega je hrpa drugih super uzbuđenih pasa - to je nevolja koju možemo samo sjediti i čekati da se dogodi. Ne vadite igračke, ne hranite pse i pazite na bilo kakav izvor resursa, ako već morate u pseći park i ne prihvaćate alternativu.

Na takvim mjestima naprosto previše stvari može poći krivo, puno je kaotičnih situacija, puno je nekorektnih i needuciranih vlasnika, puno je pasa koji su izvan kontrole, puno je "mudraca s livade" koji će vam objašnjavati što i kako biste trebali sa svojim psom činiti, jer "oni imaju pse cijeli život"...
Dog park etiquette chart
Ako pogledate ovaj edukativni poster, biti će vam jasnije na što se misli. Ako vam se situacije prikazane na lijevoj strani ne sviđaju, na desnoj možete vidjeti alternativu.

Sad se sigurno pitate kamo onda ići umjesto u pseće parkove? Gdje ću i kako "istrčati" psa?


Uzmite psa na povodnik i brzim tempom i na povodniku prošećite 15-tak minuta po kvartu, zaustavite se na nekoj osamljenoj livadici i poigrajte se sa svojim psom desetak minuta, naučite ga da donosi lopticu pa mu malo bacajte, napravite malo jednostavnih vježbica, dogovorite šetnju s nekim čiji vam se pas čini u redu i prošećite zajedno, hodajte, hodajte, hodajte. Gledajte što vam psi rade, pratite kako se ponašaju i reagirajte na vrijeme, izbjegavajte probleme.

Ako ste u Zagrebu, neka vam ne bude teško otići sa psom nakon posla nekamo u prirodu - imamo ogroman Savski nasip, imamo Maksimir, imamo Dotrščinu, Cmrok, Jarun, Tuškanac, Jelenovac, imamo Bundek _ nešto od toga sigurno Vam je blizu, uzmite frenda/icu i njegovog/zinog psa i odvezite se do najbližeg od tih mjesta, psi će biti sretni i zadovoljni i trčkarati će u harmoniji.


Uložite truda u to da naučite svoje pse da dolaze na poziv, nosite fine nagradice da mu se isplati dolaziti, ne dajte mu da se zaletava u druge pse, posebno ne one na povodniku, naoružajte se kinološkom kulturom jer na neki način ste to "potpisali" kada ste nabavili psa i uživajte.

Kada razumijete pseće ponašanje i znate gledati prave znakove koje psi pokazuju u parkovima, onda je pseći park jedno mučno iskustvo za gledati, koje i ja i svi drugi treneri/bihevioristi/etolozi izbjegavaju u širokom luku.
Ukratko, da vidite i znate ono što mi vidimo i znamo, vjerujte, ne biste vodili svoje pse u pseće
parkove.

Ukoliko vas zanima siguran postupak upoznavanja pasa, ovdje pročitajte nešto više o tome.

Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)










KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK