Štene i malo dijete istovremeno? Samo za jako iskusne!
- font size decrease font size increase font size
Piše: dr.sc.Irena Petak
Poštovana, molim vas pomozite mi jer ne znam što da radim. Uzela sam Cavalier King Charles španijela jer sam već imala takvog a sada imam dijete od 4 godine i bebu od tri mjeseca i mislila sam da će biti idealan obiteljski pas jer je prošli bio super. Međutim, pas koji sada ima 5 mjeseci se počeo postavljati na mene i muža, reži, laje i skače po nama, grize i nas i sve što stigne. Još jedan problem je njegovo mokrenje oko kuhinjskog stola i mokrenje po namještaju. Veliku nuždu obavlja vani i mokri vani, ali kad se vratimo iz šetnje on se svejedno pomokri po podu ili namještaju. Ponavljam, cijeli život imam pse, sve što znam sam probala i ako se ovo ne riješi ne znam šta ću jer ga ne želim pokloniti nekome, a ne mogu riskirati da mi se počne postavljati na djecu! Očajna sam.
P.
Jedna od najvećih zabluda je da će pas iste pasmine biti iste naravi kao i prethodni ljubimac! Unutar pasmine psi mogu imati različitu osobnost, a slični su samo po onim osobinama za koje su specifično odabirani za određenu radnu funkciju (lov, ovčarenje i sl.). Grešku rade i vlasnici mješanaca koji traže psa istog izgleda nadajući se da će biti iste naravi. Dakle, svaki pas je individua za sebe, i potrebno ga je dobro odgajati i socijalizirati ako želimo imati „ljubimca za poželjeti“.
Svaki roditelj sanja o divnom odnosu psa i djeteta kakvi se vide na slikama na webu, društvenim mrežama, u časopisima i u filmovima. Međutim, kada roditelji nabavljaju pse, općenito nije preporučljivo nabaviti štene! Štene treba naučiti puno toga (obavljati nuždu izvan kuće, osnovne naredbe/signale, inhibiciju ugriza, itd.), a za to vlasnik treba imati znanja i vremena, koje većina roditelja nema.
Zatim, štenad prolazi period kada mijenja mliječne zube za trajne, i tada sve grizu. Djeci je jako bolno trpjeti pseće ugrize, i često će se dogoditi da grubo odgurnu štene. Time se dobije potpuno suprotan učinak od onoga koji su roditelji priželjkivali: dijete neće postati ljubitelj pasa, a pas će se bojati djece u budućnosti.
Kada je pas već u kući, najvažnije je nadgledati 100 posto interakcija između psa i djeteta, odnosno odvojiti ih kada se ne može biti s njima. Dijete treba učiti kako se pristupa psu, što mu se smije raditi, a što ne. Psu treba dati odgovarajuće igračke, i prekidati svaku interakciju kada počne jače gristi.
Psi ne razlikuju svoje i dječje igračke, pa je najbolje maknuti sve one igračke koje ne želimo da štene uništi ili su opasne za njega.
Kada štene dolazi u svoj novi dom, u starosti dva do tri mjeseca, ono nije u mogućnosti kontrolirati obavljanje nužde jer fizički nije dovoljno razvijeno. Svako veće uzbuđenje, kao što je igra, potaknut će štene da se pomokri. To je još jedan od razloga zašto treba nadzirati igru djeteta i šteneta: treba kontrolirati razinu uzbuđenje, i prekinuti igru ako treba. Naime, psi kada se uzbude skaču i grickaju, a štene će se i pomokriti. Kasnije, ako postoji miris na nekim mjestima u kući ili na namještaju, pas će imati naviku i dalje tamo urinirati. U tom slučaju potrebno je očistiti ovo mjesto odgovarajućim sredstvima (obavezno bez amonijaka), redovno izvoditi psa i nagrađivati kada se pomokri vani te ako je potrebno onemogućiti pristup tom mjestu zato da se prekine navika.
Trebat ćete odvojiti vrijeme u kome ćete raditi sa psom, igrati se s njim i maziti ga, izvoditi u šetnju, kako bi bio dobro socijaliziran pas, naučen na ljude. Zatim, trebat ćete ga učiti osnovne naredbe/signale („sjedi“, „dođi“, „pusti“, itd.) obavezno uz pozitivno poticanje („nagrađivanje“), i možda krenuti u neku školicu za pse.
Posebno, trebate učiti dijete kako se psu prilazi, i kako ga se smije dirati, gladiti, što mu se ne smije činiti (npr. grliti ga, podizati kao bebu, unositi mu se u lice,…). Kada budete uspješni u treningu sa psom, tada uključite i starije dijete, kako bi i dijete i pas naučili imati odgovarajući odnos.
Odnos psa i djeteta može biti lijep i poseban, no to uspijeva onim roditeljima koji imaju prethodno iskustva sa psima, i koji imaju dovoljno vremena da se bave i sa psom i s djetetom!
Općenito, bolje je za djecu uzimati odrasle pse, ne stare pse (jer mogu imati neke bolove zbog kojih će biti manje strpljivi). Zatim, bolje je uzeti veće pse (većeg rasta) jer je manja mogućnost da ih djeca ozlijede (npr. ako padnu na njih) i teže ih je dignuti, pa ih djeca neće natezati kako znaju i umiju.
Konačno, važno je znati da psi nisu igračke te da imaju pravo na svoje djetinjstvo i sve one nestašluke koji uz to idu.
