Režanje - dobro ili loše?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
Ovo nije tekst koji je napisan kao odgovor na konkretno pitanje konkretnog vlasnika, ali u stvari pokušava odgovoriti na pitanje koje mnogi od nas postavljaju drugima ili sami sebi - zašto moj pas reži i je li to dobro ili loše? Znači li da je agresivan ili da će postati agresivan? Pa eto - ako vas zanima....
Reži li vaš pas na vas? Na druge ljude? Pse?
Vjerojatno ponekad, zar ne?
Ne?
Ma dajte, ne postoji pas koji reži!
Mmmmmm... u stvari postoji.
Ali taj obično grize.
Naime, režanje je dobro. Ozbiljno.
Kada pas reži, nemojte ga prekoravati, ušutkavati, utišavati ili ignorirati, naprosto ga maknite iz situacije, odnosno uklonite ono što mu ide na živce.
Zašto?
Pokušajmo stvar sagledati s naše točke gledišta, dakle ljudske.
Zamislite si, molim vas, da stojite u redu za kasu u samoposluzi.
Stojite vi tako, a iza vas lik.
Osjetite mu miris.
Toliko je blizu da osjećate toplinu tijela.
I ne, tip nije fenomenalno neodoljiv (mislim, ne znam, možda vi imate sreće, meni se ne kelje neodoljivi), a osoba ispred vas samo što se i sama nije počela okretati da skuži zašto joj dišete u zatiljak....
Vi ste u sendviču, u stvari, ali ne onom u kakvom biste se rado zamislile (sorry guys, većina čitatelja su žene, pa ja automatski pišem u ženskom rodu)....
Jedino što u stvari možete (ako želite biti pristojni) je okrenuti se i reći: Oprostite, možete mi dati malo mjesta?
E, sad zamislite da nemate glasa. Eto, baš ste se jutros probudili bez glasa. Nemate izbora nego se okrenuti i pogledati ga pogledom koji bi ga, da se vas pita, odmah okamenio ili na mjestu – ukokao. Ali recimo da lik gleda gore desno u policu sa čipsom i sveudilj vam diše u tjeme a evo baš ima berićetnu halitozu ili je pušač ili je baš ždroknuo deset s lukom, ili ___________(dopunite niz).
Ma kako dobar pjevač bio ovaj lik (Shane McGowan, The Pogues), ne bih baš da mi stoji preblizu...
Na kraju izbacujete lakat kao fol vadeći mob iz džepa i plasirate ga (lakat, ne mob) liku pod rebarca ili vam je do sada tlak već na 200 i okrećete se jasno ga odgurujući dlanom! Tako, sad će valjda shvatiti, a ako nastavi, onda mu je očito namjera da vas isprovocira, zar ne?
Kakve to veze ima s psima, pitate se?
Pa sposobnost komunikacije, a pogotovo u stresnim situacijama kada je jasan signal posebno važan, zajednička je osobina i ljudi i pasa i upravo ono što nas je zbližilo kao dvije visoko društvene životinjske vrste. Dapače, istraživanja su pokazala da je komunikacija između ljudi i pasa na višoj razini nego što smo prije mogli i pretpostaviti.
E sad – režanje je u stvari upozorenje koje bi na ljudskom glasilo otprilike kao ovo gore – Može malo mjesta? Ne osjećam se ugodno, molim udaljite se. Ili jednostavno – e sad bi bilo dosta – molim vas prestanite (molim primijetite da nisam napisala – E stari, odje*i! - to bi bila provokacija).
Dakle, ako psu oduzmete mogućnost verbalne komunikacije (ne dopuštajući mu da reži), baš kao u gornjem primjeru u kojem vas je uhvatila mutavost - ne preostaje mu drugo nego da fizički pokuša napasti drugoga (bio to pas ili ljudsko biće), što potencijalno može biti opasno za oboje, a time i za vas kao vlasnika (od mogućih ozljeda pri razdvajanju pasa do mogućih sudskih troškova u slučaju ugriza čovjeka - pa i do mogućnosti da izgubite psa procijene li da je opasan po okolinu).
Naime, mi ljudi smatramo režanje prijetnjom, te se automatski iznerviramo čim pas zareži – ali režanje je ustvari pozitivno!
