Svi smo mi ponekad sebični - posesivnost kod psa i kako ga od toga odučiti!
- font size decrease font size increase font size
Pa si mislim....
Svi smo mi ponekad sebični. Znate onaj osjećaj kad vam netko uzme zadnji zalogaj s tanjura, zadnju čokoladicu iz bonbonijere? Svi u sebi imamo jednu malu sebičnu zvjerčicu koja se u tom trenutku cimne u smjeru ruke, iskesi zube i spremi mišiće na skok, ali su nas odmalena učili obuzdati ju, podijeliti svoje s drugima, ne biti sebični. I to je u redu.
Čitali su nam bajke, pričali priče i uspjeli to nekako objasniti. Makar se ponekad čini da mnogi na svijetu nisu baš najbolje usvojili to gradivo :)
Tako da nas ne treba čuditi da su i životinje ponekad takve. Međutim, njima ne možemo čitati priče i pričati bajke, možemo im samo pokazati da nema razloga za strah – da, posesivnost je u stvari strah, strah da ćeš ostati bez nečega što ti je vrijedno.
Dakle, da li vaš pas reži i pokazuje zube ako mu se približite dok žvače kost? Ukoči li se i gleda vas ispod oka kada mu pokušavate oduzeti igračku? Ubrza li klopanje kada mu se približite? Bi li vas bilo strah ostaviti ga s malim djetetom i igračkom u istoj prostoriji? O djeci i psima svakako više pročitajte ovdje.
Ako ste na sva ova pitanja odgovorili negativno, budite sretni! Imate ono što većina psoljubaca želi!
No ukoliko ste na neko od ovih pitanja odgovorili potvrdno, čitajte dalje....
Ovakvo se ponašanje kod pasa zove čuvanje resursa (resource guarding) i u biti je posve normalno, ali psa je od toga ipak potrebno odučiti radi mogućih nepredviđenih i opasnih situacija. Na primjer, možda zgrabi nešto opasno/otrovno/oštro, itd., a vi mu to ne možete oteti iz čvalja bez opasnosti po vlastitu ruku....
Osim već opisanih oblika ponašanja, simptomi posesivnog čuvanja su također i režanje s/bez pokazivanja zuba, zlopogled (ne znam kako bih taj pogled drugačije nazvala kada je zbilja zao), škljocanje zubima, nadvijanje nad željeni resurs cijelim tijelom, lajanje, i da – nažalost – ugriz.
Zlopogled na djelu
Psi mogu čuvati hranu, igračke, grickalice (kosti, umjetne kosti i slično), vlastiti krevet, pa čak i tuđi krevet/fotelju, drugog psa i/ili osobu.
Kod većine je pasa čuvanje resursa prisutno u blagom obliku – u našem čoporu, kada Pixie dobije svinjsko uho, ima naviku zabiti se u svoju „policu“ (spava u najdonjoj polici za knjige) i okrenuti ostalima leđa kako bi zaštitila plijen. I to je sve. Ne reži, ne grize, a ako joj ja poželim uzeti uho, tužno me pogleda, kao da govori: „Ma daaaj nemoooj, molim te. To mi jako, jako treba.“ Doduše, uzimam joj samo kada moramo u šetnju a ona ne želi krenuti dok glocka takvu neku stvarčicu. Inače, kod nas grickalice i igračke leže posvuda i uvijek ih kupim više nego što imam pasa, baš zato da ne dođe do gloženja, no kada drugi psi dolaze u posjetu ili na čuvanje, sve sklanjam. Psi koji žive zajedno često dijele svoje stvari među sobom, ali ne i sa drugim psima koji s njima ne žive. No to je posve druga tema.
Sve u svemu, pošto nemam posesivne pse, nisam najbolja savjetnica po tom pitanju pa bih riječ prepustila trenerici Zrinki Bojanić - „dublerici za teže scene“, odnosno ona pitanja odgoja s kojima osobno nemam puno iskustva.
Mika, Zrinka, Rava
Iako čuvanje resursa može biti ozbiljan problem, na sreću se kod većine pasa može uspješno spriječiti uz nekoliko jednostavnih vježbica koje vlasnici mogu i sami provoditi. Neki ljudi u stvari sasvim dobro izlaze na kraj uz jednostavan management, na primjer tako da psu daju kosti samo dok je u boksu ili tako da ga ne diraju kada jede – to zaista ovisi o životnoj situaciji i karakteru – kako psa, tako i njegovih ljudi.
Ovu temu je u stvari potrebno podijeliti na tri dijela:
1. PREVENCIJA - sprječavanje nastanka navike čuvanje resursa u odnosu na ljude
Psi su, kako je Rujana napisala, često nervozni kada misle da gube nešto vrijedno, pa ih je zbog toga najvažnije prije svega naučiti da im se neće dogoditi ništa grozno ako im priđemo dok nešto jedu ili žvaču - dapače.
Počnimo od čuvanja zdjelice – najjednostavniji način da se spriječi čuvanje zdjelice je stvaranje pozitivne asocijacije na približavanje čovjeka psu koji jede.
POSTUPAK:
- Hodajte prema psu i ubacite mu u zdjelicu ili kraj nje sočni komad klope (nečega što voli više nego ono što upravo jede) – ponovite to nekoliko puta tijekom svakog hranjenja
- Kada mu vaše približavanje postane normalno, uzmite zdjelicu, ubacite mu nešto prefino u nju i odmah ju ponovno spustite – učinite to vrlo brzo, ne više od dva puta po hranjenju, da ne biste izazvali reakciju psa.