Više o temi djece i pasa te prevenciji ugriza možete pročitati ovdje.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Poštovana, molim vas pomozite mi jer ne znam što da radim. Uzela sam Cavalier King Charles španijela jer sam već imala takvog a sada imam dijete od 4 godine i bebu od tri mjeseca i mislila sam da će biti idealan obiteljski pas jer je prošli bio super. Međutim, pas koji sada ima 5 mjeseci se počeo postavljati na mene i muža, reži, laje i skače po nama, grize i nas i sve što stigne. Još jedan problem je njegovo mokrenje oko kuhinjskog stola i mokrenje po namještaju. Veliku nuždu obavlja vani i mokri vani, ali kad se vratimo iz šetnje on se svejedno pomokri po podu ili namještaju. Ponavljam, cijeli život imam pse, sve što znam sam probala i ako se ovo ne riješi ne znam šta ću jer ga ne želim pokloniti nekome, a ne mogu riskirati da mi se počne postavljati na djecu! Očajna sam.
P.
Jedna od najvećih zabluda je da će pas iste pasmine biti iste naravi kao i prethodni ljubimac! Unutar pasmine psi mogu imati različitu osobnost, a slični su samo po onim osobinama za koje su specifično odabirani za određenu radnu funkciju (lov, ovčarenje i sl.). Grešku rade i vlasnici mješanaca koji traže psa istog izgleda nadajući se da će biti iste naravi. Dakle, svaki pas je individua za sebe, i potrebno ga je dobro odgajati i socijalizirati ako želimo imati „ljubimca za poželjeti“.
Svaki roditelj sanja o divnom odnosu psa i djeteta kakvi se vide na slikama na webu, društvenim mrežama, u časopisima i u filmovima. Međutim, kada roditelji nabavljaju pse, općenito nije preporučljivo nabaviti štene! Štene treba naučiti puno toga (obavljati nuždu izvan kuće, osnovne naredbe/signale, inhibiciju ugriza, itd.), a za to vlasnik treba imati znanja i vremena, koje većina roditelja nema.
Zatim, štenad prolazi period kada mijenja mliječne zube za trajne, i tada sve grizu. Djeci je jako bolno trpjeti pseće ugrize, i često će se dogoditi da grubo odgurnu štene. Time se dobije potpuno suprotan učinak od onoga koji su roditelji priželjkivali: dijete neće postati ljubitelj pasa, a pas će se bojati djece u budućnosti.
Kada je pas već u kući, najvažnije je nadgledati 100 posto interakcija između psa i djeteta, odnosno odvojiti ih kada se ne može biti s njima. Dijete treba učiti kako se pristupa psu, što mu se smije raditi, a što ne. Psu treba dati odgovarajuće igračke, i prekidati svaku interakciju kada počne jače gristi.
Psi ne razlikuju svoje i dječje igračke, pa je najbolje maknuti sve one igračke koje ne želimo da štene uništi ili su opasne za njega.
Kada štene dolazi u svoj novi dom, u starosti dva do tri mjeseca, ono nije u mogućnosti kontrolirati obavljanje nužde jer fizički nije dovoljno razvijeno. Svako veće uzbuđenje, kao što je igra, potaknut će štene da se pomokri. To je još jedan od razloga zašto treba nadzirati igru djeteta i šteneta: treba kontrolirati razinu uzbuđenje, i prekinuti igru ako treba. Naime, psi kada se uzbude skaču i grickaju, a štene će se i pomokriti. Kasnije, ako postoji miris na nekim mjestima u kući ili na namještaju, pas će imati naviku i dalje tamo urinirati. U tom slučaju potrebno je očistiti ovo mjesto odgovarajućim sredstvima (obavezno bez amonijaka), redovno izvoditi psa i nagrađivati kada se pomokri vani te ako je potrebno onemogućiti pristup tom mjestu zato da se prekine navika.
Trebat ćete odvojiti vrijeme u kome ćete raditi sa psom, igrati se s njim i maziti ga, izvoditi u šetnju, kako bi bio dobro socijaliziran pas, naučen na ljude. Zatim, trebat ćete ga učiti osnovne naredbe/signale („sjedi“, „dođi“, „pusti“, itd.) obavezno uz pozitivno poticanje („nagrađivanje“), i možda krenuti u neku školicu za pse.
Posebno, trebate učiti dijete kako se psu prilazi, i kako ga se smije dirati, gladiti, što mu se ne smije činiti (npr. grliti ga, podizati kao bebu, unositi mu se u lice,…). Kada budete uspješni u treningu sa psom, tada uključite i starije dijete, kako bi i dijete i pas naučili imati odgovarajući odnos.
Odnos psa i djeteta može biti lijep i poseban, no to uspijeva onim roditeljima koji imaju prethodno iskustva sa psima, i koji imaju dovoljno vremena da se bave i sa psom i s djetetom!
Općenito, bolje je za djecu uzimati odrasle pse, ne stare pse (jer mogu imati neke bolove zbog kojih će biti manje strpljivi). Zatim, bolje je uzeti veće pse (većeg rasta) jer je manja mogućnost da ih djeca ozlijede (npr. ako padnu na njih) i teže ih je dignuti, pa ih djeca neće natezati kako znaju i umiju.
Konačno, važno je znati da psi nisu igračke te da imaju pravo na svoje djetinjstvo i sve one nestašluke koji uz to idu.
Više o temi djece i pasa te prevenciji ugriza možete pročitati ovdje.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.