Naravno, ne smatram da je normalno da pas stalno reži na svog vlasnika/ukućane – to je posve druga problematika – ali ponavljam: režanje je u stvari dobro. Režanje ne mora nužno značiti agresiju, režanje je upozorenje, i to prilično pristojno upozorenje, s dovoljne udaljenosti.
Da pas želi napasti, napao bi. Ne bi prvo rekao: Molim vas ne unosite mi se u lice jer mi to jako ide na živce pa osjećam potrebu da vas napadnem.
Naprosto bi napao.
Međutim, vidim kako hrpa vlasnika ukorava svoje pse čim malo zamrče. I ja sam to radila, to je uglavnom normalna i automatska ljudska reakcija. No tijekom godina skužila sam da je to u stvari kontraproduktivno, ne pitajte nakon koliko problema i godina. Važno da sam skužila.
Naime što se dogodi? Pas zareži kako bi odvratio nekoga od želje da ga takne, na primjer.
Vi ga ušutkate.
I tako jedno 10,20,30 puta.
Još ako je mali, nitko ga ne shvati ozbiljno (ako je velik, odmah ga proglase opasnim, što je možda i sretnije rješenje jer onda mu nitko u kvartu više ne pokuša prići pa ste mirni :)).
Ako ste baš glupi, uzmite mu kost.
I tako, pas zaključi da od pristojnosti nema ništa, jer iako ima glas, onaj ga lik iz scene u samoposluzi ne čuje.
E pa kad vam se takvih 10 trlja o guzu u samoposluzi/tramvaju/busu i ne reagiraju na pristojne riječi, što ćete napraviti s jedanaestim?
Okrenuti se i opaliti ga nogom u jaja!
A onda ćete ispasti luda baba, histerična kuja, odvratna feministkinja – mislim, cure, žene, tko od vas nije doživio trljanje likova u tramvaju?? Nadam se da vas ima koje niste, ali sigurno ste dosta mlađe. Danas se likovi valjda više ne trljaju u tramvaju nego surfaju pornjavu na telefonu.
Ali dosta digresije.
Ako ste kao ja, toliko puta doživjeli neugodnosti, možda ćete, kao ja, likove udarati u jajca i ako pokušaju, u stvari, propinjući se na prste, dohvatiti onaj čips desno gore i hvatajući ravnotežu okrznuti vas dahom po ramenu.
E pa to će se isto dogoditi psu ukoliko ga ušutkavate.
Neće režati.
Samo će ugristi, iz vedrog neba.
Samo što to nije iz vedrog neba, nego ste vi ignorirali prognozu:
1.Preliminarno upozorenje - E, 'aj' nemoj! 2.Ozbiljnije upozorenje - E, rekla sam ti! 3.Prijetnja: Prestani ili ćeš dobiti svoje!
Primijetiti ćete kako režanje, ako ga odmah ne utišavate, ima cijeli spektar, a ne samo ove tri faze gore: od nečujnog, ali vidljivog dizanja usne/usana, preko tihog i grlenog zvuka poput predenja ali bez dizanja usne, zatim dizanja obaju usana i otkivanja zubi koje može biti čak i nečujno ili popraćeno glasnim udahom kroz grlo pri čemu osjetite vibru preko uzice, do otvorenog glasnog režanja spuštenih ušiju i repa, a k tome je obogaćeno s nekoliko varijanti držanja tijela i nogu, te izraza u očima.
Ovog se treba bojati i kad je nacrtan :)
Režanje ukočenog tijela i gledanje u oči pokazuje da se pas ne boji i da je spreman na obračun ako mu se nepristojni stranac ne ukloni iz kadra - dolje desno.
Pas koji reži i uzmiče u stvari se boji, ali to ne znači da u tom strahu ne bih ugrizao bude li satjeran u ugao - dolje lijevo:
Btw., ako se ikada nađete u situaciji u kojoj nepoznati pas zareži ili učini išta od gore navedenog u vašem smjeru, mislite li da je pametno na njega vikati?
Naime, njemu je adrenalin već prožeo cijelo tijelo – bilo kakav nagli pokret mogao bi ga isprovocirati.
Bilo da viknete ili mahnete kišobranom, štapom, torbom ili bilo kojim predmetom odnosno udom u smjeru takvog psa, onda fakat nemate tri čiste.