Imajte na umu da su ovo isključivo preventivni koraci - ne primjenjujte ih na psu koji već iskazuje posesivnost! - Svaki puta polako i postepeno produljujte vrijeme dok je zdjelica u vašim rukama, ali pri tome ne provocirajte psa, nego mu uvijek veselo vratite zdjelicu i dajte mu dopuštenje da jede.
Unatoč tome što ste možda negdje vidjeli/čuli/pročitali savjet prema kojemu biste trebali psu gurnuti ruku u zdjelicu ili uzeti zdjelicu i držati je u rukama neko vrijeme prije nego mu vratite, ovakvo bi ponašanje bez prethodnog rada na ova tri koraka moglo prouzročiti, a ne spriječiti agresiju kod hranjenja.
Ovakvo je ponašanje, kako bi Rujana napisala – upravo nepristojno, pa se ne treba čuditi ako neki psi negativno reagiraju.
Sve se može naučiti – a pogotovo čuvanje resursa! A to neki vlasnici i nesvjesno naprave...
Na primjer, ukoliko psu oduzmete kost, hranu, papuču, daljinac, odnosno ono čime se u tom trenutku zabavlja, on će naučiti da će tako svaki puta izgubiti svoje blago ne bude li po tom pitanju nešto učinio!
POSTUPAK:
Zato svaki puta kada psu uzimate nešto – ponudite mu "razmjenu"! Pokažite mu što će dobiti zauzvrat, pa kada ispusti iz usta ono što već drži, dajte mu odgovarajuću zamjenu. Dakle, ako žvače papuču, npr. - uzmite papuču (ono što ne smije žvakati) i ponudite mu goveđu žilu ili nešto slično (ono što smije žvakati).
Važno je da pas uzimanje resursa ne poveže s negativnim iskustvima, a neće ako pazite na to da mu uvijek date nešto bolje od onoga što trenutno posjeduje.
Druga je metoda natjerati psa da pusti objekt, dati mu nagradicu i odmah vratiti isti objekt natrag psu – to također možete redovito ponavljati.
Na taj ćete način psa naučiti da mu se itekako isplati ispustiti nešto iz usta kada to od njega zatražite.
2. MODIFIKACIJA već prisutnog ponašanja:
Znači, nagrađivanje je vrlo korisno kod prevencije čuvanja resursa, ali može poslužiti i kod rješavanja već postojeće loše navike – oprez, ukoliko je pas već nekoga pokušao ugristi ili čak ugrizao, ne savjetujem vam da ovo provodite bez prisustva trenera ili savjetnika za ponašanje pasa.
POSTUPAK:
- Stanite izvan reaktivne zone psa i bacajte mu visokovrijedne nagradice (po mogućnosti jakog mirisa, poput narezanih hrenovčica). Ono što time želimo postići je da mu ne smeta naše prisustvo iako pred sobom ima svoje blago. Ta promjena u emocionalnom odgovoru na ljudsku blizinu će mu kasnije pomoći da promijeni ponašanje.
- Kasnije mu možete prići malo bliže, ali vodite računa - ne preblizu, jer što mu bliže prilazite, to će biti napetiji, stoga morate napredovati zbilja centimetar po centimetar.
- Kada uspijete prići do zdjelice (a to može potrajati tjednima) možete se pokušati sagnuti - ukoliko pas ne zareži, pokušajte ispružiti ruku prema blagu, ali s dovoljne udaljenosti. Pokušajte se svakoga dana približiti po centimetar-dva, ovaj treći korak može potrajati i mjesecima i koštati vas hrenovčica i hrenovčica - tu nema brzih rješenja.
3. MANAGEMENT - ukoliko nemate volje, vremena ili snage i u biti vam ne smeta što ne možete proći pored psa dok jede, u redu - vaš život, vaš pas. Vi ga vrlo vjerojatno dobro poznajete i znate kada mu se ne približavati, međutim – što ako se vaše životne okolnosti promijene? Što ako u vaš život/stan uđu neki novi ljudi, djeca, psi?
POSTUPAK:
U tom bi slučaju bilo dobro psa prije nego mu dajete jelo/grickalicu - fizički odvojiti u drugu prostoriju, boks ili na kakav sličan način zaštiti od mogućeg uzrujavanja od strane neupućenih osoba - prošlogodišnja smrt jednog jedanaestomjesečnog dječaka u SAD bila je uzrokovana time što je dopuzao do prazne pseće zdjelice....sve takve objekte u slučaju posjeta djece, pa čak i odraslih - najbolje je ukloniti iz prostorije.
Dakle, nema baš ništa loše u tome da psa pustite da jede ili žvače kost u miru, pas koji čuva resurse nije niti loš ni zao – važno je samo da budete svjesni njegovih navika i da naučite spriječiti potencijalno opasne situacije. 
Što mislite, upozorava li ovaj pas pogledom ili zove na igru?
Čuvanje resursa je, ukratko, potpuno normalno ponašanje, koje – kao i mnoga druga normalna ponašanja poput lajanja ili žvakanja – nekim ljudima mogu postati problem, dok za druge ne predstavljaju baš ništa strašno.
Ukoliko ste od ovih prvih, zapamtite da je ključ svakog učenja – strpljenje, dosljednost i ponavljanje. A u slučaju drugih - oprez, oprez i oprez.
Zrinka Bojanić
Uskoro ćemo vam donijeti još korisnih savjeta na ovu temu, so - stay tuned :)
A ukoliko želite nazočnost trenera, Zrinku možete kontaktirati ovdje.
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)