Fizičko kažnjavanje psa stvara nepovjerenje
- font size decrease font size increase font size
Piše: dr.sc.Irena Petak
Pozdrav, pročitala sam par vaših kolumna o psima i mogu Vam reći da su mi puno pomogle da shvatim i razumijem psa. Vlasnica sam mješanke stare 9 mjeseci. Nadam se da biste mi mogli pomoći jer ne znam kome da se obratim, veterinar me ne doživljava. Dakle, ona ima problem a to je da se boji svega, od kutija do mraka pa čak i mene. Bila je kažnjena par puta kad npr. pokupi nešto po ulici i nakon toga kad je pustim s uzice ne želi mi se više vratiti, a pogotovo kad poždere nešto. Bježi od mene jer očito misli da ću je udariti i onda se tako naganjamo po parku. Naravno, kad sam shvatila da je strah zbog kazne ne povisujem ton na nju ali još se uvijek boji. Sada me strah da sam izgubila njezino povjerenje - ne prilazi mi ni da se cijela pretvorim u keksić. Nadam se da znate koju caku s kojom bih je mogla smiriti.
D.
Nažalost, primjer Vašeg odnosa sa psom zorno oslikava zašto se ne preporuča fizičko kažnjavanje pasa!
Cilj odgoja je imati poslušnog psa koji svog vlasnika sluša zato što mu vjeruje, a ne zato što ga se boji! Osim toga, fizičku kaznu je teško primijeniti na način da pas ispravno shvati poruku, zatim da čovjek ne bude pregrub prema psu, da kazna bude u pravom trenutku (često kazna slijedi prekasno), itd.
Fizičko kažnjavanje narušava odnos povjerenja između psa i vlasnika, a psi mogu povezati kaznu sa vlasnikom, a ne s onime što su učinili. Zatim, često vlasnici udaraju pse rukama i nogama, zbog čega psi počnu „hvatati“ ruke i noge, čak i kada ih želimo pogladiti: oni nisu sigurni da li će ih ruka koja im se približava pogladiti ili udariti. Takvi psi postanu anksiozni, nesigurni što vlasnik želi od njih, a s time u vezi mogu razviti sve one bolesti koje spominjemo kod ljudi koji su u stresu (npr. čirevi u želucu). Konačno, jedan od glavnih uzroka agresije je strah.
Kažnjavanje ne mora biti fizičko! Na primjer, uskrata pažnje (ignoriranje) može psu biti znak da prestane nešto raditi (skakanje na vlasnika, žicanje hrane kod stola i sl.). Zatim, kod pasa koji su naučeni komunicirati s vlasnikom, dovoljno je da vide zabrinuto ili ljuto vlasnikovo držanje, ili glasno vikanje „ne“ i shvatit će da se nešto ne smiju raditi.
Pse je potrebno trenirati uz tzv. pozitivno poticanje (popularno zvano nagrađivanje), pri čemu je kazna uskrata „nagrade“. Takav trening može se započeti sa štencima, za razliku od treninga temeljenog na korekcijama, koji je opasan za štence zbog mogućnosti ozlijede.
Trenerica Zrinka Bojanić i njezina tromjesečna Rava - svi trikovi koje vidite naučeni su uz pomoć kliker treninga i nagrade, bez ikakve kazne!
Dakle, prvo što želimo postići je da naši psi uživaju u odnosu s nama, da prate naše reakcije i ponašanje, da sa zanimanjem čekaju naše naredbe. Zbog toga da biste mogli dozvati svoju kujicu, prvo trebate izgraditi novi odnos s njom. Trebat će Vam više vremena zbog ovog lošeg početka…
Počnite vježbati osnovne naredbe (kao što su „sjedi“ i “lezi“) kod kuće, pa zatim vani u parku. Vježbajte s poslasticama i/ili igračkom i pazite da Vaš govor tijela i glas kojim joj se obraćate bude veseo i ne-prijeteći. Postepeno počnite vježbati „dođi“, „pusti“ i „ne“ (ili „fuj“) isto vježbajući u kući, pa tek kasnije vani. U međuvremenu pazite da psa izvodite van na mjesta gdje će imati manje mogućnosti da pojede neko smeće, pazite da ne dohvati nešto i ako je potrebno imajte je na povodcu. Ako već neko smeće uzme u usta, mijenjajte za poslasticu. Jedan od mnogobrojnih razloga za ovo ponašanje („smetlarenje“) može biti i vrsta hrane kojom psa hranite, pa razmislite i o promjeni vrste hrane koju joj dajete.
Istovremeno trebate pomoći kujici da ojača samopouzdanje. To se može postići raznim interaktivnim igračkama i igrama u kojima će biti uspješna, a Vi je za to trebate nagraditi osmjehom, tepanjem i maženjem. Na primjer, takva igračka je Kong koji se puni hranom (u početku treba lako izvaditi hranu iz Konga), ili možete ići na trening traženja mirisa ili agility. Važno je da se zajedno družite i veselite njenim uspjesima!