Sami ste si krivi za sve što će vas snaći.
Što onda učiniti?
Ispravno ponašanje u tom slučaju je skrenuti pogled – direktan pogled u oči u takvoj situaciji kod pasa se smatra prijetnjom/provokacijom, zatim se okrenuti bočno i po mogućnosti udaljiti od psa. Ali ne okrenuti mu leđa, ukoliko nije vezan. Ima nekih pasa, baš kao i nekih ljudi – koji najradije napadaju s leđa. Dakle, ne okreći se, sine/kćeri!
Ista stvar je ako tuđi pas reži na vašeg, a pogotovo obrnuto! Ako imate tri čiste u glavi, maknuti ćete svog psa – odnosno objasniti izvoru iritacije da ne prilazi/da se udalji. Ali ako nemate....ako nemate, ja ne bih rado bila vaš pas.
E sad – ako se radi o vašem psu koji reži na vas – tu pomaže desenzibilizacija.
Na primjer, ukoliko imate psa koji ne voli da mu dirate šape, nude se dva rješenja:
a) ne dirajte mu šape (ja šutnem nogom čak i Jegera ako me bez upozorenja uhvati za stopalo, užasno sam škakljiva)
b) postupno ga desenzibilizirajte – za to će vam trebati pomoć trenera/stručnjaka za ponašanje pasa, pošto je ipak poželjno da cijelu stvar nadzire nepristrana osoba koja se kuži u komunikaciju pasa (sad si ne mogu pomoći a da ne zamislim kako iznad mene i Jegera stoji Irena Petak i govori: Dobro, dobro, super, sad joj odmah daj Griottu, tako, braaavo! ‚Ajmo ponoviti još jednom pa ćemo nastaviti drugi put, nemojte ovo pokušavati bez mene! :)
Klinci su dobro shvatili ovog psa! Bravo tata na zaključku.
Uostalom, pokušajte se držati osnovnih pravila bontona – na primjer, ljudi često misle da je ok psu gurati prste u zdjelicu dok jede i da on tada ne bi trebao režati:
Čemu ovo provociranje psa?
Ovo vam sada govorim iz pozicije osobe koja nikada nije imala psa koji bi režao kada bih mu brljala po hrani, zdjelici, uzimala igračke i umjetne kosti, pa čak i prave kosti iz usta – a radila sam to jer sam čitala iste one knjige i savjete koji su objašnjavali da se to „mora moći“ činiti jer inače je pas „dominantan“ itd.
Dakle, ne govorim to zato što moji psi reže pa to opravdavam, ok?
Danas (možda su to godine?) zastupam sasvim drugačiji stav:
Kao što ne guram ruke drugim ljudima u tanjur, ne guram ih ni psima.
Da, naučila sam svoje pse da toleriraju moje ruke posvuda pa i u tanjuru, ali bili su dovoljno mladi - čak i ove dvije uličarke nisu bile starije od 5 mjeseci.
No psi koji su odrasli na ulici/u azilu/šinteraju/loše vođenoj uzgajivačnici, mogu biti vrlo posesivni i protektivni oko hrane i igračaka pa je potreban izraziti oprez kod pristupanja u takvim situacijama.
Znam da puno ljudi misli da su napušteni psi jako zahvalni i zbog toga divni i krasni prema ljudima, ali moram vas razočarati – ponašanje psa prema čovjeku ovisi o gomili faktora, ali zahvalnost nije jedan od njih.
Ljubav, međutim – jest.
Ali ljubav – a pogotovo povjerenje – se mora zaslužiti....
Kako?
Polako.
O psima koji su posesivni prema hrani/igračkama u odnosu na vlasnika/obitelj/druge ljude – vrlo uskoro iz pera naše suradnice, trenerice Zrinke Bojanić. Do tada, držite se bontona!
"Lijepo ponašanje ima svrhu da nam omogući da se ugodno osjećamo u društvu, ali i da ne uznemiravamo druge nepristojnošću. Kad pravila bontona prevladaju u društvu, postaju zaštita od neotesanih i nepristojnih ljudi. Da bi se to postiglo, potrebno je podići ljudsku svijest na višu razinu. Bonton koji bi bio primjenljiv svuda na svijetu ne postoji, ali postoje pravila čije poštovanje čovjeka definiraju kao humano i razumno biće."
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Ovo nije tekst koji je napisan kao odgovor na konkretno pitanje konkretnog vlasnika, ali u stvari pokušava odgovoriti na pitanje koje mnogi od nas postavljaju drugima ili sami sebi - zašto moj pas reži i je li to dobro ili loše? Znači li da je agresivan ili da će postati agresivan? Pa eto - ako vas zanima....
Reži li vaš pas na vas? Na druge ljude? Pse?
Vjerojatno ponekad, zar ne?
Ne?
Ma dajte, ne postoji pas koji reži!
Mmmmmm... u stvari postoji.
Ali taj obično grize.
Naime, režanje je dobro. Ozbiljno.
Kada pas reži, nemojte ga prekoravati, ušutkavati, utišavati ili ignorirati, naprosto ga maknite iz situacije, odnosno uklonite ono što mu ide na živce.
Zašto?
Pokušajmo stvar sagledati s naše točke gledišta, dakle ljudske.
Zamislite si, molim vas, da stojite u redu za kasu u samoposluzi.
Stojite vi tako, a iza vas lik.
Osjetite mu miris.
Toliko je blizu da osjećate toplinu tijela.
I ne, tip nije fenomenalno neodoljiv (mislim, ne znam, možda vi imate sreće, meni se ne kelje neodoljivi), a osoba ispred vas samo što se i sama nije počela okretati da skuži zašto joj dišete u zatiljak....
Vi ste u sendviču, u stvari, ali ne onom u kakvom biste se rado zamislile (sorry guys, većina čitatelja su žene, pa ja automatski pišem u ženskom rodu)....
Jedino što u stvari možete (ako želite biti pristojni) je okrenuti se i reći: Oprostite, možete mi dati malo mjesta?
E, sad zamislite da nemate glasa. Eto, baš ste se jutros probudili bez glasa. Nemate izbora nego se okrenuti i pogledati ga pogledom koji bi ga, da se vas pita, odmah okamenio ili na mjestu – ukokao. Ali recimo da lik gleda gore desno u policu sa čipsom i sveudilj vam diše u tjeme a evo baš ima berićetnu halitozu ili je pušač ili je baš ždroknuo deset s lukom, ili ___________(dopunite niz).
Ma kako dobar pjevač bio ovaj lik (Shane McGowan, The Pogues), ne bih baš da mi stoji preblizu...
Na kraju izbacujete lakat kao fol vadeći mob iz džepa i plasirate ga (lakat, ne mob) liku pod rebarca ili vam je do sada tlak već na 200 i okrećete se jasno ga odgurujući dlanom! Tako, sad će valjda shvatiti, a ako nastavi, onda mu je očito namjera da vas isprovocira, zar ne?
Kakve to veze ima s psima, pitate se?
Pa sposobnost komunikacije, a pogotovo u stresnim situacijama kada je jasan signal posebno važan, zajednička je osobina i ljudi i pasa i upravo ono što nas je zbližilo kao dvije visoko društvene životinjske vrste. Dapače, istraživanja su pokazala da je komunikacija između ljudi i pasa na višoj razini nego što smo prije mogli i pretpostaviti.
E sad – režanje je u stvari upozorenje koje bi na ljudskom glasilo otprilike kao ovo gore – Može malo mjesta? Ne osjećam se ugodno, molim udaljite se. Ili jednostavno – e sad bi bilo dosta – molim vas prestanite (molim primijetite da nisam napisala – E stari, odje*i! - to bi bila provokacija).
Dakle, ako psu oduzmete mogućnost verbalne komunikacije (ne dopuštajući mu da reži), baš kao u gornjem primjeru u kojem vas je uhvatila mutavost - ne preostaje mu drugo nego da fizički pokuša napasti drugoga (bio to pas ili ljudsko biće), što potencijalno može biti opasno za oboje, a time i za vas kao vlasnika (od mogućih ozljeda pri razdvajanju pasa do mogućih sudskih troškova u slučaju ugriza čovjeka - pa i do mogućnosti da izgubite psa procijene li da je opasan po okolinu).
Naime, mi ljudi smatramo režanje prijetnjom, te se automatski iznerviramo čim pas zareži – ali režanje je ustvari pozitivno!