Prve rezultate moći ćete vidjeti prema njenom držanju tijela: bit će manje ukočena u interakcijama s Vama i veselija. Tek za nekoliko mjeseci imat će više povjerenja u Vas. Da biste dobar odnos učini stalnim, morat ćete uvijek potvrđivati njeno ponašanje koje smatrate pozitivnim! S vremenom ćete joj poslastice davati sve rjeđe, ali nemojte nikada izostaviti osmijeh i veseli glas kao potvrdu da ste zadovoljni s njom.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pozdrav, pročitala sam par vaših kolumna o psima i mogu Vam reći da su mi puno pomogle da shvatim i razumijem psa. Vlasnica sam mješanke stare 9 mjeseci. Nadam se da biste mi mogli pomoći jer ne znam kome da se obratim, veterinar me ne doživljava. Dakle, ona ima problem a to je da se boji svega, od kutija do mraka pa čak i mene. Bila je kažnjena par puta kad npr. pokupi nešto po ulici i nakon toga kad je pustim s uzice ne želi mi se više vratiti, a pogotovo kad poždere nešto. Bježi od mene jer očito misli da ću je udariti i onda se tako naganjamo po parku. Naravno, kad sam shvatila da je strah zbog kazne ne povisujem ton na nju ali još se uvijek boji. Sada me strah da sam izgubila njezino povjerenje - ne prilazi mi ni da se cijela pretvorim u keksić. Nadam se da znate koju caku s kojom bih je mogla smiriti.
D.
Nažalost, primjer Vašeg odnosa sa psom zorno oslikava zašto se ne preporuča fizičko kažnjavanje pasa!
Cilj odgoja je imati poslušnog psa koji svog vlasnika sluša zato što mu vjeruje, a ne zato što ga se boji! Osim toga, fizičku kaznu je teško primijeniti na način da pas ispravno shvati poruku, zatim da čovjek ne bude pregrub prema psu, da kazna bude u pravom trenutku (često kazna slijedi prekasno), itd.
Fizičko kažnjavanje narušava odnos povjerenja između psa i vlasnika, a psi mogu povezati kaznu sa vlasnikom, a ne s onime što su učinili. Zatim, često vlasnici udaraju pse rukama i nogama, zbog čega psi počnu „hvatati“ ruke i noge, čak i kada ih želimo pogladiti: oni nisu sigurni da li će ih ruka koja im se približava pogladiti ili udariti. Takvi psi postanu anksiozni, nesigurni što vlasnik želi od njih, a s time u vezi mogu razviti sve one bolesti koje spominjemo kod ljudi koji su u stresu (npr. čirevi u želucu). Konačno, jedan od glavnih uzroka agresije je strah.
Kažnjavanje ne mora biti fizičko! Na primjer, uskrata pažnje (ignoriranje) može psu biti znak da prestane nešto raditi (skakanje na vlasnika, žicanje hrane kod stola i sl.). Zatim, kod pasa koji su naučeni komunicirati s vlasnikom, dovoljno je da vide zabrinuto ili ljuto vlasnikovo držanje, ili glasno vikanje „ne“ i shvatit će da se nešto ne smiju raditi.
Pse je potrebno trenirati uz tzv. pozitivno poticanje (popularno zvano nagrađivanje), pri čemu je kazna uskrata „nagrade“. Takav trening može se započeti sa štencima, za razliku od treninga temeljenog na korekcijama, koji je opasan za štence zbog mogućnosti ozlijede.
Trenerica Zrinka Bojanić i njezina tromjesečna Rava - svi trikovi koje vidite naučeni su uz pomoć kliker treninga i nagrade, bez ikakve kazne!
Dakle, prvo što želimo postići je da naši psi uživaju u odnosu s nama, da prate naše reakcije i ponašanje, da sa zanimanjem čekaju naše naredbe. Zbog toga da biste mogli dozvati svoju kujicu, prvo trebate izgraditi novi odnos s njom. Trebat će Vam više vremena zbog ovog lošeg početka…
Počnite vježbati osnovne naredbe (kao što su „sjedi“ i “lezi“) kod kuće, pa zatim vani u parku. Vježbajte s poslasticama i/ili igračkom i pazite da Vaš govor tijela i glas kojim joj se obraćate bude veseo i ne-prijeteći. Postepeno počnite vježbati „dođi“, „pusti“ i „ne“ (ili „fuj“) isto vježbajući u kući, pa tek kasnije vani. U međuvremenu pazite da psa izvodite van na mjesta gdje će imati manje mogućnosti da pojede neko smeće, pazite da ne dohvati nešto i ako je potrebno imajte je na povodcu. Ako već neko smeće uzme u usta, mijenjajte za poslasticu. Jedan od mnogobrojnih razloga za ovo ponašanje („smetlarenje“) može biti i vrsta hrane kojom psa hranite, pa razmislite i o promjeni vrste hrane koju joj dajete.
Istovremeno trebate pomoći kujici da ojača samopouzdanje. To se može postići raznim interaktivnim igračkama i igrama u kojima će biti uspješna, a Vi je za to trebate nagraditi osmjehom, tepanjem i maženjem. Na primjer, takva igračka je Kong koji se puni hranom (u početku treba lako izvaditi hranu iz Konga), ili možete ići na trening traženja mirisa ili agility. Važno je da se zajedno družite i veselite njenim uspjesima!
Prve rezultate moći ćete vidjeti prema njenom držanju tijela: bit će manje ukočena u interakcijama s Vama i veselija. Tek za nekoliko mjeseci imat će više povjerenja u Vas. Da biste dobar odnos učini stalnim, morat ćete uvijek potvrđivati njeno ponašanje koje smatrate pozitivnim! S vremenom ćete joj poslastice davati sve rjeđe, ali nemojte nikada izostaviti osmijeh i veseli glas kao potvrdu da ste zadovoljni s njom.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.