Naravno, ne smatram da je normalno da pas stalno reži na svog vlasnika/ukućane – to je posve druga problematika – ali ponavljam: režanje je u stvari dobro. Režanje ne mora nužno značiti agresiju, režanje je upozorenje, i to prilično pristojno upozorenje, s dovoljne udaljenosti.
Da pas želi napasti, napao bi. Ne bi prvo rekao: Molim vas ne unosite mi se u lice jer mi to jako ide na živce pa osjećam potrebu da vas napadnem.
Naprosto bi napao.
Međutim, vidim kako hrpa vlasnika ukorava svoje pse čim malo zamrče. I ja sam to radila, to je uglavnom normalna i automatska ljudska reakcija. No tijekom godina skužila sam da je to u stvari kontraproduktivno, ne pitajte nakon koliko problema i godina. Važno da sam skužila.
Naime što se dogodi? Pas zareži kako bi odvratio nekoga od želje da ga takne, na primjer.
Vi ga ušutkate.
I tako jedno 10,20,30 puta.
Još ako je mali, nitko ga ne shvati ozbiljno (ako je velik, odmah ga proglase opasnim, što je možda i sretnije rješenje jer onda mu nitko u kvartu više ne pokuša prići pa ste mirni :)).
Ako ste baš glupi, uzmite mu kost.
I tako, pas zaključi da od pristojnosti nema ništa, jer iako ima glas, onaj ga lik iz scene u samoposluzi ne čuje.
E pa kad vam se takvih 10 trlja o guzu u samoposluzi/tramvaju/busu i ne reagiraju na pristojne riječi, što ćete napraviti s jedanaestim?
Okrenuti se i opaliti ga nogom u jaja!
A onda ćete ispasti luda baba, histerična kuja, odvratna feministkinja – mislim, cure, žene, tko od vas nije doživio trljanje likova u tramvaju?? Nadam se da vas ima koje niste, ali sigurno ste dosta mlađe. Danas se likovi valjda više ne trljaju u tramvaju nego surfaju pornjavu na telefonu.
Ali dosta digresije.
Ako ste kao ja, toliko puta doživjeli neugodnosti, možda ćete, kao ja, likove udarati u jajca i ako pokušaju, u stvari, propinjući se na prste, dohvatiti onaj čips desno gore i hvatajući ravnotežu okrznuti vas dahom po ramenu.
E pa to će se isto dogoditi psu ukoliko ga ušutkavate.
Neće režati.
Samo će ugristi, iz vedrog neba.
Samo što to nije iz vedrog neba, nego ste vi ignorirali prognozu:
1.Preliminarno upozorenje - E, 'aj' nemoj! 2.Ozbiljnije upozorenje - E, rekla sam ti! 3.Prijetnja: Prestani ili ćeš dobiti svoje!
Primijetiti ćete kako režanje, ako ga odmah ne utišavate, ima cijeli spektar, a ne samo ove tri faze gore: od nečujnog, ali vidljivog dizanja usne/usana, preko tihog i grlenog zvuka poput predenja ali bez dizanja usne, zatim dizanja obaju usana i otkivanja zubi koje može biti čak i nečujno ili popraćeno glasnim udahom kroz grlo pri čemu osjetite vibru preko uzice, do otvorenog glasnog režanja spuštenih ušiju i repa, a k tome je obogaćeno s nekoliko varijanti držanja tijela i nogu, te izraza u očima.
Ovog se treba bojati i kad je nacrtan :)
Režanje ukočenog tijela i gledanje u oči pokazuje da se pas ne boji i da je spreman na obračun ako mu se nepristojni stranac ne ukloni iz kadra - dolje desno.
Pas koji reži i uzmiče u stvari se boji, ali to ne znači da u tom strahu ne bih ugrizao bude li satjeran u ugao - dolje lijevo:
Btw., ako se ikada nađete u situaciji u kojoj nepoznati pas zareži ili učini išta od gore navedenog u vašem smjeru, mislite li da je pametno na njega vikati?
Naime, njemu je adrenalin već prožeo cijelo tijelo – bilo kakav nagli pokret mogao bi ga isprovocirati.
Bilo da viknete ili mahnete kišobranom, štapom, torbom ili bilo kojim predmetom odnosno udom u smjeru takvog psa, onda fakat nemate tri čiste.
Sami ste si krivi za sve što će vas snaći.
Što onda učiniti?
Ispravno ponašanje u tom slučaju je skrenuti pogled – direktan pogled u oči u takvoj situaciji kod pasa se smatra prijetnjom/provokacijom, zatim se okrenuti bočno i po mogućnosti udaljiti od psa. Ali ne okrenuti mu leđa, ukoliko nije vezan. Ima nekih pasa, baš kao i nekih ljudi – koji najradije napadaju s leđa. Dakle, ne okreći se, sine/kćeri!
Ista stvar je ako tuđi pas reži na vašeg, a pogotovo obrnuto! Ako imate tri čiste u glavi, maknuti ćete svog psa – odnosno objasniti izvoru iritacije da ne prilazi/da se udalji. Ali ako nemate....ako nemate, ja ne bih rado bila vaš pas.
E sad – ako se radi o vašem psu koji reži na vas – tu pomaže desenzibilizacija.
Na primjer, ukoliko imate psa koji ne voli da mu dirate šape, nude se dva rješenja:
a) ne dirajte mu šape (ja šutnem nogom čak i Jegera ako me bez upozorenja uhvati za stopalo, užasno sam škakljiva)
b) postupno ga desenzibilizirajte – za to će vam trebati pomoć trenera/stručnjaka za ponašanje pasa, pošto je ipak poželjno da cijelu stvar nadzire nepristrana osoba koja se kuži u komunikaciju pasa (sad si ne mogu pomoći a da ne zamislim kako iznad mene i Jegera stoji Irena Petak i govori: Dobro, dobro, super, sad joj odmah daj Griottu, tako, braaavo! ‚Ajmo ponoviti još jednom pa ćemo nastaviti drugi put, nemojte ovo pokušavati bez mene! :)
Klinci su dobro shvatili ovog psa! Bravo tata na zaključku.
Uostalom, pokušajte se držati osnovnih pravila bontona – na primjer, ljudi često misle da je ok psu gurati prste u zdjelicu dok jede i da on tada ne bi trebao režati:
Čemu ovo provociranje psa?
Ovo vam sada govorim iz pozicije osobe koja nikada nije imala psa koji bi režao kada bih mu brljala po hrani, zdjelici, uzimala igračke i umjetne kosti, pa čak i prave kosti iz usta – a radila sam to jer sam čitala iste one knjige i savjete koji su objašnjavali da se to „mora moći“ činiti jer inače je pas „dominantan“ itd.
Dakle, ne govorim to zato što moji psi reže pa to opravdavam, ok?
Danas (možda su to godine?) zastupam sasvim drugačiji stav:
Kao što ne guram ruke drugim ljudima u tanjur, ne guram ih ni psima.
Da, naučila sam svoje pse da toleriraju moje ruke posvuda pa i u tanjuru, ali bili su dovoljno mladi - čak i ove dvije uličarke nisu bile starije od 5 mjeseci.
No psi koji su odrasli na ulici/u azilu/šinteraju/loše vođenoj uzgajivačnici, mogu biti vrlo posesivni i protektivni oko hrane i igračaka pa je potreban izraziti oprez kod pristupanja u takvim situacijama.
Znam da puno ljudi misli da su napušteni psi jako zahvalni i zbog toga divni i krasni prema ljudima, ali moram vas razočarati – ponašanje psa prema čovjeku ovisi o gomili faktora, ali zahvalnost nije jedan od njih.
Ljubav, međutim – jest.
Ali ljubav – a pogotovo povjerenje – se mora zaslužiti....
Kako?
Polako.
O psima koji su posesivni prema hrani/igračkama u odnosu na vlasnika/obitelj/druge ljude – vrlo uskoro iz pera naše suradnice, trenerice Zrinke Bojanić. Do tada, držite se bontona!
"Lijepo ponašanje ima svrhu da nam omogući da se ugodno osjećamo u društvu, ali i da ne uznemiravamo druge nepristojnošću. Kad pravila bontona prevladaju u društvu, postaju zaštita od neotesanih i nepristojnih ljudi. Da bi se to postiglo, potrebno je podići ljudsku svijest na višu razinu. Bonton koji bi bio primjenljiv svuda na svijetu ne postoji, ali postoje pravila čije poštovanje čovjeka definiraju kao humano i razumno biće."
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)